Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-162/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jadranke Matić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja LUKOIL CROATIA d.o.o, Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 84740716328, zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14777/2021-108 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 14777/2021-108 od 8. siječnja 2025. u pobijanoj točki I. izreke za iznos od 3.635,66 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose i to :

727,70 EUR tekuće od 15.10.2017. do isplate,

727,70 EUR tekuće od 15.11.2017. do isplate,

727,70 EUR tekuće od 15.12.2017. do isplate,

727,70 EUR tekuće od 15.1.2018. do isplate,

724,70 EUR tekuće od 15.2.2018. do isplate,

te kao neosnovana žalba tužiteljice-protutuženice i potvrđuje se ista presuda u pobijanoj točki II. izreke.

II. Preinačava se ista presuda u pobijanoj točki I. izreke za iznos preko 3.635,66 eura i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice za iznos od 13.873,07 eura s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama i to na iznosa od:

283,29 EUR tekuće od 15.4.2015. do isplate,

283,29 EUR tekuće od 15.5.2015. do isplate,

283,29 EUR tekuće od 15.6.2015. do isplate,

283,29 EUR tekuće od 15.7.2015. do isplate,

284,13 EUR tekuće od 15.8.2015. do isplate,

284,13 EUR tekuće od 15.9.2015. do isplate,

284,13 EUR tekuće od 15.10.2015. do isplate,

284,13 EUR tekuće od 15.11.2015. do isplate,

284,13 EUR tekuće od 15.12.2015. do isplate,

284,13 EUR tekuće od 15.1.2016. do isplate,

285,43 EUR tekuće od 15.2.2016. do isplate,

285,43 EUR tekuće od 15.3.2016. do isplate,

285,43 EUR tekuće od 15.4.2016. do isplate,

285,43 EUR tekuće od 15.5.2016. do isplate,

285,43 EUR tekuće od 15.6.2016. do isplate,

285,43 EUR tekuće od 15.7.2016. do isplate,

286,41 EUR tekuće od 15.8.2016. do isplate,

286,41 EUR tekuće od 15.9.2016. do isplate,

286,41 EUR tekuće od 15.10.2016. do isplate,

286,41 EUR tekuće od 15.11.2016. do isplate,

286,41 EUR tekuće od 15.12.2016. do isplate,

286,41 EUR tekuće od 15.1.2017. do isplate,

294,31 EUR tekuće od 15.2.2017. do isplate,

294,31 EUR tekuće od 15.3.2017. do isplate,

294,31 EUR tekuće od 15.4.2017. do isplate,

294,31 EUR tekuće od 15.5.2017. do isplate,

294,31 EUR tekuće od 15.6.2017. do isplate,

294,31 EUR tekuće od 15.7.2017. do isplate,

294,31 EUR tekuće od 15.8.2017. do isplate,

294,31 EUR tekuće od 15.9.2017. do isplate,

294,27 EUR tekuće od 15.10.2017. do isplate,

294.27 EUR tekuće od 15.11.2017. do isplate,

294.27 EUR tekuće od 15.12.2017. do isplate,

294.27EUR tekuće od 15.1.2018. do isplate,

296,99 EUR tekuće od 15.2.2018. do isplate,

1.021,97 EUR tekuće od 15.3.2018. do isplate,

1.021,97 EUR tekuće od 15.4.2018. do isplate,

1.021,97 EUR tekuće od 15.5.2018. do isplate,

745,81 EUR tekuće od 15.6.2018. do isplate kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ukida se točka III. kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka i u tom dijelu predmet se vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu u kom će prvostupanjski sud odlučiti o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužiteljici- protutuženici isplati razliku bruto plaće u iznosu od 17.508,67 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose koji dospIjevaju u razdoblju od 15. travnja 2015 do 15. lipnja 2018., (toč. 1.) dok je u točki II. naloženo tužiteljici-protutuženici da tuženiku-protutužitelju isplati iznos od 8.288,33 eura s osnova otpremnine kao stečene bez osnove, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki III odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Citiranu presudu u točki II. i u točki III. u dijelu u kom je odlučeno da tužiteljica- protutuženica snosi svoj trošak postupka žalbom pobija tužiteljica-protutuženica dok tuženik-protutužitelj istu pobija u točki I izreke presude i predlaže preinačenje na način da se odbije zahtjev tužiteljice-protutuženice u cijelosti uz dosudu parničnog troška, pa se ima smatra da pobija i odluku o trošku postupka, oboje iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači pod redno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbi.

Tužiteljica-protutuženica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika- protutužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

3. Žalbe su djelomično osnovane.

4. U pogledu točke I izreke nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji u žalbi upiru stranke, budući da je odlučujući o žalbama utvrđeno da je u tom dijelu izreka pobijane presude jasna i neproturječna kako sama sebi tako i razlozima iznesenima u obrazloženju te da su dati razlozi valjani i dostatni, a istovremeno ne postoji proturječnost između iznesenih razloga i sadržaja samih dokaza izvedenih u postupku.

5. U pogledu točke II. i to u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 8.288,33 eura,no budući da je iste bilo moguće utvrditi na temelju činjenica u spisu ovaj sud presudu preinačio uz primjenu čl. 373. a st. 1. toč. 1. ZPP-a.

6. U pogledu odluke o troškovima postupka iz pobijane točke III. izreke utvrđeno je da je ista proturječna danom obrazloženju koje ne sadrži valjane činjenice za donošenje pravilne odluke o tom dijelu tužbenog zahtjeva a kako bi se strankama omogućilo da o odluci o troškovima ostvaruju pravo na devolutivan pravni lijek u pogledu tog dijela odluke kojim pravom se štiti Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja se odnose na pravo na pošteno suđenje i pravo na pristup sudu.

7. Stoga je pobijana odluka o trošku povodom žalbe tužiteljice ukinuta temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a i u tom dijelu se predmet vraća na rješavanje prvostupanjskom sudu.

8. Predmet spora ovoj pravnoj stvari je u pogledu tužbenog zahtjeva tužiteljice isplata razlike bruto plaće i mirovine koju je tužiteljica primala za vrijeme nezakonitog otkaza a u pogledu kog dijela tužbenog zahtjeva je djelomično pravomoćno odlučeno temeljem presude poslovni broj Pr-4010/2018-28 koja je postala pravomoćna u nepobijenom dijelu tj. u točki I. u kojoj je naloženo tuženiku-protutužitlju da tužiteljici- protutuženici isplati iznos od 334.860,48 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose koji su dospijevali u razdoblju od 15. veljače 2013., do 15. kolovoza 2017., dok je ista ukinuta u pogledu tražbina koje dospijevaju u razdoblju od 15. rujna 2017. do 15. lipnja 2018. kao i u pogledu protutužbenog zahtjeva te u pogledu odluke o troškovima postupka.

9. U pogledu protutužbenog zahtjeva protutužitelja predmet spora je zahtjev za povratom isplaćenog iznosa otpremnine kao stečenog bez osnove nakon što je otkaz pravomoćno utvrđen nedopuštenim i nakon što je tužiteljica vraćena u radno pravni status kod tuženika kao poslodavca.

10. Na temelju izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP-a prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je nesporno da je tužiteljica s Crobenzom d.d. dana 11. studenog 2010. zaključila ugovor o radu s plaćom od 7.700,00 kn mjesečno bruto. Crobenz d.d. se dana 18. listopada 2011. pripojio tuženiku pa je on njegov pravni slijednik.

- da je tuženik je navedeni ugovor otkazao dana 16. kolovoza 2012. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-9262/14 od 21. lipnja 2016. pravomoćno je utvrđeno da ta odluka nije dopuštena i da njezin radni odnos nije prestao te da ju je tuženik dužan vratiti na posao.

- da je također je nesporno da je tužiteljica od dana 1. travnja 2014. u prijevremenoj mirovini

- da je tuženik protutužitelj u izvršenju pravomoćne presude u pogledu vraćanja na rad dana 6. ožujka 2018. predao HZMO zahtjev za vračanje na rad tužiteljice protutuženice sa danom 5. siječnja 2013. sa kojim danom je izvršena i prijava kod HZMO čime je uspostavljen kontinuitet radnog odnosa a što je pravomoćno utvrđeno u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2066/18 (list 110 spisa) te da je donio Odluku o rasporedu tužiteljice na radno mjesto prodavača blagajnika sa istim koeficijentom, na kojem se ista nije pojavila, te da joj je od dana 23. svibnja 2018. počeo teći otkazni rok od 2 mj. protekom kojega joj danom 23. srpnja 2018. prestaje radni odnos kod poslodavca.

- da je nesporno da je u pogledu isplate plaće za vrijeme nezakonitog otkaza prvostupanjskom presudom poslovni broj Pr-4010/18-38 od 9. prosinca 2019. naloženo tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženici isplati iznos bruto plaće od 334.860,48 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da je taj iznos u postupku prisilne ovrhe na novčanim sredstvima tuženika tužiteljici i isplaćen dok je ista presuda u točki II. u kojoj je odbije dio tužbenog zahtjeva za iznos od 53.290,64 kn za razdoblje od 15. rujna 2017. do 15. svibnja 2018. kao u i u točki III. kojom je odbije zahtjev tuženika-protutužitelja za povratom isplaćene otpremnine u iznosu od 62.448,42 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i u pogledu odluke o troškovima postupka, ukinut i vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu u kom ponovljenom postupku je tužiteljica-protutuženica konačno postavila tužbeni zahtjev (list 290) tražeći isplatu ukupnog iznosa od 17.508,67 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose u razdoblju od 15. travnja 2015. do 15. lipnja 2018.

11. Prvostupanjski sud je zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica konačno postavila nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda kada je izmijenila činjenične navode tužbe temeljeći svoju tražbinu na činjenici da je 26. travnja 2021. tužiteljica primila rješenje HZMO kojim joj za period u kojem je uspostavljen prekid radnog odnosa ukida pravo na mirovinu i prema kojem mora vratiti iznose koje je primila za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 31. prosinca 2018. od ukupno 59.655.55 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama postavila tužbeni zahtjev na iznos od 131.919,10 kn odnosno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznos od 17.508,67 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose koji dospijevaju u razdoblju od 15. travnja 2015. do

15. lipnja 2018. (list 299 spisa).

12. Navedeni zahtjev prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi u točki I. prihvatio kao osnovanim smatrajući da je, obzirom da je tužiteljica prvotno ostvarila pravo na starosnu mirovinu pod uvjetima vezano za otkazivanje njenog ugovora o radu, a potom je 26. travnja 2021. temeljem rješenja HZMO-a ukinuto njezino pravo na prijevremenu starosnu mirovinu i doneseno rješenje HZMO-a kojim mora vratiti cijelu mirovinu koju je primala u razdoblju od ožujka 2017. do prosinca 2018., da nastupila joj je šteta zbog izgubljene dobiti te joj je tuženik dužan istu nadoknaditi. Po ocjeni ovog žalbenog suda takav zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan na što u žalbi upire tuženik-protutužitelji.

13. Naime, tuženik je izvršio svoju obvezu po pravomoćnoj presudi poslovni broj Pr- 9262/14. od 21. lipnja 2016. kojom je pravomoćno je utvrđeno da ta odluka nije dopuštena i da njezin radni odnos nije prestao te da ju je tuženik dužan vratiti na posao kada je u ožujku 2018. predao HZMO zahtjev za vraćanje na rad tužiteljice protutuženice sa danom 5. siječnja 2013. sa kojim danom je izvršena i prijava kod HZMO čime je uspostavljen kontinuitet radnog odnosa a što je pravomoćno utvrđeno u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovni broj Ovr-2066/18.

14. Time je u potpunosti postupio po navedenoj presudi u pogledu radno pravnog statusa tužiteljice-protutuženice čime je prekinuta neposredna uzročno posljedična veza između postupanja tuženika-protutužitelja i eventualne daljnje štete tužiteljice.

15. Tužiteljica-protutuženica je pak odlučila da ode u prijevremenu mirovinu u takvom statusu je bila faktično od 1. travnja 2014. do 30. lipnja 2018., a što je vidljivo iz podataka o visini mirovine koju je primila (list 57 spisa) i na kojim podatcima je vještak utemeljio svoj nalaz i mišljenje i na temelju kojeg je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj Pr-4010/18 od 9. prosinca 2019. kojom je pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu u razdoblju od 15. veljače 2013. do 15. kolovoza 2017.

16. Stoga po ocjeni ovog žalbenog suda u ponovljenom postupku nije bilo mjesta za ponovnim odlučivanjem o tužbenom zahtjevu za razdoblje od 15. travnja 2015. do 15. kolovoza 2017., na temelju drugačijeg činjeničnog osnova koji se temelji na rješenju HZMO-o povratu mirovine od kojeg je tužiteljica primila 26. travnja 2021. budući da se radi o upravnom aktu donesenom u postupku u kom tuženik- protutužitelj nije sudjelovao a koji se temelji na činjenicama koje nisu bile predmetom utvrđivanja i ispitivanja u ovom sudskom postupku na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik-protutužitelj, te stoga ne može biti osnova za naknadu štete koju bi tuženik- protutužitelj trebao nadoknaditi tužiteljici protutuženici.

17. Stoga je zaključeno da je o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice u razdoblju od 15. travnja 2015. do 15. kolovoza 2017. a s osnova razlike plaće i primljene mirovine pravomoćno odlučeno prvostupanjskom presudom Pr-4010/18 od 9. prosinca 2019., dok tražbina s osnova naknadno donesenog rješenja po HZM-o nije u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi sa radnjom tuženika-protutužitelja tj. nezakonitim otkazom.

18. Radi toga je prvostupanjski sud po toj osnovi u ponovljenom postupku osnovano mogao dosuditi pripadajući dio razlike između bruto plaće i mirovine koju je tužiteljica-protutuženica primala u razdoblju od 15. rujna 2017. do 15. veljače 2018., a prema nalazu i mišljenju vještaka Lidije Tkalec Gradinšćak (list 63 spisa) a prema kojem tužiteljici za razdoblje od 15. rujna 2017., do 15. siječnja 2018. pripadaju iznosi od 727,70 eura, u pogledu tražbine koja dospijeva 15. veljače 2018. u iznosu od 724,70 eura ili ukupno 3.635,66 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, radi čega je za navedeni iznos pobijana presuda potvrđena kao pravilna i zakonita temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a dok je u preostalom dijelu ista preinačena temeljem čl. 373. st. 2. ZPP-a.

19. Za tražbine koje dospijevaju od 15. ožujka 2018. utvrđeno je da tužiteljici po osnovi nezakonitog otkaza ne pripada pravo na naknadu budući da je tuženik- protutužitelj svoju obvezu vraćanja tužiteljice na radi ispunio na ranije opisani način prijavom na HZMO a i time što ju je 15. veljače 2018. pozvao na rad i istoj ponudio ugovor o radu s istim koeficijentom koji odgovara njenoj stručnoj spremi.

20. Stoga je u preostalom dijelu pobijana presuda preinačena temeljem čl. 373. st. 2. ZPP-a.

21. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji se odnosi na vraćanje primljene otpremnine pravilno je prvostupanjski sud - uvidom u postojeći spis predmeta, kao i priklopom spisa Pr-4028/18 sud je utvrdio da je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 62.448,42 kn na ime otpremnine o čemu u spisu postoji i dokaz o isplati (list 97 spisa). Naime, iako tužiteljica tvrdi da do zaključenja pripremnog postupka tuženik nije postavio zahtjev za vraćanje primljene otpremnine, sud smatra da je tuženik u dobroj vjeri smatrao da je činjenica o isplaćenoj otpremnini nesporna. Stoga je uvidom u dopis tužiteljice od 19. travnja 2018. koji je putem punomoćnika tužiteljica uputila tuženiku utvrđeno je da je u navedenom dopisu jasno navedeno "otpremninu koju je primila tužiteljica JĆ nemate pravo prebijati s njezinim potraživanjem u skladu s čl. 96. Zakona o radu.".

22. Takav zaključak kao pravilan prihvaća i ovaj žalbeni sud te se žalbeni navodi kojima tužiteljica-protutuženica opetovano osporava pravodobnost predlaganja dokaza tuženika-protutužitelja a u odnosu na zaključenje pripremnog ročišta te takve žalbene razloge ovaj sud smatra neosnovanim.

23. Međutim osnovano tužiteljica-protutuženica u žalbi osporava dosuđeni tijek kamata na dosuđeni iznos od 8.288,33 eura tekućima od 5. siječnja 2013. do 4. listopada 2018.

24. Naime budući da povrat navedenog iznosa tuženik-protutužitelj osnovano potražuje s osnova stečenog bez osnova na tijek kamata utječe utvrđenje da li je tužiteljica-protutuženica bila savjestan ili nesavjestan stjecatelj.

25. Budući da je navedenu otpremninu primila na temelju nezakonitog otkaza ne može se smatrati da je bila nesavjestan stjecatelj sve do trenutka kada je tuženik- protutužitelj zahtijevao povrat protutužbom koja je prema stanju spisa podnesena 4. listopada 2018. radi čega tuženiku tek od tada pripada pravo na naknadu kamate sukladno 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) radi čega je pobijana presuda u tom dijelu preinačena temeljem cit. čl. 373. a st. 1. toč. 1. i 2. ZPP-a, dok je odluka o troškovima postupka ukinuta iz razloga ranije navedenih u obrazloženju temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević