Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-417/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Josite Begović kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje OIB:84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnica KO, dipl. iur., po generalnoj punomoći Su-50/12, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB:26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica ČO, dipl. iur., po generalnoj punomoći Su- 996/13, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-145/2023-7 od 21. ožujka 2023., 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-145/2023-7 od 21. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, plati iznos od 12.178,83 € / 91.761,38 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od petnaest (15) dana.“ kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava, a što su žalbeni razlozi propisani člankom 353. stavkom 1. točkom 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023- dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i da se tužitelju naknade troškovi parničnog postupka, zajedno s troškom žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale isplatom obiteljske mirovine obitelji pok. BO u razdoblju od 1. rujna 2020. do 30 rujna 2022.

6. U postupku je utvrđeno da je tužiteljev osiguranik MO smrtno stradao u prometnoj nesreći 30. lipnja 1978., koju je skrivio JO, vozač osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguran kod tuženika, koji je također smrtno stradao u navedenoj nesreći. Također je utvrđeno da je obitelji pokojnog osiguranika tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu, kao i da su osiguraniku tužitelja, ozljede uslijed kojih je preminuo, priznate kao ozljeda na radu.

7. Prvostupanjski sud je u cijelosti je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz zaključak da u parnicama tužitelja protiv društava za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznom osiguranju u prometu("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u trenutku samog štetnog događaja. Cijeneći sadržaj članka 27. stavak 3. ZOOP koji je u predmetnom slučaju primjenjiv, kao i činjenicu da je rješenjem tužitelja njegovom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu po osnovu pretrpljene ozljede na radu kao posljedice štetnog događaja, sud prvoga stupnja utvrđuje da nema stvarne štete koju bi tužitelj trpio isplatom te invalidske mirovine, jer ista postoji samo ako invalidska mirovina nije utvrđena zbog ozljede na radu, u kojem slučaju je potrebno utvrditi postoji li razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

8. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti povreda članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj. Protivno žalbenim tvrdnjama pobijana presuda nema proturječnosti niti su razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni.

9. Tužitelj i u žalbi ustraje kod navoda koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, a to je da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti ZOOP, nego Zakon o mirovinskim osiguranju. S tim u vezi valja naglasiti da je Vrhovni sud (Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.) zauzeo pravno shvaćanje da je za odluku o sporu koji pokreće Zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Zavodu odnosno u vrijeme isplate mirovina koje se regresno potražuju.

10. I prema ocjeni ovog suda, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, sukladno članku 27. stavku 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

11. Tužitelj dostavlja obračun ukupno isplaćenoga za utuženo razdoblje od 29. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. na ime obiteljske mirovine korisnici ŠO, međutim ne navodi da postoji razlika između te mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu.

12. Tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno visinu štete koja bi bila obračunata primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP koji propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO, a teret dokaza je bio na tužitelju, stoga je njegov tužbeni zahtjev prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao izreci na temelju članka 368. stavak 1. ZPP.

Dubrovnik, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović