REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3226/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Akcionarsko društvo za promet nafte, naftnih derivata i prirodnog gasa „Nestro petrol“ a.d., Banja Luka, Ul. kralja Alfonsa XIII, br. 9, Bosna i Hercegovina, OIB: 17403811430, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 54, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi utvrđenja i isplate iznosa od 96.974,00 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-69/2023-8 od 21. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-69/2023-8 od 21. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-69/2023-8 od 21. srpnja 2023. odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je na dan 24.07.1991. društvena pravna osoba RO „ENERGOPETROL”, Bosanski Brod, kasnije RO ENERGOPETROL Sarajevo, OOUR Energopetrol Bosanski Brod imala stečeno pravo gradnje na temelju kojega su izgrađeni objekti na dijelu nekretnine upisane kod Zemljišnoknjižnog suda u Novoj Gradiški, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] javna cesta, prije k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Autoput površine 392166 m2, upisano kao „društveno vlasništvo” na kojem je nositelj prava korištenja bio SIZ za ceste SRH, Zagreb, Vončinina 3, i to: zgradu benzinske postaje površine 250 m2, tri nadstrešnice ukupne površine 60 m2, separator ulja veličine 3,5 m x 3,5 m, septičku jamu veličine 3,5 x 2,5 m sa pripadajućom kanalizacijskom mrežom i putnu mrežu površine 3.500 m2, 5 spremnika zapremine 50 m3, 2 spremnika zapremine 100 m2, koje su porušene radi izgradnje nove benzinske postaje što je tuženik dužan priznati.

2. Utvrđuje se da društvenoj pravnoj osobi RO „ENERGOPETROL”, Bosanski Brod, kasnije RO ENERGOPETROL Sarajevo, OOUR Energopetrol Bosanski Brod pripada (postoji) pravo potraživanja od tuženika na naknadu za srušene objekte u ukupnoj vrijednosti u iznosu od 96.974,00 EUR, što je tuženik dužan priznati, a koji iznos dospijeva stupanjem na snagu bilateralnog sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji će biti sklopljen na temelju Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (Narodne novine, br. 2/2004) ili do izuzimanja od zabrane sukladno Uredbi o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 36/1991), Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 29/1994) ili Odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini (Narodne novine, br. 46/2000) te je tuženik navedeni iznos dužan isplatiti u roku od 15 dana od nastupanja jednog od navedenih uvjeta.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena, koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzrokovani parnični trošak u iznosu od 5.062,71 euro /38.145,00 kuna roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava tužiteljeve žalbene navode kao neosnovane i predlaže presudu potvrditi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj konkretnim žalbenim navodima nije obrazložio žalbene navode o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev da se utvrdi da Radna organizacija Energopetrol (dalje: RO Energopetrol) ima stečeno pravo gradnje na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i da tužitelju pripada pravo potraživati od tuženice iznos od 96.974,00 EUR na ime naknade za srušene objekte benzinske stanice. Tužitelj tvrdi da je tuženica srušila objekte koje je društveno pravna osoba (prednik tužitelja) izgradila na temelju Ugovora za ustupanje zemljišta za izgradnju pratećih uslužnih objekata tipa C na lokaciji Nova Gradiška - JUG na 320 km (autocesta Zagreb-Beograd) koji je bio zaključen između RSIZ za ceste SR Hrvatske i društveno pravne osobe. Objekti koji su bili sagrađeni (i srušeni) su benzinska stanica i prateći objekti.

8. Prvostupanjski sud je zauzeo stav da je predmetna nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvan prometa jer je upisana rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižni odjel Nova Gradiška poslovni broj Z-5229/2017-2 od 23. svibnja 2017. kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske na temelju članaka 123. i 124. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22 i 4/23), kojim upravljaju Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb. U konkretnom slučaju riječ je o nekretnini koja je sastavni dio autoceste i kao takva je stvar izvan prometa, koja je u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske na kojoj se ne mogu stjecati nikakva stvarna prava. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka prvostupanjski sud je utvrdio da je, na tada prvobitnoj k. č. br. [katastarska čestica] u A-listu, nekretnina označena kao autocesta, a u B-listu je pod poslovni broj Z-1660/1989 upisano društveno vlasništvo pod upravljanjem tada SIZ-a za ceste SR Hrvatske pa je zaključak prvostupanjskog suda i da je u prijašnjem društveno političkom sustavu nekretnina bila stvar izvan prometa, na kojoj je pravo korištenja mogla imati samo zakonom ovlaštena pravna osoba ili tijelo, a to je bio SIZ-a za ceste SR Hrvatske. U prilog svog zaključka prvostupanjski sud se poziva na zakonska rješenja iz Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 29/84, 42/86, 24/87 i 47/89) do Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11) prema kojima su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske i da se ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim zakonom pa tako i na k. č. br [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Prvostupanjski sud smatra da na temelju priložene građevinske i uporabne dozvole prednik tužitelja nije mogao steći pravo građenja, već je osoba koja je gradila prateće objekte na cestovnom zemljištu mogla imati samo određena prava u obveznopravnom smislu na temelju ugovora s RSIZO za ceste, sada Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb, i to za određeno vrijeme. Neosnovanim je ocijenjen i tužiteljev zahtjev kojim traži da se utvrdi da RO Energopetrol Bosanski Brod, kasnije RO Energopetrol Sarajevo, OOUR Energopetrol Bosanski Brod pripada pravo potraživanja naknade za srušene objekte u ukupnoj vrijednosti od 96.974,00 EUR koji će dospjeti stupanjem na snagu bilateralnog sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji će biti sklopljen na temelju Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije i Aneksa G. Prvostupanjski sud je tako odlučio jer smatra da tužitelj veže dospijeće svoje tražbine za buduću neizvjesnu činjenicu zbog čega je zahtjev neodređen, preuranjen i upitne izvjesnosti. Osim toga prvostupanjski sud smatra da pravnom predniku tužitelja ne pripada pravo na potraživanje prema Republici Hrvatskoj, jer nije mogao biti vlasnik niti nositelj prava korištenja i prava građenja na predmetnoj nekretnini. Osim toga predmetno potraživanje i kada bi postojalo prvostupanjski sud je ocijenio da bi bilo u zastari.

9. Suprotno žalbenim navodima da je prvostupanjski sud pogrešno odredio vrijednost predmeta spora ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud rješenjem od 28. lipnja 2023. pravilno odredio vrijednost predmeta spora od 96.974,00 EUR (list 140. spisa). Tužitelj je označio vrijednost predmeta spora na 9.290,99 EUR, a kako tužitelj traži da se utvrdi da ima pravo potraživati iznos od 96.974,00 EUR to ovaj sud nalazi da tužiteljev deklaratorni zahtjev sadrži i zahtjev na isplatu. Za dodati je da nije odlučno je li zahtjev upravljen na isplatu (kondemnatorni) ili pak na utvrđenje (deklaratorni), kao u konkretnom slučaju, jer odredbom članka 35. ZPP-a nije izričito propisano da bi glavni (novčani) zahtjev trebao biti postavljen isključivo kao kondemnatoran zahtjev. Kako prvostupanjski sud sukladno članku 40. stavku 3. ZPP-a i po službenoj dužnosti, ako ocijeni da je vrijednost predmeta spora određena suviše nisko ili visoko, može sam odrediti vrijednost predmeta spora, to ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud postupio sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

10. Nadalje, valja navesti da tužitelj nije tvrdio da je Republika Hrvatska (neko njezino tijelo) donijela akt kojim mu priznaje pravo vlasništva na spornoj benzinskoj stanici i pomoćnom objektu. Tome je za dodati da tužitelj nije tvrdio da ima upisano pravo korištenja na predmetnoj čestici niti pravo korištenja proizlazi iz priložene Građevinske dozvole poslovni broj UP/Io-08-719/1-1986 od 6. lipnja 1986. (list 25. spisa) i Dozvole za upotrebu poslovni broj UP/Io-08-1221/1987 od 29. listopada 1987. (list 27. spisa).

11. Prvostupanjski sud se pregledom Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 29/84, 42/86, 24/87 i 47/89) do Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 153/09) utvrdio da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Tome je za dodati i da Zakonom o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC) u članku 3. stavku 1. propisano je da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Stavkom 2. je određeno da se javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Stavkom 3. je propisano da se na javnoj cesti može osnovati pravo služnosti i pravo građenja radi izgradnje komunalnih, vodnih, energetskih građevina i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme, na način propisan ovim Zakonom.

12. Što sve čini javnu cestu propisano je odredbom članka 4. točke 4. ZC-a prema kojem je određeno da je cestovno zemljište u površini, koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima, kao i za potrebe kretanja bicikala i pješaka te naplatu cestarine predviđeni projektom ceste (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, punionice za električna vozila i druga alternativna goriva, servisi, parkirališta, odmorišta, nogostupi, biciklističke prometnice, zelene površine, ugibališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i drugi). Tužitelj u žalbi ne osporava da se benzinska stanica nalazila uz autocestu. Dakle, sukladno članku 4. točki 4. ZC-a i prostor benzinske stanice čini dio javne ceste stoga ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da cijela predmetna čestica čini javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Prednik tužitelja nije imao upisano pravo građenja u listu C prema povijesnom izvatku koji prileži spisu, a cijela čestica oznake k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja SIZ za ceste SR Hrvatska (list 29.-35. spisa). Pravilno je stoga prvostupanjski sud zaključio da nije osnovan tužiteljev deklaratorni zahtjev da tužiteljev prednik ima stečeno pravo gradnje na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica]. Naime, eventualna prava mogla bi proizlaziti iz obveznopravnog odnosa iz Ugovora za ustupanje zemljišta za izgradnju pratećih uslužnih objekta tipa C na lokaciji Nova gradiška - JUG na 320 kn koji su sklopili RSIZ za ceste SR Hrvatska i RO Energoinvest-Energopetrol Sarajevo, OOUR Energopetrol Bosanki Brod. Tome je za dodati da tužiteljev zahtjev kojim traži utvrđenje da njegov prednik ima stečeno pravo građenja nije osnovan prema odredbama Zakona o cestama niti prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) niti tužitelj tvrdi da bi pravo na koje se poziva imao prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80 i 36/90, „Narodne novine“ broj 53/91 i 91/96).

13. Suprotno žalbenim navodima odredbe Aneksa G i Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 2/04) nije moguće primijeniti neposredno, odnosno - nema mogućnosti izravnog vraćanja imovine ili obeštećenja u odnosu na pravne osobe iz Republike Bosne i Hercegovine, odnosno, Aneksa G do sklapanja bilateralnog ugovora, a zbog postavljenih općih načela - ne predstavlja podoban akt za neposrednu primjenu te ne daje pojedinačna prava osobama u konkretnim slučajevima. O pitanjima sukcesije je potrebno sklopiti nove ugovore, a ti će ugovori zajedno s Ugovorom o pitanjima sukcesije konačno riješiti uzajamna prava i obveze država sljednica. Prema tome, Aneks G Ugovora po pitanju sukcesije sadrži samo osnovna načela na kojima se zasnivaju pitanja sukcesije u odnosu na privatnu imovinu i stečena prava građana i pravnih osoba za čiju primjenu bi trebalo sklopiti dodatne bilateralne ugovore, a takve ugovore Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina nisu sklopili, što je i prvostupanjski sud utvrdio pa slijedom toga pravilno odbio i utvrđenje da predniku tužitelja na temelju odredbe Aneksa G i Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije pripada pravo potraživati naknadu za srušene objekte u iznosu od 96.974,00 EUR.

14. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud dosudio tuženici i trošak odgovora na prijedlog za mirno rješenje spora jer je taj trošak bio potreban u postupku iz članka 186.a ZPP-a. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 163. ZPP-a i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a koje pojedinačne troškove je prvostupanjski sud pravilno dosudio tuženici.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec