Poslovni broj: Usž-3042/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr.sc Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja OGiz [adresa], [adresa], JGiz [adresa], [adresa], i SG, iz [adresa], [adresa], koje zastupa odvjetnik Kristijan Horvat iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović jtd , Zagreb , Petrinjska 51 , protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata , Područnog ureda Rijeka , Službe građevinske inspekcije , Ispostava Pazin , Pazin , Prolaz F. Matejčića 8 , radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presuda i rješenja Upravnog suda u Rijeci , ožujka poslovni broj Us I-145/2024-7 od 23. svibnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 19. 2025.

pretpostavljam da je

I. Poništavaju se presuda i Upravno rješenje suda u Rijeci , poslovni broj Us I-145/2024-7 od 23. svibnja 2024.

II. Poništava se rješenje Državnog inspektorata , Područnog ureda Rijeka , Službe građevinske inspekcije, Ispostava Pazin , KLASA: UP/I- 362-02/23-02/460 , URBROJ: 443-02-03-12-23-31 od 22. prosinca 2023.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 4.062,50 € (četiritisućešezdesetdvaeuraipedesetcenti) u roku od 60 dana od dana dostave presude.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/460, URBROJ: 443-02-03-12-23-31 od 22. prosinca 2023. (točka I) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II.). Rješenjem, sadržanim u istoj odluci, odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

2. Tužitelji su protiv prvostupanjske presude i rješenja podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navode da su uklonili predmetne pokretne objekte/konstrukcije koje su predmetom ovog postupka i u potpunosti udovoljili rješenju o uklanjanju. Smatraju da je trebalo provesti dokazne prijedloge, očevid na licu mjesta te da presuda prvostupanjskog suda nije valjano obrazložena te su zaključci suda paušalni, zbog čega je trebalo provesti očevid i građevinsko vještačenje uz saslušanje tužitelja. Ističu da su protiv rješenja o uklanjanju predmetnih građevina pokrenuli upravni spor, koji je prethodno pitanje za rješenje ove upravne stvari. Također nije jasno temeljem čega je zaključeno da se ovdje radi o 2.b. skupini građevina pri čemu citiraju odredbu članka 4. Zakona o gradnji. Kako se ovdje ne radi o građevini, samim tim se konkretan slučaj ne može podvesti pod bilo koju odredbu Naputka i izreći novčana kazna, a još manje isti svrstati u 2.b. skupinu građevina. Prvostupanjski sud neosnovano navodi da viši građevinski inspektor ima potrebno odgovarajuće stručno znanje primjenom kojeg može utvrditi u koju skupinu građevina se svrstavaju predmetne građevine. U nastavku ponavljaju da se ne radi o građenju, niti izvedbi građevinskih i drugih radova, odnosno da se ne radi o građevini za koju bi bilo potrebno odobrenje za gradnju sukladno odredbama Zakona o gradnji, već se radi o mobilnoj kućici koja nije nastala građenjem u smislu Zakona o gradnji, zbog čega je rješenje tuženika kojim je naređeno uklanjanje istih nezakonito, pri čemu se pozivaju na odluke ovog suda poslovni broj: Usž-4527/2018 i Usž-1829/2019. Predlažu žalbu uvažiti, poništiti presudu suda te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i potražuju trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud kada je odbio tužbeni zahtjev i time potvrdio pravilnost izrečene novčane kazne u iznosu od 13.272,28 €/100.000 HRK, povrijedio zakon na štetu tužitelja.

6. U ovoj upravnoj stvari nije sporno da je rješenje tuženika od 2. svibnja 2023. o uklanjanju u tom rješenju opisanih građevina postalo izvršno. Nadalje, iz podataka spisa predmeta dostavljenih Sudu i to iz zapisnika o očevidu od 21. prosinca 2023., kojem su priložene fotografije lica mjesta proizlazi da po tom rješenju (niti nakon izrečene prve i druge novčane kazne), nije postupljeno, zbog čega su se ostvarili uvjeti za primjenu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) kojom je propisano da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. tog članka putem treće osobe izvršenika će se na izvršenje prisiljavati izricanjem tri novčane kazne.

7. Stoga, neosnovano tužitelji prigovaraju da nema mjesta izricanju novčanih kazni, jer da su uklonili predmetne građevine budući da iz podataka spisa predmeta proizlazi suprotno.

8. Međutim, Sud nalazi osnovanim prigovore tužitelja u odnosu na visinu izrečene novčane kazne, a na koji prigovor prvostupanjski sud nije dao pravno relevantne i na zakonu utemeljene razloge.

9. Naime, odredbom članka 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 46/20 i 80/20.) temeljem kojeg je tužiteljima kao fizičkim osobama određena visina novčane kazne, a koja visina ovisi o skupini u koju sukladno odredbama Zakona o gradnji građevina pripada. Tako je za 1. skupinu određena novčana kazna u iznosu od 100.000,00 hrk do 150.000,00 hrk, za 2.a. i 2.b. skupinu u iznosu od 50.000,00 hrk do 100.000,00 hrk, a za 3.a. i 3.b. skupinu u iznosu od 30.000,00 hrk do 50.000,00 hrk, za fizičke osobe kako je to navedeno u Tablici 1 navedenog članka Naputka.

10. Slijedom navedenog proizlazi da određivanje visine kazne ovisi o pravilnom utvrđenju činjenice kojoj skupini građevina pripadaju građevine čije je uklanjanje tužiteljima naređeno inspekcijskim rješenjem od 2. svibnja 2023.

11. Razvrstavanje građevina regulirano je odredbom članka 4. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) prema kojoj su građevine razvrstane u pet izrijekom navedenih skupina, ovisno o zahtjevnosti postupka u vezi s gradnjom prema tom Zakonu, od zahtjeva prema manje zahtjevima ( stavak 1. ) s tim da se u slučaju ispunjavanja više uvjeta iz stavka 1. tog članka ili sumnje pri utvrđivanju skupine za određenu građevinu primjenjuje se zahtjevna skupina ( stavak 2. ). Kako iz podataka sveza spisa, a niti iz inspekcijskog rješenja o uklanjanju nije moguće sa sigurnošću utvrditi kojoj skupini predmetne građevine protupravno izgrađene pripadaju, a niti je to dostatno obrazložio tuženik , ni prvostupanjski sud, to Sud nalazi osnovanim žalbenim navodima tužitelja usmjerene na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

12. Osim navedenog, ne može se ocijeniti zakonitim niti rješenje o odgodnom učinku tužbe, imajući u vidu da rješenje tuženika , kao što je naprijed pojašnjeno, poništeno od strane ovog Suda .

13. Obzirom da su tužitelji uspjeli u sporu, to, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS- a , imaju pravo na naknadu troškova spora odmjerenog u skladu s Tbr. 27. , točka 1., 2. i 3. te Tbr. 46. ​​Tarifa o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa) , odnosno na trošak sastava tužbe i pristupa na ročište od 15. svibnja 2024. , svaki po 1.250,00 EUR i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR, a koliko ukupno iznosi 4.062,50 EUR. Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude jer osim što na istom nisu niti prisustvovali, nije riječ o opravdanom trošku u smislu odredbe članka 79. stavka 1.

ZUS-a , jer ne pridonosi ishodu spora.

14. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a , trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić