Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-55/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3136/2021-19 od 31. ožujka 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3136/2021-19 od 31. ožujka 2023.:

- potvrđuje u točki II. izreke te u točki III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 875,92 eura (slovima: osamsto sedamdeset pet eura i devedeset dva centa) sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2023. do isplate, kao i točka V. izreke u cijelosti,

- preinačuje u točki I. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.194,51 eur / 9.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

- preinačuje točka III. izreke u preostalom dijelu tako da se odbija zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 452,12 eura (slovima: četiristo pedeset dva eura i dvanaest centi) zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

II. Nepobijana točka IV. izreke nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 206,07 EUR (slovima: dvjesto šest eura i sedam centi) u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu 315,03 EUR (slovima: tristo petnaest eura i tri centa) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.194,51 eur / 9.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 119,45 eur / 900,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 1.328,04 eur1 /10.006,10 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2023.. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 265,45 eur / 2.000,00 kn sa zateznim kamatama.

V. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 771,70 eur / 5.814,40 kn sa zateznim kamatama."

2. Protiv točaka I., II. i III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a podredno da ju u pobijanom dijelu preinači.

3. Protiv točke V. izreke presude kojom je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadom parničnog troška pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica ocjenjuje da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana i predlaže da ju sud drugog stupnja odbije kao neosnovanu, a tužiteljici dosudi trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 315,03 eura.

5. Odgovor na žalbu tužiteljice nije podnesen.

6. Žalba tuženika djelomično je osnovana, dok je žalba tužiteljice neosnovana.

7. Ispitujući po službenoj dužnosti u povodu žalbi tužiteljice i tuženika presudu suda prvog stupnja na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) utvrđeno je da sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice naknada neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 1. veljače 2021. kada se u 22,37 sati, u Zagrebu, Savska cesta 64, dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali UI iz [adresa], upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod Adriatic osiguranje d.d., policom broj [broj police] i FI iz [adresa], upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod HOK- osiguranje d.d., policom broj [broj police] u kojem vozilu se nalazila tužiteljica kao suvozač.

8.1. Između stranaka je bio nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika kao i činjenica da je tuženik tužiteljici prije ovog postupka kao i tijekom postupka na ime naknade štete isplatio ukupan iznos od 15.150,00 kn te da tužiteljica u ovom postupku traži preostali iznos za koji smatra da joj pripada kao naknada štete.

8.2. Provedenim vještačenjem sud prvog stupnja utvrdio je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu.

8.3. Na temelju medicinskog vještačenja sud utvrđuje da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede u predmetnom štetnom događaju i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno, trpjela je primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, u nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno, te kako je utvrđeno da su trajne posljedice iz predmetnog štetnog događaja uzrok umanjenja životne aktivnosti od 2% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) sud ocjenjuje da je tuženik na ime neimovinske štete u obvezi tužiteljici isplatiti iznos od 3.185,35 eur / 24.000,00 kn. Kako nije bilo sporno da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku i tijekom ovog postupka na ime neimovinske štete isplatio iznos od 15.000,00 kn, sud usvaja kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike u iznosu od 1.194,51 eur / 9.000,00 kn.

8.4. U odnosu na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege sud je utvrdio da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna u opsegu od 2 sata dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično, jer joj je bilo preporučeno mirovanje, iz kojeg razloga sud na ime potrebna 42 sata tuđe pomoći i njege utvrđuje da bi tužiteljici pripada naknada štete u iznosu od 1.050,00 kn, računajući po slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a, 1 sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 25,00 kn / 3,32 eura pa kako je tuženik tužiteljici u mirnom postupku na ime tuđe pomoći i njege isplatio iznos od 150,00 kn sud zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev po ovoj osnovi za iznos od 119,45 eura / 900,00 kn.

9. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na ime neimovinske štete dosudio iznos od 1.194,51 euro. Po ocjeni ovog suda, a obzirom na utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja fizičkih bolova, straha te duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, kao i uvažavajući utvrđenu činjenicu da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, primjerena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti iznosi 1.990,84 eura, što odgovara isplaćenom iznosu od 15.000,00 kn, koliko je tuženik u mirnom postupku i tijekom ovog postupka tužiteljici isplatio, iz kojeg razloga je u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati i daljnji iznos od 1.194,51 euro na ime neimovinske štete, zbog čega je žalbu tuženika u tom dijelu trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a te tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske štete u cijelosti odbiti kao neosnovan.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja po slobodnoj ocjeni cijenu sata tuđe pomoći i njege utvrdio u iznosu od 3,32 eura / 25,00 kn, jer se i po ocjeni ovog suda radi o uobičajenoj cijeni sata nestručne pomoći, koja je tužiteljici bila potrebna za obavljanje svakodnevnih poslova koje u vrijeme kad joj je bilo preporučeno mirovanje nije mogla obavljati. Kako je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio na ime tuđe pomoći i njege 150,00 kn, koji iznos odgovara iznosu od 19,91 euro, pravilno je sud usvojio tužbeni zahtjev na način da je tužiteljici dosudio razliku do ukupnog iznosa od 139,44 eura, odnosno iznos od 119,45 eura, iz kojeg razloga je u odnosu na točku II. izreke presude žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

11.1. Tuženik je nakon podnošenja tužbe tijekom ovog postupka platio iznos od 6.000,00 kn, o čemu je tužiteljica obavijestila sud podneskom od 15. rujna 2022. U vrijeme kada je tuženik platio iznos od 6.000,00 kn tužbeni zahtjev tužiteljice glasio je na plaćanje ukupnog iznosa od 14.900,00 kn. Kada se plaćeni iznos od 6.000,00 kn uz dosuđeni iznos od 119,45 eura na ime isplate naknade štete za tuđu pomoć i njegu, koju tuženik nije platio u mirnom postupku, stavi u omjer s tužbenim zahtjevom tužiteljice od 1. srpnja 2022., proizlazi da je tužiteljica do sniženja tužbenog zahtjeva 15. rujna 2022. zbog djelomičnog podmirenja obveze tuženika s osnovom uspjela u omjeru od 100 %, a s visinom u omjeru od 46 % pa kada se u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a zbrojena osnova i visina podijeli sa 2 proizlazi da je uspjeh tužiteljice 73 %. Od tog uspjeha potrebno je oduzeti uspjeh tuženika od 27 % zbog čega je tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi parnične troškove nastale do 15. rujna 2022. u omjeru od 46 %.

11.2. Tužiteljici temeljem odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa), koja se primjenjuje na temelju odredbe Tbr. 52. stavak 3. Tarife, pripada pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva u zatraženom iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn) na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn) na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 25. siječnja 2022. i 1. srpnja 2022. u iznosu od po 199,08 eura (1.500,00 kn) za svaki podnesak na temelju Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 16. ožujka 2022. u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn) na temelju Tbr. 9. točka 1. Tarife, te trošak sastava podnesaka od 21. ožujka 2022. i 15. rujna 2022. u iznosu od po 49,77 eura (375,00 kn) za svaki podnesak na temelju Tbr. 8. točka 3. Tarife te PDV na troškove zastupanja u iznosu od 273,73 eura na temelju Tbr. 46. Tarife ili ukupno 1.368,67 eura. Tužiteljici pripada i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 37,09 eura. Tuženik je u obvezi naknaditi tužiteljici 46 % tog iznosa, odnosno iznos od 646,65 eura. Trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn) tuženik je u obvezi naknaditi tužiteljici u cijelosti jer je taj trošak bio potreban radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Ukupno bi tuženik bio u obvezi tužiteljici naknaditi parnične troškove nastale do 15. rujna 2022. u iznosu od 845,73 eura.

11.3. U odnosu na konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je s osnovom uspjela 100 %, a s visinom 10 % ili ukupno kada se osnova i visina zbroje i podijele sa 2 u omjeru od 55 %. Od tog uspjeha potrebno je oduzeti uspjeh tuženika od 45 %, iz čega slijedi da je tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi parnične troškove nastale nakon 15. rujna 2022. u omjeru od 10 %. Nakon 15. rujna 2022. tužiteljica je imala trošak zastupanja na ročištu 14. veljače 2023. u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn) na temelju Tbr. 9. točka 1. Tarife i PDV u iznosu od 49,77 eura (375,00 kn) na temelju Tbr. 46. Tarife te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura (400,00 kn) ili ukupno 301,94 eura od kojeg troška joj je tuženik u obvezi naknaditi 10 % ili iznos od 30,19 eura.

11.4. Iz obrazloženih razloga tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 875,92 eura iz kojeg razloga je za taj iznos točku III. izreke presude trebalo potvrditi, a u preostalom dijelu za iznos od 452,12 eura odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška. Iz istih razloga trebalo je odbiti žalbu tužiteljice protiv točke V. izreke presude kojom je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 771,70 eura jer tužiteljici taj trošak iz naprijed obrazloženih razloga ne pripada. Na dosuđeni iznos troškova tužiteljici je pravilno dosuđena i zatražena zakonska zatezna kamata na temelju odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

11.5. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika da je parnične troškove tužiteljici trebalo priznavati primjenom one Tarife koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji, potrebno je reći da je takvo pravno shvaćanje tuženika neosnovano jer je Tarifnim brojem 52. Tarife propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je ovaj sud odlučivao o troškovima cijelog postupka na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a primijenjena je Tarifa koja je na snazi u vrijeme donošenja ove odluke.

12. Tuženik je s podnesenom žalbom uspio u omjeru od 91 %, iz kojeg razloga mu je tužiteljica u tom omjeru u obvezi naknaditi trošak sastava žalbe s PDV-om u zatraženom iznosu od 186,64 eura (trošak sastava žalbe 149,31 eura i PDV 37,33 eura – Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) te trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 39,82 eura, odnosno iznos od 206,07 eura. Na zatražene troškove žalbenog postupka tuženiku nije dosuđena zakonska zatezna kamata jer ju on nije u skladu s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a zatražio.

13. Tužiteljici nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu tuženika jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je u smislu odredbe članka 155. stavak 1.

ZPP-a bio potreban radi vođenja parnice.

Koprivnica, 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković