Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9885/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZJS i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. ZJS, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 28. travnja 2022., broj: 50.Pp-17225/2021, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. ZJS kao neosnovana te se pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje u odnosu na ovu okrivljenicu.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ZJS je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 28. travnja 2022., broj: 50.Pp-17225/2021, okr. ZJS je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaje iz čl. 13. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje joj je, nakon što su za oba prekršaja utvrđene novčane kazne, izrečena ukupna novčana kazna 750,00 kuna, u koju se uračunava lišenje slobode 26. rujna 2021., tako da je okrivljenici preostala novčana kazna 450,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom, proglašena je krivom i okr. ZJ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 600,00 kuna, u koju se uračunava lišenje slobode 26. rujna 2021., tako da je ovoj okrivljenici preostala novčana kazna 300,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.
1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je svaka okrivljenica obvezna naknaditi 200,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okr. ZJS, putem branitelja odvjetnika iz Odvjetničkog društva ŠERIĆ i ŠERIĆ j.t.d., navodeći u uvodu žalbe da se ista podnosi zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaliteljica u velikom dijelu žalbe ponavlja suštinu svoje obrane te nakon toga ističe da joj prvostupanjski sud, iako je njen iskaz životan i logičan, nije poklonio vjeru jer je alkotestiranjem utvrđena prisutnost alkohola u njenom organizmu te ističe da, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, takva niska koncentracija alkohola u krvi ne može omesti sposobnost racionalnog razmišljanja kao i objektivnog doživljavanja i opisivanja spornog događaja.
6. Pogrešno okr. ZJS smatra da je njena obrana ocijenjena nevjerodostojnom iz razloga što je u njenom organizmu utvrđena prisutnost alkohola. Prvostupanjski sud je, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, obranu ove okrivljenice (kao i obranu okr. ZJ) ocijenio nevjerodostojnom iz razloga što je suprotna suglasnim iskazima svjedoka GJ i PJ. Oba svjedoka su jasno, sukladno i neproturječno opisali ponašanje žaliteljice inkriminirane prilike, i to upravo onako kako je ista proglašena krivom, njihovi iskazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, a u spisu nema elemenata koji bi ukazivali na nevjerodostojnost iskazivanja ovih svjedoka, niti na njihov motiv ili zainteresiranost da neosnovano terete žaliteljicu. Razlog zbog kojeg je žaliteljica iskazivala neistinito u obrani nije bitan, jer se svaki okrivljenik može braniti na način za koji smatra da je za njega najpovoljniji pa i iznošenjem neistine, u kom smislu su nepotrebni razlozi prvostupanjskog suda iznesen u odlomku 10, rečenica prva, na koje žaliteljica ukazuje u žalbi.
7. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okr. ZJS nije osnovana.
8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. ZJS nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud za počinjene prekršaje utvrdio vrste i mjere kazne primjerene stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Prije svega, za oba počinjena prekršaja za koja je okrivljenica proglašena krivom, zakonom je propisana, osim novčane, i kazna zatvora, pa je okrivljenici za oba prekršaja utvrđena blaža vrsta propisane kazne. Osim toga, u ovom prekršajnom postupku nije utvrđena ni jedna naročito izražena olakotna okolnost koja bi opravdavala primjenu instituta ublažavanja kazne, niti je okrivljenica iznosi sada u žalbi, pa ovaj sud smatra da su novčane kazne utvrđene po prvostupanjskom sudu primjerene i dostatne, kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te da nema osnove za izricanje blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.
11. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, žaliteljicu, branitelja i tužitelja.
