Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1480/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji po sucu tog suda Senki Kirša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EHV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Hermina Baraković, odvjetnica iz Rijeke, protiv tužene EH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tatjana Starčević, odvjetnica iz Rijeke, radi predaje u suposjed, nakon glavne i javne rasprave održane dana 12. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, po objavi od 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženici EH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EHV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u suposjed ¼ dijela kč. [katastarska čestica] označenu kao kuća i gospodarska zgrada, dvorište površine 778 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 2. suvlasničkog dijela: 51/100 etažno vlasništvo (E-2) u naravi 2. stan broj 2 na prvom katu, koji se sastoji od hodnika, kupaonice s wc-om, 2 sobe, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka i balkona, ukupne površine 70,70 m2 s pripadajućim stepenicama površine 1,60 m2, pripadajućim predulazom površine 3,84 m2, te pripadajućom konobom u prizemlju površine 18,22 m2, sveukupne površine 94,36 m2.

II. Nalaže se tuženici EH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EHV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u visini od 2.678,09 EUR-a (slovima: dvije tisuće šesto sedamdeset i osam eura i 09 centi), uvećano za pripadajuće zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja do isplate, a određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki II. izreke ove presude, do traženog iznosa od 2.865,59 EUR-a.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su stranke utvrđene zakonskim nasljednicima iza pok. ŽH u ostavinskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci i to javnim bilježnikom Marijom Grozdanić Dekleva kao povjerenikom suda pod posl.br. O-331/15, UPP-OS-20/15. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl.br. O-331/15 od 1. srpnja 2016. prekinut je ostavinski postupak iza pok. ŽH te je sud uputio zakonsku nasljednicu ovdje tuženu da pokrene parnicu protiv sunasljednika ovdje tužitelja radi izdvajanja iz ostavine određenog novčanog iznosa sa tekućeg računa ostavitelja kao i njezine posebne imovine te radi utvrđenja da je temeljem bračne stečevine u braku s ostaviteljem stekla pravo suvlasništva u ½ dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pok. ŽH da je upisan kao vlasnik kč. [katastarska čestica] označene kao kuća i gospodarska zgrada, dvorište površine 778 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 2. suvlasničkog dijela: 51/100 etažno vlasništvo (E-2) u naravi 2. stan broj 2 na prvom katu, koji se sastoji od hodnika, kupaonice s wc-om, 2 sobe, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka i balkona, ukupne površine 70,70 m2 s pripadajućim stepenicama površine 1,60 m2, pripadajućim predulazom površine 3,84 m2, te pripadajućom konobom u prizemlju površine 18,22 m2, sveukupne površine 94,36 m2. Tužena da u cijelosti koristi nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je istu tužitelj prethodno dopisom od 22.8.2016. pozvao da mu omogući suposjed nekretnine, te da istom preda ključ od ulaznih vrata stana. U predmetnom dopisu tužitelj da je predložio da postignu dogovor glede korištenja nekretnine, no tužena do danas nije postupila po dopisu niti se obratila tužitelju. Prema članku 3 Zakona o nasljeđivanju nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njene smrti. Sukladno čl. 141. st. 1. Zakona o nasljeđivanju do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravitelju izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Budući da tužena onemogućava tužitelju suposjed predmetne nekretnine kao sunasljedniku to predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

2.U odgovoru na tužbu tužena navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nesporno da je da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 1. srpnja 2016. pod posl.br. O-331/2015 prekinut ostavinski postupak iza pok. ŽH, sina E, rođenog dana **.**.1952., a umrlog dana **.**.2015., umirovljenika iz [adresa].Zakonska nasljednica supruga ostavitelja EH iz [adresa] upućena je da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu protiv sunasljednika sina ostavitelja EHV iz [adresa], radi izdvajanja iz ostavine određenog novčanog iznosa sa tekućeg računa ostavitelja koji se vodi kod Podravske banke d.d. IBAN broj: [broj bankovnog računa] kao njezine posebne imovine,te radi utvrđenja da je temeljem bračne stečevine u braku s ostaviteljem stekla pravo suvlasništva u ½ dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da navedeni dio imovine ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. ŽH, te o podnesenoj tužbi obavijesti sud preslikom iste. Prekid je određen do pravomoćnog okončanja parnice. Sukladno navedenom, tužena da je pred Općinskim sudom u Rijeci inicirala parnični postupak radi izdvajanja imovine iz ostavinske imovine iza pok. ŽH, pa tako i ½ dijela predmetne nekretnine, a koji postupak se vodi pod posl.br. P-668/2017. Stoga tužena prvenstveno predlaže da sud izvanraspravnim rješenjem odredi prekid ovog postupka sve do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pri Općinskom sudu u Rijeci, pod posl.br. P-668/2017, sve sukladno članku 213. ZPP-a. Nadalje, tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja obzirom je isti suprotan odredbi članka 38. stavak 1. Zakona o vlasništvu koji glasi: "(1) Nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika." U konkretnom slučaju, tužena ne spori da je u neposrednom posjedu predmetne nekretnine kao što je to ostalom već duži niz godina obzirom se radi o dijelu obiteljske kuće (stanu/etaži) u kojoj je živjela sa pok. ZH, svojim suprugom. Tužitelj nikada nije prebivao u predmetnoj nekretnini. Nesporno je i to da u odnosu na predmetnu nekretninu nisu određeni suvlasnički omjeri (nekretnina je još uvijek upisana na pok. ŽH) niti je izvršena njezina dioba. Slijedom prednjeg, obzirom na gore navedene nesporne činjenice, tužitelju da ne pripada pravo na suposjed predmetne nekretnine obzirom da bi se njezinom predajom u suposjed povrijedilo pravo tužene budući nisu utvrđeni suvlasnički udjeli između njih odnosno nije izvršena dioba predmetne nekretnine. U svakom slučaju, mišljenje je tužene da sud ne može naložiti predaju stvari u suposjed tužitelju, ako nije utvrdio suvlasničke udjele budući da suvlasnik ima pravo posjedovati stvar razmjerno svom udjelu. Ovo tim više obzirom na pokrenuti parnični postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. P-668/2017, a u kojem postupku je tužena tražila da se iz ostavine ostavitelja pok. ŽH izdvoji ½ predmetne nekretnine, te da se imenovana utvrdi vlasnicom. Tužena nadalje ističe da bi se eventualnim usvajanjem tužbenog zahtjeva povrijedilo i njezino pravo na dom, zaštićeno odredbama članka 34. Ustava Republike Hrvatske te članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima kojima se jamči nepovredivost doma kao i poštovanje privatnog i obiteljskog života. Sukladno prednje navedenom, tužena ističe da joj pripada i jače pravo na posjed predmetne nekretnine u odnosu na tužitelja. Tužena nadalje također osporava navode tužitelja da ju je isti dopisom od 22.8.2016 pozvao da mu omogući suposjed nekretnine, te da istome preda ključ od ulaznih vrata budući da tužena nikada nije zaprimila predmetni dopis. Zbog svega naprijed navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te istoga obveže na naknadu parničnog troška tuženoj.

3.Proveden je dokazni postupak uvidom u presliku Zapisnika od 4. svibnja 2015. posl.br. O-331/2015 (list 5-6 spisa), u presliku Rješenja OS u Rijeci posl.br. O-331/2015-4 od 1. srpnja 2016. (list 7spisa), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa), u presliku dopisa od 22.8.2016. (list 9 spisa), izvršen je uvid u presliku tužbe tužiteljice EH protiv tuženika ŽHV, radi utvrđenja i izdvajanja dijela iz ostavinske imovine (list 21-26 spisa), u presliku Rješenja o nasljeđivanju OS u Rijeci posl.br. O-1727/06-5 od 20. prosinca 2006. iza pok. LH (list 30 spisa), u presliku rješenja o nasljeđivanju OS u Rijeci posl.br. O-488/01 od 17. ožujka 2003. (list 31 spisa), u presliku odgovora na tužbu izjavljene u predmetu P-668/17 (list 32-34 spisa), u presliku Potvrde od 23.3.1994. (list 35 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige (list 36 spisa), saslušana je tužena EH (list 38 spisa), te je saslušana svjedokinja SH (list 48 spisa).

4.Tužitelj, uredno pozvan, nije pristupio sudu na ročište na kojem je bilo određeno provesti dokaz saslušanjem stranaka.

5.Po provedenom postupku donijeta je prvostupanjska presuda i rješenje posl. broja P-359/2017 od 22. ožujka 2018. kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te je odbijen prijedlog tužene za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem P-668/201.

6.Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-3181/2018 od 27. listopada 2020. ukinuta je prvostupanjska presuda i rješenje i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. U obrazloženju citiranog rješenja navodi se da u ovom predmetu nije sporno da su stranke zakonski nasljednici iza pokojnog ŽH, te da spornu nekretninu posjeduje samo tuženica. Prvostupanjski sud usvojio je tužbeni zahtjev, polazeći u načelu od pravilnog stava, da svi sunasljednici do razvrgnuća upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima. To pravo proizlazi iz odredbe čl. 141. ZN. Međutim, odredbom čl. 42. st. 1. ZV propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na posjed, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, a odredbom čl. 37. ZV propisano je da je svaki suvlasnik vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela (st. 4.) te da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva (st. 6.). Iz navedenog slijedi, da svaki suvlasnik ima pravo stvar posjedovati zajedno s ostalim suvlasnicima razmjerno svom dijelu. U konkretnom slučaju, ostavinski postupak još nije završen, odnosno isti je prekinut, a tužena je upućena u parnicu radi utvrđenja da predmetna nekretnina, u ½ dijela predstavlja njezinu bračnu stečevinu. Zbog toga, prvostupanjski sud, bez obzira što je tužitelj u ovom trenutku sunasljednik iza pokojnog ŽH, ne može naložiti tuženoj predaju stvari u suposjed tuženiku, a pri tom ostaviti otvorenim pitanje veličine suvlasničkih dijelova (Rev-1235/15-5). U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno razmotriti prijedlog tužene o prekidu ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, poslovni broj P-668/17, ili će u ovoj parnici odlučiti o suvlasništvu stranaka na spornoj nekretnini, odnosno o veličini njihovih suvlasničkih dijelova, a potom će odlučiti i o zahtjevu tužitelja za predaju u suposjed sporne nekretnine.

7.U ponovljenom postupku tužena se očitovala podneskom od 17. prosinca 2020., povukla je prijedlog za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod posl. brojem P-668/2017. I nadalje ostaje kod prigovora prava na dom pozivom na čl. 34. Ustava Republike Hrvatske, te članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravim kojima se jamči nepovredivost doma i poštivanje privatnog i obiteljskog života.

8.Tužitelj se očitovao podneskom od 11. siječnja 2021. kojim uređuje tužbeni zahtjev.

9.Tužena se očitovala podneskom od 9. veljače 2021., usprotivila se preinaci tužbe, istaknula je prigovor retencije odnosno prava zadržanja.

10.Rješenjem posl. broja P-1568/2020 od 8. ožujka 2021. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod posl. brojem P-668/2017,a koje rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-1854/2021 sa obrazloženjem da u konkretnom slučaju pitanje suvlasništva predmetnog stana ne predstavlja prethodno pitanje.

11.Sud nije prihvatio prijedlog tužene da se dopunski saslušaju stranke. Radi se o starom predmetu u kojem odlučne činjenice nisu sporne, provedeni su dokazi na okolnost izjavljenih prigovora od strane tužene (pravo na dom),a cijeneći da je saslušanje stranaka supsidijarni dokazni prijedlog.

12.Tužena u svom iskazu u bitnome navodi da se sporni stan nalazi na katu kuće koja se sastoji od dva stana. U prizemlju je bio stan sestre pok. supruga,a koji je prodan. Kada je započela zajednički život sa suprugom, prvo vrijeme živjeli su u garaži dok nisu stan uredili za život. Radi se o lijepom prostranom stanu. Prije 1994.godine da je živjela u baraci sa pokojnim bratom i tu se više ne može vratiti, nema gdje otići i nema druge nekretnine za život. Taj stan je njezin jedini dom. Tužitelj nije nikada živio u tom stanu, želi ga prodati. Ne može mu dati ključeve, ne želi prodati stan jer nema kuda otići, želi da se to riješi.

13.Svjedok SH u svom iskazu navodi da je ŽH poznavala od ranije budući živi u blizini iako ne u neposrednom susjedstvu. Tuženu poznaje od kad se udala za ŽH i došla živjeti u [adresa], a ona je gore već 35 godina. ŽH je živio u tom stanu prije no što se vjenčao sa tuženom. Poznato joj je da su stan uređivali nekih pet godina prije smrti ŽH. Radi se o stanu u kući koja se sastoji od dva stana, s time što je stan tužene na katu, a u prizemlju je stan treće osobe. Ona da je bila u tom stanu u par navrata i može reći da to nije veliki stan, čini joj se dvosobni sa dnevnim boravkom. U tom stanu nije vidjela da živi nitko osim tužene, odnosno pok. ŽH i tužene dok su bili u braku. Poznavala je roditelje ŽH Predmetna se zgrada oduvijek sastojala od prizemlja i kata. Zadnji put je u stanu bila neposredno po smrti ŽH. Tužitelja nije nikada vidjela do smrti ŽH. Pok. ŽH bio je hrvatski ratni invalid, a suprug svjedokinje je u udruzi koja pomaže prilikom organizacije sprovoda u takvim situacijama i tako je upoznala tužitelja. Nakon toga se tužena promijenila, uplašila se, odnosno boji se da će je tužitelj istjerati iz njenog stana. Osobno nije nikada prisustvovala nikakvom razgovoru između stranaka. Iznenadila se kada je tužitelj htio tako agilno sudjelovati u organizaciji sprovoda jer ona je tu 35 godina i nikada ga nije vidjela niti je on bio spomenut u nekakvoj priči. Ne vjeruje da su stranke bile u kontaktu, ali to da je njezino mišljenje. Tjedan dana nakon sprovoda je tužena došla i rekla da je bio tužitelj i da mu je dala auto. Mjesec dana nakon toga je ponovno došla i rekla da je bio tužitelj i da želi da prodaju kuću. Tužena je uvijek dolazila kod nje požaliti se da bi na kraju tresla i iskazivala kako se boji da će je tužitelj izbaciti i da ne zna kuda će ići. Tužena i pok. ŽH ulagali su u predmetnu nekretninu, uređivali su je pet do šest godina prije smrti ŽH. Koliko je njoj poznato tužena nema druge nekretnine i koliko joj je poznato ima mala primanja. Nije joj poznato da bi tužena imala neku osobu koja bi se o njoj mogla brinuti.

14.Ovaj sud prihvaća iskaze saslušane svjedokinje i tužene, cijeni da su isti iskreni i istiniti. Tužena priznaje da je u posjedu i da ne želi predati stan u suposjed tužitelju jer je to njen jedini dom,a navedene činjenice potvrđuje i saslušana svjedokinja koja živi u susjedstvu dugi niz godina i nema razloga biti zainteresirana za ishod ove parnice.

15.Tužitelj u ovom postupku traži da mu tužena preda nekretninu koja čini ostavinsku imovinu u suposjed, te se poziva na čl.3. Zakona o nasljeđivanju prema kojem ostavina prelazi na nasljednike u trenutku smrti ostavitelja,te na članak 141. Zakona o nasljeđivanju koji govori o nasljedničkoj zajednici.Navodi da tužena nije ovlaštena tužitelja isključiti iz suposjeda i to minimalno ¼ dijela predmetne nekretnine neovisno od ishodu parničnog postupka u predmetu koji se vodi pod posl. brojem P-668/201. Poziva se na rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-1854/2021 od 10. rujna 2014. kojim je utvrđeno da ne postoji spor u odnosu na pitanje omjera suvlasništva.

16.Tužena smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan budući da nisu određeni suvlasnički dijelovi ,a i stoga što bi to predstavljalo povredu prava na dom koje je zaštićeno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Europske konvencije o ljudskim pravima kojima se jamči nepovredivost doma kao i poštivanje privatnog i obiteljskog života. Smatra da ima jače pravo na posjed u odnosu na tužitelja, a s obzirom da je u tijeku postupak pod posl. brojem P- 688/2017 u kojem je tužena pored stvarnopravnog zahtjeva istaknula i obveznopravni zahtjev za izvršena ulaganja u predmetnu nekretninu, to u ovom postupku opreza radi stavlja i prigovor retencije odnosno pravo zadržanja.

17.Uvidom u ostavinski predmet iza pok. ŽH koji se vodi pod posl. brojem O-331/2015 utvrđeno je da je ŽH preminuo **.**.2015., te da se kao njegovi nasljednici javljaju tužena EH, supruga ostavitelja i ZHV, sin ostavitelja. Ostavinska imovina sastoji se od nekretnina i to stana u kući sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (predmetna nekretnina), grobnog mjesta na groblju [adresa], te nekretnina koje su bile u suvlasništvu ostavitelja i upisane su u zemljišno knjižnim ulošcima [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatim nekretnina navedenih u posjedovnom listu za k. o. [katastarska općina], te se sastoji od pokretnina i to neisplaćenih sredstava temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-1756/13 i P-759/05, osobnog vozila, mirovine i sredstava na računima pri Podravskoj banci d.d. Koprivnica. Oba nasljednika prihvatila su se nasljedstva temeljem zakona. Pravomoćnim rješenjem od 01.srpnja 2016. prekinut je ostavinski postupak i tužena je upućena na pokretanje parničnog postupka protiv ovdje tužitelja radi izdvajanja iz ostavine određenog novčanog iznosa sa tekućeg računa ostavitelja koji se vodi kod Podravske banke d.d. kao njezina posebna imovina, te radi utvrđenja da je stekla pravo suvlasništva na ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

18.Tužena je postupila po uputi suda i pokrenula parnični postupak na koji je upućena rješenjem suda,a koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl. brojem P-668/2017, preslika koje tužbe prileži na listu 21 do 26 ovog spisa. Predmet nije okončan.

19.Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđene su slijedeće nedvojbene činjenice:

- stan broj 2 na prvom katu koji se sastoji od hodnika, kupaonice sa wc- om, dvije sobe, kuhinje, blagavaone, dnevnog boravka i balkona, ukupne površine 70,70 m2, sa pripadajućim stepenicama površine 1,60 m2, pripadajućim predulazom površine 3,84 m2 i pripadajućom konobom u prizemlju površine 18,22 m2, sveukupne površine 94,36 m2, u zgradi izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini ostavinsku imovinu iza pok. ŽH,

- stranke su zakonski nasljednici ostavitelja,

- tužena je pokrenula postupak radi utvrđenja da je ista suvlasnica stana u [adresa] u ½ dijela s osnove bračne stečevine,

- tužena je jedina posjednica predmetnog stana.

20.S obzirom na uputu iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu Gž-3181/2018 od 27. prosinca 2020. koji je uputio ovaj sud da ne može naložiti predaju stvari u suposjed, a da pri tome ostavi otvoreno pitanje veličine suvlasničkih dijelova, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-1235/2015 od 12. listopada 2016., sud je u ponovljenom postupku odredio prekid,ali je drugostupanjskim rješenjem istog suda Gž-1854/2021 od 10. rujna 2024. izražen stav da veličina suvlasničkih omjera ne predstavlja prethodno pitanje odnosno da je tužitelj u pravu kada navodi da mu pripada ¼ suvlasničkog dijela stana.

21.U ovom je postupku nedvojbeno da su stranke jedini zakonski nasljednici iza pok. ŽH, te da isti nije ostavio oporuku. Tužena je pokrenula postupak kojim traži utvrđenje da je predmetna nekretnina zajednička imovina tužene i pok. ŽH koja je stečena za vrijeme trajanja njihove izvanbračne i bračne zajednice, te da njezin udio u imovini iznosi ½ dijela. Dakle, nedvojbeno je da bi u situaciji kada bi tužbeni zahtjev tužene bio prihvaćen, ostavinsku imovinu iza pok. ŽH činio suvlasnički dio od ½ dijela predmetnog stana,a što znači da ne bi trebalo biti sporno da tužitelju pripada suvlasnički dio od ¼ dijela,u kojem je smislu uredio tužbeni zahtjev u ovom postupku. Protivno navodima tužene, ovaj sud ne smatra da se radi o preinaci tužbe, jer time tužitelj nije promijenio istovjetnost zahtjeva, nije povećao postojeći zahtjev niti je istaknuo drugi zahtjev uz već postojeći, sve pozivom na odredbu članka 191. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23-ZPP).

22.Također se ističe da naš pravni sustav ne poznaje institut tzv. ležeće ostavine budući da sukladno članku 3. Zakona o nasljeđivanju (N.N. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 -ZN) nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti.

23.Člankom 141. ZN-a određeno je da do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do razvrgnuća sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.

24.Prema članku 57. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14- ZV), kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela,ali veličina njihovih udjela nije određena, bez obzira na to što je odrediva, stvar je u zajedničkom vlasništvu. Stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona. Kada je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.

25.Dakle, svaki zajednički vlasnik, svaki sunasljednik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno sa ostalim suvlasnicima. Zajedničkom stvari upravljaju zajedničari zajednički.

26.Nasljednička zajednica prestaje raspodjelom ostavinske imovine na nasljednike rješenjem o nasljeđivanju.

27.Dakle, kada ostavinski postupak iza prednika nasljednika nije dovršen, nasljednici se nalaze u nasljedničkoj zajednici, pa im pripada pravo na suposjed ostavinske imovine i niti jednog se nasljednika ne može isključiti iz suposjeda. U konkretnom je slučaju nasljednička zajednica ostvarena barem u pogledu 1/4 dijela predmetnog stana,a pravna zajednica sunasljednika je zajednica u kojoj nasljedna prava pripadaju svim nasljednicima, ne sam jednom, što znači da i tužitelju pripada pravo na suposjed ostavinske imovine, pa tako i predmetnog stana u [adresa] u kojem živi tužena. (Žup. sud u Splitu, Gžst 301/10 od 17.siječnja 2013.)

28.Slijedom navedenog, nije osnovan navod tužene da tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan iz razloga što nisu određeni suvlasnički udjeli,a pravo tužitelja na posjed i pravo da upravlja stvarima ostavine do diobe nasljedstva ne sprječava okolnost što tužena koristi nekretninu za stanovanje.

29.Tužena smatra da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja došlo do povrede prava na dom kao Ustavom zaštićenog prava,te se poziva na čl. 8. Europske konvencije o ljudskim pravima kojima se jamči nepovredivost doma kao i poštivanje privatnog i obiteljskog života.

30.Što se tiče Ustavom zaštićenog prava na dom, za napomenuti je da je pravo vlasništva također ustavom zaštićena kategorija.

31.Ukoliko se stranka pozove na pravo na dom, sud je u obvezi provesti test razmjernosti.

32.Europska konvencija o ljudskim pravima međunarodni je ugovor o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Konvencija je potpisana u Rimu dana 04. studenog 1950. godine od strane dvanaest zemalja članica novoosnovanog Vijeća Europe,a na snagu je stupila 03. rujna 1953. godine. Hrvatska je Konvenciju i njezine protokole ratificirala 05. studenog 1997. godine postavši

40. zemlja koja je to učinila.

33.Sud je obvezan pružiti zaštitu konvencijskim pravima pojedinaca pri čemu je među najvažnijim pravima zajamčenim Konvencijom pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života koje štiti čl. 8. Konvencije. Člankom 8. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te da se javna vlast neće miješati u ostvarenje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Da bi se u slučaju pozivanja stranke na pravo na dom moglo ocijeniti je li taj prigovor osnovan, u konkretnom slučaju da li bi predaja u suposjed tužitelju predstavljala neopravdano miješanje u pravo tužene na dom, potrebno je provesti test razmjernosti, dakle, utvrditi činjenice na temelju kojih je moguće odgovoriti na pitanja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja,te je li miješanje nužno u demokratskom društvu.

34.Dom u praksi Europskog suda za ljudska prava ima autonomno značenje koje nije vezano uz određenje nekretnine iz domaćeg zakonodavstva koje uređuju prava na nekretninama. Stoga ocjena predstavlja li određeni prostor dom ovisi o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja,a ne o pretpostavkama koje bi izvirivale iz nacionalnog zakonodavstva. Posebice se to odnosi na postojanje dovoljnih i trajnih veza sa određenim mjestom neovisno da li je ujedno i vlasnik tog mjesta.

35.Kada dolazi do ograničenja prava na poštovanje doma, tijelo javne vlasti, u ovom slučaju sudbena vlast, treba voditi računa o tome da ograničenje ne smije ugroziti samu bit prava. I kada je dopušteno valja ga koristiti restriktivno, svako ograničenje treba biti predviđeno zakonom i u skladu sa njegovim ciljem, ne smije se primjenjivati arbitrarno, miješanje mora biti nužno u demokratskom društvu i mora biti u skladu sa legitimnim ciljem i razmjerno.

36.Što se tiče testa razmjernosti , isti se provodi pomoću tri eliminacijska pitanja. Samo jedan negativan odgovor dostatan je za utvrđenje da se radi o povredi prava na dom,a radi se o slijedećem:

- da li je miješanje u skladu sa zakonom,

- da li ima legitiman cilj,

- da li je potrebno u demokratskom društvu.

37.U konkretnom slučaju, miješanje je temeljeno na Zakonu i to odredbama članka 3. i 141. ZN-a, te odredbi čl. 57. ZV-a , te ima legitimni cilj.

38.Nužnost u demokratskom društvu pretpostavlja zadovoljenje neodgodive društvene potrebe i razmjernost predložene mjere u odnosu na legitimni cilj koji se želi postići.

39. Stavljajući u odnos pravo tužene na dom i pravo tužitelja na uvođenje u suposjed, ne dolazi se do nerazmjernosti ta dva prava. Naime, u konkretnom su slučaju suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava. S jedne strane pravo tužitelja na suposjed, a s druge strane pravo tužene na dom,ali koje pravo joj nije ugroženo zahtjevom tužitelja jer tužena ima jednaka prava na posjedovanje predmetne nekretnine kao i tužitelj.

40.Konačno, tužena je istaknula prigovor prava zadržanja.

41.Prigovor prava zadržanja je pravno sredstvo koje omogućuje posjedniku tuđe stvari da zadrži posjed te stvari dok mu ne budu naknađeni nužni i korisni troškovi koje je imao u vezi sa tom stvari. Posjednik mora biti pošten i mora dokazati da je izvršio ulaganja u tu stvar.

42.Na navedene okolnosti tužena u ovom postupku nije predlagala dokaze, pa nije jasno koja je ulaganja izvršila niti je određena njihova visina. Treba reći da se pravo zadržanja može braniti prigovorom kao procesnom radnjom,ali taj prigovor mora biti određen, kako po osnovi tako i po visini. Neovisno o navedenom, pravo zadržanja je jedan od prigovora koji zaustavlja reivindikacijski zahtjev vlasnika stvari sukladno članku 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 ,153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - ZV). Radi se, dakle,o prigovoru u postupku koji se vodi po zahtjevu vlasnika stvari prema posjedniku tuđe stvari koji nema pravo posjedovanja,a što u konkretnom nije slučaj budući je tužena suvlasnica i usvajanjem tužbenog zahtjeva u ovom postupku neće izgubiti svoje pravo na (su)posjed predmetnog stana.

43.Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

44.Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

45.Tužitelju je priznat slijedeći trošak:

-sastav tužbe 100 bodova/200,00 € (Tbr.7.1.)

-pristup ročištima 26.5.2017., 19.10.2017., 23.1.2019., 9.2.2018., 17.2.2021., 12.2,2025. 100 bodova/200,00 € po radnji (Tbr.9.1.), ukupno 1.200,00 €

-sastav podnesaka od 20.9.2017., 11.1.2021., 15.10.2024. 100 bodova/200,00 € po radnji (Tbr.8.1.), ukupno 600,00 €

-sastav žalbe na rješenje 50 bodova/100,00 € (Tbr.10.3.)

-trošak PDV-a od 25% što iznosi 525,00 €

-trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 €.

U Opatiji, 19. ožujka 2025.

S u d a c:

Senka  Kirša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika