Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1354/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ećimović & Kaleb d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, Švicarska, Zug, Landis+GyrStrasse 1, kojeg zastupa punomoćnik Luka Gulan, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-637/2023-41 od 29. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika DDM Invest III kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-637/2023-41 od 29. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika DDM Invest III za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama posl. br. Ovr-474/20 od 27. studenog 2020. na nekretnini zkč. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 313 m2, DVORIŠTE [adresa] površine 196 m2, KUĆA BR. 41 [adresa] površine 117 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 3.071,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2024. (točka II. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer je tuženiku onemogućeno da raspravlja pred sudom budući prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje je tuženik predložio i na koje je ukazano ranijom ukidnom drugostupanjskom odlukom. Zatim da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su navodi s ročišta u suprotnosti sa zapisnicima o održanim ročištima. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz nalog tužiteljici da nadoknadi troškove postupka, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak za sastav žalbe u iznosu 312,50 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prije razmatranja žalbenih navoda valja istaći da je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-526/2023-2 od 4. listopada 2023. ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-506/2021-21 od 2. ožujka 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na način da prvostupanjski sud nije izveo, ali niti odlučio o dokaznim prijedlozima tuženika da se provede financijsko vještačenje na okolnost visine tražbine i da se pribavi potvrda o isplati kredita od ranijeg vjerovnika, a na što je prvostupanjski sud upućen ranijom ukidnom odlukom drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-526/2023 u kojoj je navedeno da će sud, ovisno o prijedlozima stranaka, izvesti nove dokaze, pa da je time tuženik onemogućen u raspravljanju.

7. Člankom 377. stavak 1. ZPP-a propisano je da je prvostupanjski sud dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka. U izreci ukidne drugostupanjske odluke poslovni broj Gž-526/2023 od 4. listopada 2023. ne navodi se da se predmet vraća na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka, niti se u obrazloženju navodi da je presuda ukinuta zbog povrede do koje je došlo u tijeku prethodnog postupka, pa nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio drugostupanjsku odluku i da je trebao izvesti novopredložene dokaze.

8. Člankom 299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 3.).

9. Iz stanja spisa proizlazi da je prethodni postupak zaključen 25. svibnja 2022. dok je tuženik dokaze za provođenje financijskog vještačenja i pribavljanje potvrde o isplati iznosa kredita predložio na glavnoj raspravi održanoj 20. veljače 2024. Dakle, radi se o predlaganju novih dokaza tijekom glavne rasprave, a što je dopušteno samo u slučaju da te dokaze tuženik ranije nije mogao iznijeti bez svoje krivnje. Tuženik nije ukazao niti na jednu okolnost zbog koje ove dokaze nije mogao ranije iznijeti pri čemu valja istaknuti da je tužiteljica već u žalbi protiv rješenja o ovrsi i kasnije u tužbi osporila isplatu kredita i visinu tražbine tuženika što znači da je tuženik već tada znao koje su činjenice sporne te je u pogledu tih činjenica, sukladno članku 219. stavak 1. ZPP-a, bio dužan iznijeti sve dokaze do zaključenja prethodnog postupka.

10. Pogrešan je pravni stav tuženika da on nije bio u obvezi predložiti financijsko vještačenje budući je to vještačenje predložila tužiteljica. Ovo iz razloga što je prema članku 219. stavak 1. ZPP-a obveza svake od parničnih stranaka da iznese (svoje) činjenice i predloži (svoje) dokaze, kao što je i pravo svake stranke da povuče, tj. odustane od nekog dokaza, a čemu se druga stranka ne može s uspjehom protiviti.

11. Nastavno na navedeno, valja reći i to da u pogledu iznošenja novih dokaza sud nije dužan donositi odluku kojom se takvi novi dokazi odbijaju s obzirom da je člankom 299. stavak 2. ZPP-a propisano da sud nove dokaze „neće uzeti u obzir“. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da su navodi presude u suprotnosti sa zapisnicima o održanim ročištima i da je time počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

13. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

14. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe koju je odredio Općinski sud u Sesvetama rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-474/2020 od 27. studenoga 2020.

15. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

16. Donoseći presudu prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-474/20 od 27. studenog 2020. određena ovrha na nekretnini - zk.čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju solemnizirane ovršne javnobilježničke isprave – Ugovora o dugoročnom kreditu iz kreditnog programa HBOR pod nazivom "Program kreditiranja poticanja razvitka malog i srednjeg privatnog poduzetništva" potvrđenog od strane javnog bilježnika 11. ožujka 2002. pod brojem OU-284/2002 s istaknutom klauzulom ovršnosti s danom 27. prosinca 2004.,

- da je navedeni Ugovor o kreditu sklopljen 8. ožujka 2002. između Varaždinske banke d.d. kao kreditora te "[obrt], zastupanog po vlasniku obrta NT, kao korisniku kredita za ugovoreni iznos kredita od 545.213,66 kuna s valutnom klauzulom vezanom na euro, devizne protuvrijednosti 72.000,00 eura i da se sve isplate iz kredita te obveze vraćanja kredita, pripadajućih kamata i naknada obračunavale primjenom valutne klauzule,

- da je ugovorena kamatna stopa od 9 % godišnje na iznos kredita iskazan u euro od dana prvog povlačenja kredita do konačne otplate, sukladno točki 1.3. Odluke o kamatnim stopama HBOR, a da se obračun kamata vrši proporcionalnom metodom, da se interkalarna kamata obračunava i naplaćuje kvartalno na iskorišten iznos kredita u visini ugovorene redovne kamatne stope te da ukoliko se dospjele obveze ne podmire u roku dospijeća je dužnik obvezan platiti na iste i zateznu kamatu prema Odluci o kamatnim stopama Varaždinske banke d.d.,

- da je kredit odobren na rok otplate od 8 godina u 32 jednake uzastopne tromjesečne rate koje utvrđuje HBOR u protuvrijednosti kuna u skladu s planom otplate, a da je početak otplate nakon isteka jedne godine od iskorištenja kredita, a najkasnije do 28. veljače 2004.,

- da je točkom 11. ugovoreno da založni dužnik IT ovlašćuje Banku da radi osiguranja tražbina proizašlih iz Ugovora uknjiži hipoteku na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist Banke da kao založni dužnik dozvoljava Banci da na temelju toga Ugovora može neposredno tražiti prisilnu ovrhu na navedenim nekretninama radi naplate osigurane tražbine nakon njene dospjelosti,

- da je uvidom u Izvadak iz sudskog registra za društvo Zagrebačka banka d.d. utvrđeno da je tom društvu pripojeno društvo Varaždinska banka d.d. na temelju Ugovora o pripajanju od 17. ožujka 2004. i odluke Glavne skupštine Varaždinske banke d.d. od 17. svibnja 2004.,

- da je na temelju Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019. sklopljenog između tuženika kao primatelja i Zagrebačke banke d.d. kao ustupitelja, solemniziranog po javnom bilježniku (dalje: Ugovor o ustupu) na tuženika prenesena tražbina iz predmetnog Ugovora o dugoročnom kreditu sa svim sporednim pravima, instrumentima i sredstvima osiguranja,

- da je radi osiguranja tražbine iz Ugovora o dugoročnom kreditu u zemljišnim knjigama bilo uknjiženo založno pravo pod brojem Z-630/02 od 11. ožujka 2002. u korist Varaždinske banke d.d. u iznosu od 72.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s kamatama i naknadama u skladu s Ugovorom i krajnjim rokom dospjelosti 1. ožujka 2012.,

- da je pod brojem Z-13395/2019 od 28. studenog 2019. uknjiženo ustupanje založnog prava na temelju Ugovora o ustupu prijenosom hipotekarne tražbine koja je osigurana tim založnim pravom upisom pod Z-630/02 s dotadašnjeg vjerovnika Varaždinske banke d.d. (uz napomenu kako je pravni slijednik iste Zagrebačka banka d.d.) u korist ovdje tuženika,

- da je uslijed obnove zemljišne knjige došlo do promjene broja čestice i zemljišnoknjižnog uloška predmetne nekretnine, kao i promjene osobe koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnik založene nekretnine tako da je pod brojem upisa Z-48878/2018 od 14. rujna 2018. uknjiženo pravo vlasništva tužiteljice na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-6714/18, UPP/OS-116/18 od 10. rujna 2018.,

- da iz Izvoda iz poslovnih knjiga tuženika od 16. listopada 2020. proizlazi potraživanje tuženika prema dužniku NT, vlasniku obrta „[obrt]“ na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu s osnove dospjele glavnice iznosi 72.000,00 eura odnosno 545.162,69 kuna, s osnova dospjele zatezne kamate 174.003,38 eura odnosno 1.317.502,06 kuna te s osnova troškova 1.200,66 eura odnosno 9.091,04 kuna, sve u ukupnom iznosu 247.204,04 eura / 1.871.755,79 kuna,

- da iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj Ovr-801/15 od 3. srpnja 2015. (ranije: Ovrn-440/05) donesenog u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. protiv prvoovršenika IT i drugoovršenika NT radi ovrhe na nekretnini proizlazi kako se ovršni postupak u tom predmetu obustavlja i to iz razloga jer je provedena druga usmena javna dražba koja je proglašena neuspjelom budući da se nije pojavio niti jedan zainteresirani kupac i da se nalaže zemljišnoknjižnom sudu brisanje zabilježbe ovrhe broj Ovrn-440/05,

- da iz rješenja Općinskog suda u Sesvetama posl.br. Ovrn-440/2005 od 17. prosinca 2010. te od 14. studenoga 2014. proizlazi kako prednik tuženika Zagrebačka banka d.d. tijekom ovrhe posl.br. Ovrn-440/05 nakon što mu je kao kupcu na prvoj dražbi pravomoćnim rješenjem dosuđena predmetna nekretnina nije u danom roku platio kupovninu uslijed čega je ta prodaja proglašena nevažećom te je zakazana nova (druga) javna dražba.

17. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica u žalbi protiv rješenja o ovrsi i kasnije u tužbi osporila da su korisniku kredita („Autoprijevoznik“ GT) isplaćena sredstva predmetnog kredita i da je tužiteljica osporila visinu tražbine koja je predmet ovrhe, a da je teret dokazivanja navedenih odlučnih okolnosti na tuženiku, ali da ih tuženik nije dokazao dostavljanjem Izvatka iz poslovnih knjiga od 16. listopada 2020. jer da predmetni Izvadak iz poslovnih knjiga tuženika nema značaj javne isprave u smislu članka 230. ZPP-a obzirom na to da je navedena isprava izvadak iz interne evidencije tuženika vođene za knjigovodstvene potrebe tuženika. Stoga Izvadak predstavlja jednostranu ispravu tuženika i nema svojstva odnosno pravni značaj javne isprave uređen člankom 230. ZPP-a, tj. tuženik nije dokazao da je korisniku kredita isplatio kredit. Također, da tuženik nije dokazao visinu svoje tražbine koja je predmet ovršnog postupka budući nije predložio financijsko vještačenje.

18. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da teret dokaza visine tražbine ne leži na njemu i da je on predložio dokaze, kako u pogledu isplate kredita (pribavljanjem potvrde o isplati kredita od prijašnjeg vjerovnika), tako i u pogledu visine tražbine (provođenje financijskog vještačenja), ali da te dokaze sud nije izveo. Kao što je već prethodno rečeno ove dokaze tuženik je predložio nakon zaključenja prethodnog postupka što je protivno članku 299. ZPP-a i iste pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir.

20. Prema tome, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je korisniku kredita isplaćen iznos kredita i da nije dokazao visinu svoje tražbine čime su ostvareni razlozi nedopuštenosti ovrhe iz članka 50. stavak 1. točke 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. – dalje: OZ).

21. Nasuprot tome, osnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije dao jasne i odlučne razloge u odnosu na zaključak da je predmetni Ugovor o dugoročnom kreditu ništetan (ispravno ništav). Prvostupanjski sud obrazlaže da tražbina tuženika iz Ugovora nije određena niti odrediva, odnosno da opseg i vrijeme ispunjenja tražbine nisu egzaktno utvrđeni ovršnom ispravom, pa da je time Ugovor o dugoročnom kreditu nepodoban za ovrhu jer je protivan članku 29. OZ-a te članku 54. Zakona o javnom bilježništvu. Prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuje valjanost Ugovora o dugoročnom kreditu kroz činjenicu da nije dokazana visina tražbine tuženika koja proizlazi iz tog Ugovora. Odredbama Ugovora su jasno ugovorena prava i obveze ugovornih strana, pa tako i iznos kredita od 545.213,66 kuna što čini protuvrijednost od 72.000,00 eura, dok se iznos iz točke 2.c) Ugovora od 1.217.484,00 kuna odnosi na namjenu ulaganja vezanog za uvjete kreditiranja iz Programa kreditiranja poticanja razvitka malog i srednjeg poduzetništva. Također je pogrešan stav prvostupanjskog suda da iznos sporne tražbine tuženika treba biti određen u Ugovoru budući se po prirodi stvari tražbina tuženika ne može utvrditi Ugovorom jer ona ovisi o visini obveza plaćanja kamata prema točki 3. Ugovora, zatim ovisi o tome da li korisnik kredita ispunjava preuzete obveze (otplaćuje kredit) i da li to čini na vrijeme u skladu s obvezama otplate koje su ugovorene u točki 7. Ugovora.

22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prvostupanjski sud je utvrdio da je tražbina tuženika osigurana upisanim založnim pravom na nekretnini (hipoteka) te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO/91) kojim je propisano da kad protekne vrijeme zastare vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom i hipotekom može namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo upisano i javnoj knjizi. Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.

23. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da eventualno potraživanje tuženika s osnove glavnice nije zastarjelo budući je isto osigurano upisanom hipotekom te da se vjerovnik (čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u zemljišne knjige) može namiriti iz založene stvari čak i da je njegova tražbina prema dužniku zastarjela, jer pravo na takvo namirenje ne zastarijeva, u smislu članka 339. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17.).

24. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da nije nastupio prekid zastare uslijed postupka ovrhe poslovni broj Ovr-801/15 (ranije: Ovrn-440/05) koji se vodio radi naplate istog potraživanja i na istoj nekretnini. Naime, ovaj ovršni postupak obustavljen je u smislu članka 97. stavak 4. OZ-a iz razloga što nekretnina nije prodana niti na drugoj javnoj dražbi, te osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je ovrha obustavljena zbog krivnje ovrhovoditeljice Zagrebačke banke d.d. koja nije uplatila kupovninu po rješenju o dosudi (po ranijoj javnoj dražbi) i da se to smatra odustankom ovrhovoditelja od poduzete radnje što je pridonijelo rješenja o obustavi ovrhe.

25. Ovrha poslovni broj Ovr-801/15 (ranije: Ovrn-440/05) obustavljena iz razloga što nekretnina nije prodana na drugoj javnoj dražbi, a što je jasno navedeno u obrazloženju rješenja o obustavi ovrhe poslovni broj Ovr-801/15 od 3. srpnja 2015. (pravomoćno 18. srpnja 2015.) i to nije krivnja ovrhovoditeljice Zagrebačke banke d.d., što znači da je provođenjem ovrhe poslovni broj Ovr-801/15 (ranije: Ovrn- 440/05) zastarijevanje prekinuto sukladno članku 388. ZOO/91.

26. Člankom 392. stavak 3. ZOO/91 propisano je da nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

27. Novi ovršni postupak poslovni broj Ovr-474/20 pokrenut je 20. listopada 2020. što znači da je od okončanja ranije ovrhe poslovni broj Ovr-801/15 (ranije: Ovrn- 440/05) prošlo više od tri godine, što znači da je protekao zastarni rok od 3 godine iz članka 372. stavak 1. ZOO/91 u kojem zastarijevaju kamate i sporedna potraživanja.

28. Slijedom navedenoga, a uzimajući u obzir da tuženik nije dokazao da je korisniku kredita isplaćen iznos kredita, da tuženik nije dokazao visinu svoje tražbine i da je zastarjelo sporedno potraživanje (kamate i troškovi), to je pravilno i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 50. stavak 1. točka 9., 10. i 11. OZ-a prvostupanjski sud proglasio nedopuštenom ovrhu koja je određena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-474/20 od 27. studenoga 2020.

29. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

30. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

31. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe jer njegova žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak