Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-505/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima Franji Šebijanu i Mihaeli Carović Rukavina, odvjetnicima iz istoimenog Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Varaždina, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, OIB:57500462912, Širolina ulica 4, zastupanog po punomoćnicima Ž H, Klišanin M i Božić Ivani, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva TOMIĆ & KLIŠANIN & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, radi zaštite od uznemiravanja, nakon zaključene glavne rasprave 19. veljače 2025., održane u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika, kao i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"Tuženik Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, uznemirio je tužitelja HS iz [adresa] u vlasništvu zemljišta označenog kao čkbr. [katastarska čestica] oranica sa 2055 m2, 703/1 pašnjak 140 m2 i 703/2 pašnjak sa 60 m2 upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] oranica u Kladju i Cerenki sa 396 čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica Graba u Kladju sa 373 čhv obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je u razdoblju od 2002-2005 g. na južni dio zemljišta tužitelja u dužini od cca 40 m i širini od cca 5 m navozio i zbio kameni materijal, dok je po čitavom zemljištu razasuo kameni materijal, te mu se nalaže odstranjenje tog materijala uz navoz humusa i zabranjuje buduće uznemiravanje tužitelja, s time da se tuženik može osloboditi ove obveze ukoliko isplati tuženiku iznos od 260.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

Tuženik je u obvezi naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, OIB:57500462912, Širolina ulica 4, naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 12.187,50 eura (dvanaesttisućastoosamdesetsedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, po punomoćniku, protiv tuženika podnio tužbu radi zaštite od uznemiravanja vlasništva kčbr. [katastarska čestica] te kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina]. U činjeničnom opisu tužbe naveo je da je vlasnik nekretnina - čkbr. [katastarska čestica] oranica sa 2055 m2, 703/1 pašnjak 140 m2 i 703/2 pašnjak sa 60 m2 upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] oranica u Kladju i Cerenki sa 396 čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica Graba u Kladju sa 373 čhv upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je rješenjem Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Ureda za imovinsko-pravne poslove klasa: UP/I-943-04/01-01/377 ur.broj: 2186-06/01-02-4 od 29. siječnja 2002. g., izvlašten dio njegovih nekretnina u svrhu izgradnje autoceste Zagreb – Goričan, dionica Novi Marof – Varaždin, da tužitelju sve do 2005. nije bio omogućen pristup na njegovo zemljište budući da radi izgradnje autoceste do njegovih nekretnina nije bilo pristupnog puta, da je novim makadamskim pristupnim putem koji je izgrađen uz zaštitnu ogradu autoceste udaljenost između kuće tužitelja i zemljišta 6,8 km, a prije izgradnje autoceste, ranijim putem udaljenost je bila oko 600 m, da je južni dio zemljišta tužitelja, u dužini od oko 40 m i širini od oko 5 m, od strane tuženika u cijelosti devastiran na način da je na isti navožen i zbit kameni materijal, da je kameni materijal rasut gotovo po čitavom zemljištu tužitelja tako da je isto u cijelosti nepodesno za poljoprivrednu proizvodnju, a da je do izvlaštenja tužitelj na predmetnom zemljištu izmjenjivao kulture, jedne godine je imao grah u kukuruzu, a sljedeće godine povrće koje je uzgajao radi prodaje, uzgajao je krastavce, paradajz, rotkvice, matovilac i slično, budući da se na sjevernom dijelu nekretnine nalazio potok iz kojeg je, pomoću pumpe navodnjavano, da zemljište sa deponiranim, zbijenim i razasutim otpadnim kamenim materijalom nije podobno za poljoprivrednu proizvodnju, odnosno ista je nemoguća, a saniranje, tj. vraćanje nekretnine u prvotno stanje moguće je odvoženjem deponiranog materijala sa nekretnine tužitelja te dovozom humusa u potrebnom sloju. Tužitelj je naveo i da budući su, po njegovoj procjeni troškovi sanacije odnosno povrata zemljišta u prvotno stanje vrlo visoki, da bi umjesto sanacije bio spreman prihvatiti isplatu novčanog iznosa od 260.000,00 kuna.

2. Tuženik je osporavao navode tužitelja i predlagao odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj 10 P-2714/11-8 od 4. ožujka 2013. odbijen je zahtjev tužitelja kojim traži utvrditi da ga je tuženik uznemirio u vlasništvu nekretnina - čkbr. [katastarska čestica] oranica sa 2055 m2, 703/1 pašnjak 140 m2 i 703/2 pašnjak sa 60 m2 upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] oranica u Kladju i Cerenki sa 396 čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica Graba u Kladju sa 373 čhv upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je u razdoblju od 2002 do 2005 g. na južni dio navedenih nekretnina, u dužini od oko 40 m i širini od oko 5 m navezao i zbio kameni materijal, dok je po čitavim nekretninama razasuo kameni materijal, te mu se nalaže odstranjenje tog materijala uz navoz humusa i zabranjuje buduće uznemiravanje tužitelja, s time da se tuženik može osloboditi ove obveze isplatom tužitelju iznosa od 260.000,00 kn, u roku od 15 dana te je odbijen tužiteljev zahtjev kojim traži naknadu parničnog troška.

4. Protiv navedene presude, tužitelj je podnio žalbu koja je, presudom Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici broj: Gž-5399/13-2 od 3. lipnja 2014., odbijena kao neosnovana i potvrđena je pobijana prvostupanjska presuda.

5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2486/14-2 od 4. srpnja 2018. prihvaćena je revizija tužitelja, ukinuta je presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-5399/13-2 od 3. lipnja 2014. i presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-2714/11-8 od 4. ožujka 2013. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. U ponovnom postupku, tužitelj je ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva da se utvrdi da ga je tuženik uznemirio u vlasništvu nekretnina - čkbr. [katastarska čestica] oranica sa 2055 m2, 703/1 pašnjak 140 m2 i 703/2 pašnjak sa 60 m2 upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] oranica u Kladju i Cerenki sa 396 čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica Graba u Kladju sa 373 čhv upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je u razdoblju od 2002 do 2005 g. na južni dio navedenih nekretnina, u dužini od oko 40 m i širini od oko 5 m navezao i zbio kameni materijal, dok je po čitavim nekretninama razasuo kameni materijal, te da mu se naloži odstranjenje tog materijala uz navoz humusa i zabrani buduće uznemiravanje tužitelja.

7. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu (list 14-15 spisa), u kojem je osporavao navode tužitelja da je na nekretninama oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razasuo kameni materijal odnosno da je južni dio predmetnog zemljišta devastirao na način da je navezao i zbio kameni materijal, isticao je da je tužitelj već protiv tuženika vodio postupak radi naknade štete koja mu je nastala zbog nemogućnosti pristupa i obrade predmetnih nekretnina u vremenskom razdoblju od 2002. do izgradnje pristupnog puta 2005., da u predmetnom postupku koji se vodio pred naslovnim sudom, Stalna služba u Novom Marofu, pod posl. brojem P-480/09, tužitelj uopće nije naveo da bi predmetne nekretnine bile devastirane od strane tuženika na način da je deponiran otpadni materijal niti je navedena činjenica utvrđena od strane naslovnog suda prilikom izvršenog očevida na licu mjesta dana 10. listopada 2008. odnosno ista nije utvrđena niti provedenim gospodarskim vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu i gospodarstvo Josipu Haramiji, da suprotno tužiteljevim navodima, poljoprivredni vještak je u pisanom nalazu i mišljenju kao i dopuni istog utvrdio da je predmetno zemljište pogodno za poljoprivrednu proizvodnju, isticao je da je životno nelogično da bi tužitelj u situaciji da mu je nekretnina devastirana odlaganjem kamenog materijala ustao samo s tužbenim zahtjevom za naknadu štete zbog nemogućnosti obrade tijekom nekoliko godina, a da ne bi ujedno zahtijevao i sanaciju predmetne nekretnine bez koje navodno daljnja poljoprivredna obrada nije moguća.

8. Rješenjem od 20. lipnja 2022. određen je zastoj ovog postupka do 4. 8. 2022. radi eventualnog mirnog rješenja spora. Međutim, tužitelj je predložio nastavak postupka pa je rješenjem poslovni broj: P-548/2018-53 od 16. listopada 2024. nastavljen postupak.

9. Tijekom dokaznog postupka, izvršen je uvid u priležeću dokumentaciju: e-izvadak od 19. 12. 2011. i 20. 12. 2011. (list 5-6 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji Ureda za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP/I-943-04/01- 01/377 Ur.broj: 2186-06/01-02-4 od 29. 01. 2002. (list 7-10 spisa), izvod iz katastarskog plana, uz orto-foto (list 11-12 spisa), preslik glavnog projekta-građevinski projekt ceste, knjiga I. za trasu građevine (list 66-70 spisa), uvid u spis Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe Novi Marof broj P-480/09 (ranije P-100/06), proveden je očevid uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Dragutina Šoštara, dipl. ing. geodezije iz Ivanca te ponovni očevid 21. listopada 2021. uz sudjelovanje istog mjerničkog vještaka te građevinskog vještaka MS iz RUKING d.o.o. Varaždin i agronomskog vještaka Josipa Haramiju iz Ludbrega, time da je mjernički vještak saslušan i na ročištu, a građevinski vještak se očitovao o visini troškova potrebnih za otklanjanje šikare na tužiteljevim nekretninama ukupne površine od 5.082 m2 (radi eventualnog mirnog rješenja ovog spora) te je saslušan tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje dopunskog mjerničkog vještačenja, obzirom da su pitanja koje je tužitelj postavljao glede formiranja osnovne čkbr. [katastarska čestica], je li ista formirana od tužiteljevih z.k. čestica te kakvo je zemljišnoknjižno stanje i stanje u katastarskom operatu bilo u času podizanja tužbe (prosinac 2011.) usmjerena na raspravljanje o čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na koju je tužitelj tražio utvrđenje suvlasništva, a preinaka tužbe tužitelja nije dopuštena rješenjem na očevidu 21. listopada 2021. Također je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog mjerničkog vještačenja po drugom vještaku geodetske struke uz ponovni očevid na licu mjesta jer je provedenim dokazima ova pravna stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.

10. Tužitelj je u ovom postupku tražio zaštitu vlasništva kčbr. [katastarska čestica] te kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina] radi uznemiravanja tuženika, a koji da je u razdoblju od 2002. do 2005. na južni dio navedenih nekretnina, u dužini od oko 40 m i širini od oko 5 m navezao i zbio kameni materijal, dok je po čitavim nekretninama razasuo kameni materijal.

11. Prema odredbi čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14, 81/15, 94/17-dalje: ZV) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario to svoje pravo, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba koja tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

12. Nesporno je da je tužitelj vlasnik čkbr. [katastarska čestica] oranice u Kladju i Cerenki sa 398 čhv, te čkbr. [katastarska čestica] oranice Graba u Kladju sa 373 čhv koje su upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što sud utvrđuje uvidom u z.k. ul. sa lista 5 spisa. Također je nesporno da je tužitelj vlasnik i čkbr. [katastarska čestica] oranice sa 2055 m2, čkbr. [katastarska čestica] pašnjaka sa 140 m2, te čkbr. [katastarska čestica] pašnjak sa 60 m2 koje su upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedene nekretnine nastale su parcelacijom dviju nekretnina – čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] koje su bile upisane u isti z.k. ul. (3261 k. o. [katastarska općina]), a parcelacija je izvršena za potrebe izvlaštenja dijela istih. Naime, potpuno izvlaštenje nekretnina u k. o. [katastarska općina], radi izgradnje trupa autoceste, kanala i regulacije, PUO "Ljubeščica", putnog prilaza " [adresa]" uz autocestu Zagreb – Goričan, dionica Novi Marof – Varaždin provedeno je povodom prijedloga tuženika, rješenjem Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji Ureda za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP/I-943-04/01-01/377 Ur.broj:

2186-06/01-02-4 od 29. siječnja 2002. prihvaćen je prijedlog predlagatelja, te su u korist tuženika izvlaštene novoformirane građevinske parcele od kojih su za ovaj postupak relevantne čkbr. [katastarska čestica] sa 42 m2 kao dio ranije čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te novoformirana čkbr. [katastarska čestica] sa 138 m2 kao dio ranije čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je nakon toga upisan u zemljišne knjige kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica] koja je nastala parcelacijom dotadašnje čkbr. [katastarska čestica], te čkbr. [katastarska čestica] koje su nastale parcelacijom dotadašnje čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Nesporno je i da se tuženik točkom IV. rješenja o izvlaštenju od 29. siječnja 2002. obvezao tužitelju, kao vlasniku zemljišta osigurati prilazni put na preostali dio nekretnina, kao i da je novi pristupni put do tužiteljevih nekretnina – čkbr [katastarska čestica], čkbr [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] (koje su nastale parcelacijom čkbr. [katastarska čestica], uz izvlaštene čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica]) napravljen 2005.

14. Sporno je da li je tuženik uznemiravao tužitelja u vlasništvu njegovih nekretnina.

15. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, na koje je u rješenju broj: Rev 2486/14-2 od 4. srpnja 2018., ukazao Vrhovni sud Republike Hrvatske – u kojem dijelu nekretnina tužitelja je tuženik navezao i zbio, odnosno razasuo kameni materijal, proveden je očevid na licu mjesta 17. ožujka 2021. (zapisnik na listu 77-78 spisa), uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Dragutina Šoštara, dipl. ing. geodezije iz Ivanca, a koji je identificirao čkbr. [katastarska čestica] tužitelja ŽS te parcelu tuženika čkbr. [katastarska čestica], za parcele tužitelja naveo je da su u naravi zapušteno poljoprivredno zemljište dok je parcela tuženika u naravi poljski put, a sve parcele leže u k. o. [katastarska općina]. Spornu površinu je u skici označio slovima A-B-C-D-A i naveo da se ona najvećim dijelom nalazi na parceli tuženika. Glede kamenja, mjernički vještak je naveo da ono nije vidljivo niti na dijelu poljskog puta, a niti na parceli tužitelja pa se ne može izjasniti da li je to kamenje postojalo ili nije jer ono trenutno nije vidljivo na parcelama, a niti on ima metodu da bi to utvrdio.

16. Ponovni očevid, uz sudjelovanje istog mjerničkog vještaka, građevinskog vještaka MS i agronomskog vještaka Josipa Haramije proveden je 21. listopada 2021. (zapisnik na listu 113-116 spisa).

17. Mjernički vještak je u skici izmjere (list 121 spisa) površinu od 401 m2 i 23 m2 na kojoj je prema pokazivanju tužitelja rasut šljunak označio slovima A-B-C (u naravi šikara koja je obrasla korovom, trnjem i niskim raslinjem).

18. Građevinski vještak MS iz RUKING d.o.o. (list 115 spisa) je 21. listopada 2021. u prisustvu suda obišao predmetne nekretnine te je izvršio vizualni pregled istih, naveo kako vizualnim pregledom navedenih nekretnina nije moguće ustvrditi da je na istima navožen i ugrađivan bilo kakav kameni materijal, a poradi izgradnje pristupne prometnice, posljedično nije moguće ustvrditi u kojoj količini kamenog materijala se radi, kao i kolika bi bila cijena dovođenja predmetnih nekretnina u prijašnje stanje, a s aspekta navedenih radova, a kako bi odgovorio na pitanje suda, odnosno za utvrđivanje količine i cijene odvoza spomenutog kamenog materijala nužno je osigurati otkopavanje dijela zemljišnih čestica, a na potezima na kojima se predmetni materijal nalazi i to u potrebitoj tlocrtnoj širini, kao i dubini, a sve poradi mogućnosti izmjere i utvrđivanja kvantifikacijskih podataka neophodnih za odgovor na pitanje suda.

19. Agronomski vještak Josip Haramija je pregledao i fotografirao nekretnine, naveo je da iste čine jednu cjelinu te su u naravi šikara, zapušteno zemljište, grmlje, a nalaz i mišljenje se obvezao dostaviti sudu nakon što se mjernički vještak očituje da li je nekretnine tužitelja osiguran pristupni put te građevinski vještak o količini kamenog materijala na nekretninama.

20. Utvrđujući čin uznemiravanja, sud je imao u vidu da je tužitelj na očevidu 17. ožujka 2021. pozvan da pokaže spornu površinu, a koju je u svom tužbenom zahtjevu naznačio kao površinu na kojoj je navožen i zbijen kameni materijal u dužini od cca 40 metara i širini od cca 5 metara, a ujedno da pokaže na ostalom dijelu svoje nekretnine rasuti kameni materijal pa je tužitelj pokazao površinu u skici mjerničkog vještaka označeno slovima A-B-C-D-A, time da je tadašnja uređujuća sutkinja u zapisnik konstatirala da se na istoj ne vidi kameni materijal već je ta površina obrasla travom, a što se tiče ostalog zemljišta tužitelja po kojem navodi da je rasut kameni materijal, tužitelj je izjavio da ni na spornoj površini, a ni na ostalom dijelu svoga zemljišta ne može pokazati kameni materijal jer da se isti sada ne vidi, a s obzirom da je sve zemljište obraslo travom, a tužitelj navodi da je taj kameni materijal zbijen ispod vidljive površine zemljišta, a zbog proteka vremena da se više ne vidi.

21. Dalje je sud imao u vidu da je tužitelj saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja na ročištu 18. veljače 2013. (list 21-22 spisa) iskazao da je vlasnik predmetnih nekretnina koje predstavljaju jednu cjelinu, a koje je on obrađivao sve do 2001., da je 2002. dio njegovih nekretnina izvlašten, presječen je pristupni put koji je vodio do njegovih nekretnina pa da nekretnine nije obrađivao, da je tek 2005. tuženik napravio pristupni put, ali ne samo do njegovog kompleksa nekretnina, već i preko istog sve do potoka, što nije bilo potrebno obzirom put ne ide preko potoka, da je put tuženik napravio na način da je oko pola metra zemlje maknuto, a umjesto iste stavio je kamen koji je potom utabao, da je put širok oko 4 m, a dug oko 65 m. Tužitelj je iskazao da on svoje nekretnine ne obrađuje iz razloga što obrada nije rentabilna jer da do 2005. nije imao pristupni put, a sada mora proći 6,5 km da bi došao do istih, pa mu obrada nije rentabilna, stoga da ih ne obrađuje pa da na istima raste korov.

22. Tužitelj je kod tog iskaza ostao i na ročištu 19. veljače 2025. te je dodao da su nekretnine sada grmlje i šuma jer je iste trebalo očistiti još onda kada su radili pristupni put i kada su to kamenje rasuli po njegovim nekretninama, da je sa gospodarskom proizvodnjom prestao kada su mu prekinuli put zbog izvlaštenja, a nakon što su napravili pristupni put nastavio bi proizvodnju da mu nisu rasuli kamenje prilikom gradnje puta i time mu onemogućili obradu.

23. Analizirajući iskaz tužitelja, sud je utvrdio da tužitelj u razdoblju od 2002. do 2005. nije obrađivao predmetne nekretnine i da su iste obrasle korovom zbog toga što nije postojao pristupni put, a kojeg je tuženik napravio 2005.

24. Sud je imao u vidu i da je tuženik prigovorio da tužitelj devastaciju nekretnina nije spominjao u postupku u kojem je od njega tražio naknadu štete.

25. Uvidom u spis Općinskog suda u Novom Marofu broj: P-480/09 (prije P-100/06), utvrđeno je da je ovdje tužitelj protiv ovdje tuženika 8. 5. 2006. podnio tužbu radi naknade štete zbog izgubljene dobiti. U činjeničnom opisu tužbe, tužitelj je naveo da je vlastiti posjednik čkbr. [katastarska čestica], te 701/2, sve u k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine čine jednu cjelinu ukupne površine 5028 m2, da je tuženik proveo postupak izvlaštenja te je rješenjem od 29. 1. 2022. izvlašten u samo jednom dijelu ranije cjeline i to sa 42 m2 i 25 m2 i 138 m2, čime je zahvaćen samo rub njegove zemljišne zajednice, da se tuženik obvezao osigurati prilazni put do preostatka nekretnine tužitelja, a da do prošle godine tužitelju uopće nije bio omogućen pristup na njegovo zemljište, a tijekom 2005. tuženik je probio prilazni put do zemljišta. Tužitelj je naveo da mu je za 2002., 2003., 2004. i 2005. nastala šteta zbog izgubljene zarade, a koja nastaje nemogućnošću obrade 5028 m2 nekretnine. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Novom Marofu broj: P.480/09-35 od 13. veljače 2009. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio od tuženika naknadu štete zbog izgubljene dobiti u iznosu od 14.480,00 kuna godišnje, za razdoblje od 2002. pa do 2007., kao i tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Prvostupanjska presuda je povodom žalbe tužitelja, potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž.39/10-2 od 25. siječnja 2010.

26. Dakle, tužiteljeve nekretnine bile su zapuštene i prije tuženikovih radova na pristupnom putu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (označen u skici izmjere sa očevida 17. ožujka 2021.), a tužitelj iste nije ni pokušao obrađivati nakon što mu je prilaz omogućen formiranjem prilaznog puta. Zapušteno stanje nekretnina utvrđeno je i prilikom očevida u predmetu P-480/09 i fotografije na listu 57 spisa tog spisa sa očevida 10. 10. 2008. prikazuju zapuštene nekretnine tužitelja, na kojima raste višegodišnji korov.

27. Uzevši u obzir činjenicu da tužitelj predmetne nekretnine nije obrađivao u razdoblju od 2002. do 2005., da u postupku P-480/09, u kojem je tužbu podnio 8. 5. 2006., uopće nije spominjao tuženikov čin uznemiravanja, a da je ovaj postupak pokrenuo tužbom 21. 12. 2011., nakon pravomoćnog okončanja postupka P-480/09 u kojem je izgubio spor radi naknade štete, sud nije prihvatio istinitom tužiteljevu tvrdnju (u iskazu na ročištu 19. 2. 2025.) da je u vrijeme pokretanja postupka P-480/09 već postojao rasuti kamen koji je utužen u ovom postupku i da je on tadašnjem punomoćniku rekao pa i pokazao prilikom očevida mjesto na kojem je napravljen put i rukom pokazao mjesto na kojem je rasut kamen.

28. Dalje, tužitelj je na očevidu održanom u ovom postupku 17. ožujka 2021. pokazao spornu površinu na kojoj je rasut kameni materijal i ista je u skici izmjere označena slovima A-B-C-D-A, a mjernički vještak je naveo da se ista najvećim dijelom nalazi na nekretnini tuženika. Na očevidu 21. listopada 2021., tužitelj je pokazao površinu od 401 m2, koja je u skici izmjere (list 121 spisa) označena slovima A-B-C i različita je od površine pokazane na prethodnom očevidu.

29. Budući da su predmetne nekretnine tužitelja zapuštene od 2022., a na ročištu 8. studenoga 2012. tužitelj je izjavio da predmetne nekretnine ne obrađuje od 2002. jer obrada nije rentabilna, da je tužitelj pokazivao različite površine na kojima bi tuženik rasuo kameni materijal (šljunak), a tijekom ovog postupka nije poduzeo nikakovu radnju kojom bi na spornoj površini odstranio raslinje i iskopao zemljište u dubini u kojoj tvrdi da je rasuti materijal (iako je na isto bio upućen na očevidu 21. listopada 2021.), dapače, na upit suda kada je zadnji puta bio na predmetnim nekretninama, odgovorio je da nakon zadnjeg očevida koji je proveden nije bio jer nema pošto ići, sud smatra da tužitelj nije dokazao tuženikov čin uznemiravanja pa je odlučio kao u izreci.

30. Valja reći da je u podnesku od 2. 8. 2021. (list 100-101 spisa), tužitelj postavio incidentalni tužbeni zahtjev da se utvrdi suvlasnikom čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 327 m2, kanal sa 181 m2 i put sa 146 m2 u 45/100 dijela, obrazlažući da je u podnesku od 10. 05. 2021., a na temelju analize vještačkog nalaza društva GEOIZMJERA d.o.o. Ivanec i gruntovnog stanja, tužitelj istaknuo kako je evidentno da je čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao javna cesta A4 u ukupnoj površini od 327 m2, kanal sa 181 m2 i put sa 146 m2, da je tužitelj istaknuo kako mu je u postupku izvlaštenja za izgradnju autoceste A4 oduzeta čestica oznake 702/2 u površini od 42 m2 i čkbr. [katastarska čestica] u površini od 138 m2 te ukoliko je čkbr. [katastarska čestica] formirana samo od tužiteljevih čestica, nedostaje površina od 147 m2 koja tužitelju nije plaćena, da u naravi, za tužitelja i nije sporno da je novoformirana čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] formirana isključivo od njegovih čestica pa kako je u postupku izvlaštenje tužitelju oduzeta površina od svega 180 m2, isti je u naravi suvlasnik novoformirane čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da mu površina od 147 m2 nije oduzeta ni plaćena.

31. Tuženik se protivio preinaci tužbe te je istaknuo prigovor prekluzije (list 105-107 spisa).

32. Na očevidu 21. listopada 2021. (list 113 spisa), rješenjem je odlučeno da se ne dopušta preinačenje tužbenog zahtjeva tužitelja postavljanjem tužbenog zahtjeva, a kao u podnesku tužitelja od 2. 8. 2021. te se o tom zahtjevu neće raspravljati, a to rješenje bit će obrazloženo u okviru konačne odluke iz ovog predmeta.

33. Prema čl.190. st.1-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe st.1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

34. Osnovano tuženik prigovara prekluziji preinake tužbe jer tužitelj nije dokazao da preinačiti tužbu bez svoje krivnje nije mogao do zaključenja prethodnog postupka 9. siječnja 2019.

35. Osim toga, tužitelj je u ovom postupku podnio pravu vlasničku tužbu za prestanak uznemiravanja (negatorna tužba actio negatoria) kojom vlasnik zahtijeva od osobe koja ga u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti bespravno uznemiravanja na neki drugi način, a ne oduzimanjem stvari, da to uznemiravanje prestane. Tužbenim zahtjevom za prestanak uznemiravanja, tužitelj je ovlašten zahtijevati tuženikovo negativno ili/i pozitivno činjenje kojim će prestati bespravno uznemiravanje tužiteljevog vlasništva (čl.161. st.1 ZV-a), a to znači da će njegov glavni zahtjev biti usmjeren na tuženikovu činidbu kojom uspostavlja ono stanje kakvo je bilo prije uznemiravanja i na propuštanje daljnjeg uznemiravanja.

36. Tužbenim zahtjevom od 2. 8. 2021., tužitelj je tražio utvrđenje suvlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

37. Tužba na utvrđenje (deklaratorna, prejudicijelna) tužba je tužba kojom se od suda traži da utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa te istinitost, odnosno neistinitost neke isprave. Takvom se tužbom ne traži nikakvo tuženikovo činjenje, za razliku od npr. vindikacije ili od negatorijske tužbe. To nije specifična tužba namijenjena upravo vlasniku za zaštitu njegovog prava vlasništva. Po procesnopravnim pravilima, tužbe na utvrđenje, dakle, i tužba na utvrđenje vlasništva, dopuštena je jedino ako tužitelj ima pravni interes na tom sudskom utvrđenju (tužitelj mora učiniti vjerojatnim postojanje svojeg pravnog interesa). Takva tužba nije dopuštena ako bi tužitelj mogao svoj cilj postići kondemnatornom tužbom (Stvarno pravo prof. dr. KS i dr., str.427 i 428).

38. Budući da je tužitelj u ovom postupku podnio vlasničku tužbu radi uznemiravanja vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] te kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odluka u ovoj pravnoj stvari ne ovisi o utvrđenju postojanja suvlasništva tužitelja na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju je mjernički vještak naveo da je nastala parcelacijom osnovne čestice čkbr. [katastarska čestica] u vlasništvu Republike Hrvatske, a pod upravljanjem Hrvatskih autocesta d.o.o. 2018. te su tom prilikom iz nje nastale nove čkbr. [katastarska čestica], te da je iz toga vidljivo da čkbr. [katastarska čestica] nije nastala iz parcela tužitelja (skica izmjere na listu 121 spisa).

39. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23).

40. Sud je tuženiku, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka, priznao trošak zastupanja na ročištima 9. 1. 2019., 9. 6. 2021., 28. 4. 2022., 17. 12. 2024. i 19. 2. 2025., prema Tbr. 9.1. Tarife, ukupno 2500 bodova (5x500), trošak zastupanja na očevidu 17. 3. 2021. i 21. 10. 2021., prema Tbr. 9.7. Tarife, ukupno 1000 bodova (2x500), trošak pristupa na ročište 20. 6. 2022., prema Tbr.9.2 Tarife, od 250 bodova, trošak sastava podneska 21. 12. 2018., kojim tuženik prijavljuje punomoć, prema Tbr. 8.4. Tarife, od 125 bodova, trošak sastava podneska od 14. 10. 2021., kojim se tuženik očituje na preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja, kao i trošak sastava podneska od 15. 6. 2022. kojim se tuženik očituje na dopunu vještačkog nalaza, prema Tbr.8.1. Tarife od ukupno 1000 bodova (2x500), time da prema Tbr.54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura, PDV-a 25% prema Tbr. 46. Tarife, na iznos od 9.750,00 eura, a u iznosu od 2.437,50 eura, a što čini ukupni trošak tuženika u iznosu od 12.187,50 eura, koji je tuženiku dosuđen i platež naložen tužitelju.

41. Sud tuženiku nije priznao trošak sastava podneska od 8. 1. 2019. jer je navode istog mogao obrazložiti na ročištu 9. 1. 2019., trošak sastava podneska od 20. 9. 2019. jer je dokumentaciju tuženik mogao predati i na očevidu provedenom 17. ožujka 2021., trošak sastava podneska od 28. 5. 2021. jer se tuženik na utvrđenja s očevida mogao očitovati i na ročištu 9. lipnja 2021., trošak sastava podneska od 16. 7. 2021. jer se tuženik na navode iz podneska tužitelja od 9. 6. 2021. mogao očitovati na ročištima u daljnjem tijeku postupka, trošak sastava podneska od 7. 12. 2021. jer je navode istog tuženik mogao iznijeti na ročištima u daljnjem tijeku postupka. Također nije priznao i traženu naknadu troškova prijevoza punomoćnika na relaciji Zagreb-Ivanec-Zagreb te izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, obzirom da je tuženik mogao angažirati punomoćnika u sjedištu suda, Stalne službe.

Ivanec, 19. ožujka 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Franjo Šebijan, odvjetnik iz ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina

2. Božić Ivana, odvjetnica iz OD TOMIĆ & KLIŠANIN & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba