Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-540/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u građansko pravnoj stvari 1. tužiteljice AB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužiteljice RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Tomislav Štefanović, odvjetnik u Ivanić-Gradu, protiv 1. tuženice NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika EB iz [adresa], [obrt] 117, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ružica Grbavac, odvjetnica u Sesvetama, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-31/2024-6 od 15. studenoga 2024., dopunskog rješenja istoga suda, poslovni broj Pn-31/2024-8 od 15. studenoga 2024. te rješenja o ispravku istog suda, poslovni broj Pn-31/2024-10 od 25. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-31/2024-6 od 15. studenoga 2024., dopunsko rješenje poslovni broj Pn-31/2024-8 od 15. studenoga 2024. i rješenje o ispravku istog suda poslovni broj Pn-31/2024-10 od 25. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Tuženicima NB, OIB [osobni identifikacijski broj] i EB, OIB [osobni identifikacijski broj] nalaže se da solidarno tužiteljicama AB, OIB [osobni identifikacijski broj], GB, OIB [osobni identifikacijski broj], FB, OIB [osobni identifikacijski broj] i RB, OIB [osobni identifikacijski broj], naknade štetu u iznosu od 3.318,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 20. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da im naknade parnični trošak u iznosu od 3.383,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije Poslovni broj: Pn-31/2024-6 2 refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja ove presude 15. studenoga 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana. II Zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka djelomice se kao neosnovan preko dosuđenog pod točkom I odbija za iznos od 162,50 EUR sa zakonskim zateznima kamatama."

1.1. Dopunskim rješenjem poslovni broj Pn-31/2024-8 od 15. studenoga 2024. naloženo je tuženicama da tužiteljicama naknade trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 162,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenoga 2025. do isplate.

1.2. Rješenjem broj Pn-31/2024-10 od 25. studenoga 2024. presuda prvostupanjskog suda je ispravljena u obrazloženju na stranici 5, pod točkom 8.2., šesnaesti redak teksta, na način da umjesto "2.979,33 EURA" treba pisati ispravno "8.937,99 EURA"

2. Navedenu presudu, dopunsko rješenje i rješenje o ispravku, pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tuženici zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23., dalje: ZPP). Predlažu preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova tuženicima, uvećan za troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice osporavaju u cijelosti osnovanost navoda žalbe i predlažu potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenja, postupak koji je prethodio, žalbene navode tuženika i navode tužiteljica u odgovoru na žalbu, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Neosnovano tuženici ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ne proturječi sama sebi u izreci niti u razlozima koji su navedeni u obrazloženju, te nema nikakvih nedostataka i ista se može ispitati. Isto tako nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a u dijelu odluke o početku tijeka zateznih kamatama na dosuđeni iznos štete. Naime, tužiteljice su u tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, potraživale zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, u podnesku od 25. travnja 2023. tužiteljice također potražuju zatezne kamate od podnošenja tužbe, a time što je naveden datum podnošenja tužbe 31. prosinca 2022., a ne 20. prosinca 2021. kada je tužba zaprimljena kod prvostupanjskog suda, očito je da se radi o omašci u pisanju. Stoga prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev u dijelu odluke o početku tijeka zatezne kamate, kada je iste dosudio od dana podnošenja tužbe 20. prosinca 2022.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za naknadu štete za porušenih 8 stabala hrasta kitnjaka na njihovoj nekretnini.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare.

9. Prema odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., – dalje ZOO) potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka, u svakom slučaju to potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

10. Zaključak o neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjski sud temelji na obrazloženju da je tužiteljica RB (dalje 4. tužiteljica) u studenom 2018. uočila u šumi panjeve srušenih stabala pa je tada saznala za štetu i štetnike. Međutim, tada još nije imala saznanja o vrijednosti srušenih stabala odnosno o visini štete. Visinu štete saznala je kada je svjedok IB izračunao vrijednost srušenih stabala, a to je prema njenom iskazu bilo nakon primitka poziva u postupku uređenja međe. Prvostupanjski sud je uvidom u spis R1-78/2021 utvrdio da je tužiteljica primila prijedlog za uređenje međe 28. siječnja 2019. pa zaključuje da je za visinu štete saznala tek nakon 28. siječnja 2019., a kako je tužba podnesena 20. prosinca 2021. rok zastare od tri godine nije protekao. U odnosu na ostale tužiteljice prvostupanjski sud navodi da prema iskazu svjedoka IB proizlazi da je o šteti izvijestio samo 4. tužiteljicu, a ostale su tužiteljice o tome saznale od 4. tužiteljice tek nakon pokretanja postupka uređenja međe pa ni u odnosu na njih nije protekao rok zastare.

11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

12. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a početak subjektivnog roka za tražbine naknade uzrokovane štete ovisi istodobno o dvije činjenice: 1. oštećenikovu saznanju za štetu i 2. o oštećenikovu saznanju za osobu koja je učinila štetu.

13. Saznanje oštećenika za štetu podrazumijeva saznanje o postojanju štete, ali i saznanje o obujmu štete odnosno o visini štete, dok se saznanje oštećenika za štetnika određuje prema vremenu kad su oštećeniku bili dostupni podaci o osobi štetnika s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajućih pravnih radnji radi ostvarenja prava na popravljanje štete.

14. Tužiteljica RB je u svom iskazu navela da ju je svjedok IB u studenom 2018. telefonski obavijestio da su u šumi srušena neka stabla, a što je i svjedok potvrdio u svom iskazu te je nakon toga otišla u šumu i pogledati o čemu se radi. Dakle, 4. tužiteljica je tek odlaskom u šumu mogla imati saznanja o kojim se to točno stablima radi i o kojem broju te kako je sama navela, zaključila je da su tuženici porušili ta stabla s obzirom da se sjetila telefonskog razgovora njene majke i tuženice NB, da su isti iz šume izvlačili neka drva i tražili dopuštenje da koriste put kroz njihovu šumu.

15. S obzirom da iz stanja spisa proizlazi da su tužiteljice šumu naslijedile iza pokojnog supruga i oca, da je 4. tužiteljica rijetko dolazila u šumu, a ostale tužiteljice nisu uopće dolazile, te je brigu oko održavanje šume preuzeo svjedok IB, da ranije tužiteljice nisu rušile stabla, niti obavljale bilo kakav promet stablima pa ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da dolaskom u šumu i samim saznanjem o broju porušenih stabla 4. tužiteljica nije mogla imati saznanja o svim elementima visine štete, a visinu štete je saznala od svjedoka VB, koji je izvršio izračun vrijednosti srušenih stabala, jer o tome ima saznanja budući da se time bavi. Navedeni svjedok u iskazu je naveo da je 4. tužiteljicu o vrijednosti srušenih stabala obavijestio krajem 2018. ili početkom 2019. pa kako je tužba podnesena 20. prosinca 2021. i po ocijeni ovog suda ista je podnesena prije isteka roka zastare. Prigovor zastare nije osnovan niti u odnosu na ostale tužiteljice jer iste osobno nisu kontaktirale sa svjedokom IB, nisu bile u šumi i sva saznanja o šteti i štetniku dobile su od 4. tužiteljice.

16. Tuženici u žalbi neosnovno ukazuju i na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud je analizirao i ocijenio sve provedene dokaze te je iznio valjane razloge o činjenicama o kojima ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva, a koje imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza.

17. Tuženici u žalbi navode da u postupku tužiteljice nisu dokazale da bi oni srušili sporna stabla, jer da oni nisu niti u jednom razgovoru s 4. tužiteljicom to priznali, da je 4. tužiteljica u svom iskazu navela kako je svjedok IB za njihovo domaćinstvo rušio ogrjevna drva pa tuženici ukazuju da je mogao srušiti i navedena stabla, te da je prilikom očevida 4. tužiteljica pokazala svaki panj koji je vidjela što ukazuje da ne zna koja su stabla srušena.

18. Vezano za navedene navode tuženika valja ukazati na nesporne činjenice, dakle činjenice koje ni tuženici nisu osporavali:

- da su tuženici tijekom ljeta 2018. prorjeđivali šumu te su porušili oko 40 komada stabala koja je, kako su naveli, doznačio lugar, a neka stabla su se nalazila i u blizini linije međe,

- da su se stabla koja su srušena na nekretnini tužiteljica nalazila uz među,

- da je tuženik EB u iskazu naveo da je linija međe bila označena zabijenim kolčićima u zemlju i obojani bojom ali da on tu među nije priznavao jer ima odstupanja od 2-3 metra, a negdje i 5 metara,

- da je u postupku sudskog uređenja međe utvrđeno da se međa po katastarskim mapama poklapa sa međnom linijom koja je bila ranije označena navedenim kolčićima.

19. Svjedok IB je naveo da je početkom 2018. rušio neka drva u šumi tužiteljica ali niti jedno drvo nije bilo uz liniju međe, te kada je krajem 2018. došao ponovno u šumu vidio je između 8 i 10 svježe porušenih stabala i svi panjevi su bili u blizini međe te su na panjevima bile oznake čekičanja, što znači da je oznake ostavio šumar, da tuženici nisu izričito priznali da su posjekli sporna stabla, ali da nisu ni osporavali te da je tuženik EB prilikom sastanka u šumi krajem 2018., osporavao da je međna linija ispravna i tvrdio je da su sva porušena stabla na njegovoj nekretnini.

20. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud iskaz ovog svjedoka ocijenio vjerodostojnim. Tuženici tijekom postupka, a ni sada u žalbi ne ukazuju niti na jedan logičan i argumentirani razlog zbog kojeg bi iskaz navedenog svjedoka bio nevjerodostojan. Naime, tužiteljice su svjedoku prepustile brigu o održavanju šume i ukoliko je svjedok IB bez znanja i pristanka tužiteljica porušio sporna stabla početkom 2018., na što ukazuju tuženici, nejasno je iz kojeg razloga bi o tome onda obavijestio 4. tužiteljicu i to krajem 2018.

21. Upravo činjenice da su tuženici uz međnu liniju u ljeto 2018. sjekli stabla, da među koja je označena nisu priznavali, da su iz ponašanja 4. tužiteljice koja je pozvala njih na sastanak u šumu, nakon što je saznala da su stabla posječena, nesumnjivo mogli zaključiti da ista smatra njih odgovornim za sječu, a pritom nisu ukazivali na mogućnost da je svjedok IB posjekao ta stabla, niti su tijekom dokaznog postupka u tom smjeru postavljali pitanja svjedoku i tužiteljicama, upućuje na neutemeljenost njihovih tvrdnji. Stoga, to što tuženici nisu izričito priznali da su predmetna stabla posjekli, ne dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da su odgovorni za nastalu štetu.

22. Kako je provedenim vještačenjem po vještaku šumarske struke utvrđeno da je u šumi tužiteljica posječeno 8 stabala hrasta kitnjaka to je pravilno prvostupanjski sud dosudio iznos od 3.318,07 eura kao iznos šumske štete, obračunate u skladu sa šumsko – odštetnim Cjenikom, što je sukladno odredbi čl. 63. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 68/18). Pri tome neosnovano tuženici u žalbi ukazuju da je zadatak vještaka šumarske struke Roberta Ojunovića bio iskazati tržišnu vrijednost posječenih stabala a ne šumsku štetu. Naime, prema zadatku koji je dan prilikom očevida od 23. veljače 2023., vještak je trebao izračunati vrijednost porušenih stabala. Stoga, kada je vještak u nalazu i mišljenju izradio obračun vrijednosti posječene drvne mase i vrijednost šumske štete, time nije prekoračio zadatak vještačenja.

23. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je na temelju odredbe čl. 1085. st. 3. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev.

24. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

25. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud odmjeravajući visinu troškova zastupanja po punomoćniku, primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme odlučivanja o navedenim troškovima, budući da je Tbr. 52. toč. 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga, pravilno prvostupanjski sud prilikom obračuna troškova nije primijenio Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji u postupku.

26. Nije osnovana žalba tuženika protiv dopunskog rješenja od 15. studenoga 2024. kojim je tužiteljicama priznat trošak pristupa njihovog punomoćnika na ročište za objavu presude. Pristup ročištu za objavu odluke je prema stavu ovog suda opravdan jer se tom prigodom uručuje otpravak odluke stranci i od tog trenutka počinju teći rokovi za ulaganje pravnih lijekova pa je pravilnom primjenom čl. 155. ZPP-a tužiteljicama trebalo kao opravdan i potreban priznati trošak pristupa njihovog punomoćnika na ročište za objavu presude održano 15. studenoga 2024. u iznosu od 130,00 eura (Tbr. 9. toč. 3. Tarife) i PDV 32,50 eura ili ukupno 162,50 eura.

27. Neosnovano tuženici žalbom pobijaju i rješenje o ispravku presude. Budući da je rješenjem o ispravku prvostupanjski sud donio s ciljem ispravke u obrazloženju navedenog iznosa štete, prvostupanjski sud nije ispravljao grešku u suđenju, već očitu omašku u pisanju, što je i obrazložio u pobijanom rješenju o ispravku pa je pravilno primijenio odredbu čl. 342. ZPP-a donošenjem navedenog rješenja.

28. Budući da tuženici nisu uspjeli sa žalbom ne ostvaruju pravo na troškove žalbenog postupka ( čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac