REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-728/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Stečajna masa iza Sanitetske kuće Apollonia d.o.o. u stečaju, OIB: 76744843934, Ulica Fra Bone Razmilovića 8, Split, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika UDOBNOST j.d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 01870441565, Strožanačka 12 a, Podstrana, kojeg zastupa punomoćnik Darko Medak, odvjetnik u Splitu, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-127/2023-40 od 10. prosinca 2024., 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protivnika osiguranja i potvrđuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-127/2023-40 od 10. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je radi osiguranja novčane tražbine tužitelja- predlagatelja osiguranja Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. u stečaju, OIB: 76744843934, prema tuženiku-protivniku osiguranja Udobnost j.d.o.o., OIB: 01870441565 u iznosu od 1.548,20 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 6. prosinca 2017., po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te naknada tužitelju-predlagatelju osiguranja troškove ovršnog postupka u iznosu od 225,62 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 6. studenog 2020. kao dan donošenja rješenja o ovrsi po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, određena prethodna mjera zabranom Financijskoj agenciji da tuženiku-protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu tuženika-protivnika osiguranja, isplati sa svih njegovih računa novčani iznos koji je određen prethodnom mjerom (točka I. izreke), određeno je da je zabrana provedena dana dostave ovog rješenja Financijskoj agenciji (točka II. izreke), određeno je da se provedbom prethodne mjere, tužitelj-predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja (točka III. izreke), određeno je da se iznos novčanih sredstava tuženika-protivnika osiguranja kod banke, za koju je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine (točka IV. izreke), da prethodna mjera ima trajati do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točka V. izreke) te je određeno da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa njegovu provedbu (točka VI. izreke).

2. Takvu odluku je prvostupanjski sud donio u ponovljenom postupku, a nakon što je ovaj sud rješenjem poslovni broj Pž-3714/2024 od 25. listopada 2024. uvažio žalbu protivnika osiguranja i ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-127/2023-6 od 22. svibnja 2024. i predmet vratio tom sudu na ponovan postupak. Prvostupanjski sud je nakon ponovljenog postupka zaključio da je tuženik bio u poslovnom prostoru sve do dana do kada mu je tuženik obračunao zakupninu, s datumom 30. rujna 2017., za koje razdoblje postoji obveza na podmirenje obračunate zakupnine, a da će o činjenici na koju ukazuje drugostupanjski sud (da li je Ugovor otkazan s danom 1. rujna 2017. ili je to bilo ranije), odnosno o stupnju izvjesnosti ove činjenice, odluka biti donesena po presudi prvostupanjskog suda od 22. svibnja 2024.

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja. Iznosi da prvostupanjski sud u predmetnom rješenju nije poštivao obvezujuću uputu drugostupanjskog suda i nije zakupni odnos između predlagatelja i protivnika osiguranja cijenio primjenom odredbi čl. 4. st. 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11 i 64/15; dalje: Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora), već da sud razdoblje u kojemu protivnik osiguranja zbog rekonstrukcije prometnice nije mogao iznijeti stvari iz predmetnog poslovnog prostora cijeni kao prešutno produženje Ugovora o zakupu, iako to ne proizlazi iz spisu priloženih isprava. Ukazuje da je zakupni odnos prestao suglasnošću zakupodavca i zakupnika 4. svibnja 2017. pa ako je predlagatelj osiguranja htio teretiti protivnika osiguranja za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2017. do 30. rujna 2017., mogao je to učiniti samo s osnove naknade štete.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud ipak, unatoč shvaćanju drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Pž-3714/2024 od 25. listopada 2024., smatra odlučnom činjenicu da je tuženik nastavio koristiti poslovni prostor nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem od 8. svibnja 2017., sve do 1. rujna 2017. Nadalje, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da iz dopisa stečajnog upravitelja od 1. rujna 2017. proizlazi da poziva tuženika na predaju ključeva pa je iz navedenog zaključio da tuženik nije napustio poslovni prostor niti predao ključeve, a unatoč dopisu koji mu je bio upućen od strane bivše direktorice tužitelja dr. ŠT od 4. svibnja 2017., a na koji se tuženik poziva da je upravo temeljem tog dopisa raskinuo ugovor o zakupu.

7. Prema odredbi čl. 501.a ZPP-a, u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Dakle, za određivanje prethodne mjere po citiranoj odredbi ne traži se da tužitelj bez ikakve sumnje dokaže da će uspjeti u sporu jer bi se u tom slučaju za donošenje prethodne mjere tražio stupanj izvjesnosti, a ne stupanj vjerojatnosti koji predstavlja slabiji stupanj uvjerenja od izvjesnosti.

8. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sljedeće činjenice:

- da je temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 28. veljače 2016., kojeg su stranke zaključile na razdoblje od dvije godine, tuženik podmirio troškove zakupnine po proteku roka od 12 mjeseci temeljem računa koji mu je ispostavila Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. pod brojem 000-001/17 od 28. veljače 2017., s dospijećem 28. veljače 2017. u iznosu od 20.000,00 kn

- da je tužitelj obračunao troškove zakupa temeljem računa broj 1 ST/2017 za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 30. rujna 2017. u iznosu od 11.666,64 EUR

- da se tuženik poziva na dopis bivše direktorice tužitelja dr. ŠT od 4. svibnja 2017. kojim je izvješten da zbog otvaranja stečaja koji će uslijediti bi značilo prekid Ugovora o zakupu poslovnog prostora te da slobodno tuženik može smatrati da je to dan kada je dopis upućen, kojim se smatra da je isti suglasan s raskidom. Nadalje, bivša direktorica tužitelja upozorava tuženika da će ga kontaktirati osoba koja će biti zadužena nakon otvaranja stečaja te da se s tom osobom dogovori te savjetuje tuženika da napusti prostor čim prije može, jer da će se vršiti radovi u Primorskoj ulici i što će otežavati pristup poslovnom prostoru te što može potrajati do kraja kolovoza., a da račun za period od 1. ožujka 2017. do 4. svibnja 2017. neće biti ispostavljen sukladno Ugovoru te poziva tuženika da obavijest o raskidu potpiše i vrati potpisan te pečatiran s istim datumom

- da tužitelj osporava činjenicu da je zaprimio navedeni dopis od 4. svibnja 2017. na kojem je tuženik potpisao suglasnost za raskid Ugovora o zakupu s datumom 4. svibnja 2017., radi čega mu je stečajni upravitelj Sanitetske kuće Apollonia HT **.**.2017. uputio dopis kojim otkazuje Ugovor o zakupu za poslovni prostor u Zagrebu zaključen 28. veljače 2016., iz razloga jer se nisu mogli usuglasiti o izmjenama tog Ugovora, a koji je neodrživ zbog vrlo male zakupnine koja ne omogućuje niti plaćanje režijskih troškova s otkaznim rokom od 30 dana, sve pozivom na čl. 188. st. 4. SZ-a i čl. 24. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora

- da iz dopisa stečajnog upravitelja od 1. rujna 2017. proizlazi da tuženika poziva na predaju ključeva

- da je dopisom od 12. prosinca 2017. tuženik stečajnom upravitelju tužitelja vratio račun broj 1ST/2017 na ime zakupa poslovnog prostora za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 30. rujna 2017. jer je temeljem Ugovora o zakupu od 28. veljače 2016. bilo ugovoreno plaćanje na period od 12 mjeseci, a što bi bilo s datumom 28. veljače 2018. te da je račun upućen mimo uvjeta iz Ugovora. Nadalje, tuženik navodi da je zaprimio otkaz od Sanitetske kuće Apollonia s datumom 30. travnja 2017. s otkaznim rokom od dva mjeseca te da u tom roku nisu mogli pronaći odgovarajući prostor za preseljenje, a da su se ugovorno obvezali da neće tražiti naknadu štete

- da u dopisu datiranom 25. siječnja 2017. kojim se direktor tuženika ĆT obraća stečajnom upravitelju tužitelja vjerojatno je nastala greška u datiranju dopisa koji bi trebao biti označen s datumom 25. siječnja 2018., a sve u svezi ponovnog slanja računa od strane tužitelja, a iz kojeg proizlazi da je direktor tuženika čekao stečajnog upravitelja da mu se javi u svezi mogućeg dogovora i da je to bilo tek u kolovozu kada je većina robe bila spakirana te da su iz prostora izašli onda kada je to od strane tužitelja traženo.

9. Uzimajući u obzir navedene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio, a koja utvrđenja su u skladu s ispravama u spisu, kao i da iz dopisa od 25. siječnja 2017. proizlazi da tuženik navodi da šalje dva dopisa stečajnom upravitelju koje je zaprimio kao najavu prekida ugovora, ovaj sud prihvaća kao ispravan zaključak prvostupanjskog suda da iz tuženikovih navoda i isprava u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu.

10. U odnosu na tuženikov žalbeni navod da je odredbom čl. 4. st. 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora propisano da se ugovor o zakupu sklapa u pisanom obliku, ističe se da predmetni ugovor o zakupu je sklopljen u pisanom obliku, što među strankama nije bilo sporno, dok iz tuženikovih navoda i isprava u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu.

11. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak