P-2084/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Radelić, odvjetnik iz Zagreba, Dragutina Domjanića 3, protiv tuženika Auto Maksimir d.o.o. u stečaju, OIB 96607355815, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 191, radi utvrđenja tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika tuženika, s danom objave 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 21.776,66 eura kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje osnovanosti tražbine u iznosu od 346.115,87 eura kao tražbine prvog višeg isplatnog reda i utvrđenje osnovanosti tražbine u iznosu od 2.409.667,43 eura kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 312,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 23. studenog 2022. radi utvrđenja tražbine u iznosu od 346.115,87 eura kao tražbine prvog višeg isplatnog reda i 2.431.444,09 eura kao tražbine drugog višeg isplatnog reda. U tužbi je naveo da je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja osporene tražbine. Navodi da je čl. 22. ugovora o radu direktora određeno da se u slučaju razrješenja prije isteka mandata društvo obvezuje isplatiti direktoru iznos od 350.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate. Navodi da je tuženik 22. kolovoza 2022. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog otvaranja stečajnog postupka, odnosno otkaz je dan prije isteka mandata pa zbog toga postoji tužiteljeva tražbina u iznosu od 346.115,87 eura kao tražbina prvog višeg isplatnog reda. Navodi da se tužitelju plijeni mirovina u ime i za račun stečajnog vjerovnika Best Buy Cars d.o.o. Tužitelj je jamac i za iznos od 600.000,00 eura stečajnom vjerovniku BKS bank koji blokira račun tužitelja. Navodi kako je izgledno da će tužitelj u konačnici namiriti i tražbinu HP. Tužitelj je jamac stečajnom vjerovniku Eos Matrix d.o.o. za potraživanje koje je priznato u stečajnom postupku i koje će biti namireno od strane tužitelja. Navodi da se kao vjerovnici tuženika nisu prijavili Tokić d.o.o. s potraživanjem u iznosu od 69.044,57 kn i Croatia banka d.d., odnosno Return to business za iznos od 500.000,00 kn, za koje tražbine je tužitelj jamac.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo kako je nad tuženikom otvoren stečajni postupak rješenjem suda od 3. lipnja 2022. te da otvaranjem stečajnog postupka prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnog upravitelja, kao i da je otvaranje stečajnog postupka posebna opravdani razlog za otvaranje stečajnog postupka. Tužitelj nije osporavao otkaz ugovora o radu. Navodi i da je tužitelj kao direktor tuženika podnio prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka nad tuženikom 1. ožujka 2019. te je rješenjem suda od 29. ožujka 2019. otvoren predstečajni postupak. Tuženik nije ispunjavao svoje obveze pa je rješenjem od 15. srpnja 2019. predstečajni postupak obustavljen. Potom je rješenjem od 3. lipnja 2022. otvoren stečajni postupak s danom 4. listopada 2021. Navodi i da je ugovor o radu kojim se tužitelju jamči otpremnina u iznosu od 350.000,00 eura sklopljen u trenutku dok je tuženik bi nesposoban za plaćanje i kada je podnesen prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka, što je tuženik kao direktor tuženika morao znati. Navodi da je riječ o pravnoj radnji kojom se stečajni vjerovnici izravno oštećuju. U odnosu na tražbinu 2. višeg isplatnog reda navodi da tužitelj kao jamac nije namirio tuženikova dugovanja pa ne može imati regresnu tražbinu prema tuženiku. U tijeku postupka navodi ugovor o radu pobojna pravna radnja. Navodi da je tuženik najmanje 54 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajnog postupka te za cijelo vrijeme trajanje predstečajnog postupka bio nesposoban za plaćanje, a ugovor o radu sklopljen je dva mjeseca nakon podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajnog postupka. Tuženik je bio u blokadi od siječnja 2019. godine pa do otvaranja stečajnog postupka te u tom razdoblju nije obavljao nikakvo poslovanje. Ugovorom o radu ugovoreno je da će tužitelj raditi polovinu radnog vremena te u takvim uvjetima ugovoriti da će u slučaju privremenog razrješenja tužitelj imati pravo na otpremninu u iznosu od 350.000,00 eura predstavlja pravnu radnju namjernog oštećenja vjerovnika.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga (list 4 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu (list 5-6 spisa), dopise (list 7, 8 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje (list 9-11 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4561/2022 od 7. studenog 2022. (list 12-15 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-2172/2021 od 12. listopada 2022. (list 16-25 spisa), karticu partnera (list 26-28 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3757/21 od 13. prosinca 2021. (list 29-34 spisa), ugovor o radu direktora odnosno ugovor o međusobnim pravima i obvezama uprave i društva (list 36-42 spisa), ugovor o okvirnom kreditu u kunama (list 43-46 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-564/2019 od 15. srpnja 2019. (list 57-60 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-564/2019 od 29. ožujka 2019. (list 61-64 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 65-81 spisa), prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka (list 82, 96 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-2172/2021 od 3. lipnja 2022. (list 83- 89 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-2172/2021 od 13. listopada 2022. (list 90-92 spisa), ugovore o radu direktora odnosno ugovor o međusobnim pravima i obvezama uprave i društva (list 98-118, 181-201 spisa), prijavu tražbine (list 121-124 spisa), obračun neisplaćene plaće (list 125-179 spisa), obračun neisplaćene otpremnine (list 180 spisa), dopise (list 202-206, 208-218, 220-237, 254, 255, 268, 269, 331-336, 365-380 spisa), promet za tekući račun (list 207, 219 spisa), račune (list 238 spisa), informacije o nalogu plaćanja (list 239 spisa), izvadak otvorenih stavaka (list 240 spisa), otvorene stavke (list 241-242, 259- spisa), očevidnik Financijske agencije (list 243-245, 265-267, 275-277, 288-290, 307-309 spisa), rješenje o ovrsi Ovrv-24/2020 (list 246-249 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 250 spisa), pristupnica za American Express (list 251-253 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 256-258 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 270 spisa), ugovor o okvirnom kreditu u kunama (list 271-274 spisa), ugovor o okvirnom iznosu zaduženja (list 278-287 spisa), ugovor o kreditu (list 291-296 spisa), ugovor o kupoprodaji i prijenosu potraživanja (list 296-303 spisa), potvrde o plaćanju (list 304 spisa), tabularnu izjavu (list 305-306 spisa), rješenje o ovrsi Ovrv-3757/21 (list 310-312 spisa), račune i naloge za plaćanje (list 313-329 spisa), obavijest o mirovinskim primanjima (list 348-363 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Zdravku Brestovcu (list 385-392 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem tražbine u iznosu od 346.115,87 eura kao tražbine prvog višeg isplatnog reda i 2.431.444,09 eura kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

6. Nije sporno da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Stalne službe u Karlovcu St-2172/22 od 3. lipnja 2022.

7. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Stalne službe u Karlovcu St-2172/22 od 12. listopada 2022. proizlazi da je tim rješenjem tužitelj upućen na parnicu radi utvrđenja tražbine u iznosu od 346.115,87 eura kao tražbine prvog višeg isplatnog reda i 2.431.444,09 eura kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu. Iz rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4561/22 od 7. studenog 2022. proizlazi da je tim rješenjem odbijena žalba tužitelja kao stečajnog vjerovnika i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-2172/22 od 12. listopada 2022. Uvidom u e-oglasnu ploču sudova utvrđeno je da je navedeno rješenje Pž-4561/22 objavljeno na oglasnoj ploči 15. studenog 2022. pa je dostavljeno tužitelju protekom roka od 8 dana od objavljivanja rješenja na e-oglasnoj ploči sukladno odredbi čl. 12. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15 i 104/17 – dalje: SZ). Stoga, dostava rješenja izvršena je 23. studenog 2022. Tužba je podnesena 23. studenog 2022. pa je podnesena u roku od 8 dana od dostave drugostupanjske odluke propisanog odredbom čl. 267. st. 1. SZ-a.

8. Iz ugovora o radu direktora, odnosno ugovora o međusobnim pravima i obvezama uprave i društva proizlazi da su ga sklopili tužitelja kao direktor tuženika i tuženik 29. travnja 2019.

9. Čl. 2. tog ugovora ugovoreno je da direktor društva vodi, organizira i zastupa društvo samostalno i pojedinačno uz ovlaštenja i odgovornosti u skladu sa zakonom i društvenim ugovorom. Direktor će raditi polovinu radnog vremena, odnosno 20 sati tjedno.

10. Čl. 17. tog ugovora ugovoreno je da je ugovor sklopljen na rok od 5 godina koji počinje teći od dana od kada počinje teći i mandat direktora prema odluci o imenovanju, tj. od 29. travnja 2019.

11. Čl. 18. st. 1. tog ugovora ugovoreno je da ugovorne strane imaju pravo raskinuti ovaj ugovor. Raskid ugovora podnosi se pisanim putem.

12. Čl. 20. tog ugovora ugovoreno je da nadzorni odbor može opozvati direktora s mjesta člana uprave i raskinuti ovaj ugovor ako direktor vlastitom krivnjom ne izvršava radne zadatke i druge obveze prema ugovoru ili na drugi način krši odredbe ugovora.

13. Čl. 21. st. 1. tog ugovora ugovoreno je da ako raskid traži nadzorni odbor, ugovor se prekida s datumom koji odredi nadzorni odbor.

14. Čl. 21. st. 2. tog ugovora ugovoreno je da u slučaju razrješenja direktora po zahtjevu nadzornog odbora prije isteka mandata, direktoru pripada otpremnina u neto iznosu od 350.000,00 eura, platio u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, koju je društvo dužno isplatiti 8 dana prije stupanja na snagu odluke o razrješenju.

15. Čl. 22. st. 1. tog ugovora ugovoreno je da u slučaju razrješenja direktora prije isteka mandata, društvo će isplatiti direktoru otpremninu u visini i rokovima iz čl. 21. tog ugovora, a ako se stranke sporazumiju, direktora će rasporediti na radno mjesto s kojeg je došao na dužnost direktora ili neko drugo odgovarajuće mjesto, uz plaću utvrđenu u čl. 6. tog ugovora do isteka mandata. Ako direktor ne prihvati ponuđeni posao, raskida se radni odnos i društvo je obvezno isplatiti direktoru otpremninu u visini utvrđenoj čl. 21. ugovora.

16. Iz odluke o otkazu ugovora o radu od 22. kolovoza 2022. stečajni upravitelj tuženika otkazao ugovor o radu direktora, odnosno ugovora o međusobnim pravima i obvezama uprave i društva tužitelju zbog otvaranja stečajnog postupka sukladno odredbi čl. 191. st. 3. SZ-a.

17. Međutim, iz ugovora o radu direktora, odnosno ugovora o međusobnim pravima i obvezama uprave i društva proizlazi da se on odnosi na uređenje međusobnih odnosa tužitelja kao direktora društva i tuženika. Prema tome, taj ugovor odnosi se na tužiteljevu funkciju kao direktora društva i usko je vezan uz obavljanje poslova tužitelja kao direktora društva. U čl. 21. i 22. ugovor uređuje otpremninu za slučaj njegovog razrješenja s funkcije direktora prije isteka mandata.

18. U konkretnom slučaju nije došlo do razrješenja tužitelja kao direktora tuženika na zahtjev nadzornog odbora tuženika (čl. 21. ugovora), odnosno nije uopće došlo do njegovog razrješenja prije isteka mandata (čl. 22. ugovora), već je njegova funkcija direktora prestala po samom zakonu, bez da ga je bilo koje tijelo tuženika razriješilo s funkcije direktora. Nad tuženikom je otvoren stečajni postupak rješenjem St-2172/22 od 3. lipnja 2022. Nije sporno da je tužitelj bio direktor tuženika do dana otvaranja stečajnog postupka. Prema odredbi čl. 159. st. 1. SZ-a otvaranjem stečajnoga postupka prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnoga upravitelja. Prema tome, tužitelj nije razriješen kao direktor tuženika, već je otvaranjem stečajnog postupka po samom zakonu na temelju odredbe čl. 159. st. 1. SZ-a prestao biti direktor tuženika i otvaranjem stečajnog postupka prava tijela dužnika, uključujući i prava direktora, prešla su na stečajnog upravitelja. Stoga, ne radi se o situaciji ugovorenoj čl. 21. i 22. ugovora o radu direktora, odnosno ugovora o međusobnim pravima i obvezama uprave i društva jer je tim odredbama ugovorena isplata otpremnine ako tužitelj bude razriješen kao direktor tuženika prije isteka mandata. Do toga nije došlo jer je njegova funkcija direktora prestala po samom zakonu otvaranjem stečajnog postupka i za takav slučaj nije ugovoreno pravo na isplatu otpremnine.

19. Stoga, ne postoji tužiteljeva tražbina u iznosu od 346.115,87 eura prijavljena kao tražbina prvog višeg isplatnog reda.

20. U odnosu na tražbinu drugog višeg isplatnog reda tužitelj navodi da je kao jamac tuženika obvezan podmiriti obveze društva prema Best Buy Cars d.o.o., BKS Bank, Ivi Primorac, Eos Matrix d.o.o., Tokić d.o.o., Croatia banka d.d. i Return to business, te da je pojedine iznose već isplatio tim vjerovnicima.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Zdravka Brestovca proizlazi da je do dana otvaranja stečajnog postupka s računa tužitelja naplaćen iznos od ukupno 164.076,28 kn u korist Primorske banke d.d. i Best Buy Cars d.o.o. po zadužnici broj OV-1435/16. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se po predmetnoj zadužnici prvo vršila naplata u korist Primorske banke d.d., a potom u korist Best Buy Cars d.o.o.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Brestovca proizlazi da u odnosu na ostale vjerovnike za koje tužitelj navodi da je jamac za njihove tražbine prema tuženiku (BKS Bank, Iva Primorac, Eos Matrix, Croatia banka d.d., Return to business d.o.o., Tokić d.o.o.) tužitelj nije izvršio nikakve uplate.

23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano, a niti jedna stranka nije imala nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje, niti pitanja za vještaka.

24. Iz ugovora o kreditu broj 5860001031 od 3. ožujka 2016. proizlazi da su taj ugovor sklopili Primorska banka d.d. kao banka i tuženik kao korisnik kredita te tužitelj kao jamac platac. Tim ugovorom banka je odobrila tuženiku kredit u iznosu od 12.000.000,00 kn (čl. 1. ugovora), a tuženik se obvezao vratiti kredit na način da se 6.000.000,00 kn vraća u 60 jednakih mjesečnih rata, a preostalih 6.000.000,00 kn jednokratno do 1. travnja 2021. (čl. 2.3. ugovora). Čl. 6.3. ugovora ugovoreno je da tužitelj kao jamac platac solidarno i neograničeno jamči za uredno ispunjenje obveza korisnika kredita prema banci, odnosno obvezuje se da će u slučaju da korisnik kredita ne izvrši bilo koju obvezu iz ugovora, ispuniti obveze iz tog ugovora.

25. Iz ugovora o kupoprodaji i prijenosu potraživanja od 16. ožujka 2021. proizlazi da su taj ugovor sklopili Primorska banka d.d. i Best Buy Cars d.o.o. Čl. 4. st. 1. i čl. 1. i 2. tog ugovora ugovoreno je da Primorska banka d.d. prenosi Best Buy Cars d.o.o. potraživanje prema tuženiku po osnovi ugovora o kreditu broj 5860001031 u iznosu od 7.000.000,00 kn.

26. Tužitelj je bio jamac za predmetnu tražbinu Primorske banka d.d. prema tuženiku, a koja tražbina je potom ustupljena Best Buy Cars d.o.o. Tužitelj je kao jamac do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom platio Primorskoj banci d.d. i Best Buy Cars d.o.o. iznos od 164.076,28 kn (što sada iznosi 21.776,66 eura).

27. Prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate.

28. Kako je tužitelj kao jamac ispunio tražbinu tuženikovog vjerovnika u iznosu od 164.076,28 kn (21.776,66 eura) to sukladno odredbi čl. 120. st. 1. ZOO-a postoji njegova tražbina prema tuženiku u tom iznosu.

29. Prema odredbi čl. 270. SZ-a u parnici se utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu.

30. Prema odredbi čl. 137. st. 1. SZ-a stečajni vjerovnici su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu.

31. Iz prijave tražbine tužitelja, pod točkom 3. prijave (list 123 spisa) proizlazi da je tužitelj prijavio tražbinu u iznosu od 178.187,96 kn po osnovi iznosa koje je platio Primorskoj banci d.d. i Best Buy Cars d.o.o. kao jamac za obvezu tuženika iz ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika i Primorske banke d.d.

32. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužitelj kao jamac do dana otvaranja stečajnog postupka platio iznos od 164.076,28 kn, a iz prijave tražbine proizlazi da je ta tražbina prijavljena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom s obzirom na to da je prijavljena tražbina po toj osnovi u iznosu od 178.187,96 kn.

33. Stoga, postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku u trenutku otvaranja stečajnog postupka u iznosu od 164.076,28 kn (21.776,66 eura), a koja tražbina je prijavljena u stečajnom postupku nad tuženikom pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan.

34. U odnosu na ostale prijavljene tražbine tužitelja koje je prijavio po osnovi jamstva za obveze tuženika, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako tužitelj kao jamac nije platio nikakve iznose drugim vjerovnicima.

35. Prema odredbi čl. 143. st. 2. SZ-a solidarni dužnici i jamci mogu podnijeti zahtjev da im se osigura iznos što će ga platiti za dužnika razmjerno iznosu koji bi im pripao kao stečajnim vjerovnicima.

36. Kako tužitelj kao jamac nije platio vjerovnicima tuženika nikakve druge iznose osim navedenog iznosa od 164.076,28 kn, to tužitelj u trenutku otvaranja stečajnog postupka nije osobni vjerovnik tuženika, odnosno nije stečajni vjerovnik u smislu odredbe 137. st. 1. SZ-a. Tužitelj kao jamac ima pravo tražiti da mu se vrati ono što je platio za stečajnog dužnika sukladno odredbi čl. 143. st. 1. SZ-a. U situaciji kao što je ova kada tužitelj još nije platio nikakve iznose (osim već navedenog iznosa od 164.076,28 kn za koji je tužbeni zahtjev prihvaćen), tada tužitelj još nema nikakvu tražbinu prema tuženiku, odnosno nema još pravo tražiti da mu se ti iznosi vrate, već će to imati tek nakon plaćanja pojedinih obveza kao jamac dužnika. Prije nego što ih plati tužitelj ima na raspolaganju pravno sredstvo propisano čl. 143. st. 2. SZ-a, dakle, u stečajnom postupku podnijeti zahtjev za osiguranje iznosa što će ga platiti za dužnika razmjerno iznosu koji bi mu pripao kao stečajnom vjerovniku. Potom, ako tužitelj kao jamac nakon otvaranja stečajnog postupka zaista i plati pojedine iznose za dužnika, ima pravo tražiti vraćanje tog iznosa iz rezerviranih sredstava.

37. Slijedom navedenog, u dijelu u kojem tužitelj kao jamac još nije platio nikakve obveze za dužnika, tužitelj nije osobni vjerovnik tuženika u trenutku otvaranja stečajnog postupka pa u tom dijelu ne postoji njegova tražbina kao tražbina stečajnog vjerovnika drugog višeg isplatnog reda te je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan. Kao što je već obrazloženo, to ne sprječava da tužitelj, ako pojedine iznose naknadno plati kao jamac, traži vraćanje tih iznosa sukladno odredbi čl. 143. st. 1. i čl. 143. st. 2. SZ-a.

38. U odnosu na tužiteljeve navode kako tužitelj jamči društvu Eos Matrix d.o.o. za potraživanje koje je prijavljeno i priznato u stečajnom postupku, a za koje tvrdi da će biti namireno od strane tužitelja, valja istaknuti da iz prijave tražbine tužitelja pod točkom 4. prijave (list 123 spisa) proizlazi da je tužitelj prijavio tražbinu u iznosu od 155.161,16 kuna navodeći da je tužitelj podigao kredit kod Privredne banke Zagreb d.d. u svoj ime. Iz dopisa Eos Matrix d.o.o. od 6. travnja 2020. i 28. veljače 2022. (list 236 i 237 spisa) proizlazi da je tražbina Privredne banke Zagreb d.d. po osnovi ugovora o kreditu ustupljena Eos Matrix d.o.o. Dopisom od 28. veljače 2022. Eos Matrix d.o.o. je pozvao tužitelja platiti mu iznos od 155.161,16 kn (u kojem iznosu je tužitelj prijavio tražbinu). Međutim, sam tužitelj u prijavi tražbine navodi da je ugovor o kreditu s Privrednom bankom Zagreb d.d. sklopio u svoje ime. Prema tome, radi se o tužiteljevoj obvezi, a ne o obvezi tuženika za koju bi tužitelj bio jamac. Već zbog toga ne postoji ovo potraživanje tužitelja prema tuženiku. Iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje Financijske agencije od 15. ožujka 2022. proizlazi da je u očevidniku u redoslijedu neizvršenih osnova zavedena tražbina Eos Matrix d.o.o. na temelju zadužnice Ov-1485/18 u iznosu od 12.461,55 kn (na 4. mjestu u redoslijedu) i 169.339,02 kn (na 5. mjestu u redoslijedu). Iz očevidnika ne proizlazi da je bilo koji iznos naplaćen, odnosno tužitelj nije platio nikakav iznos društvu Eos Matrix d.o.o., već je zadužnica zavedena u redoslijed neizvršenih osnova za plaćanje. Nadalje, kako je tražbina Eos Matrix d.o.o. na 4. i 5. mjestu u redoslijedu naplate, a na prvom mjestu je tražbina Best Buy Cars d.o.o. u iznosu od 1.180.231,39 kn, dok iz nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Brestovca proizlazi da je tražbina Best Buy Cars d.o.o. naplaćena u iznosu od 164.076,28 kn (pa prema tome preostaje još više od milijun kuna tražbine Best Buy Cars d.o.o. koji se naplaćuju iz mirovine tužitelja), to nije niti vjerojatno da će tužitelj i u budućnosti namiriti bilo koju tražbinu Eos Matrix d.o.o.

39. U odnosu na tražbinu koju je tužitelj prijavio po osnovi obveze prema HP u iznosu od 1.150.000,00 kn (152.631,23 eura) iz prijave tražbine proizlazi da je ovu tražbinu prijavio na temelju prijedloga za ovrhu koji je protiv njega podnijela HP (točka 10. prijave tražbine). Iz prijedloga za ovrhu HP od 23. studenog 2021. i rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3757/21 od 13. prosinca 2021. proizlazi da je HP podnijela prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave protiv tužitelja radi naplate tražbine u iznosu od 1.150.000,00 kn. U prijedlogu za ovrhu je navedeno kako je podnesen na temelju ovršne isprave – ugovora o zasnivanju založnog prava na poslovnom udjelu, a koji je sklopljen radi osiguranja potraživanja društva Ivamil d.o.o. koje ono ima prema ovršeniku na temelju više ugovora o zajmu i da je Ivamil d.o.o. ustupio tražbinu HP. Prema tome, tužitelj je založni dužnik. Međutim, iz spisa ne proizlazi da je ovrha provedena, odnosno da je tužitelj platio bilo koji iznos HP na ime ispunjenja tuženikove obveze pa da bi došlo do subrogacije u smislu odredbe čl. 91. ZOO-a.

40. U odnosu na tražbinu BKS Bank d.d. tužitelj navodi da je jamac za tražbinu BKS Bank d.d. prema tuženiku u iznosu od 600.000,00 eura. Iz prijave tražbine tužitelja pod točkom 8. prijave proizlazi da je tužitelj prijavio tražbinu u iznosu od 600.000,00 eura za koji tvrdi da je jamac za obvezu tuženik po osnovi ugovora o kreditu sklopljenog s BKS Bank d.d.

41. Iz ugovora o okvirnom iznosu zaduženja od 17. ožujka 2016. proizlazi da su taj ugovor sklopili BKS Bank d.d. kao banka, tuženik kao korisnik kredita i tužitelj kao jamac platac. Čl. 2. ugovora je određeno da banka odobrava korisniku kredita okvirni iznos zaduženja do ukupnog iznosa od 600.000,00 eura, a čl. 12.2. ugovora određeno je da jamac platac jamči banci za ispunjenje obveza korisnika kredita. Iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje Financijske agencije od 15. ožujka 2022. proizlazi da je u očevidniku u redoslijedu neizvršenih osnova zavedena tražbina BKS Bank d.d. na temelju zadužnice Ov-4551/16 u iznosu od 202.455,81 kn (26.870,50 eura). Iz očevidnika ne proizlazi da je bilo koji iznos naplaćen, odnosno tužitelj nije platio nikakav iznos po osnovi jamstva, već je zadužnica zavedena u redoslijed neizvršenih osnova za plaćanje. Tražbina BKS Bank d.d. je zavedena na 2. mjestu u redoslijedu naplate, a na prvom mjestu je tražbina Best Buy Cars d.o.o. u iznosu od 1.180.231,39 kn, dok iz nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Brestovca proizlazi da je tražbina Best Buy Cars d.o.o. naplaćena u iznosu od 164.076,28 kn (pa prema tome preostaje još više od milijun kuna tražbine Best Buy Cars d.o.o. koji se naplaćuju iz mirovine tužitelja). Stoga, nije niti vjerojatno da će tužitelj i u budućnosti namiriti bilo koju tražbinu BKS Bank d.d.

42. Iz prijave tražbine pod točkom 6. prijave proizlazi i da je tužitelj prijavio tražbinu u iznosu od 69.044,57 kn (9.163,79 eura) te u prijavi navodi da se radi o potraživanju po ovrsi nad tužiteljem kao zastupnikom po zakonu tuženika od strane ovrhovoditelja Tokić d.o.o. u visini od 69.044,57 kn. Iz kartice partnera tužitelja na dan 31. prosinca 2021. da su tuženik i Tokić d.o.o. bili u poslovnom odnosu te su u kartici partnera navedeni računi Tokić d.o.o. počevši od 2018. godine. Iz toga, međutim, ne proizlazi da bi tužitelj bio jamac za obveze tuženika prema Tokić d.o.o. Iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje Financijske agencije od 15. ožujka 2022. proizlazi da je u očevidniku u redoslijedu neizvršenih osnova zavedena tražbina Tokić d.o.o. na temelju zadužnice Ov-2571/2014 u iznosu od 80.946,49 kn (10.743,45 eura). Iz očevidnika ne proizlazi da je bilo koji iznos naplaćen, odnosno tužitelj nije platio nikakav iznos društvu Tokić d.o.o., već je zadužnica zavedena u redoslijed neizvršenih osnova za plaćanje. Nadalje, kako je tražbina Tokić d.o.o. zavedena na 3. mjestu u redoslijedu naplate, a na prvom mjestu je tražbina Best Buy Cars d.o.o. u iznosu od 1.180.231,39 kn, dok iz nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Brestovca proizlazi da je tražbina Best Buy Cars d.o.o. naplaćena u iznosu od 164.076,28 kn (pa prema tome preostaje još više od milijun kuna tražbine Best Buy Cars d.o.o. koji se naplaćuju iz mirovine tužitelja), to nije niti vjerojatno da će tužitelj i u budućnosti namiriti bilo koju tražbinu Tokić d.o.o.

43. Iz prijave tražbine pod točkom 7. proizlazi da je tužitelj prijavio tražbinu u iznosu od 500.000,00 kn navodeći da se radi o potraživanju po ovrsi nad ĐP kao zastupnikom tuženika u vrijeme odobravanja kredita za tuženika od strane Croatia banke d.d. u visini od 500.000,00 kn, a koje potraživanje je Croatia banka ustupila Return to business d.o.o.

44. Iz ugovora okvirnom kreditu u kunama od 2. kolovoza 2018. proizlazi da su taj ugovor sklopili Croatia banka d.d. kao banka, tuženika kao korisnik kredita i tužitelja kao jamac platac. Čl. 2. ugovora određeno je da je iznos kredita 500.000,00 kn, a čl. 8. ugovora određeno je da jamac platac solidarno odgovara banci za obveze korisnika kredita. Iz dopisa Croatia banke d.d. od 15. prosinca 2020. proizlazi da je banka to potraživanje ustupila društvu Return to business d.o.o., a iz dopisa Return to business d.o.o. od 1. veljače 2022. proizlazilo da je potom to potraživanje ustupljeno društvu Sve ekonomi d.o.o. Iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje Financijske agencije od 15. ožujka 2022. proizlazi da je u očevidniku u redoslijedu neizvršenih osnova zavedena tražbina Return to business d.o.o. na temelju zadužnice Ov-6971/18 u iznosu od 506.478,74 kn (na 6. mjestu u redoslijedu). Iz očevidnika ne proizlazi da je bilo koji iznos naplaćen, odnosno tužitelj nije platio nikakav iznos društvu Return to business d.o.o. ili Svea ekonomi d.o.o., već je zadužnica zavedena u redoslijed neizvršenih osnova za plaćanje. Nadalje, kako je tražbina Return to business d.o.o. na 6. mjestu u redoslijedu naplate, a na prvom mjestu je tražbina Best Buy Cars d.o.o. u iznosu od 1.180.231,39 kn, dok iz nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Brestovca proizlazi da je tražbina Best Buy Cars d.o.o. naplaćena u iznosu od 164.076,28 kn (pa prema tome preostaje još više od milijun kuna tražbine Best Buy Cars d.o.o. koji se naplaćuju iz mirovine tužitelja), to nije niti vjerojatno da će tužitelj i u budućnosti namiriti bilo koju tražbinu Return to business d.o.o.

45. U svakom slučaju, kako što je ranije već obrazloženo, u situaciji kao što je ova kada tužitelj još nije platio nikakve iznose kao jamac (osim iznosa od 164.076,28 kn prema Best Buy Cars d.o.o. za koji je tužbeni zahtjev prihvaćen), tada tužitelj još nema nikakvu tražbinu prema tuženiku, odnosno nema još pravo tražiti da mu se ti iznosi vrate, već će to imati tek nakon plaćanja pojedinih obveza kao jamac dužnika sukladno odredbi čl. 143. st. 1. SZ-a. Prije nego što ih plati tužitelj ima na raspolaganju pravno sredstvo propisano čl. 143. st. 2. SZ-a, dakle, u stečajnom postupku podnijeti zahtjev za osiguranje iznosa što će ga platiti za dužnika razmjerno iznosu koji bi mu pripao kao stečajnom vjerovniku. Potom, ako tužitelj kao jamac zaista i plati pojedine iznose za dužnika, ima pravo tražiti vraćanje tog iznosa iz rezerviranih sredstava. Dakle, u dijelu u kojem tužitelj kao jamac još nije platio nikakve obveze za dužnika, tužitelj nije osobni vjerovnik tuženika u trenutku otvaranja stečajnog postupka pa u tom dijelu ne postoji njegova tražbina kao tražbina stečajnog vjerovnika drugog višeg isplatnog reda.

46. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nije bio važan za odluku. Nije bilo potrebno saslušanje tužitelja s obzirom na to da sve odlučne činjenice proizlaze iz isprava u spisu i izvedenog vještačenja, kako je obrazloženo u prethodnim točkama ovog obrazloženja.

47. Tužitelj je uspio u parnici s iznosom od 21.776,66 eura, a predmet spora je tražbina od ukupno 2.777.559,87 eura pa je tužiteljev uspjeh 0,78%, a tuženikov uspjeh 99,22%. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženiku pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 98,44%. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

48. Prema odredbi čl. 48. st. 3. Tarife sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

49. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

50. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 23. listopada 2023. u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima i PDV (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 62,50 eura, ukupno 312,50 eura.

51. Tuženiku nisu priznati troškova sudske pristojbe na presudu jer je obveznik plaćanja te pristojbe tužitelj, a ne tuženik, niti sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer je obveznik plaćanja te pristojbe ona stranka koja izgubi parnicu sukladno odredbi čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana od primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po stečajnom upravitelju