Poslovni broj: O-4226/2023-22
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
R E P U B L I K A H R V A T S KA
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivi Tisanić Vilček, u ostavinskom postupku iza pokojnog LŽ, sina L, iz [adresa], rođenog **.**.1944., a preminulog **.**.2023., OIB [osobni identifikacijski broj], drž. RH, 19. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. PREKIDA SE ostavinski postupak iza pokojnog LŽ, sina L, iz [adresa], rođenog **.**.1944., a preminulog **.**.2023., OIB [osobni identifikacijski broj], drž. RH.
II. Upućuju se HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], JŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 30 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrenuti parnični postupak protiv ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i FŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja činjenice da vlastoručna oporuka ostavitelja TŽ sastavljena u Markuševcu 23. listopada 2001. nije valjana iz razloga što istu oporuku nije osobno napisao niti osobno potpisao ostavitelj LŽ.
III. Upućuju se HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], JŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iLIDIJA KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 30 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrenuti parnični postupak protiv ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja da je pokojnoj UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], majci ostavitelja, oporučnim raspolaganjima ostavitelja LŽ UŽ vlastoručnom oporukom sastavljenom u Markuševcu 23. listopada 2001. učinjenim u korist ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], povrijeđeno pravo na nužni dio, na koji je UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], imala pravo sukladno čl. 69. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35//05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje: Zakon o nasljeđivanju) i da se stoga oporučna raspolaganja ostavitelja TŽ iz vlastoručne oporuke sastavljene u Markuševcu 23. listopada 2001. učinjena u korist ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u tom dijelu imaju umanjiti.
IV. Prekid postupka trajati će do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka iz točaka II. i III. izreke ovog Rješenja.
V. O pokretanju parničnih postupaka iz točke II. i III. izreke ovog Rješenja dužne su HŽ, JŽ i KŽ obavijestiti ovaj sud dostavom primjeraka tužbi, a pozivom na gornji broj spisa.
VI. Ako u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja HŽ, JŽ i KŽ ne pokrenu parnične postupke iz točke II. i III. izreke ovog Rješenja, ostavinski postupak će biti nastavljen, a raspravljanje ostavine će se dovršiti bez obzira na prigovore zbog kojih su stranke upućene na parnicu.
Obrazloženje
1. U ostavinskom postupku iza ostavitelja utvrđeno je da su na zakonsko nasljeđivanje iza ostavitelja, sukladno čl. 11. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35//05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje: Zakon o nasljeđivanju), pozvane supruga ČŽ i majka UŽ.
2. U postupku je proglašena oporuka ostavitelja sastavljena u Markuševcu 23. listopada 2001. u kojoj se navodi kako ostavitelj za svoju univerzalnu oporučnu nasljednicu određuje svoju suprugu ČŽ, za koju je oporuku ČŽ ustvrdila da se radi o vlastoručnoj oporuci ostavitelja te je istu oporuku priznala kao valjanu i istinitu i nasljedničkom se izjavom prihvatila oporučnog i zakonskog nasljedstva iza ostavitelja. Majka ostavitelja UŽ se očitovala kako istu oporuku ne priznaje kao valjanu i istinitu obzirom da istu nije niti napisao niti potpisao ostavitelj, a i iz razloga što je na istoj oporuci kao svjedok naznačen SŽ koji je brat oporučne nasljednice. Majka ostavitelja UŽ je ujedno postavila i zahtjev za nužnim dijelom te se prihvatila prava na zakonsko nasljeđivanje iza ostavitelja.
Supruga ostavitelja ČŽ se na tvrdnje i zahtjeve majke ostavitelja UŽ očitovala navodeći kako je predmetna oporuka ostavitelja njegova vlastoručna oporuka i da stoga na njenu valjanost ne utječe tko je naveden kao svjedok iste oporuke, kao i da iz odredbe čl. 35. Zakona o nasljeđivanju ne proizlazi da svjedok pisane oporuke pred svjedocima ne bi mogao biti brat oporučnog nasljednika. Dalje je navela kako smatra da majci ostavitelja UŽ ne pripada pravo na nužni dio sukladno čl. 69. Zakona o nasljeđivanju jer da je ista vlasnica i posjednica brojnih nekretnina i jer ista prima mirovinu, pa da joj stoga ne nedostaju sredstva za život.
3. Za vrijeme trajanja ovog postupka majka ostavitelja UŽ je preminula te je sud utvrdio da UŽ nije sastavila oporuku i da je iza sebe ostavila kćeri HŽ, KŽ i JŽ te unuke ŽŽ i FŽ, kao potomke kćeri EŽ, koja je preminula prije nje, a koji su svi, osnovom načela transmisije, u ovom postupku stupili u poziciju sada pokojne UŽ. Međutim, GŽ se ovjerenom nasljedničkom izjavom odrekao prava na nasljeđivanje iza ostavitelja u svoje ime i ime svojih potomaka te se za istog stoga, sukladno čl. 130. st. 4. Zakona o nasljeđivanju više ne smatra da ulazi u krug zakonskih nasljednika ostavitelja. HŽ, KŽ i JŽ su izjavile kako predmetnu oporuku ne priznaju kao valjanu i istinitu obzirom da istu nije niti napisao niti potpisao ostavitelj, a i iz razloga što je na istoj oporuci kao svjedok naznačen SŽ koji je brat oporučne nasljednice. Ujedno su se prihvatile prava na zakonsko nasljeđivanje iza ostavitelja te su postavile zahtjev za nužnim dijelom. BŽ je izjavio kako predmetnu oporuku ostavitelja priznaje kao valjanu i istinitu, da se odriče prava na nužni dio te da se prihvaća eventualnog zakonskog nasljedstva iza ostavitelja i da svoj nasljedni dio ustupa ČŽ.
4. Odredbama čl. 222. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35//05,127/13, 33/15 i 14/19) propisano je da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo te da će na taj način osobito postupiti ako su, među ostalim, sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke. S obzirom da iz svega ranije navedenog jasno proizlazi slijedi kako je u ovom postupku prvenstveno sporna valjanost oporuke ostavitelja od 23. listopada 2001. valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
5. Nadalje, za istu oporuku ČŽ i BŽ tvrde da ista predstavlja vlastoručnu oporuku ostavitelja, a prvotno UŽ te potom HŽ, KŽ i JŽ nisu učinile vjerojatnim svoje tvrdnje da ostavitelj predmetnu oporuku nije napisao niti potpisao. Stoga je sud ocijenio da je pravo HŽ, KŽ i JŽ manje vjerojatno te je stoga njih uputio na pokretanje parnice radi utvrđenja da nije valjana vlastoručna oporuka ostavitelja od 23. listopada 2001. Pri tome treba nadodati kako su istu parnicu upućene pokrenuti ne samo protiv oporučne nasljednice ČŽ, već i protiv FŽ. Navedeno stoga što iz svega navedenog jasno slijedi da postoji spor o nasljednom pravu u smislu čl. 222. st. 2. Zakona o nasljeđivanju između ČŽ i FŽ s jedne strane, te HŽ, KŽ i JŽ s druge strane, a oni su svi, do utvrđivanja nasljedničkih dijelova, zajedničari sukladno čl. 141. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, a kao takvi i nužni suparničari (tako i Županijski sud u Rijeci u rješenju poslovni broj Gž-177/2020). Ovdje još valja napomenuti kako je sud utvrdio da je točna tvrdnja prvotno UŽ, a potom i HŽ, KŽ i JŽ da je SŽ, koji je na predmetnoj oporuci naveden kao svjedok, brat oporučne nasljednice ČŽ. Stoga, ukoliko bi se u parničnom postupku utvrdilo da predmetna oporuka ostavitelja nije njegova vlastoručna oporuka, već da se radi o pisanoj oporuci pred svjedocima takva bi oporuka bila ništava u cijelosti sukladno odredbi čl. 136. Zakona o nasljeđivanju jer se oporučne odredbe u cijelosti odnose na ČŽ kojoj je SŽ srodnik u pobočnoj lozi drugog stupnja srdostva.
6. U odnosu na potraživanje nužnog dijela povrijeđenog predmetnom oporukom valja navesti kako HŽ, KŽ i JŽ, kao sestre ostavitelja ne ulaze u krug nužnih nasljednika ostavitelja sukladno odredbi čl. 69. Zakona o nasljeđivanju. Međutim, kao što je ranije navedeno, njihova je prednica UŽ, majka ostavitelja, postavila zahtjev za nužnim dijelom, a koji je njen zahtjev sukladno čl. 83. st. 2. Zakona o nasljeđivanju nasljediv, pa je stoga taj njen zahtjev prešao na njene slijednice HŽ, KŽ i JŽ. Odredbom čl. 69. st. 2. Zakona o nasljeđivanju propisano je da u krug nužnih nasljednika ulaze i roditelji ostavitelja ako su trajno nesposobni za rad i ako nemaju nužnih sredstava za život, a iz čega proizlazi da je pravo na nužni dio majke ostavitelja ovisilo o dodatnim pretpostavkama čije postojanje prvotno UŽ, a naknadno HŽ, KŽ i JŽ nisu učinile vjerojatnim, dok je ČŽ osporila postojanje tih pretpostavki.
7. Budući da su među nasljednicima sporne i činjenice o kojima ovisi pravo na nužni dio i iz tog su se razloga ispunile pretpostavke za prekidom ovog postupka i upućivanjem nasljednika na parnicu, a kako je sud, kao što je ranije navedeno, ocijenio da je u odnosu na te sporne činjenice manje vjerojatno pravo HŽ, KŽ i JŽ valjalo je odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja. S obzirom da prethodno pitanje u pogledu prava na nužni dio UŽ, kao prednice HŽ, KŽ i JŽ, predstavlja valjanost predmetne oporuke ostavitelja, a da BŽ takav zahtjev nije postavio, slijedi da su sporne činjenice vezane za nasljedivo pravo nužnog dijela UŽ pravno relevantne samo za odnos ČŽ s jedne strane te HŽ, KŽ i JŽ s druge strane, sve ovisno o rješenju spornog pitanja valjanosti predmetne oporuke ostavitelja, pa iz tog razloga HŽ, KŽ i JŽ nisu upućene parnicu radi utvrđivanja prava na nužni dio pokojne ČŽ pokrenuti i protiv FŽ.
8. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. ožujak 2025.
Sudac:
Iva Tisanić Vilček
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Dan predaje preporučenog pismena pošti smatra se danom predaje žalbe sudu.
DNA:
1. ČŽ po pun E KOM
2. HŽ, KŽ i JŽ
3. BŽ
4. GŽ
