REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4764/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FERNWEH j.d.o.o., [adresa], OIB 88600082681, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Budimir & Meter u [adresa], protiv 1. tuženika HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB 94819327944 i 2. tuženika J & T BANKA d.d., Varaždin, Međimurska ulica 28, OIB 38182927268, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Uskoković & partneri d.o.o. iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1202/20 od 18. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1202/20 od 18. listopada 2022. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim je traženo da tuženici plate 3.648.373,50 kn i 500.000,00 eura te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da u ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje iznos na ime štetnog uloga već potraživanja tužitelja proizlazi iz Ugovora o uplati uloga u dopunski kapital banke br. 7221000016 od 30. lipnja 2004. koji je pravni prednik tužitelja sklopio s Primus bankom d.d., a koji se u potpunosti poklapa s iznosom potraživanja tužitelja u ovom postupku i koji iznos se poklapa i s Ugovorom o cesiji po iznosu i kamatnoj stopi koju se banka obvezala isplaćivati na uplaćena sredstva. Iz spisa proizlazi da su pok. HT i Primus Banka d.d. zaključili dana 18. rujna 2002. Ugovor oročenom deviznom depozitu na iznos od 500.000,00 eura ali da su potom 30. lipnja 2004. zaključili Ugovor o uplati uloga u dopunski kapital što znači da je prednik tužitelja s pozicije vjerovnika (deponenta) postao ulagač, a to je sasvim druga vrsta ugovora s različitim posljedicama. Stoga je utvrđeno da temelj potraživanja tužitelja nije depozit ili štednja već se radi o institutu uplate uloga u dopunski kapital banke, a tužitelj nije dostavio niti jedan drugi ugovor iz kojeg bi proizlazio drugi osnov potraživanja, pa je odbijen tužbeni zahtjev.

3. Protiv ove presude je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe da je sud na prvom ročištu zaključio glavnu raspravu te je odluku donio bez provođenja dokaza pribavljanjem isprava koje se nalaze kod tuženika. Ističe da je tuženik bio dužan dostaviti dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi da je tražbina tužitelja kao klijenta banke odnosno njegov depozit prenesen u okviru prijenosa prava i obveza banke. Ističe i da je sud pogrešno utvrdio da je tužitelj svoju tražbinu mogao namiriti samo u okviru stečajnog postupka, ali da on nije svoju tražbinu prijavio u taj stečajni postupak. Stoga predlaže da ovaj sud ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Prvotuženik u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe tužitelj kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je tužitelj cesijom stekao tražbinu od nasljednica iza pokojnog HT iz [adresa], a koji je bio klijent PRIMUS BANKE d.d. u likvidaciji u kojoj je držao štednju, odnosno depozit u iznosu od 500.000,00 eura, a koji je bio ugovoren s ugovornim kamatama po stopi od 6% za razdoblje od 30. lipnja 2004. do isplate. U tijeku postupka su tuženici dostavili ugovor s HT iz kojeg proizlazi da je s istim bio zaključen Ugovor o uplati uloga u dopunski kapital i točki 2.2.1.4. Odluke o adekvatnosti kapitala („Narodne novine“ broj 17/03) predmetni ulog je kao podređeni instrument iskorišten za pokriće gubitka banke na skupštini održanoj 19. travnja 2006. Dakle, tuženici su dostavili pisanu dokumentaciju iz koje nedvojbeno proizlazi da HT nije imao zaključen ugovor o depozitu nego Ugovor o uplati uloga u dopunski kapital. Time je pok. HT postao jedan od ulagača u Primus banku d.d.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je Ugovorom o kupoprodaji imovine i preuzimanju ispunjenja ovdje drugotuženik je kupio točno određenu imovinu i preuzeo ispunjenje samo onih (točno određenih) obveza tadašnje PRIMUS BANKE d.d. koje su kao takve bile specificirane u prilozima sklopljenom Ugovoru, a nikada nije preuzeo ispunjenje obveze koju tužitelj potražuje u ovom postupku, točnije, isplatu uloga koji je pok. HT uplatio u dopunski kapital PRIMUS BANKE d.d. Naime iz Ugovora o kupoprodaji imovine i preuzimanju ispunjenja obveza Primus banke od 29. srpnja 2005. sklopljen između Primus banke d.d. u prisilnoj likvidaciji s jedne strane te VABA d.d. banke Varaždin (ovdje drugotuženik) i Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (ovdje prvotuženik) s druge strane proizlazi da stranke reguliraju svoje odnose glede kupoprodaje imovine i preuzimanje ispunjenja obveza Primus banke d.d. od strane VABA-e, a sve uz suglasnost i odgovarajuća jamstva DAB-a. Iz čl. 3. st. 1. Ugovora stranke su ugovorile da kupoprodajna cijena za imovinu iz čl. 2. iznosi 169.064.001,00 kn (umanjeno za obveze iz čl. 2.1.) s time što stranke posebno suglasno utvrđuju kako VABA na ime isplate kupoprodajne cijene preuzima ispunjenje obveza Primus banke pobliže opisanih u prilogu 7 tom Ugovoru. Znači, drugotuženik je kupio točno određenu imovinu i preuzeo je ispunjenje samo onih obveza, točno određenih obveza tadašnje Primus banke d.d. koje su specificirane u Prilogu 7 Ugovora s točno označenim brojevima, partijama transakcijskog računa i imenima vjerovnika i isključivo u iznosima i rokovima dospjeća kao je to iskazano u Prilogu 7. Dakle utvrđeno je da je drugotuženik preuzeo isključivo isplatu (neisplaćenih) depozita i štednih uloga koje je pravni prednik tužitelja imao kod navedene Banke, odnosno isplatu kamata na te depozite i kamata na ulog u dopunski kapital PRIMUS BANKE d.d., dakle kamata na ovdje utuženi glavnični iznos, i to sve sa stanjem na dan 31. svibnja 2005. Obveze koje je drugotuženik preuzeo u odnosu na pravnog prednika tužitelja, pok. HT, specificirane su u Prilogu 7 Ugovora o kupoprodaji imovine i preuzimanju ispunjenja, i to po partiji br. 5320001297 – iznos od 2.397,54 eura (tj. iznos od 17.519,35 HRK na dan 31. svibnja 2005.) – str. 15. Priloga 7; po partiji br. 5320001526 – iznos od 23.750,58 eura (tj. iznos od 173.550,71 HRK na dan 31. svibnja 2005.) – str. 17. Priloga 7; po partiji br. 4020006411 – iznos od 0,05 HRK – str. 61. Priloga 7; po partiji br. 4520000288 – iznos od 200.746,65 HRK – str. 95 Priloga 7 i po partiji br. 4520000324 – iznos od 365.368,38 HRK – str. 95. Priloga 7.7. Dakle, pravilno je utvrđeno da iz priloga 7 Ugovora ne proizlazi obveza drugotuženika po glavnici dopunskog kapitala pok. HT u iznosu od 3.683.000,00 kn jer nije navedena u specifikaciji što je i razvidno i iz iznosa i partija ugovora.

11. Nadalje je pravilno sud prvog stupnja utvrdio uvidom u isplatne liste da su pok. HT podmirene obveze koje je Primus banka d.d. sukladno naznačenim partijama imala prema njemu, a iz spisa nigdje ne proizlazi da bi drugotuženik preuzeo ispunjenje obveze na isplatu uloga u dopunski kapital. Slijedom navedenog, drugotuženik nije preuzeo obveze isplate uloga pok. HT, pa tako proizlazi da takva obveza nije preuzeta niti od prvotuženika te stoga prednik tužitelja nema poziciju vjerovnika za predmetno potraživanje. Naime, prema čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) propisano je da se ispunjenje preuzima ugovorom između dužnika i nekog trećeg kojim se ovaj obvezuje ispuniti njegovu obvezu prema njegovom vjerovniku. On odgovara dužniku ako pravodobno ne ispuni obvezu vjerovniku te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika (st. 2.). Ali on ne preuzima dug, niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikakvo pravo prema njemu (st. 3.).

12. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

13. Sama činjenica da je sud prvog stupnja na prvom ročištu odmah zaključio glavnu raspravu ne znači da je tužitelju onemogućeno raspravljanje, jer cjelokupna dokumentacija vezana uz sanaciju Primus banke d.d. bez jasne specifikacije točno određenog dokumenta koji se traži nije dovoljno preciziran dokazni prijedlog. Naime, u ovoj pravnoj stvari je tuženik dostavio jasne dokumente iz kojih se moglo utvrditi za koje je tražbine tuženik preuzeo obvezu namirenja, pa je stoga sud prvog stupnja mogao utvrditi sve odlučne činjenice.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak