Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-573/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CJ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku (dalje: ODO) podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: K-479/2022-48 od 3. travnja 2024., na javnoj sjednici održanoj 19. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Miljenka Babića i branitelja optuženog Tomislava Radelića, odvjetnika,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ODO-a, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Sisku presudom poslovni broj: K-479/2022-48 od 3. travnja 2024. je oslobodio optužbe CJ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik CJ po branitelju Tomislavu Radeliću, odvjetniku, s prijedlogom da se žalba ODO-a odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-662/2024-3 od 19. kolovoza 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. ZKP/08 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenika ŽDO u Varaždinu Miljenka Babića i branitelja optuženog CJ, Tomislava Radelića, odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica održana u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika CJ.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

7. Državni odvjetnik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer su razlozi koji se u njezinom obrazloženju navode o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

7.1. Konkretno, žalitelj smatra da iz obrazloženja pobijane presude nije jasno u pogledu kojih odlučnih činjenica prvostupanjski sud ima dvojbu, s time da sud u pobijanoj presudi ne navodi odredbe ZKP/08 na temelju kojih optuženika oslobađa optužbe.

7.2. Premda je žalitelj u pravu kada u žalbi primjećuje da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijene presude izrijekom ne naznačuje glede kojih odlučnih činjenica ima dvojbu, iz cjelokupnog sadržaja i konteksta obrazloženja je jasno vidljivo da se dvojba suda odnosi na pitanje je li optuženik kritične zgode žrtvi uopće izrekao inkriminirane riječi: "Prije ću te ubiti nego ti ostaviti dijete i plaćati alimentaciju".

7.3. Isto tako, žalitelj je u pravu kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nigdje ne navodi odredbe ZKP/08 na temelju kojih optuženika oslobađa optužbe, međutim, iz sadržaja njezinog obrazloženja jasno proizlazi da sud prvog stupnja takvu odluku donosi iz razloga što ne nalazi dokazanim da bi isti počinio djelo za koje se optužuje (čl. 453. toč. 3. ZKP/08).

7.4. Stoga žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

8. Međutim, žalitelj je u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Naime, ODO je u pravu kada u žalbi suštinski tvrdi da se prvostupanjski sud, umjesto detaljne i valjane analize i ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, posebice proturječnih, zadovoljava nedostatnim zaključkom da u ovom slučaju s obzirom da optuženik poriče da bi žrtvi kritične zgode izgovorio inkriminiranu prijetnju, a što potvrđuje i svjedok TJ, dok s druge strane oštećena samo šturo navodi da joj je inkriminirane zgode prijetio smrću, te tek po čitanju njenog ranijeg iskaza potvrđuje da joj je izgovorio upravo te riječi, te imajući u vidu da su njihovi međusobni odnosi i nadalje loši, valja primijeniti načelo "in dubio pro reo", pozivajući se pritom na odredbu iz čl. 3. st. 3. ZKP/08 prema kojoj sud dvojbu oko postojanja činjenica koje tvore obilježje kaznenog djela rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženika.

8.2. Žalitelj je prije svega u pravu kada u žalbi smatra da prvostupanjski sud pogrešno tumači načelo "in dubio pro reo".

8.3. Prvenstveno valja primijetiti da se uopće ne radi o načelu niti o dokaznom pravilu, već o pravno-logičkom pomagalu, koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko (ne)postojanja činjenice nije moguće otkloniti u kakvom slučaju se (ne)postojanje takve činjenice sukladno odredbi iz čl. 3. st. 3. ZKP/08 uzima u korist optuženika. Naime, sumnja u smislu citirane odredbe postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice, ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključka da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji, i tek tada se radi o dvojbi koju sud sukladno odredbi iz čl. 3. st. 3. ZKP/08 rješava pomoću navedenog pravno-logičkog pomagala – tzv. načela "in dubio pro reo".

8.4. U konkretnom slučaju se ne radi o situaciji koja opravdava primjenu navedenog pravno-logičkog pomagala.

8.5. Naime, kada postoje proturječni dokazi, dakle, i oni čiji sadržaj upućuje na postojanje odlučnih činjenica (u konkretnom slučaju se radi o iskazu oštećenice) kao i oni čiji sadržaj govori o nepostojanju takvih činjenica (u ovom slučaju takve dokaze predstavljaju obrana optuženika i iskaz svjedoka TJ), tada je evidentno moguće otkloniti dvojbu glede postojanja odlučnih činjenica, na način da sud na temelju savjesne, brižne, kritičke i sveobuhvatne analize takvih dokaza, i to kako samih za sebe, tako i u vezi s ostalim izvedenim dokazima, ocijeni koji od tih dokaza je vjerodostojan i istinit, a iz čega proizlazi da se u konkretnom slučaju nesumnjivo ne radi o situaciji kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice, ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključka da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji.

8.6. Pritom valja dodatno primijetiti da svestrano raspravljanje predmeta i savjesna analiza i ocjena vjerodostojnosti izvedenih dokaza upravo i predstavlja jednu od temeljnih dužnosti suda, pri čemu sud nije vezan niti ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom, već dokaze ocjenjuje primjenom načela slobodne ocjene dokaza.

8.7. Stoga je pogrešno postupanje prvostupanjskog suda koje u svojoj suštini polazi od toga da zbog proturječnosti dokaza nije moguće utvrditi neku odlučnu činjenicu, odnosno da postoji dvojba oko njezinog postojanja, koju sukladno odredbi iz čl. 3. st. 3. ZKP/08 valja riješiti pomoću navedenog pravno-logičkog pomagala – tzv. načela "in dubio pro reo".

8.9. Budući da u ovom slučaju izostaje savjesna, brižna, kritička i sveobuhvatna analiza i ocjena vjerodostojnosti navedenih proturječnih dokaza (u svezi čega posebice valja primijetiti da prvostupanjski sud kada u pobijanoj presudi analizira iskaz oštećenice, koja je uzgred rečeno tijekom cijelog postupka dosljedno tvrdila da joj je optuženik kritične zgode prijetio smrću, samo što se na raspravi nije mogla sjetiti točnih riječi, ne uzima u obzir protek vremena od njezinog prvog iskaza u ranijoj fazi postupka – 10. veljače 2022. do iskazivanja na raspravi – 3. siječnja 2024., kao niti s time povezanu općepoznatu činjenicu da sjećanje tijekom vremena blijedi, s time da se sud prvog stupanja u pobijanoj presudi uopće ne bavi s pitanjem postojanja eventualnog motiva na njezinoj strani da optuženika lažno tereti u ovom postupku), kako pojedinačno tako i u vezi s drugim dokazima, državni odvjetnik je u pravu kada u žalbi tvrdi da se činjenično stanje, kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, za sada ukazuje kao pogrešno, zbog čega je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tom pravcu valjalo na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno u izreci ove odluke.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno provesti do sada izvedene dokaze, otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, a po potrebi će provesti i druge dokaze za koje se ukaže potreba te potom na temelju savjesne, brižne, kritičke i sveobuhvatne analize i ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08 dajući analizu i ocjenu dokaza kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti.

U Varaždinu 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko