Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž Ovr-249/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Željku Marinu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja VA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Škuncu odvjetniku iz Zaprešića, protiv ovršenice ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mari Mandić, odvjetnici iz Zaprešića, radi ovrhe na nekretnini ovršenice, a odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, broj: Ovr-1014/2020- 45 od 9. listopada 2024., dana 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, broj: Ovr-1014/2020- 45 od 9. listopada 2024., potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. riješeno je da se iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine u ovom postupku u iznosu od 57.112,75 Eur-a namiruju tražbine založnog vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstva financija temeljem uknjižbe založnog prava od 4. ožujka 2011. pod brojem Z-868/11 sljedećim redom i u sljedećim iznosima:

1. u cijelosti tražbina s osnove građevinskog vještačenja u iznosu od 398,17 Eur-a

2. u cijelosti trošak s osnova izlaska sudske komisije u iznosu od 49,48 Eur-a

3. u cijelosti tražbina s osnove sudske pristojbe na ovršni prijedlog i rješenje u ukupnom iznosu od 358,35 Eur-a

4. djelomično tražbina založnog vjerovnika Republike Hrvatske Ministarstva financija pod brojem: Z-868/11 u iznosu od 56.306,75 Eur-a.

Pod točkom II. riješeno je da zbog nedostatka sredstava iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine u iznosu od 57.112,75 Eur-a preostalo novčano potraživanje založnog vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstva financija u iznosu od 1.781,38 Eur-a ostaje nenamireno, kao i potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti. Točkom III. naloženo je Fini Zagreb da po pravomoćnosti toga rješenja novčane iznose navedene u točci I. izreke isplati založnom vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija na broj računa koji će se naknadno pribaviti i dostaviti Fini. Točkom IV. naloženo je založnom vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija da u roku od 15 dana dostavi u spis broj računa radi isplate iznosa iz točke I. izreke toga rješenja.

2. Ovrhovoditelj je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedenog rješenja ne precizirajući žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP), koji zakon se ovdje primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – u nastavku teksta: OZ).

U žalbi u bitnom navodi da neosnovano prvostupanjski sud nije priznao ovrhovoditelju troškove s osnova zastupanja odvjetnika s obzirom da odvjetnički troškovi predstavljaju nužne izdatke za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbi članka 113. OZ-a. Nadalje, osporava i točku I.4. prvostupanjskog rješenja, te ističe da založni vjerovnik ima pravo samo na namirenje glavnice svog potraživanja, a ne i zateznih kamata s obzirom da ta tražbina nije osigurana založnim pravom, pa da je u zastari.

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijano rješenje sukladno relevantnim odredbama članaka 113. i 114. OZ-a.

3. Založni vjerovnik dostavio je sudu podnesak u kojem navodi kako isti u ovom postupku nije niti potraživao zateznu kamatu već glavnicu potraživanja, pa da stoga sud založnom vjerovniku pobijanim rješenjem nije niti priznao zateznu kamatu. Također ističe da je tražbina založnog vjerovnika prema odredbama članka 113. i 114. po redoslijedu naplate ispred tražbine ovrhovoditelja za naplatom odvjetničkih troškova, a koji troškovi se naplaćuju po redu prvenstva zajedno s glavnom tražbinom, te da je u ovom slučaju tražbina založnog vjerovnika po redoslijedu naplate ispred tražbine ovrhovoditelja.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5.Razmatrajući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Člankom 113. stavak 1. OZ-a propisano je da iz iznosa dobivenoga prodajom namiruju se prvenstveno, i to ovim redoslijedom:

1. troškovi ovršnoga postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji;

2. porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu, a stavkom 2. toga članka propisano je da se tražbine iz stavka 1. točke 2. ovoga članka namiruju se ako su prijavljene najkasnije na ročištu za diobu i ako se dokazuju ovršnom ispravom.

Člankom 14. stavak 1. propisano je da se nakon namirenja tražbina iz članka 113. ovoga Zakona namiruju tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknada za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom.

7. Iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se odvjetnički troškovi naplaćuju po redu prvenstva zajedno s glavnom tražbinom, dakle iza troškova ovršnoga postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji.

Kako je u ovom slučaju tražbina založnog vjerovnika po redoslijedu naplate ispred tražbine ovrhovoditelja, a s obzirom da iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine nije bilo moguće namiriti niti potraživanje založnog vjerovnika u cijelosti, pravilnom primjenom odredbi članka 113. stavak 1. i članka 114. stavak 1. OZ-a prvostupanjski sud nije naložio isplatu odvjetničkih troškova ovrhovoditelju iz iznosa dobivenog prodajom.

8. Nadalje, protivno navodima u žalbi, iz predmetnog spisa proizlazi da prvostupanjski sud nije niti naložio isplatu zateznih kamata založnom vjerovniku, jer založni vjerovnik u ovom postupku nije niti potraživao naknadu zateznih kamata, nego isključivo glavnicu tražbine. Valja navesti i da založnom vjerovniku nije naložena isplata niti glavne tražbine u cijelosti nego samo za iznos od 56.306,75 Eur- a, dok je preostalo novčano potraživanje založnog vjerovnika na ime glavnog duga u iznosu od 1.781,38 Eur-a ostalo nenamireno.

9. Temeljem izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članak 21. stavak 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Vukovar, 19. ožujka 2025.

SUDAC

Željko Marin