REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-4021/2024-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 06. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Andreje Fosin, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 69.103,72 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 10,12 € sa kamatom od 16.03.2008. do plaćanja;
na iznos od 0,21 € sa kamatom od 16.03.2008. do plaćanja;
na iznos od 6,03 € sa kamatom od 16.04.2008. do plaćanja;
na iznos od 0,13 € sa kamatom od 16.04.2008. do plaćanja;
na iznos od 9,53 € sa kamatom od 16.10.2008. do plaćanja;
na iznos od 25,85 € sa kamatom od 16.11.2008. do plaćanja;
na iznos od 2,67 € sa kamatom od 16.12.2008. do plaćanja;
na iznos od 65,22 € sa kamatom od 16.01.2009. do plaćanja;
na iznos od 65,87 € sa kamatom od 16.02.2009. do plaćanja;
na iznos od 44,86 € sa kamatom od 16.03.2009. do plaćanja;
na iznos od 49,68 € sa kamatom od 16.04.2009. do plaćanja;
na iznos od 50,64 € sa kamatom od 16.05.2009. do plaćanja;
na iznos od 42,34 € sa kamatom od 16.06.2009. do plaćanja;
na iznos od 43,79 € sa kamatom od 16.07.2009. do plaćanja;
na iznos od 2,73 € sa kamatom od 16.08.2009. do plaćanja;
na iznos od 36,04 € sa kamatom od 18.08.2009. do plaćanja;
na iznos od 2,32 € sa kamatom od 16.09.2009. do plaćanja;
na iznos od 43,19 € sa kamatom od 17.09.2009. do plaćanja;
na iznos od 0,51 € sa kamatom od 16.10.2009. do plaćanja;
na iznos od 36,13 € sa kamatom od 20.10.2009. do plaćanja;
na iznos od 4,18 € sa kamatom od 16.11.2009. do plaćanja;
na iznos od 0,53 € sa kamatom od 19.11.2009. do plaćanja;
na iznos od 42,72 € sa kamatom od 20.11.2009. do plaćanja;
na iznos od 47,45 € sa kamatom od 05.12.2009. do plaćanja;
na iznos od 0,36 € sa kamatom od 05.01.2010. do plaćanja;
na iznos od 58,51 € sa kamatom od 05.01.2010. do plaćanja;
na iznos od 1,70 € sa kamatom od 21.01.2010. do plaćanja;
na iznos od 66,19 € sa kamatom od 03.02.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,15 € sa kamatom od 20.02.2010. do plaćanja;
na iznos od 66,17 € sa kamatom od 02.03.2010. do plaćanja;
na iznos od 2,25 € sa kamatom od 18.03.2010. do plaćanja;
na iznos od 0,08 € sa kamatom od 18.03.2010. do plaćanja;
na iznos od 82,31 € sa kamatom od 02.04.2010. do plaćanja;
na iznos od 4,19 € sa kamatom od 01.05.2010. do plaćanja;
na iznos od 78,22 € sa kamatom od 04.05.2010. do plaćanja;
na iznos od 3,82 € sa kamatom od 21.05.2010. do plaćanja;
na iznos od 0,89 € sa kamatom od 02.06.2010. do plaćanja;
na iznos od 85,27 € sa kamatom od 02.06.2010. do plaćanja;
na iznos od 4,04 € sa kamatom od 03.06.2010. do plaćanja;
na iznos od 127,79 € sa kamatom od 02.07.2010. do plaćanja;
na iznos od 11,72 € sa kamatom od 03.08.2010. do plaćanja;
na iznos od 107,03 € sa kamatom od 03.08.2010. do plaćanja;
na iznos od 18,71 € sa kamatom od 10.08.2010. do plaćanja;
na iznos od 149,68 € sa kamatom od 03.09.2010. do plaćanja;
na iznos od 18,06 € sa kamatom od 02.10.2010. do plaćanja;
na iznos od 116,55 € sa kamatom od 02.10.2010. do plaćanja;
na iznos od 33,45 € sa kamatom od 21.10.2010. do plaćanja;
na iznos od 121,35 € sa kamatom od 03.11.2010. do plaćanja;
na iznos od 12,34 € sa kamatom od 20.11.2010. do plaćanja;
na iznos od 160,13 € sa kamatom od 02.12.2010. do plaćanja;
na iznos od 16,09 € sa kamatom od 18.12.2010. do plaćanja;
na iznos od 181,96 € sa kamatom od 04.01.2011. do plaćanja;
na iznos od 21,16 € sa kamatom od 21.01.2011. do plaćanja;
na iznos od 166,29 € sa kamatom od 02.02.2011. do plaćanja;
na iznos od 10,38 € sa kamatom od 26.02.2011. do plaćanja;
na iznos od 7,85 € sa kamatom od 02.03.2011. do plaćanja;
na iznos od 168,81 € sa kamatom od 02.03.2011. do plaćanja;
na iznos od 6,13 € sa kamatom od 05.03.2011. do plaćanja;
na iznos od 6,83 € sa kamatom od 31.03.2011. do plaćanja;
na iznos od 4,65 € sa kamatom od 02.04.2011. do plaćanja;
na iznos od 152,31 € sa kamatom od 02.04.2011. do plaćanja;
na iznos od 17,95 € sa kamatom od 06.04.2011. do plaćanja;
na iznos od 160,61 € sa kamatom od 03.05.2011. do plaćanja;
na iznos od 20,37 € sa kamatom od 02.06.2011. do plaćanja;
na iznos od 177,15 € sa kamatom od 02.06.2011. do plaćanja;
na iznos od 55,68 € sa kamatom od 02.07.2011. do plaćanja;
na iznos od 145,89 € sa kamatom od 02.07.2011. do plaćanja;
na iznos od 116,47 € sa kamatom od 02.08.2011. do plaćanja;
na iznos od 122,01 € sa kamatom od 02.08.2011. do plaćanja;
na iznos od 157,76 € sa kamatom od 02.09.2011. do plaćanja;
na iznos od 68,22 € sa kamatom od 02.09.2011. do plaćanja;
na iznos od 30,29 € sa kamatom od 20.09.2011. do plaćanja;
na iznos od 148,42 € sa kamatom od 04.10.2011. do plaćanja;
na iznos od 55,51 € sa kamatom od 04.10.2011. do plaćanja;
na iznos od 181,06 € sa kamatom od 03.11.2011. do plaćanja;
na iznos od 23,54 € sa kamatom od 03.11.2011. do plaćanja;
na iznos od 203,33 € sa kamatom od 05.12.2011. do plaćanja;
na iznos od 2,70 € sa kamatom od 05.12.2011. do plaćanja;
na iznos od 172,18 € sa kamatom od 21.12.2011. do plaćanja;
na iznos od 64,93 € sa kamatom od 22.12.2011. do plaćanja;
na iznos od 255,94 € sa kamatom od 01.05.2012. do plaćanja;
na iznos od 255,94 € sa kamatom od 01.05.2012. do plaćanja;
na iznos od 255,94 € sa kamatom od 01.05.2012. do plaćanja;
na iznos od 255,94 € sa kamatom od 01.05.2012. do plaćanja;
na iznos od 253,68 € sa kamatom od 03.05.2012. do plaćanja;
na iznos od 253,05 € sa kamatom od 10.08.2012. do plaćanja;
na iznos od 253,05 € sa kamatom od 10.08.2012. do plaćanja;
na iznos od 0,77 € sa kamatom od 10.08.2012. do plaćanja;
na iznos od 232,21 € sa kamatom od 20.09.2012. do plaćanja;
na iznos od 11,47 € sa kamatom od 20.09.2012. do plaćanja;
na iznos od 345,38 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 363,27 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 57.738,88 € sa kamatom od 01.12.2015. do plaćanja;
i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.510,88 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu razmjernog parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 26. ožujka 2007. godine sklopio Ugovor o stambenom kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 200.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita s ugovorenim rokom otplate od 348 mjeseci. Tužitelj je prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 4,50%. Tužitelj se poziva na Zakon o zaštiti potrošača kojim se određuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, te na odredbe čl. 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima. Također upućuje na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 u kolektivnom postupku, koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika.
2. Tužitelj ističe da je u pokrenutom kolektivnom sporu utvrđeno također i da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31 .prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Stoga na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćenog iznosa kredita na ime preplaćene valutne klauzule potražuje isplatu s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Također, navodi da je tuženik ugovaranjem obveze uplate naknade kod prijevremene otplati kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate, koja činidba je neodređena i neodrediva potrošaču u trenutku sklapanja ugovora, slijedom čega je ista nepoštena.
3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 28. kolovoza 2022. godine tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 520.662,09 kn / 69.103,72 eur, sve sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 13. veljače 2015. godine. Navodi kako je kredit otkazan 18. rujna 2013. godine, čime je isti prestao postojati, pa da se ne može utvrđivati ništetnim. Nadalje, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer je iz prometa po kreditu vidljivo da je pojedine anuitete platila gospođa SS. U odnosu na valutnu klauzulu navodi kako je korisnik kredita upoznat s valutnim rizikom, dok je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Navodi kako banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF, da je prilikom sklapanja ugovora pružila sve potrebne informacije. Što se kamatne stope tiče, ističe kako se kamatna stopa od 01. siječnja 2013. godine mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve. Također navodi kako tužitelj nije dokazao da je potrošač.
5. Ujedno se usprotivio preinakama tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.
6. Sud je prihvatio preinaku tužbe na način kako je to tužitelj izvršio podneskom od 28. kolovoza 2022. godine, obzirom je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka te se stoga radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP).
7. Podneskom od 20. siječnja 2025. godine tužitelj nije preinačio tužbu, jer nije povećao tužbeni zahtjev, a eventualna promjena pojedinih iznosa na koje teku zatezne kamate ne predstavlja preinaku u smislu odredbi ZPP-a, jer se ne radi o glavnom zahtjevu. Tužitelj je djelomično povukao svoj zahtjev, a tuženik se tom povlačenju nije protivio.
8. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pregled prometa po kreditu, nalog za odašiljanje otkaza ugovora o kreditu, izvadak iz poslovnih knjiga, otkaz kredita, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., izvršen je uvid u pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka Darka Prpića, te je proveden dokaz saslušanjem navedenog vještaka te svjedoka FS.
9. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
10. Među strankama nije sporno da je dana 26. ožujka 2007. godine sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,50% godišnje. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja, kao i to da je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao.
11. Sporno je da li su ove promjene bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu sa općim uredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome, da li se radi o ništavim odredbama, te da li tužitelj osnovano ima pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove prema čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje ZOO).
12. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlike između tečaja CHF na dan isplate Ugovora u odnosu na tečaj na dan pojedinog plaćanja.
13. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. godine donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
14. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. godine donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
15. Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,
- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U- III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. godine ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. godine donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. godine potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
16. Prema odredbi čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a. st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.
17. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.
18. S obzirom da je u konkretnom slučaju sud vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, na tuženiku je teret dokaza tvrdnje o odgovarajućoj obaviještenosti potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora pa je tuženik mogao predložiti da se sasluša njegov zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora.
19. Svjedok FS u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika te je od 2003. godine radila kao osobni bankar. Tada je učila o kreditima i od tada sa kreditima i radila. Tužitelja se sjeća kao klijenta, međutim, nekih konkretnih pravnih poslova ili kredita se ne sjeća. Zna da je dizao kredit, ali ne sjeća se na koji način i o čemu su vezano uz taj kredit razgovarali. U to vrijeme su najčešće dolazili klijenti koji su tražili kredit u CHF. Inače je sa svim klijentima na uobičajeni način i u skladu sa našim uvjetima. Ne sjeća se nekih posebnih upozorenja. Ne sjeća se da li je prilikom prezentiranja kredita u EUR i kredita u CHF klijentima ukazivala na bilo kakve razlike između kredita sa valutnom klauzulom u EUR i kredita sa valutnom klauzulom u CHF. Klijente nije upozoravala kod kredita sa valutnom klauzulom u CHF na neki povećani rizik, jer se radilo o klijentima koji su došli s namjerom da uzmu kredit u CHF i samo se o toj valuti razgovaralo. U to vrijeme nisu ni smjeli nuditi kredite u CHF, ona je odobrila samo par takvih kredita i uvijek se radilo o klijentima koji su izričito tražili kredit u CHF. Ne može se točno sjetiti, ali misli da je i tužitelj sigurno među tim klijentima koji su tražili kredit u CHF. U to vrijeme su imali smjernice prema kojima su uvijek prvo nudili kredite u eurima, kasnije u kunama. Tuženik je među zadnjim bankama uveo kredite u CHF. Ne može se sjetiti da li su klijenti odlazili iz razloga što u početku nisu imali u ponudi kredite u CHF. Ne zna da li je banka znala za buduće kretanje valute CHF. Uvijek se govorilo samo o tome kako je CHF stabilna valuta i to je bio razlog zbog kojeg su najčešće uzimali te kredite. Nije nagovarala klijente na sklapanje ugovora u CHF. Klijenti su imali prilike pročitati ugovor, jer je rok korištenja svakog kredita šest mjeseci. Klijentima nije objašnjavala što znači valutna klauzula, jer klijente kad dolaze po kredit to ne zanima. Ne može pojasniti taj odgovor i ne zna da li je pokušavala klijentima objasniti pojam valutne klauzule.
20. Sud je u bitnom prihvatio iskaz svjedokinje FS, obzirom je ista iskazivala načelno i u odnosu na uobičajeno postupanje s klijentima. Međutim, s obzirom da se ne sjeća konkretnog pregovaranja s tužiteljem, isti nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
21. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
22. Iz navedene odredbe proizlazi da je za svojstvo potrošača sukladno Zakonu o zaštiti potrošača bitna svrha zbog koje se sklapa pravni posao.
23. U konkretnom slučaju je pravni posao sklopio tužitelj kao fizička osoba, a kredit mu je bio potreban za dovršenje kuće.
24. Navedenom pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te se nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je, također, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
25. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednaka vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa – načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, međutim kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.
26. Sukladno navedenom to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.
27. Stoga je tuženiku kao instituciji koja se bavi kreditiranjem bila poznata ili trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, ali je unatoč tome plasirao takve kredite potrošačima, koji su u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredaba može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta, zbog čega postoji kod tuženika odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi, te posljedično povrata onog što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.
28. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.
29. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imala utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjena kamatne stope sukladno odluci banke te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, niti je dokazao da je tužitelja prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestio te informirao o rizicima vezano uz valutu CHF ili pak parametrima o kojima ovisi promjena tečaja.
30. U odnosu na navode da određene uplate po predmetnom Ugovoru nije vršio tužitelj, već druga osoba, pa da tužitelj u tom smislu ne bi bio aktivno legitimiran tražiti povrat, valja navesti da je spomenuta okolnost neodlučna kod činjenice da su uplate vršene po Ugovoru o kreditu kojeg je zaključio tužitelj kao korisnik i da je tuženik primio te uplate upravo po tom Ugovoru te da u konkretnom slučaju nije došlo do preuzimanja duga, niti pristupanja dugu. Ukoliko je došlo do preuzimanja ispunjenja u smislu odredbe članka 103. stavka 1. ZOO, tada tuženik kao vjerovnik nema nikakvo pravo prema trećoj osobi koja je preuzela ispunjenje (stavak 3. članka 103. ZOO) jer ta osoba odgovara samo dužniku. Stoga ako je i na ovaj način povećana imovina tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe, tada je korisnik kredita legitimiran tražiti povrat, a ne treća osoba jer ona nije ni u kakvom odnosu s tuženikom kao vjerovnikom.
31. U odnosu na navode tuženika da je kredit otkazan i da je time Ugovor o kreditu prestao postojati pa da više ne postoji dužničko-vjerovnički odnos između stranaka, ističe se da se citirane odredbe odnose na sve ugovore, jer tim odredbama nije propisano da se odnose samo na one ugovore u kojima još postoji dužničko-vjerovnički odnos između stranaka, pa dakle činjenica da je kredit otkazan nije zapreka za odlučivanje o tome jesu li pojedine njegove odredbe ništetne i o povratu stečenog bez osnova ako se utvrde ništetnima.
32. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo kao prethodno pitanje utvrditi ništetnim odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF.
33. Prema odredbi čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
34. Iz toga nadalje proizlazi da tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora.
35. Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 523.325,47 kn.
36. Stalni sudski vještak u svom očitovanju navodi da je ukupan iznos po kojem je banka zadužila tužitelja po kreditu iznosi 1.431.342,28 kn, a ukupne uplate tužitelja po kreditu iznose 2.044.080,62 kn. Ukupan izračun zateznih kamata po kreditu iznosi 211.273,58 kn ukoliko bi se primijenio tečaj na dan isplate kredita 1 CHF = 4,555445. Ukupna razlika naplaćena s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita (1 CHF = 4,555445) za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 612.738,34 kn, odnosno prema eurskom fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) više plaćeni iznos iznosi 81.324,35 EUR. Ukupni troškovi po kreditu iznose 119,14 CHF odnosno kunska protuvrijednost 680,00 kn. Ukupne zatezne kamate po kreditu iznose 43.836,39 CHF, odnosno kunska protuvrijednost 289.464,19 kn. Ukupan iznos troškova i zateznih kamata (680,00 kn + 289.464,19 kn) iznosi 290.144,19 kn. Ukupne uplate tužitelja iznose 2.044.080,62 kn. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita (30.03.2007.g.) za sve anuitete koje dospijevaju u razdoblju od 01.05.2007. do 01.09.2013. godine, uključujući otkaz kredita 18.09.2013. godine iznosi 518.916,87 kn. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 520.662,09 kn, odnosno prema eurskom fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) više plaćeni iznos iznosi 69.103,72 EUR. Ukupne uplate tužitelja u iznosu 2.044.080,62 kn, umanjene za iznose anuiteta u kn po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja u iznosu od 1.738.985,59 kn i zatezne kamate i troškove u iznosu 290.144,19 kn daju razliku od 14.950,84 kn. Razlika od 14.950,84 kn, protuvrijednost EUR-a prema fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) u iznosu 1.984,32 EUR se ne može utvrditi s kojeg naslova je naplaćena. U odnosu na fiksnu kamatnu stopu vještak ističe kako je zadatak Suda glasio: - Utvrditi eventualnu preplatu na mjesečnoj razini ako bi se kao tečaj valute CHF uzeo onaj tečaj na dan isplate te primijenio na čitavo ugovorno razdoblje trajanja kredita temeljem Ugovora o kreditu od 26. ožujka 2007. godine, prema čemu vještak stoji pri izradi Nalaza i mišljenja. Nadalje, prilikom izračuna valutne klauzule, vještak je koristio datume koji proizlaze iz dokumentacije u spisu Prometi po kreditu prema kojima je tužitelj u cijelosti otplatio kredit nakon otkaza kredita, 30.11.2015. godine, podmirujući glavnicu i kamatu te zatezne kamate. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 1.720,84 kn, odnosno prema eurskom fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) manje plaćeni iznos iznosi 231,62 EUR.
37. Povodom prigovora stranaka proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka, koji je u svom iskazu naveo kako ostaje u cijelosti kod danog pisanog očitovanja od 19. srpnja 2022. godine te je u navedenom očitovanju uzeo u obzir podneske tužitelja i podneske tuženika te su izračuni razlika valutne klauzule u odnosu na promjenu tečaja kako pozitivne, tako i negativne razlike iskazane na stranici 11 i 12 očitovanja te ukupna razlika pozitivnih i negativnih razlika iznosi 518.916,87 kn, a pozitivne razlike iskazane na stranici 13 i 14 iznose 520.662,09 kn, a samo negativne razlike iskazane na stranici 15 u ukupnom iznosu 1.745,22 kn. Da li će se primjenjivati samo pozitivne razlike ili i pozitivne i negativne je pravno pitanje. Dan otkaza ugovora o kreditu je prema evidencijama tuženika evidentiran s danom 18. rujna 2013. godine, a tužitelj je cjelokupna dugovanja prema tuženiku u cijelosti platio 30. studenog 2015. godine te su u obzir uzeti svi plaćeni iznosi po kreditu. U obzir prilikom izračuna valutne klauzule je uzeto u obzir iznos anuiteta u CHF od 178.879,91 CHF. U navedeni izračun na gore citiranim stranicama očitovanja nije uključen iznos zakonskih zateznih kamata i drugih troškova koje je tužitelj plaćao tuženiku po navedenom kreditu, već je izračun valutne klauzule izračunat na iznos anuiteta u CHF prema obračunu tuženika evidentiran na njegovim karticama kada je plaćen te primjenom navedenog tečaja na dan plaćanja je uspoređen s iznosom koliko bi to iznosilo kuna po tečaju na dan isplate kredita te taj iznos iskazan kao razlika. Na dan 30. studenog 2015. godine preostali iznos glavnice je iznosio 178.879,91 CHF te je tuženik evidentirao da je i navedeni iznos podmiren s danom 30. studenog 2015. godine te je izvršio i povrat više plaćenih sredstava u korist tužitelja, a ja sam u svom nalazu, odnosno očitovanju na naprijed navedenim stranicama uzeo iznos anuiteta u CHF i preostale glavnice od dana 18. rujna 2013. godine te je navedeni izračun napravljen bez zateznih kamata te je taj iznos CHF anuiteta i preostale glavnice pomnožen sa tečajem koji je banka primijenila na dan plaćanja i uspoređen sa početnim tečajem važećim na dan isplate kredita. U izračun razlike valutne klauzule za plaćeni anuitet i preostalu glavnicu za cijelo vrijeme trajanja nije uzeta u obzir zatezna kamata koju je banka posebno obračunavala i naplaćivala od tužitelja te naplaćeni iznos zateznih kamata nije uzet u obzir te nisu uzete u obzir ni uplate u iznosu koje pokrivaju zatezne kamate.
38. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sa očitovanjima, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije te je stalni sudski vještak svojim usmenim očitovanjem otklonio prigovore stranaka.
39. Neosnovan je i prigovor tuženika da je vještak izračun sačinio uvaživši samo više plaćene iznose jer je temelj ovog postupka tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopio u svojstvu potrošača. Tužitelj od tuženika, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio (primio je samo isplaćeni iznos kredita). Stoga niti tuženik, koji nije niti potrošač, temeljem citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlašten tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa.
40. To tim više što tuženik u ovom postupku nije istaknuo prigovor radi prijeboja niti postavio protutužbeni zahtjev u odnosu na navedene iznose.
41. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
42. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa došlo je do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a.
43. Rukovodeći se objedinjenim pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
44. U slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a, petogodišnji rok zastare propisan člankom 225. ZOO-a, počeo je teći pravomoćnošću sudske odluke u kojoj je odlučeno o ništetnosti te ugovorne odredbe, tj. od 14. lipnja 2018. godine.
45. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj ustao s tužbom 13. veljače 2020. godine, a s obzirom na ranije izneseno, zastara za restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli počela je teći 14. lipnja 2018. godine. Dakle, opći zastarni rok od 5 godina nije pretekao prije utuženja na osnovu isplate zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
46. Visina tužbenog zahtjeva u odnosu na posljedice ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 69.103,73 eur.
47. Stoga je valjalo u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti i temeljem odredbi čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a odlučiti kao u izreci pod točkom I.
48. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. - 1.300,00 eur, za sastav podnesaka od 30.04.2020.g., 26.11.2020.g., 23.06.2021.g. i 20.01.2025.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 1.300,00 eur, te za zastupanje na ročištima 07.12.2020.g., 10.03.2021.g., 09.06.2022.g., 03.05.2023.g. i 06.02.2025.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 1.300,00 eur, što ukupno iznosi 13.000,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 3.250,00 eur ukupno iznosi 16.250,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 eur i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,62 eur, tako da ukupno trošak tužitelja iznosi 17.510,88 eur.
49. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
50. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u smislu čl. 158. st. 1. ZPP-a u odnosu na djelomično povlačenje tužbe umanjenjem zahtjeva nakon nalaza i mišljenja vještaka, jer je tužitelj u konačnici u cijelosti uspio u parnici, pri čemu se upućuje i na odluku suda EU od 16. srpnja 2020. godine u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, slijedom čega je odlučeno kao u stavku
III. izreke presude.
U Zagrebu, 19. ožujka 2025. godine
Sudac:
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
