Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ob-36/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice mlt. ĐR iz [adresa], Đ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i z.z. ĆR, a ista po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Davorki Kovač, odvjetnici u Varaždinu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-237/2024-12 od 4. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-237/2024-12 od 4. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Tuženik ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je za mjesečno uzdržavanje mlt. ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i mlt. RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], umjesto iznosa od po 1.657,00 kn mjesečno za svako dijete, a na koji iznos uzdržavanja je obvezan presudom Općinskog suda u Varaždinu br. P Ob-7/2020-30 od 5. listopada 2021., sada doprinositi za mlt. ĐR s iznosom od 360,00 EUR (tristošezdeset eura) mjesečno, a za mlt. RR s iznosom od 330,00 EUR (tristotrideset eura) mjesečno i to počevši od dana podnošenja tužbe tj. 14. svibnja 2024. pa na dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a dospijevajuće do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom u slučaju zakašnjenja tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun majke i zakonske zastupnice ĆR, broj: [broj bankovnog računa] otvoren kod Privredne banke d.d.

II. Nalaže se tuženiku ŽR da tužiteljicama mlt. TR i mlt. RR naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura), sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati mlt. tužiteljice na naknadu troškova tuženiku, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev mlt. tužiteljica za povišenje iznosa uzdržavanja određen ranijom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-7/20-30 od 5. listopada 2021., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-24/2022-2 od 4. siječnja 2022.

7. Tijekom ranijeg postupka pred prvostupanjskim sudom, a i sada u stadiju žalbenog postupka, sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izmjenu ranije sudske odluke o uzdržavanju i to povišenjem iznosa uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti na strani mlt. tužiteljica, zbog kojih su njihove potrebe i troškovi života porasli, kao i zbog povećanih mogućosti tuženika da doprinosi za njihovo uzdržavanje.

8. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19 - dalje: ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je prema ranijoj pravomoćnoj sudskoj odluci tuženik u obvezi za uzdržavanje mlt. ĐR u obvezi plaćati mjesečno 1.500,00 kn, a za uzdržavanje mlt. RR mjesečni iznos od 1.400,00 kn počevši od 1. veljače 2020.,

- da su se zbog proteka vremena i porasta troškova života potrebe mlt. tužiteljice povećale i one iznose za mlt. ĐR 360,00 eura mjesečno, a za mlt. RR 330,00 eura mjesečno,

- da mlt. ĐR sad pohađa drugi razred srednje škole, a u vrijeme donošenja ranije odluke pohađala je 6. razred osnovne škole, te su se pored troškova školovanja povećale i njezine potrebe za odjećom, higijenskim potrebama, prehranom, trenira odbojku za što plaća članarinu u iznosu od 40,00 eura mjesečno,

- da mlt. RR sada pohađa četvrti razred osnovne škole, također trenira odbojku i za nju plaća članarinu u iznosu od 40,00 eura mjesečno,

- da je u vrijeme donošenja ranije odluke tuženik imao plaću u iznosu od 1.061,78 eura, a sada mu prosječna plaća iznosi oko 1.600,00 eura mjesečno i nema drugih obveza zakonskog uzdržavanja.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud ocjenjuje da su se na strani mlt. tužiteljica promijenile okolnosti i da iznosi uzdržavanja određeni ranijom sudskom odlukom i to za mlt. ĐR 1.500,00 kn mjesečno i za mlt. RR 1.400,00 kn mjesečno (a ne kako pogrešno navodi prvostupanjski sud 1.657,00 kn mjesečno za svaku), nije dostatan za zadovoljenje njihovih životnih potreba s obzirom na dob, potrebe obrazovanja i porast troškova života, jer su se njihove mjesečne potrebe uzdržavanja povećale. Prvostupanjski sud je utvrdio da je za zadovoljenje mjesečnih potreba mlt. ĐR potreban mjesečni iznos od 360,00 eura, a za mlt. RR 330,00 eura pa usvaja tužbeni zahtjev mlt. tužiteljica u cijelosti. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbe čl. 311. ObZ-a i čl. 27. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 12/1993 - dalje: Konvencija) prema kojoj dijete ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama, ali i mogućnosti osoba koje su ga dužne uzdržavati i Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/24) prema kojoj za dijete dobi 7-12 godina i prihodima tuženika od oko 1.600,00 eura prosječne potrebe djeteta iznose 330,00 eura, a za dijete dobi od 13-18 godina iznose 363,00 eura.

11. Tuženik žalbom osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude uz tvrdnju da dosuđeni mjesečni iznosi uzdržavanja nisu u skladu s Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta jer su njegova mjesečna primanja 1.575,00 eura te ga je stoga prvostupanjski sud stavio u pogrešan viši rang tablice iz toč. II. Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta. Osporava i da bi se na strani mlt. tužiteljica promijenile okolnosti od donošenja ranije presude i ukazuje kako su mlt. tužiteljice dobno bile u istoj kategoriji tablice u kojoj su i sada te ukazuje da prvostupanjski sud uopće nije imao u vidu da mlt. tužiteljice kod njega provode znatno vrijeme i kad su kod njega on snosi troškove prehrane, odjeće, obuće, higijenskog pribora, kupuje poklone za rođendane i na treninge ih isključivo on vozi.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su se stekli uvjeti za povišenje uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti u odnosu na raniju sudsku odluku o uzdržavanju jer su se povećale ukupne mjesečne potrebe mlt. tužiteljica, a djelomično su se povećale i materijalne mogućnosti tuženika, kao obveznika uzdržavanja.

13. Naime, u vrijeme ranije sudske odluke mlt. tužiteljice su bile u dobi od 12 i 7 godina, a sada su u dobi od 15 i 10 godina. Nesporno je da su porasli troškovi života jer su tužiteljice starije pa su povećani troškovi odijevanja, prehrane, higijenskih potreba, izlazaka za mlt. ĐR, a i troškovi obrazovanja s obzirom da mlt. ĐR sada pohađa srednju školu, a mlt. RR ide u četvrti razred osnovne škole. S obzirom na dob i prosječna neto primanja tuženika koja iznose 1.571,18 eura, a ne 1.600,00 eura, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik, prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za zadovoljenje prosječnih potreba mlt. ĐR potrebno je mjesečno iznos od 341,00 eur a za mlt RR 310,00 eura. Međutim, kako je nesporno da obje tužiteljice imaju izvanškolsku aktivnost, treniraju odbojku, te za to mjesečno plaćaju članarinu u iznosu od 35,00 eura za svaku, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio mjesečne potrebe mlt. tužiteljica u iznosu koji je viši od iznosa potreban za zadovoljenje prosječnih potreba maloljetnog djeteta i to za mlt ĐR u iznosu od 360,00 eura, a za mlt. RR 330,00 eura.

14. Imajući u vidu da tuženik sada ostvaruje plaću u prosječnom iznosu od 1.571,18 eura, a u vrijeme donošenja ranije odluke imao je plaću u iznosu od 1.061,78 eura te činjenicu da nema drugih obveza zakonskog uzdržavanja, nesporno je da su se na strani tuženika promijenile okolnosti u smislu mogućnosti plaćanja povećanog iznosa uzdržavanja.

15. Neosnovano je pozivanje tuženika da on doprinosi uzdržavanju mlt. tužiteljica tako što podmiruje njihove troškove prehrane te obuće i odjeće koju nose kad su kod njega. Naime, iz iskaza tuženika se ne može zaključiti da mlt. tužiteljice jednako vrijeme provode kod njega i kod majke i da on jednako kao i majka mlt. tužiteljica doprinosi troškovima njihove prehrane. Troškovi odjeće i obuće koju djeca nose kad su kod njega ne mogu se smatrati doprinosom njihovom redovitom mjesečnom uzdržavanju. Tuženik se tek u žalbi detaljnije očitovao o vremenu koje djeca provode kod njega te iznosi tvrdnje kojima osporava istinitost navoda majke mlt. tužiteljica vezano za troškove lijekova, krema koje je navela, troškove odvoženja na turnire, o čemu se detaljnije trebao očitovati tijekom prvostupanjskog postupka i o čemu bi se onda u tom postupku i raspravilo.

16. Osim toga, ukupne materijalne potrebe ml. tužiteljica koje je prvostupanjski sud utvrdio nešto su više od minimalnog novčanog iznosa koji je potreban za zadovoljenje minimalnih potreba za mjesečno uzdržavanja maloljetnog djeteta pa s obzirom na mjesečni prihod tuženika u prosječnom iznosu od 1.571,18 eura i činjenicu da nema drugih obveza zakonskog uzdržavanja koja bi imala prednost u odnosu na obvezu uzdržavanja djece i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tuženik je u mogućnosti mjesečno doprinositi uzdržavanju mlt tužiteljice ukupno iznos od 690,00 eura i da time neće ugroziti svoju egzistenciju. Tuženik je po zanimanju informatičar pa je u mogućnosti i dodatno ostvariti prihode izvan radnog vremena, a za svoje tvrdnje da se često nalazi na bolovanju zbog zdravstvenih tegoba koje ima, nije priložio nikakve dokaze pa nije dokazao tvrdnju da je njegova radna sposobnost time ograničena.

17. Slijedom navedenog, a imajući u vidu odredbu čl. 310. ObZ-a prema kojoj je tuženik kao roditelj s kojim dijete ne stanuje dužan ispunjavati obvezu uzdržavanja djeteta zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, te čl. 311. st. 2. ObZ-a prema kojoj dijete prati standard roditelja koji ima obvezu uzdržavanja, a što je propisano i čl. 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine – Međunarodni ugovori 12/1993) valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude. Pri tome valja ukazati, da tuženik osim što ima obvezu uzdržavanja ima i pravo sudjelovati u donošenju odluka bitnih za dijete, pravo na informacije o zdravlju, odgoju, školskim i izvanškolskim aktivnostima djece te su roditelji dužni surađivati u ostvarivanju svih sadržaja roditeljske skrbi.

18. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 366. ObZ-a.

19. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom ne ostvaruje pravo na trošak žalbenog postupka (čl. 154. st. 1 u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a

20. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a

Osijek, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac