REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marjane Rajić i Marija Soljačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene KHP, zbog prekršaja iz članka 57. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022, 133/2023– dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 26. ožujka 2024., klasa: 211-07/24-3/3639, broj: 511-12-36-24-1, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene KHP preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se, na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u iznosu 520,00 eura (petstodvadeseteura) eura u 3 (tri) jednaka mjesečna obroka u iznosu od po 173,30 eura (stosedamdesettrieuraitridesetcenti), s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. (petnaestog) dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu prigovor okrivljene KHP odbija se kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Temeljem članka 139. stavka 3. PZ-a okrivljena KHP je obvezna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 25,00 eura (dvadesetpeteura), u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivom okr. KHP da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 57. st. 4. kažnjiv po čl. 57. st. 7. ZSPC-a za koji joj je, uz primjenu članka 293. stavka 1. ZSPC-a, izrečena novčana kazna u iznosu od 520,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Osim navedenog, okrivljena je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jedan mjesec.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljena je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. U prigovoru ne poriče prekršaj, izražava kajanje, navodi da novčana kazna predstavlja prevelik financijski teret za njezinu obitelj budući da je otplaćuje kredit, ima troje djece te bolesnog oca i svekra pa moli sud da navedenu ublaži. Također navodi da joj je, zbog bolesti članova obitelji, nužno upravljanje motornim vozilom pa predlaže da sud ukine zaštitnu mjeru.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog Zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 238. st. 11. PZ-a ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenoj za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.
Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura pa izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. Navedena kazna je, također, opravdano uvećana za iznos od 130,00 eura, sukladno članku 293. stavku 1. ZSPC-a, budući da je u prometnoj nesreći nastala materijalna šteta.
7. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. U odnosu na okolnosti koje se ističu u prigovoru glede materijalnog stanja okrivljene, okrivljenoj se napominje da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, bila dužan podnijeti dokaze o navedenim činjenicama (podatak o visini primanja, i sl.), a što okrivljena nije učinila pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja.
7.1. Međutim, uzimajući u obzir visinu izrečene novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljenoj da istu plati u tri jednaka mjesečna obroka.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
8.1. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine te je po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istih.
9. Odluku o troškovima prekršajnog postupka okrivljena pobija identičnim navodima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni. Međutim, imajući u vidu da okrivljena nije naveo razloge zbog kojih bi je sud oslobodio od plaćanja troškova, kao i činjenicu da je visina paušalne svote od 500,00 kn/66,36 eura određena po prvostupanjskom tijelu vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/2013), to ovaj sud smatra da nije dovedeno u pitanje da bi plaćanjem troškova postupka bila ugrožena egzistencija okrivljene ili osoba koje je okrivljena eventualno dužan uzdržavati.
10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Iva Omazić Pavličić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.
