REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1329/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-1/2022-2 od 7. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-25/2018-5 od 9. svibnja 2018., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-1/2022-2 od 7. srpnja 2022. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-1/2022-2 od 7. srpnja 2022. u točki II. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu za razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006., te presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-1/2022-2 od 7. srpnja 2022. u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu za razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006. u iznosu od 31.181,33 kune, pa se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo obrane da tužitelju FJ, na ime neisplaćenim dodataka na plaću isplati bruto iznos od 131.347,93 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 30.6.2011., po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. pa do 31.7.2015., po stopi iz čl. 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima pripisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a o do 1.8.2015. pa do isplate sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa], tekućom na iznos: od 4.067,02 kuna od 16.01.2004., od 5.807,61 kuna od 16.02.2004., od 6.388,37 kuna od 16.03.2004., od 5.434,34 kuna od 16.04.2004., od 5.463,29 kuna od 16.05.2004.,od 5.723,44 kuna od 16.06.2004., od 5.681,36 kuna od 16.07.2004., od 1.124,80 kuna od 16.08.2004., od 5.463,29 kuna od 16.09.2004., od 5.681,36 kuna od 16.10.2004., od 5.723,44 kuna od 16.11.2004., od 4.596,74 kuna od 16.12.2004.,od 4.690,55 kuna od 16.01.2005., od 6.113,41 kuna od 16.02.2005., od 6.419,08 kuna od 16.03.2005., od 5.460,47 kuna od 16.04.2005., od 5.750,96 kuna od 16.05.2005., od 5.489,55 kuna od 16.06.2005., od 2.110,48 kuna od 16.07.2005., od 5.334,12 kuna od 16.08.2005., od 5.250,87 kuna od 16.09.2005., od 5.708,67 kuna od 16.10.2005., od 5.750,96 kuna od 16.11.2005., od 5.489,55 kuna od 16.12.2005., od 6.624,20 kuna od 16.01.2006. kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 63.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa], sve u roku 8 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 85.931,74 kuna, a preko dosuđenog iznosa od 131.347,93 kuna pod točkom I. izreke ove presude, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužitelja FJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-25/2018-5 od 9. svibnja 2018. u točki II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja FJ za isplatom bruto iznosa od 131.347,93 kn (stotinu trideset jednu tisuću tri stotine četrdeset sedam kuna devedeset tri lipe) sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa], tekućom na iznos: od 4.067,02 kn od 16. siječnja 2004., od 5.807,61 kn od 16. veljače 2004., od 6.388,37 kn od 16.ožujka 2004., od 5.434,34 kn od 16. travnja 2004., od 5.463,29 kn od 16. svibnja 2004., od 5.723,44 kn od 16. lipnja 2004., od 5.681,36 kn od 16. srpnja 2004., od 1.124,80 kn od 16. kolovoza 2004., od 5.463,29 kn od 16. rujna 2004., od 5.681,36 kn od 16. listopada 2004., od 5.723,44 kn od 16. studenoga 2004., od 4.596,74 kn od 16. prosinca 2004., od 4.690,55 kn od 16. siječnja 2005., od 6.113,41 kn od 16. veljače 2005., od 6.419,08 kn od 16. ožujka 2005., od 5.460,47 kn od 16. travnja 2005., od 5.750,96 kn od 16. svibnja 2005., od 5.489,55 kn od 16. lipnja 2005., od 2.110,48 kn od 16. srpnja 2005., od 5.334,12 kn od 16. kolovoza 2005., od 5.250,87 kn od 16. rujna 2005., od 5.708,67 kn od 16. listopada 2005., od 5.750,96 kn od 16. studenoga 2005., od 5.489,55 kn od 16. prosinca 2005., od 6.624,20 kuna od 16. siječnja 2006., kao i zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 63.250,00 kn (šezdeset tri tisuće dvije stotine pedeset kuna) sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa], sve u roku 8 dana, osim zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

III. Preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za plaćanjem zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i za navedeno odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao neosnovan.

IV. Parničnim strankama se ne dosuđuje trošak postupka u povodu pravnog lijeka.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4270/2022-2 od 16. srpnja 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-1/22-2 od 7. srpnja 2022. i to glede točke I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu za razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006., zbog pravnih pitanja:

"1. Pripada li djelatnoj vojnoj osobi pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u dijelu utuženog razdoblja od siječnja 2006. godine do 8. prosinca 2006. godine sukladno čl. 3., čl. 14., čl. 97., čl. 168., čl. 169., čl. 170. st. 1. i 4. i čl. 203. Zakona o službi u oružnim snagama ("Narodne novine" broj 33/02, 175/03, 136/04) te čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 92/04, 114/04 i 150/04)? 2. Jesu li nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada tužitelju, djelatnoj vojnoj osobi, za sporno razdoblje od siječnja 2006. godine do 8.12.2006. godine nisu priznali naknadu plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i u smjenama temeljem propisa koji vrijede za državne službenike, odnosno temeljem općih propisa, dok istovremeno prihvaćaju dio tužbenog zahtjeva tužitelja za razdoblje od 8. prosinca 2003. do prosinca 2005., a konačno precizirani tužbeni zahtjev koji obuhvaća razdoblje od 8. prosinca 2003. do 8. prosinca 2006. je postavljen kombinacijom dva Nalaza i mišljenja vještaka od kojih se svaki izračun odnosi na jedan dio utuženog razdoblja?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja zbog kojih im je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu pod točkom I. izreke i dosuditi mu utuženi iznos za razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006. kao i razmjerni dio troška postupka ili ukinuti drugostupanjsku presudu u točki I. izreke i predmet vratiti na ponovno suđenje, a tuženici naložiti da mu naknadi trošak revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike neisplaćene bruto plaće, dospjele u razdoblju od 1. prosinca 2003. do 8. prosinca 2006., s osnova neplaćenih sati prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i u smjenama s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio i djelomično odbio, pa je dosudio tužitelju 131.347,93 kune sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, počevši od siječnja 2004. do zaključno siječnja 2006., dok je zahtjev za isplatu 85.931,74 kune odbio kao neosnovan. Ocjena suda je da se 24 satno dežurstvo obračunava kao 24 sata efektivnog neprekidnog rada, a višednevni rad na terenu se obračunava kao kontinuirani rad u trajanju od 16 sati efektivnog rada (8 sat redovnog rada i 8 sati prekovremenog rada), te da tužitelj unatoč fizičkoj prisutnosti u trajanju od 24 sata u vojnom objektu, u slučaju višednevnog rada na terenu, nije efektivno radio svih 24 sata jer se 8 sati dnevno odnosi na odmor i ne ulazi u obračun plaća.

9.1. Pritom se prvostupanjski sud pozvao na:

- odredbu čl. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje: ZSOS), čl. 4. st. 1. ZSOS, čl. 14. ZSOS, čl. 97. ZSOS, čl. 168. ZSOS, čl. 169. ZSOS, čl. 170. ZSOS i čl. 203. ZSOS,

- odredbu čl. 84. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZOR), čl. 88. st. 1. ZOR i čl. 92. ZOR,

- odredbu čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 2. srpnja 2004. (''Narodne novine'', broj 92/04 – dalje: KU/04),

- Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'', broj 9/03 – dalje: Odluka).

10. Drugostupanjski sud je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke kojom je zahtjev tužitelja za isplatu 85.931,74 kune odbijen kao neosnovan. Nadalje, na temelju iste zakonske odredbe, drugostupanjski sud je djelomično odbio žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 131.347,93 kune sa zateznim kamatama kako je naznačeno u točki II. izreke drugostupanjske odluke. Na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za plaćanjem zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

11. Tužitelj u reviziji podnesenoj po dopuštenju, navodi da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu 217.279,67 kuna s osnova neisplaćenih bruto plaća u razdoblju od 15. siječnja 2004. do 15. siječnja 2006. jer je tužitelj podneskom od 12. srpnja 2017. specificirao tužbeni zahtjev koji je postavljen kombinacijom nalaza i mišljenja vještaka od 1. srpnja 2013. i drugog dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 14. lipnja 2017., pa za razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006. potražuje iznos od 31.181,33 kune i za razdoblje od 1. prosinca 2003. do 31. prosinca 2005. potražuje iznos od 186.098,34 kune, te da navedeni iznosi u zbroju daju 217.279,67 kuna iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Poziva se na odluke revizijskog suda (primjerice broj Revr 1411/2016-2 od 18. siječnja 2017., broj Revr 1842/2012-3 od 14. prosinca 2016. i Revr 1301/2013-2 od 1. veljače 2017.) u kojima je zauzeto pravno shvaćanje koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci.

12. U revizijskom stadiju postupka je sporno ima li tužitelj, kao djelatna vojna osoba, pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama za razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006.

13. Odredba čl. 97. ZSOS, koji je bio na snazi u spornom razdoblju, glasi:

"Rad dulji od punoga radnog vremena (u daljnjem tekstu: prekovremeni rad) djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan je obavljati:

– kad su zapovjeđene mjere pripravnosti,

– u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi,

– tijekom vojne vježbe,

– tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti,

– tijekom dežurstva ili slične dužnosti u zapovjedništvu, postrojbi ili ustanovi. Na rad iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima.

Prekovremeni rad djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezni su obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica.

Rad iz stavka 3. ovoga članka može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine.

Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima. Pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje se ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća."

13.1. Ministrica obrane donijela je 25. rujna 2002. Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" 9/03), kojom je istima određeno tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati, koje se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka, dok dnevno radno vrijeme traje 8 sati te se u pravilu raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati. U dnevno radno vrijeme uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11.00 sati i 14.00 sati. Stoga se svaki rad koji prelazi taj utvrđeni fond sati, smatra prekovremenim radom.

13.2. Prema odredbi čl. 168. ZSOS djelatne vojne osobe, službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama zakona. Plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, prema čl. 169. st. 1. ZSOS, sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću. Na temelju čl. 170. st. 1. ZSOS, zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na dodatke na plaću. Primjenom st. 4. istog članka iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom. S obzirom da za sporno razdoblje provedbeni propis odnosno nije određen iznos i način isplate dodatka, primjenjuje se odredba čl. 14. ZSOS kojom je propisano da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donijetima na temelju toga Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

13.3. Odredbom čl. 84. ZOR propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom, za koji je Zakonom određeno da se ne radi.

13.4. Odredbom čl. 39. st. 1. KU/04 ugovoreno je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sata 10%, za rad u turnusu 5%. Dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno se ne isključuju (st. 2.). Za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnosti za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatit će se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva (st. 3). Prema st. 5. istog članak ako službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min. redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješe­nje u kojem se navodi broj i vrijeme korište­nja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st. 13.).

14. Slijedom navedenog odgovor na prvo pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije glasi:

Djelatna vojna osoba ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama, u razdoblju od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006. na temelju odredbi čl. 3. ZSOS, čl. 14. ZSOS, čl. 97. ZSOS, čl. 168. ZSOS, čl. 169. ZSOS, čl. 170. st. 1. i 4. ZSOS i čl. 203. ZSOS. te čl. 39. st. 1. KU/04.

15. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke proizlazi da su sudovi odluku utemeljili na drugom dopunskom nalazu i mišljenju financijskog vještaka, prema kojem neisplaćeni bruto dodaci za sate rada tužitelja koji se plaćaju s uvećanjem iznose 131.347,93 kune, za razdoblje od 1. prosinca 2003. do 31. prosinca 2005., pri čemu 8 satni dnevni odmor u slučaju višednevnog rada na terenu ne ulazi u obračun plaće, koje pravno shvaćanje je podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Slijedom toga sudovi zaključuju da iz tog razloga tužitelju ne pripada naknadu u preostalom iznosu od 85.931,74 kune.

15.1. Pritom treba navesti da je u postupku je utvrđeno da tuženica ne raspolaže rješenjem o preraspodjeli radnog vremena tužitelja, niti dokazom da je dežurstvo poseban uvjet rada tužitelja, te da nije dostavila dokaz da je prema čl. 39. KU/04 u odnosu na tužitelja doneseno rješenje o korištenju slobodnih dana na ime prekovremenog rada.

16.1. Iz spisa proizlazi da je tužitelj tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. prosinca 2003. do 31. prosinca 2005. postavio pozivajući se na drugi dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 14. lipnja 2017., dok je zahtjev za isplatu za razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006. postavio pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka od 1. srpnja 2013. Stoga tužitelj u reviziji osnovano navodi da su sudovi propustili uočiti da je podneskom od 12. srpnja 2017., nakon drugog dopunskog nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj specificirao tužbeni zahtjev kombinirajući nalaz i mišljenje vještaka s drugim dopunskim nalazom i mišljenjem, ukazujući da u drugom dopunskom nalazu vještak nije sačinio obračun za utuženo razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006. već je obračun za to razdoblje dat u nalazu i mišljenju vještaka od 1. srpnja 2013.

17. Slijedom toga odgovor na drugo pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije glasi:

Nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kad djelatnoj vojnoj osobi, primjenom istih materijalnopravnih odredbi (na temelju propisa koji vrijede za državne službenike odnosno na temelju općih propisa), koje su bile na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, nisu priznali naknadu plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i u smjenama, za razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006., dok su istovremeno prihvatili dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa utuženog s istog osnova za razdoblje od 8. prosinca 2003. do prosinca 2005.

18. Budući da je zbog pogrešnoga pravnog pristupa i pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužitelja, ukinute su nižestupanjske odluke, u dijelovima naznačenim u izreci ovog rješenja i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina