REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3902/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S UD A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika OPĆINA PUNAT, OIB: 59398328383, Punat, Novi put 2, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pugel, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-301/2024-3 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-301/2024-3 od 11. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim presudom zbog ogluhe naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 18.893,09 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Prvostupanjski sud je ovu presudu zbog ogluhe donio nakon što je ocijenio da su se ispunile zakonske pretpostavke za njeno donošenje propisane odredbom čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.

2. Protiv te presude zbog ogluhe tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Istaknuo je da tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu nisu uredno dostavljeni. Zakonom o parničnom postupku izričito je propisana obveza elektroničke komunikacije sudova s državnim tijelima, uključujući i jedinice lokalne samouprave. Stoga je i tuženiku dostavu sudskih pismena trebalo obaviti putem elektroničke komunikacije. S obzirom na to da prvostupanjski sud nije dostavio tuženiku pismeno na taj način počinjena je bitna povreda postupka te je pobijana presuda nezakonita. Nadalje, osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, prvostupanjski sud je trebao održati očevid uz vještaka da bi se utvrdilo predstavlja li predmetna nekretnina poljoprivredno zemljište kada je notorna neusklađenost gruntovnog i katastarskog stanja nekretnina. Eventualna činjenica da se nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu odnosno Zakona o šumama nalazila izvan granica građevinskog područja sama po sebi ne utječe na vlasničkopravni status nekretnina, dok tužitelj nije dokazao osnovu za eventualno stjecanje prava vlasništva. U odnosu na zaključak suda o tuženikovom nepoštenju, žalitelj je istaknuo da to ne proizlazi ni iz jedne isprave u spisu. Štoviše, tuženik je upisan kao vlasnik nekretnine od 1995. godine, a koji upis nitko nije osporavao, pa ni tužitelj. Ukoliko bi se utvrdio ispravnim stav tužitelja o vlasništvu, tuženik bi tek od trenutka upisa u zemljišne knjige tužitelja kao vlasnika, bio nepošten. U svakom slučaju, potraživanje tužitelja je u zastari. Predložio je ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Pobijana presuda zbog ogluhe ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Iz spisa proizlazi da je pravna osnova tužbenog zahtjeva isplata iznosa od 18.893,09 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Prvostupanjski sud je dopisom od 21. svibnja 2024. pozvao tuženika da podnese odgovor na tužbu. Predmetni dopis zajedno sa tužbom, tuženik je uredno zaprimio 28. svibnja 2024. Premda je tuženik, uredno zaprimio tužbu i poziv na davanje odgovora na tužbu, odgovor na tužbu nije podnio.

6. Prema odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a, presudu zbog ogluhe sud će donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku i ako bude udovoljeno slijedećim uvjetima: 1. ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3. ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate i 4. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

7. Pri donošenju presude zbog ogluhe uzima se da tuženik svojom pasivnošću (nepodnošenjem odgovora na tužbu) priznaje istinitost činjeničnih navoda koje je tužitelj iznio u tužbi, a s kojima je tuženik bio upoznat dostavljanjem tužbe. Stoga nije dopušteno pobijati takvu presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti je ovaj sud ovlašten ispitivati postojanje tog žalbenog razloga (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

8. Neosnovano tuženik osporava pravilnost dostave i s tim u vezi počinjenu bitnu povredu postupka.

9. Prema odredbi čl. 133. st. 1. ZPP-a pismena se dostavljaju preko pošte ili preko određenoga sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko nadležnoga tijela uprave, preko javnoga bilježnika ili neposredno u sudu odnosno elektroničkim putem u skladu s ovim Zakonom. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pismena se dostavljaju državnim tijelima, državnom odvjetništvu, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima, povjerenicima, punomoćnicima iz čl. 434.a ovoga Zakona, povjerenicima u postupku stečaja potrošača, likvidatorima, posebnim skrbnicima zaposlenim u Centru za posebno skrbništvo, pravnim osobama te fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način (čl. 133. st. 5. ZPP-a).

10. U konkretnom slučaju dostava tužbe s prilozima izvršena je tuženiku putem pošte. Premda je citiranom odredbom čl. 133. st. 5. ZPP-a propisana dostava pismena navedenim pravnim subjektima (između ostalih i jedinicama lokalne samouprave) u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način, to ne oduzima značaj pravilnosti dostave koja je izvršena putem pošte. Naime, iz dostavnice u spisu (iza lista 213. spisa), koja ima značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, proizlazi da sadrži datum primitka i potpis primatelja (ovdje tuženika), te se njome dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje. Stoga, proizlazi da je tuženik bio upoznat sa sadržajem dostave, te je imao mogućnost u ostavljenom roku podnijeti odgovor na tužbu. Navedeno je i u skladu s načelnim stavom glede dostave pismena u sudskom postupku, prema kojem, u slučaju da je stranka unatoč nedostatku u dostavnoj proceduri pravovremeno primila pismeno i u potpunosti se upoznala s njegovim sadržajem, tada nedostaci u dostavi nemaju značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka onemogućavanja raspravljanja u postupku.

11. U odnosu na tužiteljevo potraživanje iznosa od 18.893,09 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ovaj sud kao i prvostupanjski sud smatra da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio u prilogu tužbe. Naime, iz tužbe i isprava uz tužbu proizlazi da je tužitelj postao ex lege vlasnik nekretnine koju je tuženik prodao BC kao kupcu na temelju ugovora o kupoprodaji od 30. ožujka 2021. Tužitelj svoje pravo temelji na tvrdnji da je stekao pravo vlasništva po sili zakona s obzirom na to da je nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, površine 195 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao društveno vlasništvo, korisnik Općina Krk, a potom otpisan u zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo Općine Punat, te u zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo BC k. o. [katastarska općina] uz promjenu površine od 219 m2 na 195 m2) bila u režimu društvenog vlasništva, korisnik Općina Krk, te da se na dan 24. srpnja 1991. i 16. listopada 1990. nalazila izvan granica građevinskog područja. Predmetno zemljište je po kulturi bilo poljoprivredno zemljište i za takvo zemljište izvršena je pretvorba društvenog vlasništva stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu na dan 24. srpnja 1991. Upis Općine Punat kao vlasnika ne odražava stvarno stanje te nema pravne osnove budući da je tuženiku bio poznat status predmetnih nekretnina na dan 24. srpnja 1991. Na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je tuženik zaključio s BC u vezi prodaje predmetne nekretnine tuženik je primio iznos od 142.350,00 kn. Predmetni iznos tužitelj potražuje s osnove pravnog instituta stjecanje bez osnove iz odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2021. kao dana stjecanja. Tužitelj je istaknuo da je tuženik nepošteni stjecatelj jer mu je kao jedinici lokalne samouprave bila poznata činjenica da se radi o nekretnini izvan granica građevinskog područja s obzirom na javno objavljene planove prostornog uređenja, kao i da vraćanje nekretnine u vlasništvo Republike Hrvatske nije moguće jer je pravo vlasništva te nekretnine stekao BC kao savjesni stjecatelj, pa stoga smatra da mu je tuženik dužan isplatiti utuženi iznos. Tužitelj je uz tužbu podnio povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga, uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Krku od 23. studenog 2021., ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30. ožujka 2021., prijedlog za uknjižbu u predmetu poslovni broj Z-1209/95, zahtjev za mirno rješenje spora od 10. siječnja 2024. s prilogom.

12. Tužitelj osnovano potražuje iznos od 18.893,09 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, 31. ožujka 2021. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91) koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991., propisano je da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske, nositelj vlasničkih prava postaje Republika Hrvatska. Da bi se tužitelj uknjižio kao vlasnik nekretnina po toj osnovi, potrebno je dokazati: da je riječ o zemljištu u društvenom vlasništvu i da je na dan 24. srpnja 1991. ono bilo izvan zone građevinskog zemljišta. Ta druga pretpostavka u pravilu se dokazuje potvrdom nadležnog upravnog tijela o vrsti zemljišta na taj dan. Dakle, ako je 24. srpnja 1991. određena nekretnina imala status poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu, tužitelj s tim danom ex lege postaje njen vlasnik. Sve eventualne promjene nastale nakon tog datuma (uključujući i upise prava vlasništva i status nekretnine) bez ikakvog su pravnog značaja u odnosu na tužiteljevo stjecanje prava vlasništva. Iz dokaza koje je tužitelj priložio uz tužbu proizlazi da je tužitelj ex lege stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na dan 24. srpnja 1991., kao i da je tuženik prodao predmetnu nekretninu trećoj osobi i ostvario kupoprodajnu cijenu u utuženom iznosu.

13. Imajući u vidu da tuženik nije podnio odgovor na tužbu iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, zatim da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tuženik podnio niti s općepoznatim činjenicama, te da u spisu nema podataka o postojanju općepoznatih okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da u određenom roku podnese odgovor na tužbu, to su ispunjene sve pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe (čl. 331.b st. 1. ZPP-a).

14. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava zaključak suda o (ne)poštenju i s tim u vezi tijek zateznih kamata, ističe se da je tuženik jedinica lokalne samouprave i kao takav upoznat s objavljenim planovima prostornog uređenja i granicama građevinskog područja, odnosno tuženiku nije moglo ostati nepoznato da je predmetna nekretnina vlasništvo tužitelja. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, ističe se da predstavlja novu činjenicu, koju tuženik ne može isticati u žalbenom postupku.

15. Slijedom navedenog, budući da tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude zbog ogluhe, a nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić