Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-200/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AS, [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupa zakonski zastupnik, a ovoga punomoćnik Antun Kisić, odvjetnik iz Dubrovnika, Između Polača 18, protiv tuženika: 1) UG pok. KG, 2) OG, žene PG, 3) DG pok. U, 4) ŽG, rođene DG, 5) IG, rođene DG, 6) LG pok. UG, 7) VG, rođene LG, 8) ČG, rođene K, 9) HG, rođene ČG, 10) ŠG rođene ČG, 11) ĆG pok. KG, 12) KG pok. DG, 13) PG pok. O, 14) JG pok. RG, tuženici pod 1) do 14) odsutni i nepoznata boravišta zastupani po privremenom zastupniku Ognjenu Dabeliću, odvjetniku iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 21, 15) FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Nita Svilokos, odvjetnica iz Dubrovnika, Vukovarska 9, 16) SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 17) NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 18) CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici pod 16) do 18) osobno i kao nasljednici RG, 19) MG, rođene RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa gradonačelnik, a ovoga punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik iz Zagreba, Ognjeslava Utješenovića 1, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika pod 1) do 14) i 20) UGB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik iz Dubrovnika, Kralja Tomislava 7, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbama tuženika pod 15), 20) /koji je ranije bio označen kao tuženik pod 18)/ i umješača na strani tuženika pod 1) do 14) i 20) /ranije označenog kao tuženik pod 18)/ protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1087/2004 od 5. studenoga 2018., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika pod 15) PG, 20) Grada Dubrovnika te umješača na strani tuženika pod 1) do 14) i 20) KGB te potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1087/2004 od 5. studenoga 2018. u odnosu na prethodno navedene tuženike.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj "Hoteli Koločep" d.d. vlasnik:

-80/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tuženi UG dužan trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" d.d. bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 80/12000 dijela prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje njega kao dosadašnjeg suvlasnika.

-80/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena OG, žena PG dužna trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 80/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

-18/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tuženi DG dužan trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 18/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje njega kao dosadašnjeg suvlasnika.

-18/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena BG, žena P rođ. DG dužna trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 18/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

-18/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena IG, rođena DG dužna trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 18/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

-18/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena TG, pok. U dužna trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 18/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

-18/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena AG, rođena TG dužna trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 18/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

-40/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena ČG, rođena K dužna trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 40/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

-10/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena HG, rođena ČG dužna trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 10/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

-10/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena EG, rođena ČG dužna trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 10/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

-700/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena ĆG, pok. KG dužna trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 700/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

-5/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tuženi KG, pok.D dužan trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 5/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje njega kao dosadašnjeg suvlasnika.

-7840/12000 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tuženi Grad Dubrovnik, dužan trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 7840/12000 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika.

-24/3600 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tuženi KG UG, pok. KG dužan trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 24/3600 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika.

-24/3600 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena OG žena PG dužna trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 24/3600 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

-5/48 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tuženi FG, pok. Ž dužan trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 5/48 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika.

-15/144 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tuženi JG, pok. RG dužan trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 15/144 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika.

-22/144 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena FG, kao pravni slijednik pok. GG, rođena JG dužan trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njezinog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 22/144 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

-11/144 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tuženi ĐG, pok. PG dužan trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 11/144 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje istog kao dosadašnjeg suvlasnika.

-48/144 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena MG, rođ. ĐG dužna trpiti da tužitelj "Hoteli Koločep" bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis 48/144 prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje iste kao dosadašnje suvlasnice.

II. Dužni su tuženici [adresa], MG, FG i umješač UGB naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 30.043,75 kuna, u roku od 15 dana.«.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio tuženik pod 15) FG u dijelu u kojem se odnosi na istog zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda ukine, odnosno preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, iz čl. 354. st. 2. toč. 12. istog Zakona te relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7., čl. 11., čl. 219., čl. 220., čl. 221., čl. 221.a, čl. 226., čl. 264., čl. 299., čl. 329. i čl. 331.b Zakona o parničnom postupku zbog kojih povreda se presuda ne može valjano ispitati jer je izreka presude nerazumljiva proturječna sama sebi i razlozima presude, u pobijanom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, razlozi su nejasni i proturječni te je prekoračen tužbeni zahtjev. Ističe kako tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na činjenici da je kao pravni slijednik HTP Koločep stekao pravo vlasništva nekretnina koje su predmet ovog spora u sadržaju i opsegu kako je to navedeno u Ugovoru o razgraničenju imovinsko pravnih odnosa i drugih prava i obveza nastalih zajedničkim poslovanjem i radom u sklopu HTP Dubrovnik n.sol.o. iz veljače 1993., a koje su rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 14. siječnja 1997. procijenjene u temeljni kapital tužitelja. Iz navedenog proizlazi da tužitelj traži isključivo nekretnine u sadržaju i opsegu kako ih je imao njegov pravni prednik u režimu društvenog vlasništva i u trenutku pretvorbe društvenog vlasništva sukladno odredbama čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a ne u cjelini i opsegu kako je to pobijanom presudom dosuđeno tužitelju. Naime, tužitelj je, a kako to proizlazi iz toč. I. izreke pobijane presude neosnovano utvrđen vlasnikom za cijelo predmetnih nekretnina iako nikada ni prednici tužitelja a ni tužitelj nisu imali zakonit, istinit i pošten posjed predmetnih nekretnina niti su bili upisani kao ovlaštenici prava korištenja, upravljanja i raspolaganja na istima što predstavlja zakonske pretpostavke za primjenu odredbi čl. 360, čl. 362., čl. 363., čl. 390. i čl. 390.a. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kako niti po odredbama tada važećeg čl. 47. Zakona o privatizaciji. Tužba je podnesena 2004. u odnosu na 30 tuženika dok je pobijana presuda donesena samo u odnosu na 18 tuženika od kojih su oni pod 1) do 14) odsutna i nepoznata boravišta. Ti tuženici su umrli pa se protiv njih nije mogla donijeti presuda te je na taj način određena namjera da se na nepripadan način priskrbi tužitelju korist koja mu ne pripada. Uvidom u povijest zemljišnoknjižnog stanja nesporan je pravni slijedi upisa promjene vlasnika u pravilu nasljeđivanjem bez ikakve naznake da su predmetne nekretnine na bilo koji način oduzete, deposedirane, izvlaštene, eksproprirane ili na drugi način oduzete iz vlasništva i posjeda tuženika. Netočno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj stekao pravo vlasništva kao pravni slijednik HTP Dubrovnik n.sol.o. iz veljače 1993. jer je pravni slijednik te pravne osobe Hotelsko turističko i trgovinsko poduzeće Dubrovačko primorje p.o. Slano što proizlazi upravo iz isprava koje tužitelj dostavlja uz tužbu, a izvornik isprava se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Z-3331/1993. Na taj način prvostupanjski sud je povrijedio načelo da teret dokaza leži na tužitelju, kao i načelo otvorenog pravosuđenja jer tužitelj nije predočio niti jedan dokaz da su predmetne nekretnine bilo kojim aktom oduzete prednicima žalitelja, a posebno da su za predmetne nekretnine vođeni bilo kakvi upravni, sudski ili drugi postupci temeljem kojih bi treća osoba polagala pravo na predmetne suvlasničke dijelove a tužitelj nije niti dokazao da su mu ove nekretnine na bilo koji način dodijeljene na korištenje od strane jugoslavenske komunističke vlasti. Uopće da nije raspravljen prigovor ovog tuženika da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran. Osim toga, netočan je paušalan zaključak prvostupanjskog suda u pogledu zemljišta koje služi zgradi jer je prostim uvidom u katastarski plan vidljivo da su objekti odvojeni od čest. 268/1, čest. 268/2 te čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Svjedoci su okvirno isticali da je pomoćni objekt okružen zemljištem koje je bilo obrađivano dok se zemljište koje se proteže prema moru i dalje nije obrađivalo a niti su na tom zemljištu djelatnici hotela radili ili isto održavali. Tijekom postupka isticao je da je čest. 307/2 k. o. [katastarska općina] u naravi bila voćnjak kojeg je do smrti obrađivala njegova baka ZG zajedno s obitelji MG rođ. ZG, da nikada tužitelj niti njegovi djelatnici nisu bili u posjedu te nekretnine niti je bilo tko treći mogao bilo koja prava steći na predmetnoj nekretnini. Stanje utuženih nekretnina koje su zarasle u korov i draču ukazuje na sve to pa je na taj način ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Materijalno pravo je pogrešno primijenjeno jer nije na valjan i zakonit način utvrđeno da predmet ovog postupka ne mogu biti nekretnine na kojima je ovaj tuženik, kao jedinstveni i nužni suparničar s tuženicom MG i [adresa], upisan kao suvlasnik temeljem nasljeđivanja svojih pravnih prednika. Poziva se na odluku Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1082/2013 od 13. siječnja 2016. te na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik pod 18), sada tuženik pod 20), Grad Dubrovnik i to u dijelu u kojem se odnosi na navedenog tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer da presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su u suprotnosti sa sadržajem isprava te zapisnika o iskazima danim u postupku. Prvostupanjski sud pogrešno smatra da suvlasnički dio nekretnine na kojoj je upisan ovaj tuženik nije bio u režimu društvenog vlasništva. Ukazuje na odredbe čl. 363. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te da iz te odredbe proizlazi nesporna aktivna legitimacija tužitelja koji ipak nije dokazao da je njegov prednik stekao pravo korištenja na predmetnoj nekretnini. Procjena nekretnine u okviru postupka pretvorbe nije valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva tužiteljima jer tim postupkom tužitelj nije stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini stoga što odluka Hrvatskog fonda za privatizaciju nema značenje upravnog akta kojim se stječe prava vlasništva i time nema za posljedicu stvarnopravni odnos. Prvostupanjski sud iskazima svjedoka poklanja bezuvjetnu vjeru iako ti svjedoci osobno nemaju nikakvih konkretnih saznanja i iskazuju isključivo po čuvenju. Tužitelj na predmetnoj nekretnini nije mogao steći pravo vlasništva ni redovnom ni izvanrednom dosjelošću. Rok dosjedanja valjalo je računati do 1. rujna 1980. kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je u čl. 29. izričito zabranjivao stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu koja odredba je stavljena izvan snage temeljem čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 8. listopada 1991. Stoga da se tužitelju za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini u društvenom vlasništvu vrijeme proteklo od 1. rujna 1980. do 8. listopada 1991. nije moglo računati. Pravni prednik tužitelja evidentiran je u posjedovni list 144. 1972. godine na svim nekretninama u cijelosti te je posljednja promjena izvršena 2004. kada su upisani HTP Dubrovnik i Hoteli Koločep u idealnom suvlasničkom dijelu iz čega proizlazi da prednik tužitelja ima upisan posjed na predmetnim nekretninama od 1972., a ne kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud od 1951. pa time nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Ako bi se i prihvatio stav prvostupanjskog suda da je prednik tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina od 1951. te prihvaćajući stav sudske prakse po kojemu se na osnovi dosjelosti moglo stjecati društveno vlasništvo između društveno-pravnih osoba samo do proglašenja Ustava SFRJ 21. veljače 1974. to znači da tužitelj nije dokazao postojanje zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

4. Protiv navedene presude žalbu je izjavio umješač na strani tuženika 1) do 14) i 20) /ranije označenog kao tuženik pod 18)/ UGB u odnosu na te tuženike zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4.1. U žalbi ističe kako je točno da predmetne nekretnine, osim onih na kojima je upisan Grad Dubrovnik, nisu ni bile upisane kao društveno vlasništvo pa time nisu ispunjene ni pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju ne prejudicira pravo vlasništva nekretnina koje su ušle u procjenu.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbe ističe da su sve nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva te da su kao takve dodijeljene na korištenje predniku tužitelja pri čemu je interesantno da to ističe i umješač koji svoj zahtjev o miješanju temelji upravo na činjenici konfiskacija prijepornih nekretnina. Tijekom postupka dostavljeno je rješenje Ureda državne uprave u Dubrovniku, Klasa: UP/I-943-01/97-01/1201 kojim je utvrđeno pravo na naknadu za oduzete čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upravo umješaču, a kojim rješenjem je kao prethodno pitanje u za to nadležnom postupku utvrđeno da je riječ o nekretninama koje su bile konfiscirane zbog čega je i utvrđeno pravo na naknadu. Tuženik pod 15) je u svom iskazu naveo kako su njegovi prednici ove nekretnine prodali predniku umješača. Svoju tvrdnju da su neki od tuženika umrli taj žalitelj ne dokazuje nikakvim ispravama. Tijekom trajanja ovog postupka tužitelj je u više navrata uređivao tužbu u odnosu na tuženike i dostavljao brojna rješenja o nasljeđivanju za sve tuženike za koje je imao saznanja da su u međuvremenu preminuli. Nejasno je temeljem čega ovaj žalitelj ističe nedostatak aktivne legitimacije tužitelja jer je prednik tužitelja dogovorom o imovinskopravnim odnosima stekao utužene nekretnine a ne Dubrovačko Primorje p.o. Slano kako se to u žalbi netočno navodi. Stoga predlaže sve žalbe odbiti kao neosnovane.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Prvenstveno valja istaći da je nakon donošenja prvostupanjske presude preminuo prvotno označeni tuženik pod 15) UŠ te da je prvostupanjski sud rješenjem pod poslovnim brojem P-1087/2004-118 od 30. kolovoza 2024. utvrdio prekid postupka u odnosu na navedenog tuženika, a potom rješenjem pod poslovnim brojem P- 1087/2004-121 od 21. listopada 2024. nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari na način da na mjesto pok. RG kao tuženici stupaju SG, NG i KŠ.

8. Nije u pravu tuženik FG da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje ZPP) jer je prvostupanjski sud postupao upravo u skladu s odredbom čl. 7. ZPP tj. nije svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne a niti je u konkretnom slučaju bio ovlašten utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze budući da se ne radi o zahtjevu kojima stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP, kao i u skladu s odredbom čl. 219. ZPP te na taj način nisu ostvarene navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Što se tiče bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 11. ZPP ovaj drugostupanjski sud nalazi da ni ta bitna povreda nije počinjena jer je navedeni tuženik bio zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika tj. stručnoj osobi pa se radi toga ne radi o stranci koja se iz neznanja ne koristi pravima koja joj pripadaju prema zakonu.

10. Suprotno navodima ovog tuženika nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP budući da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa se postupajući na taj način prvostupanjski sud samo poslužio svojim ovlaštenjem iz te zakonske odredbe.

11. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 221. ZPP budući da se navedena zakonska odredba ne primjenjuje u konkretnom slučaju jer iz tijeka prvostupanjskog postupka ne slijedi da je ovaj tuženik priznao neku činjenicu čije priznanje bi imalo za posljedicu raspolaganje zahtjevom kojim se ne može raspolagati, a niti je ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 221.a jer u konkretnom slučaju, kako je to zaključiti iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude, sud nije bio u situaciji da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu što znači da se u ovom postupku ni ne može primijeniti odredba čl. 221.a ZPP.

12. Ovaj tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 226. ZPP, koji žalbeni navod je također neutemeljen.

12.1. Ovo stoga što iz spisa predmeta ne proizlazi da je prvostupanjski sud bio u situaciji da određeni dokaz nije mogao izvesti ili ga nije mogao izvesti u primjerenom roku pa je donio rješenje o izvođenju dokaza u kojem je odredio rok do kojeg će čekati izvođenje dokaza slijedom čega proizlazi da nije počinjena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

13. Što se pak tiče žalbenog prigovora da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 264. ZPP (saslušanje stranaka) navesti je kako dokaz saslušanjem stranaka predstavlja supsidijarni dokaz koji sud može, što znači i ne mora provesti pri čemu valja istaći da je tuženik pod 15) saslušan u svojstvu stranke na ročištu od 19. ožujka 2018. (l. s. 219).

14. S obzirom na stanje spisa predmeta ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 299. ZPP s obzirom da su stranke u tužbi i odgovoru na tužbi iznijele sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeva te predložile dokaze za utvrđivanje iznijetih činjenica, kao i izjasnile se o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke radi čega ne bi bila ostvarena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

15. U odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 329. ZPP tj. da je prvostupanjski sud trebao donijeti djelomičnu presudu prvenstveno je istaći da tuženici kao upisani zemljišnoknjižni suvlasnici ili vlasnici na različitim nekretninama nisu jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP pa u situaciji kada ovaj žalitelj nije konkretno naveo zašto je upravo u odnosu na njega trebalo donijeti djelomičnu presudu to je i ovaj žalbeni navod neosnovan.

16. Što se pak tiče navoda da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 331.b ZPP istaći je da iz spisa predmeta ne proizlazi da je prvostupanjski sud donio presudu zbog ogluhe a niti to proizlazi iz prvostupanjske presude radi čega nije osnovan ni ovaj žalbeni navod tuženika.

17. Suprotno navodima tuženika nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka se ne može ispitati jer je izreka iste razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

18. Glede žalbenog navoda da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP ovaj drugostupanjski sud nalazi da ni ta tvrdnja nije osnovana jer prvostupanjskom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev budući da prvostupanjski sud nije svoju odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se pozvao tužitelj te je sud prvog stupnja sudio u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom.

19. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

20. Stoga žalbe zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu osnovane.

21. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3679/2019-2 od 6. prosinca 2023. prihvaćena je revizija tužitelja, ukinuta presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-13/2019-2 od 15. siječnja 2019. i predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje s obrazloženjem da je stjecanje prava korištenja na sredstvima u društvenom vlasništvu dosjelošću bilo moguće do stupanja na snagu Ustava SFRJ iz 1974. i Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ broj 53/76, 57/83, 85/87, 6/88, 11/88, 77/88, 40/89 i 60/89, Narodne novine broj 53/91 – dalje ZUR) te imajući u vidu povijest posjeda na predmetnim nekretninama počevši od 1951. kada je izvršena revizija Katastra i sadržaj Ugovora o razgraničenju imovinsko pravnih odnosa i drugih prava i obveza nastalih zajedničkim poslovanjem i radom u sklopu Hotelsko-turističkog poduzeća Dubrovnik od veljače 1993. (dalje Ugovora o razgraničenju), da je potpuno neodlučno vrijeme dosjedanja nakon 8. listopada 1991. Osim toga, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda u odluci poslovni broj Rev- 415/2023-2 od 5. rujna 2023. u situaciji kada je u vrijeme važenja ZUR-a društvenopravna osoba posjedovala nekretnine u privatnom vlasništvu kroz zakonom određeno vrijeme na stjecanje prava vlasništva primjenjuju se odredbe tog Zakona. Odredba čl. 268. ZUR-a bitno se razlikuje od instituta redovne dosjelosti propisanog odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP) ne samo po kratkim rokovima već i po tome što prema ZUR-u nekretnine prelaze iz privatnog u društveno vlasništvo na temelju bilo kakvog posjeda, pa i nesavjesnog posjeda, izuzev onih koji su postale društveno sredstvo počinjenjem krivičnog djela ili privrednog prijestupa.

22. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je iz povijesti posjedovanja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik Klasa: 936-02/16-05/225, Ur. broj: 541-28-02/9-16-2 od 3. studenog 2016. (l. s. 158) razvidno da su na predmetnim nekretninama od 1951. kao posjednik najprije evidentirano Hotelsko-turističko poduzeće Dubrovnik, a nakon toga na temelju zaprimljenog rješenja o uknjižbi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-923/2004 izvršena je promjena upisa u određenim suvlasničkim udjelima na tužitelja dok je u preostalom dijelu ostao raniji upis na Hotelsko-turističko poduzeće Dubrovnik,

- da je po Kupoprodajnoj pogodbi od 10. lipnja 1938. između kupca OŠ žene PŠ i prodavatelja DŠ pok. I, a koja je ovjerena od strane notara ŽŠ pod brojem 114/1938 razvidno da su predmet kupoprodaje čest. 508 i čest. 509/2 k. o. [katastarska općina],

- da iz djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko neretvanske županije, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsku poravne poslove Klasa: UP/I-943-01/97-01/685, Ur. broj: 2117-04/4-03-15 od 23. listopada 2003., koje je postalo pravomoćno 17. ožujka 2007. (l.s. 44-46) proizlazi da OGB Kobila pripada pravo na naknadu u dionicama koje su rezervirane pri Hrvatskom fondu za privatizaciju za oduzetu imovinu u k. o. [katastarska općina] koja je procijenjena u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP "Koločep" i to za čest. 268/2, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. 268/1, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. 306/1, čest. 271, čest. 306/2, čest. 300, čest. 301, čest. 272, čest. 307/1 i čest. 307/2, sve k. o. [katastarska općina] te da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da su predmetne nekretnine prenesene u državno vlasništvo temeljem presude Vrhovnog suda Hrvatske od 12. siječnja 1946.,

- da po djelomičnom rješenju istog tijela Klasa: UP/I-943-01/97-01/1201, Ur. broj: 2117-04/2-16-44 od 3. ožujka 2016. (l.s. 201-213) IŠ rođ. OŠ pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske i to za nekretnine u k. o. [katastarska općina] oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. 508, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. 509/2 i čest. 509/1 te je iz obrazloženja navedenog djelomičnog rješenja razvidno da je rješenjem Kotarskog suda u Dubrovniku od 30. siječnja 1948., a izvršivim **.**.1948. OŠ proglašena narodnim neprijateljem uz konfiskaciju imovine,

- da iz Ugovora o razgraničenju (l.s. 181-183) proizlazi da su pravni slijednici HTP "Dubrovnik" regulirali svoje odnose na način da su tužitelju pripale nekretnine koje su u ovom postupku sporne,

- da iz iskaza tuženika PG pok. JG na ročištu od 19. ožujka 2018. (l.s. 219-220) proizlazi da je njegov pok. nono L i njegov brat 30-ih godina prošlog stoljeća prodali dvije čestice koje su sada u sklopu objekata Vila Ruža i Vila Lovor PŠ, treća čestica da je na predjelu Vile Lovor te da ista nije bila predmet kupoprodaje te je dio te nekretnine oduzet od LŠ koji njemu nije ništa, da je njegova parcela najdonja i da nikada nije bila u zahvatu Vile Lovor niti korištena za potrebe hotela,

- da iz iskaza svjedoka VŠ (l.s. 215) proizlazi da su njegovi roditelji radili u tom hotelu a po njihovim pričama da zna da je takvo stanje bilo se od završetka Drugog svjetskog rata, kao i da je prostor Vile Lovor i Vile Ruža bio u sastavu hotela Koločep, on da je tamo radio kao konobar od 1997. a njegovi roditelji da su cijeli svoj radni vijek proveli radeći u hotelima Koločep te da mu nije poznato da bi itko od mještana išta tražio ili polagao pravo na zemlju i objekte,

- da iz iskaza svjedokinje ČŠ (l. s. 215 i 216) proizlazi da je od 1985. radila u hotelima Koločep, Vila Ruža i Vila Lovor da su bile vanjske organizacijske jedince u sklopu hotela, njezin svekar da je cijeli svoj radni vijek radio kao kuhar u Vili Ruža i

- da iz iskaza svjedokinje HŠ (l. s. 197) slijedi da je radila kod tužitelja u periodu od 1998. do 2012., da su kako tužitelj tako i njegovi prednici uvijek koristili kao dio hotela kompleks Vilu Ruža s pripadajućim zemljištem kao i zemljište koje se nalazi uz Vilu Lovor, po pričama roditelja da zna da od Drugog svjetskog rata nitko osim prednika tužitelja nije koristio navedeni kompleks Vile Ruža, a da je njoj sve to poznato jer je radila na otoku, tamo jer rođena i stalno živi.

23. Odredbom čl. 268. st. 1. ZUR-a propisano je da ako je nekretnina postala društveno sredstvo bez pravne osnove, njezino vraćanje može se zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina.

24. U konkretnom slučaju iz provedenih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka te stanja spisa predmeta ne proizlazi da je bilo tko od tuženika postupio sukladno odredbi čl. 268. st. 1. ZUR-a.

25. U odnosu na žalbeni navod tuženika pod 15) u pogledu toga da je tužba podnesena protiv osobe koje su preminule pa da se protiv istih nije niti mogla donijeti presuda istom se ukazuje da, kao što je to prethodno navedeno, tuženici kao upisani zemljišnoknjižni vlasnici ili suvlasnici različitih nekretnina nisu jedinstveni suparničari iz čl. 201. ZPP radi čega tuženik pod 15) ne može isticati ovakve žalbene navode.

26. Što se pak tiče tvrdnje tog tuženika da je nužni suparničar s MG rođ. KŠ i [adresa] u odnosu na čest. 307/2, čest. 272, čest. 508 i čest 509/1, sve k. o. [katastarska općina] ukazati je istom da nije nužni suparničar s tuženicima MG i [adresa] jer su isti upisani kao zemljišnoknjižni suvlasnici te se u odnosu na njih ni ne mora donijeti identična odluka.

27. Glede žalbenog navoda tuženika pod 18) Grada Dubrovnika u svezi saslušanja svjedoka u ovom postupku koji nemaju osobno nikakvih konkretnih saznanja već isključivo iskazuju po čuvenju istom je ukazati da je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj Rev-2342/2019-2 od 9. svibnja 2023., Rev- 1414/2014-2 od 13. lipnja 2018., Rev-577/1998-2 od 28. veljače 2001. i dr.) zauzeto pravno shvaćanje da ZPP ne isključuje kao dokazna sredstva svjedoke koji imaju posredna saznanja o pravnom odlučnim činjenicama, kao i da nije neophodno da iskazi posrednih svjedoka budu potkrijepljeni drugim materijalnim dokazima.

28. Što se pak tiče žalbe umješača na strani tuženika istom se ukazuje kako su predmetne nekretnine dijelom bile predmet Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije (Službeni list Demokratske federativne Jugoslavije broj 40/45, 71/45 i 70/45, Službeni list FNRJ broj 61/46, 105/46 i 47/51) koji je u čl. 5. st. 1. propisivao da konfiscirana imovina prelazi u državno vlasništvo sa svojom aktivom i pasivom.

29. Budući da iz priloženih djelomičnih rješenja o denacionalizaciji (l. s. 44-46 i 130) proizlazi da je prednici umješača konfiscirana imovina te da su prema tim djelomičnim rješenjima njezini nasljednici obeštećeni u vidu dionica koje su rezervirane pri Hrvatskom fondu za privatizaciju za oduzetu imovinu to znači da su neosnovani navodi umješača koji bi se odnosili na postojanje stvarnopravnih ovlaštenja na prijepornim nekretninama glede tuženika na čijoj se strani ovaj žalitelj umiješao.

29.1. Međutim, pravilno je stajalište umješača da rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju ne predstavlja valjanu ispravu za stjecanje prava vlasništva i to stoga što je recentna sudska praksa zauzela stajalište, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da navedeno rješenje ne predstavlja upravni akt već samo uvjerenje (tako i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2871/2001 od 3. lipnja 2003. i dr.).

30. Stoga, imajući u vidu sve prethodno navedeno, kao i iskaze saslušanih svjedoka kojima je prvostupanjski sud osnovano i s razlogom poklonio vjeru te dokumentaciju priloženu u spisu predmeta ovaj drugostupanjski sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da se pravo korištenja na sredstvima u društvenom vlasništvu moglo stjecati dosjelošću do stupanja na snagu Ustava SFRJ iz 1974. i ZUR-a pa u situaciji kada je u vrijeme važenja ZUR-a društveno pravna osoba posjedovala nekretnine u privatnom vlasništvu kroz zakonom određeno vrijeme na stjecanje prava vlasništva primjenjuju se odredbe tog Zakona pri čemu se odredba čl. 268. ZUR-a bitno razlikuje od instituta dosjelosti propisanog odredbama ZVDSP ne samo po kratkim rokovima već i po tome što prema ZUR-u nekretnine prelaze iz privatnog u društveno vlasništvo na temelju bilo kakvog posjeda, pa i nesavjesnog posjeda izuzev onih koje su postale društveno sredstvo počinjenjem krivičnog djela ili privrednog prijestupa.

31. S obzirom na sadržaj Ugovora o razgraničenju tužitelju su pripale nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. 509/1, čest. 509/2, čest. 508, čest. 519/1, čest. 519/2 i čest. 520/2 u naravi Vila Ruža s pripadajućim zemljištem, kao i nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest.268/1, čest. 268/2, čest. 306/1, čest. 306/2, čest. 307/1, čest. 307/2, čest. 300, čest. 301, čest. 271 i čest. 272. u naravi [adresa] V s okolnim zemljištem, sve k. o. [katastarska općina], a na kojim nekretninama je prednik tužitelja bio evidentiran kao posjednik istih od 1951. pa imajući u vidu period od te godine pa do stupanja na snagu Ustava SFRJ iz 1974. te odredbe ZUR-a nedvojbeno slijedi da je prednik tužitelja dosjelošću stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina, a koje su potom u diobi temeljem Ugovora o razgraničenju pripale upravo tužitelju pa je zbog svega prethodno izloženog, a ne zbog razloga iznesenih u obrazloženju prvostupanjske presude, prvostupanjski sud ipak osnovano odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

32. Posljedično tome, nisu pravno relevantni ni žalbeni navodi Grada Dubrovnika o tome da se kao period dosjedanja ne može uzeti u obzir razdoblje od 1. rujna 1980. do 8. listopada 1991. zbog odredbe čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91).

33. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovane žalbe tuženika pod 15) i 20) te umješača na strani tuženika pod 1) do 14) i 20) i tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

34. U nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

35. Tužitelju nije obistinjen trošak sastava revizije jer isti nije ni popisan dok su revizije tuženika pod 15) kao i umješača odbačene kao nedopuštene radi čega isti nemaju pravo na naknadu navedenog troška.

Zadar, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović