Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2055/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UB, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 24. siječnja 2025., broj: Pp-248/2025-4, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. UB a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda na način da se ukida zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

II. Odbija se žalba okr. UB kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. UB je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 24. siječnja 2025., broj: Pp-248/2025-4, okr. UB je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje joj je, nakon utvrđenja novčanih kazni za svaki počinjeni prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna 3.200,00 eura, u koju se lišenje slobode 23. i 24. siječnja 2025. uračunava kao 79,64 eura, tako da je okrivljenici preostala ukupna novčana kazna 3.120,36 eura, koju je dužna platiti u šest jednakih mjesečnih obroka, kako je to specificirano u izreci pobijane presude.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja majke ĐB u obiteljskoj kući u [adresa], u dvorištu i izvan kuće i na bilo kojem drugom mjestu gdje se oštećenica zatekne, na udaljenost manjoj od 100 m u trajanju šest mjeseci. Na temelju čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena je zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u [adresa] u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena je zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju šest mjeseci.

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenica obvezna naknaditi iste u ukupnom iznosu 31,00 euro.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okrivljenica osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona jer je prvostupanjski sud, izričući zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

5. Naime, čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da se zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može izreći počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili drugoj vrsti ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji. Dakle, osnovni zakonski uvjet za izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koju je prvostupanjski sud izrekao okr. UB, je to da je prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je proglašena krivom počinjen pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu.

6. S obzirom da okr. UB, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela navedenog u t. I. izreke pobijane presude, nije proglašena krivom da bi prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinila pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu odnosno pod utjecajem alkohola uopće, to nije bio ispunjen zakonski uvjet za izricanje zaštitne mjere iz čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa je prvostupanjski sud, izričući navedenu zaštitnu mjeru, prekoračio ovlast koju ima po zakonu i tme počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona. Svakako treba napomenuti da je u činjeničnom opisu optužbe bilo navedeno da je prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenica počinila „pod utjecajem alkohola 2,29 g/kg“, ali je prvostupanjski sud taj dio činjeničnog opisa optužbe ispustio, ne navodeći u obrazloženju presude razloge takvog postupanja, a tužitelj nije podnio žalbu na navedenu izmjenu činjeničnog opisa djela.

7. Slijedom prethodno navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo je ukinuti zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove odluke. No, to ne priječi okrivljenicu, nego je dapače hvalevrijedno i potrebno, da se dragovoljno podvrgne navedenom liječenju, što je okrivljenica, kako to proizlazi iz navoda žalbe koja je poslana s adrese NPB Dr. Ivan Barbot Popovača, i učinila.

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica navodi da je kriva što se dovela u alkoholizirano stanje, da je bila na liječenju te da je ponovno na liječenju u NPB Dr. Ivan Barbot Popovača gdje će potražiti najstručniju pomoć, da je njena majka, koja ju je optužila za vršenje psihičkog i fizičkog nasilja, u teškom psihičkom stanju, da ništa od toga nije napravila, da je policijske službenike vrijeđala jer je znala da nije ništa pogrešno napravila te da je iz nje progovarao alkohol, no da se ispričala policijskim službenicima i da joj je uistinu žao zbog nastale situacije.

9. Suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

10. Prije svega treba naglasiti da iz zapisnika o glavnoj raspravi od 24. siječnja 2025., jasno i nedvojbeno proizlazi da se, u odnosu na oba prekršaja koja joj se stavljaju na teret, okrivljenica očitovala da je kriva, nakon čega je iznosila detaljnu obranu u kojoj nije osporavala je inkriminirane prilike počinila psihičko i tjelesno nasilje prema majci te da je vrijeđala i omalovažavala policijske službenike koji su došli na intervenciju povodom dojave o počinjenju prekršaja nasilja u obitelji. Dakle, okrivljenica je oba prekršaja u potpunosti priznala upravo onako kako su joj stavljena na teret, ne dovodeći u sumnju ni jednu odlučnu činjenicu. S obzirom da je okrivljenica potpisala zapisnik od 24. siječnja 2025. bez ikakvih primjedbi na sadržaj istog, ovaj sud nema osnove sumnjati u vjerodostojnost sadržaja tog zapisnika. Osim toga, ponašanje koje je okr. UB stavljeno na teret i koje je ona, kao što je već navedeno, u potpunosti priznala, potvrđeno je i iskazom svjedokinje žrtve nasilja te provedenim njihovim suočenjem.

11. Bezuspješan je pokušaj okrivljenice da iskaz svjedokinje žrtve nasilja ĐB obezvrijedi tvrdnjom da se radi o osobi koja je u teškom psihičkom stanju. Osim što takvu tvrdnju okrivljenica nije iznosila tijekom prvostupanjskog postupka pa niti tijekom suočenja sa žrtvom nasilja, treba navesti i to da se radi o potpuno paušalnoj žalbenoj tvrdnji koja nije potkrijepljena ni jednim materijalnim dokazom iz kojeg bi bilo vidljivo da je svjedokinja zbog neke psihičke bolesti sklona konfabulaciji. Neosnovana je i žalbena tvrdnja u kojoj okrivljenica iznosi razloge zbog kojih je vrijeđala policijske službenike, jer nikakav motiv odnosno razlog ne opravdava postupak činjenja bilo koje vrste protupravne radnje niti može dovesti do ekskulpacije od prekršaje odgovornosti, osim, naravno, postupanja u nužnoj obrani ili krajnjoj nuždi ali o tome se u ovom prekršajnom predmetu ne radi. Činjenica da se okrivljenica naknadno ispričala policijskim službenicima zbog svog ponašanja, što se također ističe u žalbi, je hvalevrijedna ali nema i ne može imati nikakvog utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenice.

12. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

13. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama okrivljenica navodi da je nezaposlena i bez ikakvih primanja te da je majka troje djece, zbog čega moli da joj se smanji ili ukine novčana kazna jer nema dovoljno sredstava ni za osnovne životne potrebe. Razmotrivši pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenici za oba počinjena prekršaja utvrdio vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pravilno zaključivši da ne postoje okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne niti okolnosti zbog kojih bi novčanu kaznu trebalo izreći iznad zakonom propisanog posebnog minimuma, prvostupanjski sud je okrivljenici za oba prekršaja utvrdio blažu vrstu kazne (za oba prekršaja je zakonom propisana mogućnost izricanja i kazne zatvora) i to u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, koje su, i po ocjeni ovog suda, primjerene i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

14. Ovaj sud je, na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer se okrivljenica u tom dijelu nije žalila, ispitao i zaštitne mjere iz čl. 16. i čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koje su mu izrečene. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da su iste izrečene radi izbjegavanja životnih situacija u kojima bi moglo doći do ponavljanja djela te zaštite oštećenice kao osobe izložene nasilje u obitelji. Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, smatrajući da su izneseni razlozi, zbog kojih su izrečene predmetne zaštitne mjere u navedenom trajanju, konkretni i zakonski osnovani te da će se primjenom istih, otkloniti uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na okrivljenicu da čini nove prekršaje, osobito imajući u vidu da je okrivljenica višestruki počinitelj prekršaja nasilja u obitelji.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila toliko lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu, žrtvu nasilja i tužitelja.