REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3061/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Marine Veljak, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO SPLIT, OIB 12234130842, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženika GRAD SPLIT, OIB 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, 2. tuženika DK, OIB 78960926373, iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, 3. tuženika ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, 4. tuženika AK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Odvjetničkog društva Juričko & partneri d.o.o. iz Splita, 5. tuženika IK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, 6. tuženika VK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Franetović, odvjetnik u Splitu i 7. tuženika NK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Anzulović-Mirošević, odvjetnik u Supetru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja i prvo do šesto tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-619/2017-36 od 26. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tuženika [adresa], DK, ZK, AK, IK, VK i NK protiv točke I. izreke presude, točka I. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-619/2017-36 od 26. listopada 2018. se preinačava i sudi:

Tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže utvrditi da je tužitelj, DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO SPLIT, OIB 12234130842, sa sjedištem u [adresa], koje je upisano u Registru udruga Republike Hrvatske 22. srpnja 1998. pod registarskim brojem [registarska oznaka], pravni sljednik DRUŠTVA DOBROVOLJNIH VATROGASACA U SPLITU koje je pod bilj. 72 dana 17. siječnja 1928. i 28. studenog 1928. pod brojem 1324 u zemljišnoj knjizi za KO [katastarska općina] bilo upisano kao jedini vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], odbija se kao neosnovan.

II. Odbija se žalba tužitelja DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO SPLIT protiv točke II. izreke presude kao neosnovana i točka II. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-619/2017-36 od 26. listopada 2018. se potvrđuje.

III. Uvažavaju se žalbe tuženika [adresa], DK, ZK, AK, IK, VK i NK protiv točke III. izreke, preinačava se točka III. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-619/2017-36 od 26. listopada 2018. i sudi:

1. Nalaže se tužitelju da drugotuženiku DK naknadi parnični trošak u iznosu od 7.877,68 eura u roku od osam dana, a zahtjev DK za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.334,81 eura odbija se kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju da trećetuženiku ZK naknadi parnični trošak u iznosu od 7.877,68 eura u roku od osam dana, a zahtjev ZK za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.334,81 eura odbija se kao neosnovan.

3. Nalaže se tužitelju da četvrtotuženiku AK naknadi parnični trošak u iznosu od 16.215,92 eura u roku od osam dana, a zahtjev AK za naknadu parničnog troška u iznosu od 18.209,06 eura odbija se kao neosnovan.

4. Nalaže se tužitelju da petotuženiku IK naknadi parnični trošak u iznosu od 16.630,68 eura u roku od osam dana, a zahtjev IK za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.319,48 eura odbija se kao neosnovan.

5. Nalaže se tužitelju da šestotuženiku VK naknadi parnični trošak u iznosu od 16.215,92 eura u roku od osam dana, a zahtjev VK za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.735,97 eura odbija se kao neosnovan.

6. Nalaže se tužitelju da sedmotuženiku NK naknadi parnični trošak u iznosu od 16.630,68 eura u roku od osam dana, a zahtjev NK za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.319,48 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj pravni sljednik Društva dobrovoljnih vatrogasaca u Splitu, da je kao takav jedini i isključivi vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvor površine 481 m2, te čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi vatrogasni dom površine 334 m2 sve upisano u ZU 5134 KO [katastarska općina] pa da je ovlašten temeljem sudske presude bez daljnjeg znanja ili sudjelovanja tuženika koji su u zemljišnoj knjizi upisani kao vlasnici te nekretnine, zatražiti i postići upis ovog prava vlasništva na svoje ime uz prethodno brisanje toga prava sa svih njihovih imena.

Trgovački sud u Splitu je presudom poslovni broj P-443/12 od 23. prosinca 2013. utvrdio postojanje pravnog sljedništva i da je tužitelj kao pravni sljednik jedini i isključivi vlasnik i posjednik predmetne nekretnine pa da je stoga temeljem te presude ovlašten bez daljnjeg znanja ili sudjelovanja prvotuženika zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava s imena prvotuženika, dok je u odnosu na ostale tuženike tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-2898/14 od 10. kolovoza 2017. prvostupanjsku presudu preinačio u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj vlasnik te da je ovlašten upisati svoje vlasništvo u zemljišne knjige tako da je taj zahtjev odbio kao neosnovan, dio presude kojim je meritorno odlučeno o zahtjevu za utvrđenje pravnog sljedništva i o zahtjevu za utvrđenje da je tužitelj posjednik predmetne nekretnine je ukinuo i vratio na ponovno odlučivanje s uputom da nije dopušteno tražiti utvrđenje činjenica, dok je dio presude kojim je tužbeni zahtjev u odnosu na drugo do šesto tuženika odbijen ukinuo jer je nejasno koji je zahtjev odbijen.

Tužitelj je protiv drugostupanjske presude 25. listopada 2017. podnio redovnu reviziju i reviziju na temelju odredbe članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP-a, koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-1357/24 od 20. studenog 2024. odbacio kao nedopuštene, a u međuvremenu, 26. listopada 2018., Trgovački sud u Splitu je o dijelu tužbenog zahtjeva koji mu je vraćen na ponovno raspravljanje donio novu presudu poslovni broj P-619/2017-36, koja je predmet ove drugostupanjske odluke.

2. Presudom poslovni broj P-619/2017-36 od 26. listopada 2018. Trgovački sud u Splitu je utvrdio da je tužitelj DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO SPLIT OIB 12234130842, sa sjedištem u [adresa], koje je upisano u Registru udruga Republike Hrvatske 22. srpnja 1998. pod registarskim brojem [registarska oznaka] pravni sljednik DRUŠTVA DOBROVOLJNIH VATROGASACA U SPLITU koje je pod bilj. 72. od 17. siječnja 1928. i 28. studenog 1928. pod brojem 1324 u zemljišnoj knjizi za KO [katastarska općina] bilo upisao kao jedini vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] (točka I. izreke), a u dijelu kojim tužitelj zahtjeva utvrđenje da je jedini i isključivi vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvor površine 481 m2, te čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi vatrogasni dom površine 334 m2 sve upisano u ZU 5134 KO [katastarska općina] pa da je ovlašten temeljem ove presude bez daljnjeg znanja ili sudjelovanja drugo do šesto tuženika zatražiti i postići upis ovog prava vlasništva na svoje ime uz prethodno brisanje toga prava s imena drugo do šesto tuženika (točka II. izreke), tužbeni zahtjev je odbio kao neosnovan. U točki III. izreke presude presuđeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

3. Protiv citirane presude žale se svi tuženici i tužitelj.

Prvotuženik Grad Split se žali protiv točke I. i III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (zbog pogrešne primjene odredbe članka 187. Zakona o parničnom postupku) i iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (jer je, osim što prvostupanjski sud nije postupio po naputku drugostupanjske ukidne presude, izreka presude proturječna obrazloženju), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže točku I. izreke prvostupanjske presude preinačiti i u tom dijelu odbaciti tužbu.

Prvotuženik nije tražio naknadu parničnog troška.

Drugotuženik ŽK, koji je nakon donošenja prvostupanjske presude preminuo pa je postupak preuzeo njegov nasljednik PK, koji je također preminuo pa su postupak preuzeli njegovi nasljednici DK (sada označena kao drugotuženik) i PK (sada označen kao trećetuženik) žali se protiv točke I. i III. izreke presude iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. U vezi točke I. izreke presude ukazuje na ukidnu odluku drugostupanjskog suda iz koje jasno proizlazi da je predmetni deklaratorni tužbeni zahtjev nedopušten pa ga je prvostupanjski sud bio dužan odbaciti, pri čemu ukazuje i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Rev-x 13/10-2 od 4. svibnja 2011. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz presude i rješenja poslovni broj Pž-2898/14 od 10. kolovoza 2017. prema kojima je tužitelj nastao tek 28. siječnja 1985., pa ne može biti pravni sljednik Društva dobrovoljnih vatrogasaca iz Splita, slijedom čega po osnovi pravnog sljedništva ne može biti ni vlasnik predmetne nekretnine. S obzirom na to da je drugotuženik u odnosu na tužitelja u cijelosti uspio u sporu, pogrešna je i odluka o naknadi parničnog troška iz točke III. izreke presude. Stoga drugotuženik predlaže prihvatiti žalbu te točku I. izreke pobijane presude preinačiti i tužbu odbaciti ili tužbeni zahtjev iz te točke odbiti i tuženiku dosuditi troškove postupka, a podredno presudu u pobijanom dijelu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troška žalbe u iznosu od 25.625,00 kn.

Trećetuženik iz prvostupanjske presude, EK, koji je nakon donošenja prvostupanjske presude preminuo te je postupak nastavila njegova nasljednica SK (sada označena kao četrvtotuženik) protiv točke I. i III. izreke presude žali se iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. U vezi točke I. izreke presude ukazuje na izričitu i jasnu uputu višeg suda, a u vezi točke III. izreke naglašava da, osim što za svoju odluku u tom dijelu nije iznio nikakve razloge, nije jasno zbog čega je, iako je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva odbio, odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Stoga, smatrajući da postoje nedostaci zbog kojih se presuda ne može ispitati, predlaže je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Zahtijeva naknadu troška žalbe u iznosu od 22.500,00 kn.

Četvrtotuženik iz pobijane prvostupanjske presude, FK, koji je preminuo nakon donošenja prvostupanjske presude pa je postupak nastavila njegova nasljednica IK (sada označena kao petotuženica) protiv točke I. i III. izreke presude žali se također zbog svih zakonom dopuštenih razloga, ukazujući da se prvostupanjski sud nije držao upute drugostupanjskog suda, da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da ni odluka da svaka stranka snosi svoj parnični trošak nije pravila ni u skladu sa zakonom. Zahtijeva naknadu troška žalbe u iznosu od 25.625,00 kn.

Petotuženik iz prvostupanjske presude, VK (sada označena kao šestotuženik) u žalbi osporava presudu u točki I. i III. izreke iz svih zakonom predviđenih razloga, ukazujući da se prvostupanjski sud, protivno jasnoj uputi višeg suda, bavio apstraktnim mislima i teorijama o deklaratornoj tužbi te da je paušalno prihvatio sve tvrdnje tužitelja, a kako je petotuženik prema tužitelju u ovom sporu uspio u cijelosti, neutemeljena je i odluka o parničnom trošku. Zahtijeva naknadu troška žalbe u iznosu od 22.500,00 kn.

Šestotuženik iz prvostupanjske presude, NK (sada označena kao sedmotuženik), žali se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članaka 151., 154. i 164. Zakona o parničnom postupku, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, ukazujući da se prvostupanjski sud nije držao upute drugostupanjskog suda te da nije trebao meritorno odlučiti o deklaratornom tužbenom zahtjevu za utvrđenje činjenice, o kojem je odlučio u točki I. izreke presude, kao i na nezakonitost i nepravilnost odluke o parničnom trošku iz točke III. izreke presude. Zahtijeva naknadu troška žalbe u iznosu od 25.625,00 kn. Tužitelj DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO SPLIT se žali protiv točke II. i III. izreke pobijane presude, navodeći da je prvostupanjski sud, iako je iscrpno i točno obrazložio iz kojih razloga imovina koja je predmet ovog spora nije ni nacionalizirana ni konfiscirana ni sekvestrirana, nije utemeljio svoju presudu na odlučnoj činjenici da tužitelju odnosno njegovom pravnom predniku nije oduzeto pravo vlasništva. Također ističe da je tužitelj, osim što je vlasnik predmetnih nekretnina od 1928. godine, bio u posjedu stanova u čijem su posjedu sada tuženici od drugo do šesto tuženik. S obzirom na to da je drugo do šesto tuženiku predmetne stanove u najam dao tužitelj, i oni su to znali, drugo do šesto tuženik nisu zaštićeni načelom povjerenja u zemljišne knjige jer je odredbom članka 8. stavka 3. Zakona o zemljišnim knjigama, koja je izuzetak od načela povjerenja, propisano da je stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen samo ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud pred izmijenjenim vijećem u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinači i udovolji tužbenom zahtjevu, zahtijevajući i naknadu troška žalbe u iznosu od 25.625,00 kn. Napominje da je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju te je u vezi s tim predložio prekinuti ovaj postupak do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio, protivno tužiteljevom prijedlogu ponovno proveo postupak u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda ukinuta i donio odluku prije nego je odlučeno o reviziji protiv drugostupanjske odluke.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbe tuženika niti su tuženici odgovorili na žalbu tužitelja.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalbe tuženika su osnovane.

7. Nakon što je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/19, 80/22,114/22 i 155/23; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da žalba tužitelja nije osnovana, dok su žalbe tuženika osnovane jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Tuženici osnovano u žalbi ukazuju da prvostupanjski sud glede tužbenog zahtjeva za utvrđenje pravnog sljedništva nije postupio prema uputi drugostupanjskog suda. Međutim, ovo vijeće smatra da pravno sljedništvo ipak može i treba shvatiti kao pravni odnos jer u sebi sadrži pravni odnos između pravnog prednika i pravnog sljednika.

U tom smislu, radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje pravnog sljedništva prvostupanjski sud je utvrdio postojanje niza činjenica koje je tužitelj istaknuo u prilog svoje tvrdnje da je pravni sljednik Društva dobrovoljnih vatrogasaca u Splitu osnovanog 1883. godine. Tako prvostupanjski sud navodi da je tužitelj dokazao da je djelovao u kontinuitetu, osim kratko vrijeme tijekom drugog svjetskog rata za vrijeme talijanske okupacije, jer to proizlazi iz zapisnika s njegovih sjednica, između ostalog iz 1953. godine, iz poziva za sudjelovanje na proslavi 1947. godine. Na to, po ocjeni prvostupanjskog suda, ukazuje i sama proslava 70 godina djelovanja tog društva, povodom koje je ugledni splitski povjesničar prof. dr. sc. ČK izdao i knjigu Dobrovoljno vatrogasno društvo u Splitu. Kao dokaz postojanja tog društva prvostupanjski sud prihvaća i zadužnicu iz 1947. godine koju je izdalo DVD Split, radi osiguranja investicijskog zajma kojeg mu je odobrila Državna investiciona banka FNRJ, Filijala u Splitu. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje činjenicu da se tužitelj 1984. godine registrirao kao udruga i da je rješenjem Općine Split, Sekretarijata za opću upravu, Odsjek za radne odnose i opće poslove od 28. siječnja 1985. Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Split iz Splita odobren upis u Registar društvenih organizacija Općine Split. Upis je izvršen 28. siječnja 1985. u knjigu II. pod registarskim brojem [registarska oznaka], a sjedište društva je u [adresa]. Sud posebno naglašava da se u obrazloženju navodi da DVD Split nije upisano u registar udruženja građana kod OSUP-a u Splitu, ali da je iz priložene dokumentacije vidljivo da je odavno osnovano pa da, prema Uputstvu Republičkog sekretarijata za pravosuđe i upravu od 1982. godine, ne treba vršiti promjenu po članku 4. Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana za osnivače, jer većina osnivača više nije među članstvom. Također se navodi da je na 80. sjednici Skupštine održanoj 15. studenog 1984. usvojen izmijenjen i dopunjen Statut. Kao bitnu činjenicu prvostupanjski sud je utvrdio i da je tužitelj bio upisan kao jedini vlasnik čest. zemlj. 903372 i čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te je, zaključivši da društvo egzistira i prije 1984. godine te da je tvrdnja o postojanju pravnog sljedništva između Društva dobrovoljnih vatrogasaca u Splitu koje je osnovano 1883. godine i tužitelja istinita, tužbeni zahtjev za utvrđenje pravnog sljedništva ocijenio osnovanim. Međutim, prema odredbi članka 31. stavka 1. Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima („Službeni list FNRJ“ broj 51/46; dalje: ZUZJS) političke stranke i druga udruženja koja su postojala prije 6. travnja 1991., a nisu se prijavila za obnovu svoga rada do donošenja tog Zakona, mogu prijavu za obnovu svog rada podnijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona, a prema odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZUZJS-a, ako takva stranka ili udruženje ne podnese prijavu za obnovu rada u navedenom roku ili ako stranci odnosno udruženju ne bude odobrena obnova, njihova imovina postaje općedržavna imovina. Tužitelj nije osporio činjenicu da Društvo dobrovoljnih vatrogasaca u Splitu koje je osnovano 1883. godine, koje je na spornoj nekretnini bilo upisano kao vlasnik, nije podnijelo prijavu za obnovu svog rada. Propuštanjem roka za prijavljivanje obnove društva i imovine sukladno odredbi članka 31. i Zakona o izmjenama i dopunama ZUZJS-a, na temelju citirane odredbe, Društvo dobrovoljnih vatrogasaca u Splitu je po sili zakona, ex lege, izgubilo status pravne osobe, a njegova imovina je, kao imovina bivšeg društva, u trenutku kad su se ostvarile zakonske pretpostavke, konkretno protekom roka od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ZUZJS-a, silom zakona postala općenarodna imovina. Stoga ni činjenica da je na spornoj nekretnini bilo upisano pravo vlasništva Društva dobrovoljnih vatrogasaca u Splitu nije od značaja.

S obzirom na to da su citirane odredbe kogentne naravi, usprkos činjenici kontinuiranog djelovanja, prvostupanjski sud neosnovano i pogrešno smatra da, iz razloga što nikada nije doneseno rješenje o sekvestraciji imovine koje bi prema tom Zakonu trebalo donijeti, prilikom utvrđivanja postoji li pravno sljedništvo na koje se poziva tužitelj, ne bi trebalo primijeniti odredbe Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima. Društvo dobrovoljnih vatrogasaca u Splitu je po sili zakona izgubilo status pravne osobe, a sudovi sude prema zakonu.

Na temelju iznijetog, žalbe tuženika su uvažene, točka I. izreke presude je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena i tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje pravnog sljedništva je odbijen kao neosnovan, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

9. Nije sporno da je na predmetnoj nekretnini (označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] dvor, pov. 481 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojoj je kao vlasnik upisan prvotuženik, a ostali tuženici su upisani kao vlasnici stanova, i na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja vatrogasni dom, pov. 334 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojoj je kao vlasnik također upisan prvotuženik, dok su ostali tuženici upisani kao vlasnici stanova), prije nego što se kao vlasnik predmetne nekretnine upisao prvotuženik, kao vlasnik bilo upisano Društvo dobrovoljnih vatrogasaca u Splitu.

U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje da je on vlasnik stanova u predmetnoj nekretnini koji su upisani kao njihovo vlasništvo, a koje su tuženici kao nositelji stanarskog prava, nakon što se prvotuženik bio uknjižio kao vlasnik nekretnine, od njega uredno otkupili, usmjeren prema tuženicima pod 2. i dalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su oni kao stjecatelji koji su u dobroj vjeri postupali s povjerenjem u zemljišne knjige pravno zaštićeni, jer zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, pa je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je on jedini i isključivi vlasnik te nekretnine, u odnosu na drugo i druge tuženike (osim prvotuženika), odbio kao neosnovan.

Pritom, tvrdnja tužitelja da je u ovom sporu od presudne važnosti činjenica da Republika Hrvatska ni bilo koja država prije nje tužitelju odnosno njegovom pravnom predniku nisu oduzeli pravo vlasništva, samim tim što je neosnovan zahtjev za utvrđenje pravnog sljedništva, nije pravno relevantna.

U odnosu na dio točke II. izreke pobijane prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj posjednik predmetne nekretnine, tuženici pravilno ukazuju da se radi o utvrđenju činjenice i da prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz ukidne odluke ovog suda, no kako se prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak samo jedanput (članak 366.a ZPP-a), a drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu (članak 374. ZPP-a), s obzirom na to da se protiv tog dijela presude žalio samo tužitelj pa se presuda ne može preinačiti na njegovu štetu (odbacivanjem tužbe za utvrđenje da je tužitelj posjednik), točka II. izreke prvostupanjske presude je i u tom dijelu potvrđena.

Slijedom navedenog, tužiteljeva žalba protiv točke II. izreke prvostupanjske presude je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena i točka II. izreke presude je potvrđena.

10. Glede naknade parničnog troška, napominje se da tuženici, koji su u ovom sporu uspjeli u cijelosti pa im je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, nisu jedinstveni suparničari, nego je svaki od njih samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima (članak 200. ZPP-a).

Stoga je točka III. izreke prvostupanjske presude kojom je bilo odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, sukladno tome preinačena.

Prilikom odlučivanja o naknadi troškova uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), uz napomenu da je neke od tuženika određeno vrijeme zastupao isti odvjetnik.

Vrijednost predmeta spora je 132.722,81 eura (1.000.000,00 kn). Napominje se da prema Tbr. 52. stavku 4. OT sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke suda o troškovima postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.).

Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.).

Budući da je sud prema odredbi članka 2. ZPP-a vezan zahtjevom kojeg je postavila stranka, o troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenih zahtjeva.

11. Drugotuženiku DK i trećetuženiku ZK priznat je trošak zastupanja na ročištu 7. studenog 2012. u visini od 299,69 bodova (odvjetnik Domagoj Mužić zastupao je pet stranaka) prema Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 40. OT, na ročištu 24. travnja 2013. i 18. prosinca 2017. po 998,96 bodova, prema Tbr. 9. točka 1. OT, zastupanja na ročištu 13. lipnja i 5. rujna 2013. po 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točka 2. OT, za zastupanje na ročištu 7. studenog 2013. i 9. srpnja 2018. prema Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 40. OT (odvjetnik Domagoj Mužić zastupao je dvije stranke) po 549,42 bodova, za ročište za objavu presude prema Tbr. 9. točka 3. OT 50 bodova, za sastav odgovora na tužbu (odvjetnik Domagoj Mužić zastupao je pet stranaka) po 299,69 bodova prema Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 40. OT, za sastav podneska od 29. listopada 2013. 998,96 bodova, što iznosi ukupno 4145,83 boda. Priznat mu je i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. OT u iznosu od 2072,89 eura što iznosi ukupno 10.364,55 eura te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 euro i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude prvostupanjskog suda u Splitu poslovni broj P-443/12 od 23. prosinca 2013. u iznosu od 1.327,23 eura, pa im ukupni priznati trošak iznosi 12.355,39 eura. Napominje se da su tražili ukupno 259.375,00 kn odnosno 34.424,98 eura te da su nasljednici drugotuženika iz tužbe ŽK odnosno PK pa im pripada trošak za drugotuženika po pola svakome, odnosno po 6.177,18 eura, što uz trošak žalbe u iznosu od 1.700,50 eura protiv prvostupanjske presude od 26. listopada 2018., s kojom su uspjeli u cijelosti, iznosi 7.877,68 eura. U preostalom dijelu, za iznos od po 9.334,81 eura ovaj sud je ocijenio da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice te je njihove zahtjeve na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovane. Četvrtotuženiku AK priznat je trošak zastupanja na ročištu 24. travnja 2013. i 18. prosinca 2017. po 998,96 bodova, prema Tbr. 9. točka 1. OT, zastupanja na ročištu 13. lipnja i 5. rujna 2013. po 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točka 2. OT, za zastupanje na ročištu 7. studenog 2013. i 9. srpnja 2018. prema Tbr. 9. točka 1. po 998,96 bodova, za ročište za objavu presude 23. prosinca 2013. i 26. listopada 2018. prema Tbr. 9. točka 3. OT po 50 bodova, za sastav odgovora na tužbu 299,69 bodova prema Tbr. 8. točka 1. OT, što iznosi ukupno 4495,53 bodova odnosno 8.991,06 eura. Priznat mu je i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. OT u iznosu od 2.247,76 eura, što iznosi ukupno 11.238,82 eura te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 euro i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude prvostupanjskog suda u Splitu poslovni broj P-443/12 od 23. prosinca 2013. u iznosu od 1.327,23 eura i trošak žalbe u iznosu od 1.700,50 eura protiv prvostupanjske presude od 26. listopada 2018., s kojom je uspjela u cijelosti, pa joj ukupni priznati trošak iznosi 16.215,92 eura, što je u okviru zatraženog iznosa od 259.375 kn odnosno 34.424,98 eura. U preostalom dijelu, za iznos od po 18.209,06 eura ovaj sud je ocijenio da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice te je njezin zahtjev na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan. Petotuženiku IK priznat je trošak zastupanja na ročištu 24. travnja 2013. i 18. prosinca 2017. po 998,96 bodova, prema Tbr. 9. točka 1. OT, zastupanja na ročištu 13. lipnja i 5. rujna 2013. po 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točka 2. OT, za zastupanje na ročištu 7. studenog 2013. i 9. srpnja 2018. prema Tbr. 9. točka 1. po 998,96 bodova, za ročište za objavu presude 23. prosinca 2013. i 26. listopada 2018. prema Tbr. 9. točka 3. OT po 50 bodova, za sastav odgovora na tužbu 299,69 bodova prema Tbr. 8. točka 1. OT, što iznosi ukupno 4495,53 bodova odnosno 8.991,06 eura. Priznat joj je i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. OT u iznosu od 2.247,76 eura, što iznosi ukupno 11.238,82 eura te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 eura i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude prvostupanjskog suda u Splitu poslovni broj P-443/12 od 23. prosinca 2013. u iznosu od 1.327,23 eura i trošak žalbe u iznosu od 1.700,50 eura protiv prvostupanjske presude od 26. listopada 2018., s kojom je uspjela u cijelosti, pa joj ukupni priznati trošak iznosi 16.630,68 eura, što je u okviru zatraženog iznosa od 218.125,00 kn odnosno 28.950,16 eura. U preostalom dijelu, za iznos od po 12.319,48 eura ovaj sud je ocijenio da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice te je njezin zahtjev na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan.

Šestotuženiku VK priznat je trošak zastupanja na ročištu 24. travnja 2013. i 18. prosinca 2017. po 998,96 bodova, prema Tbr. 9. točka 1. OT, zastupanja na ročištu 13. lipnja i 5. rujna 2013. po 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točka 2. OT, za zastupanje na ročištu 7. studenog 2013. i 9. srpnja 2018. prema Tbr. 9. točka 1. po 998,96 bodova, za ročište za objavu presude 23. prosinca 2013. i 26. listopada 2018. prema Tbr. 9. točka 3. OT po 50 bodova, za sastav odgovora na tužbu 299,69 bodova prema Tbr. 8. točka 1. OT, što iznosi ukupno 4495,53 bodova odnosno 8.991,06 eura. Priznat joj je i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. OT u iznosu od 2.247,76 eura, što iznosi ukupno 11.238,82 eura te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 eura i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude prvostupanjskog suda u Splitu poslovni broj P-443/12 od 23. prosinca 2013. u iznosu od 1.327,23 eura i trošak žalbe u iznosu od 1.700,50 eura protiv prvostupanjske presude od 26. listopada 2018., s kojom je uspjela u cijelosti, pa joj ukupni priznati trošak iznosi 16.215,92 eura, što je u okviru zatraženog iznosa od 188.000 kn odnosno 24.951,89 eura. U preostalom dijelu, za iznos od po 8.735,97 eura ovaj sud je ocijenio da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice te je njezin zahtjev na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan. Sedmotuženiku NK priznat je trošak zastupanja na ročištu 24. travnja 2013. i 18. prosinca 2017. po 998,96 bodova, prema Tbr. 9. točka 1. OT, zastupanja na ročištu 13. lipnja i 5. rujna 2013. po 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točka 2. OT, za zastupanje na ročištu 7. studenog 2013. i 9. srpnja 2018. prema Tbr. 9. točka 1. po 998,96 bodova, za ročište za objavu presude 23. prosinca 2013. i 26. listopada 2018. prema Tbr. 9. točka 3. OT po 50 bodova, za sastav odgovora na tužbu 299,69 bodova prema Tbr. 8. točka 1. OT, što iznosi ukupno 4495,53 bodova odnosno 8.991,06 eura. Priznat joj je i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. OT u iznosu od 2.247,76 eura, što iznosi ukupno 11.238,82 eura te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 eura i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude prvostupanjskog suda u Splitu poslovni broj P-443/12 od 23. prosinca 2013. u iznosu od 1.327,23 eura i trošak žalbe u iznosu od 1.700,50 eura protiv prvostupanjske presude od 26. listopada 2018., s kojom je uspjela u cijelosti, pa joj ukupni priznati trošak iznosi 16.630,68 eura, što je u okviru zatraženog iznosa od 259.375,00 kn odnosno 34.424,98 eura. U preostalom dijelu, za iznos od po 12.319,48 eura ovaj sud je ocijenio da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice te je njezin zahtjev na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan.

12. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić