Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10313/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽH, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 3. studenog 2023., broj: 39 Pp-3422/2021-17, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. ŽH kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ŽH je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 3. studenog 2023., broj: 39 Pp-3422/2021-17, okr. ŽH je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 60,00 eura/452,07 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 39,82 eura/300,02 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem braniteljice odvjetnice Jasmine Vukalović, zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje odnosno da se preinači na način da ga se oslobodi optužbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik smatra da je počinjena povreda iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, tvrdi da je izreka presude proturječna razlozima presude te da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Iz obrazloženja ove žalbene tvrdnje proizlazi da okrivljenik, zapravo, ističe povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava (iz činjeničnog opisa inkriminacije ne proizlazi da se okrivljeniku stavlja na teret bilo koja od radnji naznačena u čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira) te pogrešno utvrđeno činjenično stanje (postoji znatno proturječje između provedenih dokaza i utvrđenja suda).
6. Suprotno gore navedenim žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, dao je ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni. Neosnovano okrivljenik tvrdi da iz činjeničnog opisa inkriminacije ne proizlazi da mu se stavlja na teret bilo koja od radnji naznačena u čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Takvom žalbenom tvrdnjom okrivljenik zanemaruje da zakonski opis prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sadrži i formulaciju „ili na drugi način remeti javni red i mir“, iz koje je jasno da se ovaj prekršaj može ostvariti svakim ponašanjem koje je ekvivalent radnjama primjerice pobrojanim u zakonskom opisu djela, znači na način koji prelazi granice normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja na javnom mjestu odnosno granice pristojnosti među ljudima. Druga je stvar što se okrivljenik ne slaže sa zaključcima i razlozima prvostupanjskog suda, ali, po ocjeni ovog suda, izreka pobijane presude nije proturječna njenim razlozima te pobijana presuda sadrži dostatne, jasne i neproturječne razloge. Stoga, žalba okr. ŽH zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava nije osnovana.
7. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na isticanje činjenice da iz iskaza svjedokinje ŠH proizlazi da je okrivljenik sjedio na suvozačevom mjestu i držao nož u ruci, dakle da se okrivljenik prilikom predmetnog događaja nalazio u vozilu, zbog čega je prvostupanjski sud, po mišljenju okrivljenika, pogrešno obrazložio i prihvatio iskaz navedene svjedokinje kao dokaz na temelju kojeg je utvrdio njegovu krivnju. Također, u okviru ove žalbene osnove se ističe da je, provedenim dokaznim postupkom utvrđeno te da tako proizlazi i iz činjeničnog opisa djela, da je HH nasrnuo na okrivljenika na način da ga je udarao objema rukama te ga uhvatio objema rukama za vrat nakon čega ga je okrivljenik ugrizao za desnu nadlakticu.
8. Po ocjeni ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Točno je, što se ističe u žalbi, da iz iskaza svjedokinje ŠH proizlazi da je okrivljenik sjedio na suvozačevom mjestu i držao nož u ruci, no kod takvog utvrđenja bitna je i odlučna činjenica da su suvozačeva vrata na vozilu bila otvorena, koja činjenica je nedvojbeno utvrđena provedenim dokaznim postupkom i ne osporava se ni u žalbi. Upravo zbog činjenice da su suvozačeva vrata bila otvorena, radnja okrivljenika (držanje noža u ruci), koja je notorno objektivno uznemirujuća, bila je dostupna pogledu neograničenog broja osoba. Dakle, radilo se o ponašanju na mjestu koje je bez ikakvih ograničenja dostupno neograničenom broju osoba i kojim se objektivno uznemiruje javnost, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja za koji je i proglašen krivim. Uostalom, upravo je zbog toga što se radilo o ponašanju na mjestu koje je bez ikakvih ograničenja dostupno neograničenom broju osoba i kojim se objektivno uznemiruje javnost i koja je bila vidljiva, radnju okrivljenika uočila i svjedokinja ŠH. Točno je, što se također ističe u žalbi, da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno, a tako proizlazi i iz činjeničnog opisa djela, da je HH nasrnuo na okrivljenika na način da ga je udarao objema rukama te ga uhvatio objema rukama za vrat nakon čega ga je okrivljenik ugrizao za desnu nadlakticu, čime okrivljenik očito aludira da je njegovo postupanje bilo u nužnoj obrani. Međutim, po ocjeni ovog suda, činjenica da je okrivljenik prije nego li ga je HH počeo udarati imao nož u ruci, on je manifestirao svoju volju za obračunom, čime je isključena mogućnost primjene instituta nužne obrane pa samim time i eventualnog prekoračenja granica nužne obrane. Zbog svih navedenih razloga, fotografije mjesta događaja i fotografije povreda okrivljenika nemaju utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica.
9. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
11. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerene stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Prije svega, za prekršaj za koja je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana, osim novčane, i kazna zatvora, pa je okrivljeniku izrečena blaža vrsta propisane kazne. Osim toga, u ovom prekršajnom postupku nije utvrđena ni jedna naročito izražena olakotna okolnost koja bi opravdavala primjenu instituta ublažavanja kazne, niti je okrivljenik iznosi sada u žalbi, pa ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu primjerena i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te da nema osnove za izricanje blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
13. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
