REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-474/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja G.P.P. MIKIĆ d.o.o. Omišalj, Pušća 131, OIB: 82386143355, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, Radnička cesta 47, protiv tuženika VARGON d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 352, OIB: 12345076041, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Šteković, odvjetnik u Kukuljanovu, Kukuljanovo 352, radi isplate 78.301,46 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 78.301,46 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.945,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete od 78.301,46 EUR s kamatama. Navodi da je kao izvođač radova 13. ožujka 2020. sklopio Ugovor broj V.V.

2.1/27/2020 o radovima izgradnje, rekonstrukcije i sanacije odvodnje i vodoopskrbe u okviru projekta „Sustav odvodnje otpadnih voda – aglomeracije Novi Vinodolski, Crikvenica i Selce“ sa krajnjim naručiteljem VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. iz Novog Vinodolskog, Dubrova 22, OIB: 36612651354. Na temelju projekta aglomeracije, tužitelj kao naručitelj i tuženik kao isključivi dobavljač su 28. kolovoza 2020. sklopili Kupoprodajni ugovor br. UG-4017/2020 36612651354 čiji predmet je kupoprodaja i isporuka vodovodnog i kanalizacijskog materijala koji će se koristiti u gore navedenom projektu aglomeracije u ukupnom iznosu od 2.881.786,34 HRK/382.478,78 EUR s PDV-om sukladno članku 2. Ugovora i ponudi br. 4409 – 2005 koja je sastavni dio Ugovora. Nakon potpisivanje Ugovora, sukladno roku iz članka 10. Ugovora, tužitelj je 1. listopada 2020. avansno uplatio ukupni iznos od 5.439.968,26 HRK/722.007,87 EUR s PDV-om. Navedeni iznos od 5.439.968,26 HRK/722.007,87 EUR s PDV-om predstavlja ukupan iznos kupoprodajne cijene plaćen tuženiku po Ugovoru i Kupoprodajnom ugovoru br. UG-4018/2020, koji je također sklopljen dana 28. kolovoza 2020. pod istim uvjetima kao i Ugovor, međutim za drugu vrstu materijala koji se koriste u projektu aglomeracije. Također, člankom 10. Ugovora određeno je da se cijena može mijenjati samo sporazumno u vidu aneksa Ugovora. Nadalje, tužitelj je u cijelosti avansno isplatio tuženika kako bi osigurao da je materijal na raspolaganju tuženika, odnosno na skladištu tuženika. Tijekom 2021. tuženik samoinicijativno obustavlja isporuku materijala po Ugovoru u iznosu od 1.496.441,67 HRK/198.611,94 EUR s PDV-om te uvjetuje nastavak isporuke preostalog vodovodnog i kanalizacijskog materijala koji će se koristiti u gore navedenom projektu aglomeracije prihvaćanjem izmijenjene ponude te novih cijena od strane tužitelja. Dana 9. srpnja 2021. šalje Obavijest o povećanju cijena te obustavi isporuke materijala iz Ugovora te traži izmjenu Ugovora pozivanjem na promijenjene okolnosti, na što tužitelj ne pristaje imajući u vidu da je ukupan iznos kupoprodajne cijene uplaćen avansno, dok je člankom 2. Ugovora bilo propisano da su cijene važeće za isporuke do trajanja Ugovora zaključno s 1.6.2023.. Kako je tuženik odbio izvršiti preostale ugovorne obveze isporuke vodovodnog i kanalizacijskog materijala po ugovorenim cijenama tužitelj je 30. kolovoza 2021. izjavio raskid Kupoprodajnog ugovora br. UG 4017/2020, iz razloga neispunjenja ugovora. Nakon raskida tuženik je izvršio povrat primljenog avansa od 1.496.441,67 HRK. Tužitelj je nakon raskida Ugovora bio primoran tražiti druge dobavljače materijala za projekt aglomeracije. Međutim, s obzirom na važnost i kompleksnost projekta aglomeracije, nemogućnost korištenja materijala drugih dobavljača zbog zahtjeva krajnjeg investitora te činjenicu da je veći dio materijala istog dobavljača (tuženika) već ugrađen u projekt aglomeracije (75% od predviđenog), tužitelj je 9. studenog 2021. s tuženikom sklopio novi Ugovor o poslovnoj suradnji br. UG- 0793/2021, za nabavu preostalog vodovodnog i kanalizacijskog materijala potrebnog za dovršetak radova na projektu aglomeracije po cijenama većim od onih koje su bile ugovorene po raskinutom Kupoprodajnom ugovoru br.UG 4017/2020 od 28. kolovoza 2020.. Dodatno se napominje da je tužitelj u ponudi kod postupka javne nabave nominirao materijale (cijevi) tuženika i da je takva ponuda prihvaćena kao najpovoljnija, pa fazi ugradnje i realizacije Ugovora nije bilo moguće tražiti izmjenu kod krajnjeg naručitelja (VIO Žrnovnica). Tužitelj zahtjeva da mu tuženik naknadi štetu sukladno čl. 360. i čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koja mu je nastala raskidom Kupoprodajnog ugovora br. UG 4017/2020 od 28. kolovoza 2020. i koja predstavlja razliku u cijeni u odnosu na novosklopljeni ugovor. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporava tužbeni zahtjev. Dopisom od 10.7.2021. tuženik je obavijestio tužitelja kako radi globalne krize uzrokovane pandemijom virusa COVID, odnosno poremećajem na tržištu repromaterijala nije u mogućnosti nabaviti potrebnu sirovinu za izradu krajnjeg proizvoda sukladno Ugovoru UG 4017/2020, te kako više robu neće isporučivati po ugovorenim cijenama. U dopisu se detaljno obrazlažu novonastale vanjske okolnosti koje su neovisne o volji i utjecaju ugovornih strana (viša sila) uz primjenu klauzule rebus sic stantibus (povećanje cijena repromaterijala cca 110%), gdje je jasno naznačeno da tužitelj ima mogućnost prihvaćanja novih cijena (dostavljen i nova ponuda) ili pak raskida Ugovora UG 4017/2020.. Tužitelj je dopisom od 13.7.2021. jasno dao do znanja da odbija novu ponudu čime su ispunjene pretpostavke za raskidom ugovora. Nakon toga tužitelj se 27.8.2021. obratio tuženiku dopisom – Izjava o raskidu kupoprodajnog Ugovora UG 0417/2020, gdje zaključno potvrđuje i izjavljuje da raskida Ugovor UG 0417/2020. Tuženik ističe prigovor zastare za naknadu štete. Nije sporno da je Ugovor UG 0417/2020 raskinut, no nije sasvim jasno kada je do raskida Ugovora UG 4017/2020 došlo. Tužitelj uz tužbu nije dostavio povratnicu glede raskida Ugovora (kojom bi dokazao urednu dostavu otkaza/potvrde o otkazu), a obzirom na zastarni rok od 3 godine, te obzirom na iznesenu argumentaciju tužitelja u tužbi, kao i na sve materijalne dokaze koji prileže istoj, u obzir dolaze samo 3 datuma: 1. ugovor je raskinut 10.7.2021. – dopis tuženika tužitelju u kojemu je jasno navedeno kako radi globalne krize uzrokovane pandemijom virusa COVID, odnosno poremećajem na tržištu repromaterijala, nije u mogućnosti nabaviti potrebnu sirovinu za izradu krajnjeg proizvoda sukladno predmetnom Ugovoru UG 4017/2020 te kako više robu neće isporučivati po ugovorenim cijenama (viša sila), te je tužitelju dostavljena nova ponuda sa izmijenjenim cijenama. 2. Ugovor je raskinut 13.7.2021.

– dopis tužitelja kojim se očituje na dopis tuženika od 10.7.2021. kojim ne prihvaća novu ponudu. 3. Ugovor je raskinut dana 27.8.2021. – dopis tužitelja naslovljen – Izjava o raskidu Ugovora UG 0417/2020 kojim je tužitelj potvrdio i izjavio da raskida Ugovor (nastavno na dopis tuženika od 10.7.2021.). Tužba je podnesena sudu putem e-komunikacije 29.8.2024.. Uzimajući u obzir da je Ugovor mogao biti raskinut samo na gore navedene datume (10.7.2021., 13.7.2021. ili 27.8.2021.) ovdje je nastupila zastara. Tuženik je tvornica koja proizvodi gotov proizvod, bez omogućavanja opskrbe repromaterijala, pa isti nije niti u mogućnosti proizvesti gotov proizvod. Promjena u cijeni repromaterijala kao i nemogućnost nabavke istoga na tržištu svakako predstavlja višu silu, odnosno izvanredni vanjski događaj nastao nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nije mogao predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna nijedna ugovorna strana čime se gasi i obveza druge strane. Dakle, viša sila je događaj koji je nastao nakon sklapanja ugovora, a koji je po svojim svojstvima vanjski, izvanredan i nepredvidiv, a pri čemu ugovorna strana nije mogla takav događaj spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Upravo zbog navedenih elemenata, epidemija bolesti COVID-19 predstavlja događaj više sile. Bitno je naglasiti kako je vrijednost Ugovora UG 4017/2020 iznosila 2.881,786,36 kn (članak 2. ugovora) dok je tuženik nakon raskida ugovora, vratio tužitelju avansni iznos od 1.496.441,67 kn, iz čega je razvidno kako je gotovo polovica ugovora konzumirana usprkos poremećaju na tržištu sirovina (gdje je tuženik trpio štetu sa isporukama) no kada više nije bilo moguće nabaviti sirovine potrebne za konačan proizvod kao i kad su cijene istih bile višestruko povećane, tuženik nije imao izbora no obustaviti isporuku i ponuditi novu ponudu sa izmijenjenim uvjetima. Dana 15.6.2021. Hrvatske vode su izdale preporuke korisnicima obzirom na novonastalu situaciju vezanu uz problematiku povećanja cijena sirovina (plastika, željezo itd.) na globalnoj razini. Navedene preporuke je tuženik dostavio tužitelju na znanje, zajedno s dopisom od 9. srpnja 2021.. Dana 30. rujna 2021. Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. rujna 2021. donijela Zaključak o postupanju radi ublažavanja posljedica poremećaja cijena građevinskog materijala i proizvoda kojim su pozvani svi naručitelji koji imaju Ugovore sklopljene u postupcima javne nabave da analiziraju i izmjene Ugovore glede stavki gdje je promjena cijena utjecala više od 10%. Tuženik dostavlja u prilogu i usporednu tablicu kretanja cijena PE HD repromaterijala kroz mjesece u predmetnom periodu, iz kojih je razvidno kako su se cijene istoga povećale za više od cca 110%. Sve navedene okolnosti jasno upućuju kako je ovdje došlo do okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna nijedna ugovorna strana čime se gasi i obveza druge strane. Neovisno o tome jesu li ugovorne stranke u okviru svog ugovornog odnosa predvidjele višu silu i eventualne događaje koji se smatraju višom silom, sudska praksa predviđa kako je sud u svakom pojedinom slučaju ovlašten procjenjivati radi li se u konkretnom slučaju o događaju koji predstavlja višu silu (VSRH presuda Rev 1309/09-2 od 29. lipnja 2011. te ŽSZG presuda Gž – 5435/2007-2 od 10. veljače 2010.). Tužiteljev raskid ugovora je bio nezakonit i protupravan, stoga nema niti osnova potraživati naknadu štete (koju si je sam prouzročio). U Članku 2. Ugovora UG-0417/2020 jasno stoji kako: „Predmet ovoga ugovora je sukcesivna isporuka vodovodnog i kanalizacijskog materijala za projekt Aglomeracija Novi Vinodolski, Crikvenica i Selce prema priloženim ponudama koje su sastavni dio ovog ugovora.“ Ponuda br. 4409-2005 od 28.8.2020. koja prileži Ugovoru glasi na 2.881.786,36 kn, a koji iznos je naveden i u Ugovoru. U toj istoj ponudi je jasno navedeno pod stavkom napomene da: „Prihvaćanjem ponude krajnji rok za preuzimanje robe je 30 dana od isteka roka isporuke naznačenog u ponudi. U protivnom zadržavamo pravo korekcije cijena ukoliko dođe do povećanja cijena repromaterijala za više od 5%.“ Kako je nesporno da roba nije preuzeta u roku od 30 dana, također je nesporno da su cijene repromaterijala porasle mnogostruko više od 5% (materijalni dokazi u spisu, nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke), te je sasvim opravdana obustava isporuke dijela robe prema tužitelju kao i tuženikov zahtjev za revidiranjem cijena i prihvaćanjem nove ponude. Upravo to je i ugovoreno prilikom sklapanja ugovora te proizlazi iz ugovorne dokumentacije. Odbijanjem revidiranja cijena od strane tužitelja, te raskidom ugovora šteta je mogla nastati samo tuženiku u vidu raskida ugovora bez valjanog i zakonom (ugovorom) utemeljenog razloga. Tuženik smatra da je ovdje došlo i do novacije obveze prema čl. 145. Zakona o obveznim odnosima. Glede namjere novacije (animus novandi) ista je vidljiva iz činjeničnih navoda u tužbi i odgovoru na tužbu kao i u priloženoj korespondenciji. Kako navodi i citirana sudska praksa VSRH, nije nužno da se u novome ugovoru naznači da stranke žele novaciju, već je dovoljno da se stvori nova obveza koja po svojoj prirodi ne može postojati usporedno sa starom, iz čega je razvidno da su stranke željele novaciju (nova obveza ne može postojati uz staru jer bi se preklapale obveze kao takve). Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete od 78.301,46 EUR s kamatama koja mu je nastala šteta zbog toga što je tuženiku izjavio raskid Kupoprodajnog ugovora br. UG 4017/2020 od 28. kolovoza 2020. jer mu tuženik nije isporučio robu prema ugovorenim cijenama.

4. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu iz kupoprodajnog ugovora br. UG-4017/2020 36612651354 čiji predmet je kupoprodaja i isporuka vodovodnog i kanalizacijskog materijala koji će se koristiti u projektu aglomeracije u ukupnom iznosu od 2.881.786,34 HRK/382.478,78 EUR s PDV-om (str. 8-14 spisa). Nije sporno da je tužitelj izjavio raskid ugovora dopisom od 27. kolovoza 2021. (str. 21 spisa) iz razloga neispunjenja ugovora prema ugovorenim cijenama. Nije sporno da je tužitelj s tuženikom 9. studenog 2021. sklopio novi Ugovor o poslovnoj suradnji br. UG-0793/2021, za nabavu preostalog vodovodnog i kanalizacijskog materijala potrebnog za dovršetak radova na projektu aglomeracije po cijenama većim od onih koje su bile ugovorene po raskinutom ugovoru (str. 37-40 spisa). Nije sporno da razlika u cijeni prema raskinutom i novom ugovoru iznosi 78.301,46 EUR, te da je to šteta koju tužitelj potražuje.

5. Među strankama je sporno da li je tužiteljev raskid ugovora osnovan, ima li on pravo na naknadu štete, te da li je za naknadu štete nastupila zastara.

6. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), te je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Na temelju dokumentacije u spisu koja među strankama nije sporna proizlazi slijedeća kronologija.

8. Stranke su bile u poslovnom odnosu iz kupoprodajnog ugovora br. UG- 4017/2020 36612651354 čiji predmet je kupoprodaja i isporuka vodovodnog i kanalizacijskog materijala koji će se koristiti u projektu aglomeracije u ukupnom iznosu od 2.881.786,34 HRK/382.478,78 EUR s PDV-om (str. 8-14 spisa). Tijekom trajanja ugovornog odnosa 2021. tuženik obustavlja isporuku materijala po ugovoru u iznosu od 1.496.441,67 HRK/198.611,94 EUR s PDV-om te uvjetuje nastavak isporuke preostalog vodovodnog i kanalizacijskog materijala koji će se koristiti u projektu aglomeracije prihvaćanjem izmijenjene ponude te novih cijena od strane tužitelja. U tu svrhu 9. srpnja 2021. šalje Obavijest o povećanju cijena te obustavi isporuke materijala iz ugovora (str. 18 spisa) te traži izmjenu ugovora pozivanjem na promijenjene okolnosti, na što tužitelj ne pristaje imajući u vidu da je ukupan iznos kupoprodajne cijene uplaćen avansno, dok je člankom 2. Ugovora bilo propisano da su cijene važeće za isporuke do trajanja Ugovora zaključno s 1.6.2023.. Kako je tuženik obustavio izvršiti preostale ugovorne obveze isporuke vodovodnog i kanalizacijskog materijala po ugovorenim cijenama tužitelj je 30. kolovoza 2021. mailom priopćio i dostavio izjavu o raskidu Kupoprodajnog ugovora br. UG 4017/2020, iz razloga neispunjenja ugovora (str. 25-26 spisa). Nakon raskida, tužitelj je 9. studenog 2021. s tuženikom sklopio novi Ugovor o poslovnoj suradnji br. UG- 0793/2021, za nabavu preostalog vodovodnog i kanalizacijskog materijala potrebnog za dovršetak radova na projektu aglomeracije po cijenama većim od onih koje su bile ugovorene po raskinutom Kupoprodajnom ugovoru br.UG 4017/2020 od 28. kolovoza 2020. (str. 37-39 spisa). Ta razlika između cijena po raskinutom ugovoru i novosklopljenom ugovoru iznosi 78.301,46 EUR-a koliko iznosi i tužbeni zahtjev.

9. Odnos stranaka valja sagledati kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) koje uređuju osnovna načela ugovornih odnosa, raskid ugovora i posljedice raskida ugovora te u svezi s time odgovornost za štetu.

10. Osnovne odredbe koje uređuju raskid ugovora propisuju: U dvostrano obveznim ugovorima, kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete (čl. 360.). Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (čl. 368. st. 1.). Ako odredbama odsjeka nije drukčije propisano, na naknadu ove štete na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o naknadi izvanugovorne štete (čl. 349.).

11. U općem dijelu ZOO-a su navedena i osnovna načela tog zakona. Osnovna načela obveznih odnosa su: načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu (čl. 3.); načelo savjesnosti i poštenja u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa (čl. 4.) i načelo dužnosti suradnje sudionika obveznih odnosa radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima (čl. 5.).

12. U kupoprodajnom ugovoru koji su stranke sklopile u čl. 10. ugovoreno je: cijena se može mijenjati samo sporazumno aneksom ovom ugovoru. Ovdje valja istaći da su stranke ugovorile mogućnost mijenjanja cijene, ali sporazumno i aneksom. U tu svrhu tuženik je obavijestio tužitelja dopisom od 9. srpnja 2021. (str. 18 spisa) o potrebi povećanja cijene jer je cijena od sklapanja ugovora do tada višestruko porasla, a sve zbog globalne krize uzrokovane pandemijom virusa COVID

– 19 odnosno zbog poremećaja na tržištu repromaterijala nastalog u vezi s time a što predstavlja događaj koji nitko nije mogao predvidjeti. U tom dopisu tuženik detaljno obavještava tužitelja o okolnostima zbog kojih je otežano nabavljanje sirovine i postoje višestruka povećanja cijena od cca 110%. Tužitelj je na tu obavijest odgovorio izjavom o raskidu ugovora od 27.8.2021. zbog neispunjenja (str. 19 do 22 spisa).

13. Nesporna je i notorna činjenica da je u 2021. došlo do globalne krize uzrokovane pandemijom virusa COVID – 19. Tuženik je, da bi tu nespornu i notornu činjenicu dodatno osnažio i potkrijepio dostavio dokumentaciju - Preporuke korisnicima koje su izdale Hrvatske vode 15.6.2021. (str. 53 do 58 spisa) i Zaključak Vlade Republike Hrvatske od 30.9.2021. (str. 50 spisa) iz kojih se jasno vidi novonastala situacija vezana uz problematiku povećanja cijena sirovina na globalnoj razini. Čak je Vlada Republike Hrvatske donijela Zaključak o postupanju radi ublažavanja posljedica poremećaja cijena građevinskog materijala i proizvoda u kojem su pozvani svi naručitelji koji imaju ugovore sklopljene u postupcima javne nabave da analiziraju i izmijene ugovore glede stavki gdje je promjena cijena utjecala više od 10%. Tuženik je dostavio i usporednu tablicu kretanja cijena HDPE repromaterijala/mjesece u tom periodu iz kojih je razvidno da su se cijene istog povećale za više od cca 110% (str. 60 spisa).

14. Po mišljenju ovog suda odluka tužitelja da raskine ugovor umjesto da postupi po čl. 10 ugovora u kojem je ugovorena mogućnost promjene cijene, je ponašanje koje nije bilo u skladu s osnovnim načelima obveznog prava odnosno načelom dužnosti suradnje, načelom savjesnosti i poštenja kao ni u skladu s načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Ovdje se doista radi o izvanrednom događaju i izvanrednim izmjenama cijena koje nitko nije mogao predvidjeti jer se COVID – 19 nikada prije nije niti dogodio. S obzirom da su stranke (ipak) ugovorile mogućnost promjene cijena sporazumom i aneksom (čl. 10. ugovora), ovaj sud smatra da je tužitelj u tijeku novonastale situacije bio dužan razmotriti tuženikove argumente i sa svoje strane pridonijeti rješenju problema koji se pojavio u tijeku ugovornog odnosa, a ne postupiti na način kao da se posljedice COVID – 19 njega uopće ne tiču jer ima sklopljen ugovor. Sud smatra da teret situacije nastale iz COVID-a 19 trebaju snositi svi sudionici ugovornog odnosa, a ne da se u cijelosti taj teret prebaci na jednog sudionika, ovdje tuženika. Iz kasnijeg ponašanja ugovornih stranaka odnosno sklapanjem novog ugovora između istih stranaka razvidno je da je tužitelj ipak pristao materijal nabaviti po višoj cijeni i to upravo od tuženika. Iz toga ustvari proizlazi da je tužitelj naknadno pristao na promjenu cijene od tuženika, a što je tuženik tražio dopisom od 9. srpnja 2021. na str. 18 spisa.

15. Kod procjene tuženikove odgovornosti i na naknadu tužiteljeve štete iz ugovora se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOO-a o naknadi izvanugovorne štete (čl. 349.). Tako je propisano odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Po mišljenju ovog suda tuženik je ovdje dokazao da je do štete došlo bez njegove krivnje (nepredvidljivim promjenama na tržištu). Osim toga, naknadnim sporazumnim sklapanjem novog ugovora s tuženikom tužitelj je upravo postupio sukladno čl. 10. (raskinutog) ugovora jer su stranke sporazumno i ugovorom izmijenile cijenu, na što je tužitelja i pozivao tuženik. Stoga je tužitelj ustvari pristao na izmijenjene uvjete ugovora. Stoga je to još jedan razlog zbog kojeg se ovdje ne može raditi o protupravnosti tuženika jer je tužitelj u konačnici pristao na veće cijene. Slijedom navedenog sud zaključuje da ovdje nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, jer nedostaju štetna radnja, šteta, i krivnja tuženika.

16. Tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je sud ocijenio neosnovanim. To iz razloga što je tužitelj izjavu o raskidu poslao tuženiku 30.8.2021. mailom i putem pošte (str. 25 spisa), pa je tužitelj tužbu podnio unutar zastarnog roka od 3 godine sukladno čl. 228. st. 1. ZOO-a. U tom mailu jasno stoji da tužitelj "ovim putem izjavljuje da raskida kupoprodajni ugovor…" Zato je sud uzeo da je tuženik obaviješten o raskidu 30.8.2021. a ne neki raniji datum, jer o tom ranijem datumu nema podataka u spisu.

17. Tuženik je istaknuo i da se ovdje radi o obnovi obveze iz odredbe čl. 145. - 149. ZOO-a. Suprotno tome, sud je mišljenja da ovdje nema obnove jer je prijašnja obveza prestala izjavljenim raskidom ugovora a ne sklapanjem novog ugovora.

18. Kako je zaključak suda da nisu ispunjenje pretpostavke odgovornosti tuženika za štete iz odredbe čl.1045. st. 1. a u svezi s čl. 349. ZOO-a, sud je tužbeni zahtjev odbio i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

19. Sud je rješenjem na ročištu 3.2.2025. odlučio da neće provoditi druge dokaze – saslušanje svjedoka i stranaka jer se odnos između stranaka odvijao pismenim putem o čemu u spisu prileže isprave i korespondencija. Osim toga, i odredbom čl. 492.a ZPP-a je propisano da će sud u postupku pred trgovačkim sudom u pravilu odlučne činjenice utvrditi na temelju isprava.

20. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tuženiku priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav odgovora na tužbu od 1.178,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- zastupanje na ročištu 3.2.2025. od 1.178,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.);

- trošak PDV-a (25%) od 589,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 2.945,00 EUR.

21. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.945,00 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

22. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 19. ožujka 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.