REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
Povrv-147/2024-88
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sucu Damiru Rabaru, u pravnoj stvari tužitelja Z.A.N. PLASTIKA d.o.o., OIB 35228679593, Štrped 2/1, Buzet, zastupanog po punomoćniku Dejanu Jakcu, odvjetniku iz Buzeta, protiv tuženika Stečajna masa iza ALU SISTEM d.o.o. u stečaju, OIB 54331854055, Laginjina 6, Pula, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 19. ožujka 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da postoji potraživanje/tražbina u ukupnoj visini od 7.982,30 eura (60.142,46 kn) tužitelja ZAN PLASTIKA d.o.o. Buzet, OIB: 35228679593 prema tuženiku stečajnoj masi iza Alu sistemi d.o.o. u stečaju, OIB: 54331854055, Pula, Laginjina 6, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.“
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak u visini iznosu od 3.437,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na ukupan iznos troškova parničnog postupka teku od 19. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Povodom prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, na temelju vjerodostojne isprave-izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, javni bilježnik Miodrag Ivković iz Buzeta, pod Ovrv-27/19, 25. siječnja 2019. (dalje u tekstu: rješenje o ovrsi), kojim je ovršeniku, ovdje tuženiku, naloženo da tužitelju u roku od osam dana od dana primitka rješenja namiri tražbinu u iznosu od 41.274,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka, a radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha općenito na imovini tuženika.
2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio dopušten, pravodoban i obrazložen prigovor, stoga je javni bilježnik proslijedio naslovnom sudu spis radi provedbe postupka u povodu prigovora.
3. Rješenjem Povrv-128/2021-25 od 20. travnja 2019. naslovni sud je rješenje o ovrsi stavio izvan snage, ukinuo provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Nadalje, nad tuženikom je otvoren stečajni postupak rješenjem naslovnog suda St-80/2020-4 od 13. svibnja 2020., pa je ovosudnim rješenjem Povrv-67/2019-22 od 26. lipnja 2020. utvrđen prekid postupka. Rješenjem St-36/2021-26 od 24. ožujka osporena je predmetna tražbina tužitelja u cijelosti (list 69-70 spisa). Rješenjem Povrv-128/2021- 25 nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, da bi potom rješenjem Povrv-128/2021- 62 od 14. studenog 2022. ponovno bio utvrđen prekid postupka jer je tuženik kao pravna osoba prestao postojati, te je konačno rješenjem Povrv-18/2024-66 od 12. veljače 2024. nastavljeno postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je tužitelj pozvan urediti tužbeni zahtjev sukladno odredbama Stečajnog zakona.
5. Tuženik je u prigovoru naveo kako pobija rješenje o ovrsi jer da su novčani iznosi navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja dospjeli u vremenskom periodu od 2012. do 2015. Sukladno čl. 228. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 35/05, 41/08, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO) međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Obzirom da su obje stranke u ovom predmetu trgovačka društva kapitala, ranije navedeni članak ZOO-a primjenjuje se na njihove ugovorne odnose pa time i na dospjele tražbine koje proizlaze iz takvih odnosa.
8. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
9. Predmet ovog spora je utvrđenje osnovanosti tužiteljeve tražbine osporene u stečajnom postupku nad tuženikom, a koja se odnosi na zahtjev tužitelja za isplatu naknade obračunate za računovodstvene usluge, sve u ukupnom iznosu od 5.478,00 eura (41.274,00 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama.
10. Sporno jest je li tuženik dužan platiti utužene račune s obzirom na njegove prigovorne tvrdnje da je tražbina iz utuženih računa zastarjela. Tuženik naglašava kako nije plaćao sporne račune iz razloga što su isti izdani od strane tužitelja za usluge koje on nikad nije pružio tuženiku.
11. Ovaj postupak pokrenut je kao spor male vrijednosti (5.478,00 eura) da bi tijekom postupka tužitelj povisio tužbeni zahtjev, čemu se tuženik nije protivio nego se upustio u raspravljanje. Prema odredbi čl. 464. st. 1. ZPP-a ako tužitelj preinači tužbu tako da vrijednost predmeta spora prelazi svotu od 1.320,00 eura, postupak će se dovršiti prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku. Odredbom čl. 502. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.
12. Nad tuženikom je proveden stečajni postupak, te su vjerovnici rješenjem suda pozvani na prijavu tražbina prema stečajnoj masi, tužitelj je u stečajnom postupku koji se vodi pod St 36/2021 prijavio svoju tražbinu – a o kojoj tražbini već se vodi upravo ovaj postupak, no njegova tražbina je u stečajnom postupku u cijelosti osporena, te je od strane suda rješenjem od 24. ožujka 2021. upućen na nastavak ovog parničnog postupka. Stoga je tužitelj podneskom od 12. veljače 2024. uskladio tužbeni zahtjev sukladno odredbama čl. 270. SZ-a propisano je da se u parnici se utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu.
13. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju kojeg je tužitelj tuženiku pružao knjigovodstvene usluge te za koje mu je izdao predmetne račune.
14. Tužitelj je u odgovoru na tuženikov prigovor zastare dostavio izvadak iz poslovnih knjiga, ovjeren tuženikovim pečatom i potpisan tvrdeći da je tuženik time priznao postojanje tražbine.
15. U postupku u sporovima male vrijednosti (kako je ovaj postupak i započeo) u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj može iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica na pripremnom ročištu jer tužitelj u prijedlogu za ovrhu nije bio dužan iznositi činjenice i predlagati dokaze.
16. Tuženik pogrešno smatra da se u predmetnom sporu male vrijednosti tužiteljev podnesak i predloženi dokazi, budući da je tužitelj taj podnesak s pripadajućim ispravama dostavio nakon što je tuženik istaknuo prigovor, primjenom odredbe čl. 461.a st. 4. ZPP-a, ne uzimaju u obzir. Kako je predmetni postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu, čiji je sadržaj propisan odredbama Ovršnog zakona, tužitelj nije dužan iznositi činjenice i predlagati dokaze u prijedlogu za ovrhu, već to može učiniti i na pripremnom ročištu.
17. Uvidom u popis računa utuženih u ovom postupku utvrđeno je da je naj kasniji račun dospio na naplatu 31. prosinca 2015., dok je uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave utvrđeno da je isti podnesen 14. siječnja 2019.
18. Odredbom čl. 228. st. 1. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, a st. 2. istog članka propisano je da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Kamate, kao sporedna tražbina koja proizlazi iz glavne tražbine, slijede njezinu sudbinu.
19. Nadalje, odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
20. Zastara se prekida kada dužnik prizna dug vjerovniku (čl. 240. st. 1. ZOO-a), a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja (čl. 240. st. 2. ZOO-a).
21. Uvidom u tužiteljevu ispravu (list 16 spisa) utvrđeno je da je riječ o njegovu izvodu otvorenih stavki odnosno o potvrdi salda dugovanja.
22. Tuženik prigovara da nitko tko je ovlašten zastupati trgovačko društvo Alu sistem d.o.o. nije potpisao predmetni izvod otvorenih stavki, pri čemu nikako nije moglo doći do priznanja duga od strane tuženika, a pri tome ni do prekida zastare, pa ni početka tijeka zastare iznova.
23. Svjedok TO u svom iskazu navodi da je tužitelj vršio knjigovodstvene usluge za tuženika. U vrijeme kada su izdane ovdje utužene fakture tužitelj je za tuženika obračunavao plaće i izdavao fakture dok je poslovanje vodila FO. Otvorene stavke na listu 16 spisa dao je na potpis tadašnjem zakonskom zastupniku tuženika HO te je on iste ovjerio svojim potpisom. Spomenute stavke su zakonskom zastupniku tuženika dane na potpis prije prodaje poslovnih udjela 2016. i to kako za slučaj da dođe do promjene u strukturi vlasništva kod tuženika ne bi imali problema sa naplatom svojih potraživanja. Sa tvrtkama u kojima je gospodin HO bio vlasnik i direktor tužitelj je surađivao oko 20 godina te tvrtke svoja potraživanja su prema tužitelju uvijek podmirivane ali sa zakašnjenjem.
24. Nasuprot iskazu svjedoka CO, svjedok HO, (raniji zakonski zastupnik tuženika) u svom iskazu navodi da se u odnosu na Izvod otvorenih stavki na listu 16 spisa i potpis koji se nalazi na poleđini tog lista ne sjeća da mu je netko od zaposlenika tužitelja dao iste na uvid ili potpis. Potpis na poleđini lista 16 nije njegov potpis. Isto tako na poleđini lista 16 tekst koji je rukom pisan „RIJEKA, 31.3.2016.“ nije njegov rukopis.
25. Raniji zakonski zastupnik tuženika ČO u svom iskazu navodi da je prilikom prijenosa poslovnih udjela tuženika sa ranijeg vlasnika na njegovog oca HO rekao kako su sva dugovanja tuženika prema drugim subjektima, a znači i prema tužitelju podmirena, odnosno da tuženik nema nikakva dugovanja. Uopće ne raspolaže poslovnom dokumentacijom koja se odnosi na razdoblje prije prijenosa poslovnih udjela. Još ni dan danas nije raskinut poslovni odnos sa tužiteljem.
26. Obzirom da je među strankama sporna činjenica potpisa predmetnog izvoda otvorenih stavki radi utvrđenja iste rješenjem Povrv-67/2019-19 od 16. travnja 2020. određeno je grafološko vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić“. Međutim, iz dopisa Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić" od 28. travnja 2022. proizlazi da se u konkretnom slučaju na temelju dostavljene dokumentacije grafološko vještačenje nije moguće izvršiti. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. listopada 2022. stranke su navele kako nemaju druge valjane dokumentacije na temelju koje bi se moglo provesti grafološko vještačenje.
27. Dakle, u pravilu priznati dug može samo ovlaštena osoba pravne osobe, a u tom smislu se je izjasnila i sudska praksa. Tako je primjerice odlukom VTS RH poslovni broj Pž-2503/01 od 16. travnja 2002. zauzet pravni stav da se "priznanje duga može učiniti potvrđivanjem izvoda iz otvorenih stavki, koji su potpisali zastupnici obaju trgovačkih društava, te koji izvod je ovjeren pečatom od strane obiju stranaka."
28. Nadalje, priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida, bez obzira na to je li ono učinjeno na posredan ili neposredan način, uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojbeni način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje.
29. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji, pa ako stranka u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanjem pravne zaštite sud će odbiti, odnosno prigovor zahtjevu suprotne strane neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja sadržana u odredbi čl. 221.a. ZPP, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
30. U ovom slučaju je otvorene stavke potpisao raniji direktor tuženika HO. Teret dokaza da je on to potpisao bio je na tuženiku
31. Saslušani svjedok TO jasno iskazao da je HO potpisao sporni izvod otvorenih stavki.
32. Tuženik je bio dužan dokazati da HO nije potpisao izvod otvorenih stavki, međutim, isti je odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem grafološkog vještačenja. Sukladno tome, prema teretu pravilima o teretu dokazivanja, tuženik nije dokazao svoju tvrdnju.
33. Nadalje, iskaz svjedoka HO ovaj sud nije ocijenio vjerodostojnim napose kada se posebno ima u vidu da svoje potpise na dostavljenim ispravama (list 40-43 spisa) ne može prepoznati iako se radi o kreditima koje je taj isti svjedok potpisivao za svoju korist. Dakle, tuženik nije uspješno osporio valjanost isprave – izvoda otvorenih stavki, ta je isprava stoga valjana.
34. Na tužitelju je bilo da u postupku dokaže da je nekom radnjom došlo do prekida zastare te je u tom smislu tužitelj dostavio potpisani izvod iz otvorenih stavki sa danom 31. ožujka 2016. Na dostavljenom izvodu iz otvorenih stavki jasno su naznačeni dokumenti, iznosi svakog pojedinog računa (dokumenta) naznačeni rokovi dospijeća i datumi izdavanja, jasno je naznačen tužitelj kao vjerovnik i tuženik. Tuženik je svojim potpisom (i pečatom) jasno potvrdio usklađenost otvorenih stavki između dva poslovna subjekta. Nikakvo osporavanje iskazanog stanja nije upisano u navedenom dokumentu – iako za to postoji jasna rubrika.
35. Potpisani izvod otvorenih svaki, na kojemu su jasno naznačeni tužitelj i tuženik, točno naznačeni koji računi, od kojeg datuma računa, kojeg datuma dospijeća, te točno navedeni iznosi svakog pojedinog računa, prekida zastaru, odnosno potpisom izvoda iz otvorenih stavki zastara počinje teći iznova. Od dana potpisa navedenih otvorenih stavki do dana donošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku nije prošlo više od 3 godine, dakle nije nastupila zastara potraživanja.
36. Stranke su, dakle, bile u pravnom odnosu temeljem zaključenog ugovora o djelu, tužitelj je tuženik pružao usluge knjigovodstva, a koje usluge tuženik dijelom nije platio, pa je stoga, temeljem odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023) valjalo prihvatiti tužiteljev usklađeni tužbeni zahtjev.
34. Po odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a naloženo je tuženiku da namiri tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 297,30 eura. Tužitelju je priznat i trošak parničnog postupka i to trošak sastava četiri obrazložena podneska (t.br, 8. st.1 Tarife) u iznosu od 250,00 eura za svaki podnesak, trošak sastava žalbe od 21. svibnja 2024. u iznosu od 312,50 eura, te troška zastupanja na ročištima 14. listopada 2019., 22. studenog 2019., 20. siječnja 2020., 6. listopada 2022., 10. travnja 2024. i 19. veljače 2025., u iznosu od 250,00 eura za svako ročište, sve s uključen PDV-om 25%, (po Tbr. 8.t.1, 9.t.1. 46. i 54., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/2023), te trošak sudskih pristojbi za pristojbu na presudu iznos od 126,27 eura i na žalbu 201,26 eura (Tbr. 2.t.1. Tarife sudskih pristojbi, Narodne novine broj 37/2023), ili ukupno 3.437,33 eura.
35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Pazinu 19. ožujka 2025.
Sudac
Damir Rabar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
DNA:
- tužitelju po pun.,
- tuženiku po stečajnom upravitelju