REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-557/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Vučiniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-357/2023-21 od 2. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika Addiko Bank d.d. djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-357/2023-21 od 2. travnja 2024., u točki I. izreke.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika Addiko Bank d.d. djelomično se prihvaća i ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-357/2023-21 od 2. travnja 2024., u točki II. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnim odredbe čl. 2. i čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 396- 57/2008 sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 17.03.2008. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Radosne Mavrinac posl.br. OV-1609/08 dana 17.03.2008, kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju OB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s osnova razlike u tečaju isplati iznos od 3.735,58 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od 7,36 EUR od 01.11.2008 do isplate
na iznos od 10,15 EUR od 01.01.2009 do isplate
na iznos od 12,12 EUR od 01.02.2009 do isplate
na iznos od 13,01 EUR od 01.03.2009 do isplate
na iznos od 10,56 EUR od 01.04.2009 do isplate
na iznos od 11,18 EUR od 01.05.2009 do isplate
na iznos od 7,38 EUR od 01.06.2009 do isplate
na iznos od 4,58 EUR od 01.07.2009 do isplate
na iznos od 5,32 EUR od 01.08.2009 do isplate
na iznos od 6,80 EUR od 01.09.2009 do isplate
na iznos od 6,67 EUR od 01.10.2009 do isplate
na iznos od 5,18 EUR od 01.11.2009 do isplate
na iznos od 7,98 EUR od 01.12.2009 do isplate
na iznos od 10,23 EUR od 01.01.2010 do isplate
na iznos od 13,42 EUR od 01.02.2010 do isplate
na iznos od 12,69 EUR od 01.03.2010 do isplate
na iznos od 17,02 EUR od 01.04.2010 do isplate
na iznos od 16,20 EUR od 01.05.2010 do isplate
na iznos od 17,80 EUR od 01.06.2010 do isplate
na iznos od 31,68 EUR od 01.07.2010 do isplate
na iznos od 28,82 EUR od 01.08.2010 do isplate
na iznos od 37,55 EUR od 01.09.2010 do isplate
na iznos od 34,53 EUR od 01.10.2010 do isplate
na iznos od 29,68 EUR od 01.11.2010 do isplate
na iznos od 39,91 EUR od 01.12.2010 do isplate
na iznos od 52,93 EUR od 01.01.2011 do isplate
na iznos od 43,71 EUR od 01.02.2011 do isplate
na iznos od 47,26 EUR od 01.03.2011 do isplate
na iznos od 43,14 EUR od 01.04.2011 do isplate
na iznos od 43,89 EUR od 01.05.2011 do isplate
na iznos od 61,31 EUR od 01.06.2011 do isplate
na iznos od 63,01 EUR od 01.07.2011 do isplate
na iznos od 77,56 EUR od 01.08.2011 do isplate
na iznos od 70,09 EUR od 01.09.2011 do isplate
na iznos od 61,90 EUR od 01.10.2011 do isplate
na iznos od 61,02 EUR od 01.11.2011 do isplate
na iznos od 60,39 EUR od 01.12.2011 do isplate
na iznos od 64,30 EUR od 01.01.2012 do isplate
na iznos od 67,70 EUR od 01.02.2012 do isplate
na iznos od 68,16 EUR od 01.03.2012 do isplate
na iznos od 65,80 EUR od 01.04.2012 do isplate
na iznos od 67,39 EUR od 01.05.2012 do isplate
na iznos od 68,48 EUR od 01.06.2012 do isplate
na iznos od 66,65 EUR od 01.07.2012 do isplate
na iznos od 67,13 EUR od 01.08.2012 do isplate
na iznos od 65,76 EUR od 01.09.2012 do isplate
na iznos od 62,84 EUR od 01.10.2012 do isplate
na iznos od 66,00 EUR od 01.11.2012 do isplate
na iznos od 67,51 EUR od 01.12.2012 do isplate
na iznos od 66,41 EUR od 01.01.2013 do isplate
na iznos od 60,45 EUR od 01.02.2013 do isplate
na iznos od 65,51 EUR od 01.03.2013 do isplate
na iznos od 65,95 EUR od 01.04.2013 do isplate
na iznos od 63,97 EUR od 01.05.2013 do isplate
na iznos od 57,80 EUR od 01.06.2013 do isplate
na iznos od 57,64 EUR od 01.07.2013 do isplate
na iznos od 59,16 EUR od 01.08.2013 do isplate
na iznos od 61,59 EUR od 01.09.2013 do isplate
na iznos od 64,95 EUR od 01.10.2013 do isplate
na iznos od 63,22 EUR od 01.11.2013 do isplate
na iznos od 64,45 EUR od 01.12.2013 do isplate
na iznos od 65,84 EUR od 01.01.2014 do isplate
na iznos od 66,71 EUR od 01.02.2014 do isplate
na iznos od 68,54 EUR od 01.03.2014 do isplate
na iznos od 67,94 EUR od 01.04.2014 do isplate
na iznos od 65,91 EUR od 01.05.2014 do isplate
na iznos od 65,26 EUR od 01.06.2014 do isplate
na iznos od 65,55 EUR od 01.07.2014 do isplate
na iznos od 67,86 EUR od 01.08.2014 do isplate
na iznos od 69,79 EUR od 01.09.2014 do isplate
na iznos od 69,39 EUR od 01.10.2014 do isplate
na iznos od 71,07 EUR od 01.11.2014 do isplate
na iznos od 72,21 EUR od 01.12.2014 do isplate
na iznos od 71,54 EUR od 01.01.2015 do isplate
na iznos od 71,72 EUR od 01.02.2015 do isplate
na iznos od 71,72 EUR od 01.03.2015 do isplate
na iznos od 71,68 EUR od 01.04.2015 do isplate
koje teku od 1. studenog 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.150,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio županijskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i da obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 396,31 eura.
2.1. Tuženik u žalbi prije svega ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što svojim nezakonitim postupanjem nije dao mogućnost tuženiku da raspravlja pred sudom sud kada nije pozvao vještaka da se očituje na iznesene prigovore tuženika u vezi toga da je kod obračuna primijenio pogrešan tečaj, zatim da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer da proturječi sama sebi i razlozima presude, kao i nema razloga o odlučnim činjenicama, a da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
2.2. Osim navedenog u žalbi se ističe da vještak nije uzeo u obzir razdoblja u kojima je tečaj CHF bio niži od onog koji je vrijedio na dan isplate kredita, a da je to u suprotnosti sa odredbom članka 323. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO), zatim da su presude iz kolektivnog spora neprimjenjive u ovom slučaju zato što su se prema članku 502.c ZPP-a, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, fizičke i pravne osobe mogle pozvati na pravna utvrđenja iz tih sporova samo u parnicama za naknadu štete, kao i da je pozivanje prvostupanjskog suda na utvrđenja iz kolektivnog spora suprotno zajamčenom pravu na pravično suđenje. Nadalje da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju nije pojedinačno pregovaralo obzirom na to da je odbio provesti sve dokaze prijedloge u tom smislu, zatim da nije proveo tzv. test transparentnosti i test poštenosti propisan člankom 81. stavkom 1. i člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača, niti je imao u vidu da su odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako razumljive i lako uočljive.
2.3. Također da je nejasno zašto prvostupanjski sud nije prihvatio tuženikov prijedlog provođenja financijskog vještačenja jer se u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli CHF radi zapravo o kunskom kreditu pa da je jedino ispravno primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za takve (kunske) kredite u predmetnom razdoblju, te da nije obrazložio zbog čega tuženika smatra nepoštenim stjecateljem pa da je prema odredbi članka 1115. ZOO-a u obvezi plaćati zatezne kamate od dana stjecanja, a ne od dana podnošenja zahtjeva, kao i da je u članku 22. stavku 1. ZOO- a bilo izričito dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule.
2.4. Nadalje tuženik u žalbi napominje da je prilikom svojeg poslovanja poštovao sve važeće zakonske propise i pouzdao se u Hrvatsku narodnu banku, koja kao regulator u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije dovodila u pitanje tuženikovo postupanje, kao i da tuženik nikako nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF-a obzirom da je kretanje tečaja krajnje neizvjesno. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik smatra da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, kao i zbog toga što je pogrešno dosudio tužitelju troškove za sve poduzete radnje prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura iako je navedena vrijednost boda stupila na snagu tek 5. studenog 2022.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi članka 2. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, te zahtjev za isplatom iznosa od 3.735,58 eura sa pripadajućim zateznim kamatama s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.
6. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je Ugovor o kreditu broj:
396-57/2008 sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iz Zagreba kao kreditora 17. ožujka 2008., te da je istog dana potvrđen od strane javnog bilježnika Radosne Mavrinac posl.br. OV-1609/08, i to za kupnju novog motornog vozila, a kojim ugovorom je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 20.713,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, uz rok otplate kredita 7 godina, te da je u članku 4. ugovoren način vračanja kredita u 84 mjesečnih anuiteta i da anuitet iznosi 307,58 CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, a da je u članku 6. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja u na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 6,50 % godišnje.
7. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetne, kao i da li tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenog iznosa s tog osnova i u kojem iznosu, te od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate.
8. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu da se subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.), odnose se na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), te je prvostupanjski sud pravilno prihvatio pozivanje tužitelja na odredbe članka 502. c ZPP-a. Međutim, to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, a što je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
9. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi tuženika, imao u vidu zaključke Ustavnog suda RH iznesene u navedenom predmetu, pa je tako saslušao i tužitelja, kao i svjedokinju ŽB, kreditnog referenta prednika tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a na okolnost informiranosti tužitelja o spornim odredbama Ugovora o kreditu, te je cijeneći njihove iskaze pravilno utvrdio da je tekst predmetnog ugovora bio unaprijed pripremljen i da tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj, kao i da ga kreditni referent nije upozorio o rizicima podizanja kredita u valuti CHF.
10. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužitelja i svjedokinje ŽB, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi prednik tuženika dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj, te da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), u vezi sa člankom 4. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sukladno članku 102. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a. Stoga je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.
11. Prvostupanjski sud je, također, pravilno utvrdio da je tuženik u smislu članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja mjesečnih iznosa jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja preplaćenih iznosa, kao i da tužitelj ima pravo na preplatu zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj bez tzv. negativnih tečajnih razlika, budući je tuženik samo općenito stavio materijalnopravni prigovor kojim zapravo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, odnosno nije postavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, tako da u ovom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a što je u skladu i s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
12. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a kada je odlučivao o kondemnatornom tužbenom zahtjevu tužitelja, budući su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama proturječni sadržaju isprava, te se ista presuda u tom dijelu ne može ispitati, a tuženik je onemogućen da raspravlja pred sudom kada isti sud nije pozvao vještaka da se očituje o primjedbama tuženika na njegov nalaz i mišljenje.
12.1. Naime, iz spisa proizlazi da se tuženik podneskom od 19. veljače 2024. (list 523-529) očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da je istakao da je vještak pogrešno računao preplatu koristeći tečaj CHF na dan dospijeća, a ne na dan isplate, odnosno da je kod obračuna preplate primijenio pogrešan tečaj, i to iz razloga što su prema dokumentu „Specifikacija uplata“ sve uplate izvršene prije dospijeća anuiteta i da su kao takve knjižene na konto preplate u valuti CHF po tečaju na dan uplate, te je u prilog svojih tvrdnji priložio simulirani izračun preplate. Međutim, prvostupanjski sud je, unatoč navedenim primjedbama, na ročištu od 22. ožujka 2024. zaključio glavnu raspravu, a da prije toga nije pozvao vještaka da se očituje na iznesene prigovore tuženika, te je u obrazloženju naveo da je vještak postupio po uputi suda koji mu je naložio da izračuna preplatu uzimajući u obzir početni tečaj pa da tuženik iz tog razloga ne može prigovarati izrađenom nalazu, iako iz priloženog rješenja poslovni broj: P-357/2023-10 od 12. rujna 2023. (list 476) proizlazi da je vještaku naloženo da izračuna tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate sve po mjesecima u utuženom razdoblju.
13. Slijedom iznijetih razloga valjalo je pobijanu presudu u točki II. izreke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
14. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka (točka III. izreke).
15. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, nakon što otkloni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano, pozvati vještaka da se očituje o primjedbama tuženika, te će po potrebi provesti i dopunsko vještačenje, a nakon toga će proanalizirati i ostale provedene dokaze, te će pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o cjelokupnim troškovima postupka.
17. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 369. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.
Slavonski Brod, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
