REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-616/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Dini Jellin, na prijedlog sudske savjetnice Petre Mioč Štura, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, OIB: 28406115764, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d., Zagreb, Medulićeva 24, radi isplate iznosa od 2.575,49 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Anđela Vunića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri d.d. i zamjenika punomoćnika tuženika OŠ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri j.t.d., s danom objave 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d., Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, OIB: 28406115764, isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, iznos od 2.575,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj potražuje zateznu kamatu tekuću na iznos od:

- 165,90 EUR od 01.07.2015 do 14.03.2017,

- 776,43 EUR od 05.07.2016 do 14.03.2017,

- 1.427,43 EUR od 01.08.2016 do 14.03.2017;

- 12.150,77 EUR od 09.08.2015. do 14.03.2017

III. Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d., Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, OIB: 28406115764, naknaditi tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.908,86, sa zateznim kamatama koje teku od 19. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 72,19 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 20. travnja 2016. došlo do prometne nezgode na način da je SŠ upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a uključivao se na cestu sa znakom STOP, te kako nije propustio vozila te kako nije propustio vozila koja su se kretala Kolodvorskom ulicom, uslijed kojeg propusta je u njegov prednji lijevi ugao vozila, svojim prednjim desnim uglom udarilo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao FŠ kod kojeg vozača je utvrđena koncentracija alkohola od 1.97 g/kg i koji se kretao neprimjerenom brzinom. Tužitelj nadalje navodi kako je nakon udara došlo do odbacivanja vozila reg. oznaka [registarska oznaka] na vozilo [registarska oznaka] koja se nalazilo parkirano, dok se vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] nastavilo nekontrolirano kretati, te je naletjelo na vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], nakon čega se nastavilo kretati te je udario u stražnji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Tužitelj također ističe kako je FŠ postupio protivno čl. 199. st. 2. kažnjiv po čl. 199. st. 8., čl. 181. st. 1., kojim je kažnjiv po čl. 181. st. 8. i čl. 163. st. 1., kažnjiv po čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje navodi kako je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] u trenutku nastanka prometne nezgode imalo zaključenu policu od osiguranja od automobilske odgovornosti kod tužitelja br. 06820840110, a vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] policu osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika br. 131030716243. Tužitelj nadalje ističe kako je šteta uzrokovana obostranom krivnjom vozača motornih vozila te tužitelj stoga potražuje naknadu štete razmjerno odgovornosti onog dijela štete za koju je kriv osiguranik tuženika, a prema procjeni tužitelja ista iznosi 50% isplaćene štete. Tužitelj zaključno ističe kako je na osnovu police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 06820840110 isplatio sljedeće iznose: dana 1. srpnja 2016. iznos od 2.500,00 kn – materijalnu štetu na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], dana 5. srpnja 2015. iznos od 11.700,00 kn – materijalnu štetu na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], dana 1. kolovoza 2016. iznos od 21.510,00 kn – materijalnu štetu na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], dana 9. kolovoza 2016. iznos od 3.100,00 kn – materijalnu štetu na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka]. Tužitelj također ističe kako su navedene materijalne štete isplaćene na temelju prijava i zahtjeva za naknadu štete, izvida štete, fotografija i sporazuma o izvan sudskoj nagodbi. Tužitelj nadalje navodi kako svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. 963. ZOO-a, a u svezi čl. 1064. i 1072. ZOO-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja – prometne nezgode koja se dogodila dana 20. travnja 2016. u [adresa] ([adresa]), također priznaje činjenicu da je osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog automobilskog osiguranja, međutim, osporava osnov utuženog potraživanja, odnosno osporava odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj. Nadalje tuženik navodi kako smatra da je za predmetnu prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tužitelja SŠ koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i koji prilikom uključivanja sa sporedne ceste obilježene znakom STOP na cestu s prednošću prolaska (kolnik Kolodvorske ulice), nije prethodno propustio vozila koja su se kretala cestom s prednošću prolaska, odnosno nije propustio vozilo osiguranika tuženika reg. oznaka [registarska oznaka], već je svojim vozilom udario u vozilo osiguranika tuženika. Tuženik nadalje osporava navode tužitelja da se osiguranik tuženika navodno kretao neprimjerenom brzinom, te smatra kako činjenica da je osiguranik tuženika bio pod utjecajem alkohola nije u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom. Tuženik također ističe kako osporava da bi bio suodgovoran za predmetni štetni događaj i to u omjeru od 50%, a kako to ističe tužitelj u tužbi. Tuženik također priznaje utvrđene visine materijalne štete nastale na vozilima: materijalnu štetu u iznosu od 2.500,00 kn na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], materijalnu štetu u u iznosu od 1.700,00 kn na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], dana 1. kolovoza 2016. iznos od 21.510,00 kn – materijalnu štetu na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], dana 9. kolovoza 2016. iznos od 3.100,00 kn – materijalnu štetu na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], te je predložio provesti prometno vještačenje isključivo na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, dok nije potrebno vještačiti visinu nastale materijalne štete. Zaključno tuženik osporava naznačeni tijek zateznih kamata.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u isprave koje prileže spisu i to: zapisnik o očevidu Policijske postaje Dugo Selo od 20. travnja 2016. (list 5. do 8. spisa), situacijski plan (list 9. spisa), izjava o tijeku nastanka prometne nesreće (list 10. do 11. spisa), polica osiguranja od automobilske odgovornosti (list 12. spisa), uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 13. do 22. spisa), prijava i zahtjev za naknadu materijalne štete (list 23. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 24. spisa), izvid štete (list 25. spisa), obračun djelomične štete (list 26. spisa), fotografija (list 27. spisa), dokaz o plaćanju – isplata štete (list 28. spisa), prijava i zahtjev za naknadu materijalne štete (list 29. spisa), prijava štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska (list 30. spisa), dokaz o plaćanju – isplata štete (list 31. spisa), dopis tužitelja - šteta iz osiguranja od automobilske odgovornosti (list 32. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 33. spisa), izvid štete (list 34. spisa), fotografije (list 35. do 37. spisa), obračun totalne štete (list 38. spisa), obračun djelomične štete (list 39. spisa), prijava i zahtjev za naknadu materijalne štete (list 40. do 41. spisa), dokaz o plaćanju – isplata štete (list 42. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 43. spisa), izvid štete (list 44. spisa), obračun djelomične štete (list 45. spisa), fotografije (list 46. do 54. spisa), obračun totalne štete (list 55. spisa), dopis CROATIA osiguranja d.d. (list 56. spisa), oznaka štete: 72-AK- 13507/2016 (list 57. do 58. spisa), dopis CROATIA osiguranja d.d. (list 59. spisa), polica osiguranja od automobilske odgovornosti (list 60. spisa), prijava i zahtjev za naknadu materijalne štete (list 61. spisa), dokaz o plaćanju – isplata štete (list 62. spisa), izvid štete (list 63. spisa), fotografija (list 64. spisa), obračun totalne štete (list 65. spisa), obračun djelomične štete (list 66. spisa), obračun djelomične štete (list 67. spisa), izvid štete (list 68. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila dipl. ing. strojarstva Pero Todorović (list 104. do 114. spisa), očitovanje vještaka na podnesak tuženika od 6. rujna 2022. (list 150. do 151. spisa), iskaz sudskog vještaka dipl. ing. Pere Todorovića (list 158. spisa), iskaz svjedoka SŠ (list 165. spisa), iskaz svjedoka AŠ (list 166. spisa), iskaz svjedoka ŽŠ (list 166. do 167. spisa).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 24/08., 123/08., 57/11., 148/11., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), tužbeni zahtjev je utvrđen u cijelosti osnovanim.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja prema osobi odgovornoj za štetu odnosno njegovom osiguratelju ovdje tuženiku i to u iznosu od 19.405,00 kn, a koji iznos predstavlja 50% visine štete koju je tužitelj isplatio trećim osobama na osnovi police osiguranja od automobilske odgovornosti, a sve uslijed štetnog događaja prometne nezgode od dana 20. travnja 2016..

6. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija odnosno činjenica kako je nastao predmetni štetni događaj, prometna nezgoda od 20. travnja 2016., kao i činjenica da je tužitelj kao osiguratelj isplatio trećim osobama na ime naknade materijalne štete nastale u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovao njegov osiguranik, iznose koji su navedeni u tužbi. Nije sporna niti visina isplaćene štete trećim osobama.

7. Između stranaka je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

8. Tužitelj tužbu temelji na odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/03., 41/08. i 78/15.; dalje: ZOO) koja određuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

9. U svom iskazu SŠ, je naveo da je predmetnog dana bio na parkiralištu u [adresa] te kako je s vožnjom u naprijed izlazio sa parkirališta na Kolodvorsku ulicu te kako je uvjeren da je FŠ dolazio iz smjera Brckovljana. Naveo je da je FŠ tvrdio da je dolazio s glavne ceste i da on nije vidio znak STOP te kako je FŠ utvrđeno da je imao 2 i nešto promila u krvi dok je kod njega (SŠ) nula promila alkohola u krvi. Svjedok je naveo kako je na izlasku s predmetnog parkinga bio znak STOP. Nadalje je naveo kako se prometna nesreća dogodila predvečer te kako misli da je vidio svjetla na vozilu g. FŠ kojemu se približavao, ističe kako je stao na znak STOP, zatim se uvjerio da nema nikoga na cesti i tek onda krenuo na ulicu, također ističe kada se izravnao odnosno kada je izašao na ulicu da je bio u prvoj brzini i kako ga je nedugo nakon toga FŠ udario. Svjedok je naveo kako je priznao krivnju u prekršajnom postupku radi umanjenja kazne. Nadalje je naveo kako je FŠ zajedno s JŠ odmah nakon što se dogodila prometna nezgoda izašao iz vozila te kako nije primijetio da su bili pod utjecajem alkohola. Svjedok je naveo kako FŠ odbio testiranje na drogu te kako je odmah upućen na triježnjenje te kako je FŠ odmah po izlasku iz vozila zajedno s JŠ njemu govorio da je pijan. Zaključno je naveo da je oštećeno još šest vozila uz njegovo vozilo.

10. Iskaz svjedoka SŠ, ovaj sud nije posebno cijenio, s obzirom da je njegov iskaz varirao tijekom postupka. Osiguranik tužitelja je tako prvo naveo da nije vidio znak stop dok je u kasnijem iskazu naveo da je ipak vidio znak stop te da je na isti stao. Sve navedeno upućuje na to da je osiguranik tužitelja tijekom iskaza prilagođavao svoj iskaz, čime je njegov iskaz nevjerodostojan.

11. U svom iskazu svjedok ŽŠ je navela kako je predmetnog dana bila parkirana na parkingu, kako je sjela u svoj automobil, upalila vozilo, nije ga stigla staviti niti u brzinu i već je na nju jakom brzinom naletjelo vozilo koje je bilo iza nje parkirano jer je na to vozilo naletjelo vozilo koje je također bilo parkirano. Svjedok je naveo kako je bilo jedno četiri do pet vozila u nizu, koje je vozilo FŠ inicijalnim udarcem naguralo jedno na drugo te kako je nakon prometne nesreće FŠ zajedno sa još jednom osobom izašao iz auta i krenuo nasrtati na SŠ. Nadalje je navela kako u trenutku sudara nije vidjela od kuda je tko dolazio te je istaknula kako je bila jaka brzina naleta, kao da avion slijeće. Svjedokinja je navela kako je bio dan kada se dogodila prometna nezgoda, ali dok je došla policija da izvrši očevid bilo je predvečerje te kako ne zna i nije vidjela da li je SŠ stao na znak stop niti su oni to komentirali.

12. Iskaz svjedoka SŠ, ovaj sud nije posebno cijenio.

13. Iskaz svjedoka ŽŠ, ovaj sud nije posebno cijenio s obzirom da svjedok nije imao relevantnih spoznaja o odlučnim činjenicama što je logično s obzirom da je prometna nezgoda nastala uslijed naleta vozila koje je bilo iza vozila svjedoka parkirano i jer je na to vozilo naletjelo vozilo koje je bilo parkirano.

14. Svjedok IŠ je naveo kako je predmetnog dana naknadno došao na mjesto događaja i vidio posljedice.

15. Iskaz svjedoka AŠ, ovaj sud nije posebno cijenio s obzirom da svjedok nije imao relevantnih spoznaja o odlučnim činjenicama s obzirom da se u trenutku nastanka prometne nezgode nije nalazio na predmetnom mjestu.

16. U svom nalazu i mišljenju vještak dipl. ing. Pero Todorović je naveo kako je štetni događaj posljedica sudara vozila osiguranika tužitelja s vozilom osiguranika tuženika. Nadalje ističe kako se mjesto sudara ova dva vozila nalazilo na kolniku Kolodvorske ulice kako je to predočeno na grafičkom prikazu u prilogu te kako se vozilo osiguranika tužitelja kretalo brzinom od 18 km/h. Desnim skretanjem je s prilaznog kolnika parkiralištu bilo u fazi uključivanja u promet po Kolodvorskoj ulici. Nadalje navodi kako se trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika kretalo Kolodvorskom ulicom brzinom od 73 km/h te kako brzina ograničenja na mjestu štetnog događaja iznosi 50 km/h. Također ističe kako bi osiguranik tužitelja štetni događaj izbjegao da je na putu uključivanja u promet vozilo zaustavio ispred mjesta sudara te da je za takvu svrsishodnu radnju imao ispunjene tehničke preduvjete (vidljivost, preglednost). Uz pravodobnu reakciju oštrim kočenjem (ne i intenzivnim), osiguranik tuženika je pri brzini ograničenja od 50 km/h imao mogućnost izbjeći štetan događaj. Očitujući se na podnesak tuženika od 18. lipnja 2020. i tamo iznesene komentare vještak polazeći od prethodno navedenih prometno tehničkih utvrđenja iz svog nalaza i mišljenja (brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika, udaljenost mjesta sudara od Zagrebačke ulice) ustraje na mogućnosti kako je do konkretne prometne nezgode moglo doći i u slučaju da je osiguranik tužitelja koji se uključivao u promet po cesti s prednošću prolaska zaustavio svoje vozilo na znaku STOP, kao i u slučaju da isti prethodno nije zaustavio svoje vozilo. Prema pojašnjenju vještaka u slučaju da je osiguranik tužitelja prema prvoj varijanti prethodno zaustavio vozilo, isti nije mogao vidjeti vozilo osiguranika tuženika jer se tada još uvijek kretalo Zagrebačkom ulicom. U drugoj razrađenoj varijanti koja se odnosi na slučaj da osiguranik tužitelja prethodno nije bio zaustavljen, prema mišljenju vještaka mogao je vidjeti vozilo osiguranika tuženika jer se u tom slučaju kretalo Kolodvorskom ulicom i bilo je u vidnom polju osiguranika tužitelja. U svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. rujna 2022. vještak je ustrajao na ranije iznesenim utvrđenjima, te zaključku kako je osiguranik tužitelja imao mogućnost izbjeći štetni događaj bez obzira da li se prethodno zaustavio na znak STOP ili ne, dok je s druge strane osiguranik tuženika u slučaju da je poštivao ograničenje brzine od 50km/h , uz pravodobnu reakciju oštrim kočenjem također mogao izbjeći štetni događaj.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši ga jasnim i argumentiranim te sačinjenim u skladu s pravilima struke.

18. Budući da je u konkretnom slučaju predmet spora regresni zahtjev tužitelja koji polazi od pretpostavke kako je odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu u omjeru 50%, a da je sukladno izvedenim dokazima u ovom postupku osiguranik tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i to utvrđenom koncentracijom od 1,97 g/kg te da je vozio neprilagođenom brzinom od 73 km/h na mjestu gdje ograničenje brzine iznosi 50 km/h, ovaj sud je stajališta kako utvrđenje činjenice koja se odnosi na okolnost da li je osiguranik tužitelja zaustavio vozilo na znaku stop, nije odlučna za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari.

19. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka te njegovom naknadnom očitovanju, u slučaju da je osiguranik tužitelja bio zaustavljen na znaku STOP, u trenutku uključivanja u promet (Kolodvorska ulica) nije mogao vidjeti vozilo osiguranika tuženika jer se isto kretalo Zagrebačkom ulicom, međutim i u tom slučaju je mogao izbjeći sudar i to pravovremenim okretanjem glave sebi s lijeve strane jer bi tada pravodobno vidio vozilo osiguranika tuženika i imao bi mogućnost zaustaviti vozilo ispred mjesta sudara. S druge strane da je propustio postupiti na način kako je određeno prometnom signalizacijom tada je jasno mogao i morao upotrebom dužne pažnje vidjeti vozilo osiguranika koje mu je bilo u vidnom polju. Međutim u oba dva prethodno razrađena slučaja, kada se dovedu u kontekst i dinamiku nastanka prometne nezgode dovode do zaključka kako se odgovornost osiguranika tužitelja može ocijeniti najviše u omjeru 50%, a u slučaju prvo navedene varijante odgovornost osiguranike tužitelja je i znatno niža.

20. S druge strane osiguranik tuženika je mogao izbjeći prometnu nezgodu i to bez obzira da li je vozilo osiguranika tužitelja bilo zaustavljeno na znaku STOP ili ne, u slučaju da je poštivao ograničenje brzine. Kada se uzme u obzir alkoholiziranost osiguranika tuženika i to u mjeri koja premašuje skoro četiri puta dozvoljene koncentracije alkohola u krvi, a zašto je opće poznato da umanjuje brzinu reakcije vozača, ovaj sud ocjenjuje kako je doprinos osiguranika tuženika u bilo kojoj iznesenoj varijanti nastanku štetnog događaja najmanje u mjeri 50%.

21. Članak 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje; ZOO) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

22. Čl. 14 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( „Narodne novine“ 151/05,36/09,75/09,76/13,152/14, 155/23; dalje u tekstu: ZOOP) je propisano da društvo za osiguranje koje je naknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovoga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa naknade štete, zajedno s kamatama i troškovima.

23. Vezano za međusobne odštetne zahtjeve vlasnika motornih vozila, ZOO propisuje u članku 1072. stavak 2. da u slučaju obostrane krivnje svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

24. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata, te s tim pitanjem povezan trenutak dospijeća tužiteljevog regresnog zahtjeva prema tuženiku, ovaj sud je stajališta kako člankom 963. Zakona o obveznim odnosima, koji uređuje suborgaciju, odnosno prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja, nije propisano kada dospijeva regresni zahtjev osiguratelja prema osobi odgovornoj za štetu, odnosno, prema njezinom osiguratelju. U tom smislu, sud smatra kako treba primijeniti odredbu članka 183. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kada ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze, te zakonskih zateznih kamata, te u ovom konkretnom predmetu tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate koje teku od dana započinjanja ovog postupka, odnosno 14.03.2017. kao dana podnošenja tužbe.

25. Sud nije proveo dokazni prijedlog saslušanja FŠ iz [adresa] i JŠ s obzirom da je izvršena terenska provjera (list 187. spisa) za oba predložena svjedoka pokazala kako FŠ na predmetnoj adresi nije dostupan, već je na adresi bila od strane policije zatečena njegova majka koja je navela da FŠ živi u [adresa] te da nema njegovu adresu, dok je terenska provjera za JŠ pokazala kako je na navedenoj adresi zatečena baka JŠ koja je izjavila da je prije nekoliko godina odselio u Zagreb kod djevojke na njoj nepoznatu adresu.

26. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 118/18., dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 210. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

27. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te pripada zahtijevani trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak pristupa na ročišta od 2. listopada 2018., 16. svibnja 2019., 26. rujna 2022., 21. listopada 2022., 19. prosinca 2022., 8. veljače 2023., 14. listopada 2024., 28. siječnja 2025. za svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife) odnosno ukupno 1.800,00 EUR, podnesak tužitelja od 17. lipnja 2020. (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) sveukupno iznosi 2.500,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 72,20 EUR i na presudu u iznosu od 144,40 eur (Tar. broj 2. stavak 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba). Zaključno tužitelj na ime troškova parničnog postupka ima pravo i na uplaćeni predujam za provođenje dokaza prometnog vještačenja u iznosu od 264,45 eur. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.908,86 eur. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (čl. 151. st. 3. ZPP) do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

28. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za presudu u preostalom iznosu od 72,19 EUR jer prema vrijednosti predmeta spora, sudska pristojba za presudu iznosi 72,21 EUR. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u preostalom iznosu od 72,19 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Sudac:

Dina Jellin

Nacrt odluke izradila:

Viši sudski savjetnik:

Petra Mioč Štura

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. T. 3 ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presuda ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drugačije (čl. 467. a ZPP-a).