REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž R-125/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Predrag Kralik iz Bjelovara, Ferde Rusana 4, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 12. kolovoza 2024., poslovni broj: Pr-270/2019-39., ispravljene rješenjem prvostupanjskog suda od 21. kolovoza 2024. poslovni broj: Pr- 270/2019-40., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice Republike Hrvatske se prihvaća, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 12. kolovoza 2024., poslovni broj: Pr-270/2019-39., ispravljena rješenjem prvostupanjskog suda od 21. kolovoza 2024., poslovni broj: Pr-270/2019- 40., u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) i sudi:
Odbija se tužitelj RČ sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju RČ, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.729,30 eura zajedno sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima, koje teku:
-na iznos od 10,17 eura od 15.09.2014. godine
-na iznos od 21,61 eura od 15.10.2014. godine
-na iznos od 35,60 eura od 15.11.2014. godine
-na iznos od 15,26 eura od 15.12.2014. godine
-na iznos od 15,26 eura od 15.01.2015. godine
-na iznos od 10,17 eura od 15.02.2015. godine
-na iznos od 10,17 eura od 15.04.2015. godine
-na iznos od 15,26 eura od 15.05.2015. godine
-na iznos od 5,08 eura od 15.06.2015. godine
-na iznos od 30,51 eura od 15.07.2015. godine
-na iznos od 25,43 eura od 15.08.2015. godine
-na iznos od 96,62 eura od 15.09.2015. godine
-na iznos od 91,54 eura od 15.10.2015. godine
-na iznos od 5,72 eura od 15.11.2015. godine
-na iznos od 86,45 eura od 15.12.2015. godine
-na iznos od 15,89 eura od 15.01.2016. godine
-na iznos od 4,90 eura od 15.02.2016. godine
-na iznos od 86,45 eura od 15.03.2016. godine
-na iznos od 76,28 eura od 15.04.2016. godine
-na iznos od 88,68 eura od 15.05.2016. godine
-na iznos od 106,79 eura od 15.06.2016. godine
-na iznos od 20,13 eura od 15.07.2016. godine
-na iznos od 5,08 eura od 15.08.2016. godine
-na iznos od 15,26 eura od 15.09.2016. godine
-na iznos od 11,76 eura od 15.10.2016. godine
-na iznos od 15,26 eura od 15.11.2016. godine
-na iznos od 11,76 eura od 15.12.2016. godine
-na iznos od 10,17 eura od 15.01.2017. godine
-na iznos od 93,37 eura od 15.02.2017. godine
-na iznos od 83,00 eura od 15.03.2017. godine
-na iznos od 15,72 eura od 15.04.2017. godine
-na iznos od 97,26 eura od 15.06.2017. godine
-na iznos od 40,20 eura od 15.07.2017. godine
-na iznos od 152,44 eura od 15.09.2017. godine
-na iznos od 80,30 eura od 15.10.2017. godine
-na iznos od 13,23 eura od 15.11.2017. godine
-na iznos od 11,47 eura od 15.12.2017. godine
-na iznos od 5,40 eura od 15.01.2018. godine
-na iznos od 26,98 eura od 15.02.2018. godine
-na iznos od 8,63 eura od 15.04.2018. godine
-na iznos od 12,95 eura od 15.06.2018. godine
-na iznos od 4,32 eura od 15.07.2018. godine
-na iznos od 18,35 eura od 15.08.2018. godine
-na iznos od 22,13 eura od 15.09.2018. godine
-na iznos od 14,03 eura od 15.10.2018. godine
-na iznos od 12,95 eura od 15.11.2018. godine
-na iznos od 8,63 eura od 15.12.2018. godine
-na iznos od 9,18 eura od 15.01.2019. godine
-na iznos od 16,12 eura od 15.02.2019. godine
-na iznos od 2,78 eura od 15.03.2019. godine
-na iznos od 11,67 eura od 15.04.2019. godine
-na iznos od 8,89 eura od 15.05.2019. godine
-na iznos od 13,34 eura od 15.06.2019. godine
-na iznos od 2,78 eura od 15.07.2019. godine pa sve do isplate
kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.327,95 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 12. 8. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupanja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju RČ, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.729,30 eura zajedno sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima, koje teku:
-na iznos od 10,17 eura od 15.09.2014. godine
-na iznos od 21,61 eura od 15.10.2014. godine
-na iznos od 35,60 eura od 15.11.2014. godine
-na iznos od 15,26 eura od 15.12.2014. godine
-na iznos od 15,26 eura od 15.01.2015. godine
-na iznos od 10,17 eura od 15.02.2015. godine
-na iznos od 10,17 eura od 15.04.2015. godine
-na iznos od 15,26 eura od 15.05.2015. godine
-na iznos od 5,08 eura od 15.06.2015. godine
-na iznos od 30,51 eura od 15.07.2015. godine
-na iznos od 25,43 eura od 15.08.2015. godine
-na iznos od 96,62 eura od 15.09.2015. godine
-na iznos od 91,54 eura od 15.10.2015. godine
-na iznos od 5,72 eura od 15.11.2015. godine
-na iznos od 86,45 eura od 15.12.2015. godine
-na iznos od 15,89 eura od 15.01.2016. godine
-na iznos od 4,90 eura od 15.02.2016. godine
-na iznos od 86,45 eura od 15.03.2016. godine
-na iznos od 76,28 eura od 15.04.2016. godine
-na iznos od 88,68 eura od 15.05.2016. godine
-na iznos od 106,79 eura od 15.06.2016. godine
-na iznos od 20,13 eura od 15.07.2016. godine
-na iznos od 5,08 eura od 15.08.2016. godine
-na iznos od 15,26 eura od 15.09.2016. godine
-na iznos od 11,76 eura od 15.10.2016. godine
-na iznos od 15,26 eura od 15.11.2016. godine
-na iznos od 11,76 eura od 15.12.2016. godine
-na iznos od 10,17 eura od 15.01.2017. godine
-na iznos od 93,37 eura od 15.02.2017. godine
-na iznos od 83,00 eura od 15.03.2017. godine
-na iznos od 15,72 eura od 15.04.2017. godine
-na iznos od 97,26 eura od 15.06.2017. godine
-na iznos od 40,20 eura od 15.07.2017. godine
-na iznos od 152,44 eura od 15.09.2017. godine
-na iznos od 80,30 eura od 15.10.2017. godine
-na iznos od 13,23 eura od 15.11.2017. godine
-na iznos od 11,47 eura od 15.12.2017. godine
-na iznos od 5,40 eura od 15.01.2018. godine
-na iznos od 26,98 eura od 15.02.2018. godine
-na iznos od 8,63 eura od 15.04.2018. godine
-na iznos od 12,95 eura od 15.06.2018. godine
-na iznos od 4,32 eura od 15.07.2018. godine
-na iznos od 18,35 eura od 15.08.2018. godine
-na iznos od 22,13 eura od 15.09.2018. godine
-na iznos od 14,03 eura od 15.10.2018. godine
-na iznos od 12,95 eura od 15.11.2018. godine
-na iznos od 8,63 eura od 15.12.2018. godine
-na iznos od 9,18 eura od 15.01.2019. godine
-na iznos od 16,12 eura od 15.02.2019. godine
-na iznos od 2,78 eura od 15.03.2019. godine
-na iznos od 11,67 eura od 15.04.2019. godine
-na iznos od 8,89 eura od 15.05.2019. godine
-na iznos od 13,34 eura od 15.06.2019. godine
-na iznos od 2,78 eura od 15.07.2019. godine pa sve do isplate
kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.327,95 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 12. 8. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 99,80 eura za zateznom kamatom od 18. 8. 2014. do isplate i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima u t. I. izreke presude."
2. Rješenjem suda prvog stupnja od 21. kolovoza 2024. poslovni broj: Pr-270/2019-40 riješeno je:
"Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj: Pr-270/2019-39 od 12. kolovoza 2024. u uvodu redak 8 tako da umjesto riječi "po objavi 12. kolovoza 2024." treba stajati " dana 12. kolovoza 2024."
3. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude (točka I. izreke) žalbu je pravovremeno uložila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 137., članak 139. i članak 155. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, i 125/19 dalje: ZSOS) i odredbu članka 4. Pravilnika o dodatcima na plaću ("Narodne novine" broj:33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17,39/18, i 44/19 dalje: Pravilnik). Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
4. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda potvrdi u pobijanom dosuđujućem dijelu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I. izreke), po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da su prilikom donošenja iste počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. stavka 2. članka 354. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,– dalje: ZPP), na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaća u ukupnom iznosu od 1.729,30 eura za razdoblje od kolovoza 2014. do lipnja 2019., jer mu tuženica dodatak za posebne uvjete vojne službe nije obračunavala i platila temeljem stvarne radne angažiranosti za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe Hrvatske kopnene vojske, za sveukupno odrađene sate.
8. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osoba u MORH-u Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem Zapovjedništva u Karlovcu i da je obavljanje poslova tužitelja bilo organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, u stražarskoj službi i službi dežurstva.
9. U tijeku prvostupanjskog postupka provedeno je knjigovodstveno financijskog vještačenje kojim je prema postavljenom zadatku izračunato da razlika plaće za razdoblje od kolovoza 2014. do lipnja 2019. iznosi 1.729,30 eura.
9.1. Tuženica nije imala primjedbi na matematičku točnost izračuna koju je sačinio stalni sudski vještak knjigovodstveno financijske struke prema postavljenom zadatku, ali je ostala kod prigovora da je zadatak vještaku postavljen pogrešnim tumačenjem odredbi materijalnog prava koje se primjenjuju prilikom obračuna plaća djelatnim vojnim osobama.
10. Sporno je tijekom prvostupanjskog postupka bilo da li u predmetnom razdoblju tužitelj ima pravo na povećanu plaću, jer tuženica tijekom postupka tvrdi da je u spornom razdoblju bila na snazi Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/2014 – u daljnjem tekstu Odluka/2014) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/2014 – u daljnjem tekstu Pravilnik/2014), prema kojemu da tužitelju ne pripada pravo na povećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, već dodaci na plaću kao što je vojni dodatak.
11. Prema stavu prvostupanjskog suda tužitelj osnovano smatra da je člankom 4. Pravilnika propisan samo način osnovom koje kategorije se utvrđuju dodaci na plaću (u konkretnom slučaju je to osnovica plaće, a na dispoziciji poslodavca mogla je to biti, npr. osnovna plaća ili bilo koji drugi fiksni polazni faktor za obračun dodataka na plaću), slijedom čega smatra da nije osnovano stajalište tuženice da tužitelju dodaci za posebne uvjete službe ne pripadaju za njegov stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada. Prvostupanjski sud je mišljenja da osnovano tužitelj smatra da je tuženica tužitelju navedeni dodatak isplaćivala u umanjenom iznosu, najčešće vrednujući samo njegov redovan rad, za što nije bilo nikakvog zakonskog osnova. Mišljenja je da niti jednom odredbom zakonskog ili podzakonskog propisa primjenjivog u ovom postupku nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu (kao što je primjerice na takav način tuženica u članku 4. Pravilnika NN 54/14 uredila pitanje naknade plaće za godišnji odmor).
12. Osnovani su žalbeni navodi tuženice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe članka 155. i članka 139. ZOSORH-a, jer prema članku 155. navedenog Zakona djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. tog Zakona. Naime, u članku 139. istog Zakona je propisano u stavku 1. da dodaci na plaću su oni koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe, te za deficitarna zvanja struke, dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe, te nadalje dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti sa otegotnim uvjetima rada, da se dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće i da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti sa otegotnim uvjetima rada, te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodataka kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.
13. Stoga proizlazi da priznavanjem isplate odgovarajućeg vojnog dodatka tužitelju što je tijekom prvostupanjskog postupka bilo i nesporno, a što proizlazi iz priloženih izvadaka plaće, isključena je mogućnost uvećavanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i stanju pripravnosti i sl.
14. Identično je propisano i u Odluci o rasporedu radnog vremena objavljenoj u ("Narodnim novinama" broj 66/2014 – dalje Odluka/14) u članku IV. gdje je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Osim toga, prema točki V. i VI. Odluke djelatna vojna osoba obavezna je obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, djelatna vojna osoba obavezna je po zapovijedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovitog radnog vremena zbog izvanrednog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovitog radnog vremena se preraspoređuju, što je bio slučaj i kod rada tužitelja, a čemu u prilog govore i isprave priložene u sudski spis (zamolba za odobrenje slobodnih dana zbog ostvarenih prekovremenih sati).
15. Ovakav pravni stav proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od
28. siječnja 2025., poslovni broj: Rev-1231/2024-2.
16. S obzirom na navedeno, u pravu je tuženica kada tvrdi da tužitelju ne pripada u spornom razdoblju pravo na povećanje plaća po osnovi prekovremenog rada, već dodaci na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka IV. Odluke/14), koji dodaci su tužitelju isplaćeni, pa je stoga pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te je prvostupanjska presuda preinačena, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a, na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
17. Obzirom da je žalba prihvaćena, promijenio se i uspjeh parničnih stranaka u sporu, pa bi tuženici prema članku 154. stavku 1. ZPP-a pripadali troškovi parničnog postupka u 100% iznosu.
18. Međutim, u ovom sporu tužitelj je tužbu podnio kao zaposlenik smatrajući da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa, a tuženica je u konkretnom slučaju poslodavac.
19. Radi se o kolektivnom radnom sporu, jer je veliki broj djelatnih vojnih osoba pokrenuo identičan parnični postupak.
20. Jedan dio tužitelja je u identičnim sporovima protiv tuženice uspio, jer su zahtjevi za dozvolu podnošenja izvanredne revizije odbijani ( Revd 408/2022, Revd-5049/22 od 3. svibnja 2023. Revd-1402/23).
21. Tužba koju je tužitelj podnio bila je potkrijepljena činjenicama i dokazima, a tužitelj je predujmio i trošak knjigovodstveno financijskog vještačenja.
22. Iz navedenog proizlazi da se radi o razumnom tužbenom zahtjevu.
23. Tuženica je u sporu bila zastupana po Državnom odvjetništvu.
24. Državno odvjetništvo nije u istom položaju kao odvjetnik, budući da se financira iz državnog proračuna. Stoga je procjena troškova državnog odvjetništva prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u konkretnom slučaju neprikladna, pogotovo kada se imaju u vidu visine plaće koju tužitelj ostvaruje kao djelatna vojna osoba.
25. Slijedom navedenoga neprihvatljivo je da tuženica zahtjeva da tužitelj snosi trošak zastupanja nje nakon što je neuspjeh u ovoj parnici uslijedio nakon što je dio djelatnih vojnih osoba u identičnom kolektivnom sporu uspio s tužbenim zahtjevom, pa je odlučeno kao pod II. izreke presude.
Slavonski Brod, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
