Broj: Ppž-7129/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Marija Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. VF, zbog prekršaja iz članka 57. stavka 2. i 7. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022 i 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC-a), odlučujući o prigovoru okr. VF, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 25. veljače 2024., klasa: 211-07/24-3/2316, broj: 511-12-36-24-1, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se prigovor okrivljene VF te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), okrivljena VF obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 25. veljače 2024., klasa: 211-07/24-3/2316, broj: 511-12-36-24-1 proglašena je krivom okr. VF da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 57. st. 2. kažnjiv po čl. 57. st. 7. ZSPC-a za koji joj je, uz primjenu članka 293. stavka 2. ZSPC-a, izrečena novčana kazna u iznosu od 650,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenoj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od mjesec dana te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljena VF je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene joj novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.

2.1. U prigovoru okrivljenik ne poriče prekršaj, izražava kajanje, moli sud da ublaži novčanu kaznu te da ukine zaštitnu mjeru jer brine o teško bolesnom suprugu kojeg je potrebno svakodnevno voditi na bolničke pretrage. Predlaže sudu da umjesto izrečenih sankcija izrekne opomenu.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenoj za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.

Naime, za prekršaj iz članka 57. stavka 2., stavkom 7. istog članka je propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura pa izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj, a koja je opravdano uvećana za iznos od 260,00 eura budući da u prometnoj nesreći ima povrijeđenih osoba ( članak 293. stavak 2. ZSPC-a).

5.1. Nadalje, okrivljena nije dala razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. PZ-a, slijedom čega je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

5.2. Nadalje, mjera upozorenja – opomena, kao prekršajnopravna sankcija sukladno odredbi članka 43. stavka 1. PZ-a može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura. Imajući u vidu ranije navedeni raspon novčane kazne koja je propisana za djelo koje se okrivljeniku stavljaju na teret, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu te mjere upozorenja, kao što to predlaže okrivljenik u podnijetom prigovoru.

6. Nadalje, razmotrivši okolnosti počinjenog prekršaja i navode prigovora, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije osnovana primjena zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Naime, okrivljena je, za počinjeni prekršaj iz čl. 57. st. 2. ZSPC-a, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju jedan mjesec. Međutim, povezujući okolnosti počinjenog prekršaja, s okolnošću da je okrivljena neosuđivana osoba, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema dostatne osnove za zaključak o postojanju okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa pa samim time ne postoji potreba i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, držeći da će se ovako izrečenom mjerom postići svrha izricanja prekršajnih sankcija te da će se okrivljena kloniti počinjenja prometnih prekršaja pa je odlučeno kao u toči I. presude.

7. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom prigovora. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom prigovora određena je u iznosu od koji je po mišljenju ovog suda primjeren složenosti i trajanju postupka.

8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Iva Omazić Pavličić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaja prometne policije Split, u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.