Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kžzd-21/2025
(M9/2025)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Ive Lovrin, univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Danijele Zubčić, kao članice vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2., čl. 179.a i čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika MŽ, podnesenoj putem branitelja Borisa Grgića, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kovm-9/2025 od 13. veljače 2025., na sjednici vijeća dana 19. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika MŽ.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kovm-9/2025 od 13. veljače 2025., na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 produljena je mjera opreza okrivljeniku MŽ i to zabrana približavanja određenoj osobi na udaljenost od 100 metara i zabranom uspostavljanja i održavanja veze s određenom osobom i to u odnosu na žrtvu LŽ i žrtvi djetetu SŽ i udaljenje iz doma na adresi u [adresa].
2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik MŽ, putem branitelja, uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine u dijelu koji se odnosi na mjeru opreza zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta s mlt. SŽ.
3. Žalba okrivljenika MŽ nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.
5. Glavnina okrivljenikove žalbe odnosi se na osporavanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio ono što mu se optužnicom stavlja na teret. Žalbom se iznosi cijeli niz subjektivnih ocjena pojedinih provedenih dokaza, ukazuje koje je dokaze trebalo provesti po ocjeni obrane, ali nije se provelo te ističe da je dokazni postupak vođen na način koji ne može predstavljati ništa drugo nego povredu prava okrivljenika na obranu. Za sada ovakve primjedbe okrivljenika nije moguće prihvatiti. Prvostupanjski sud prilikom utvrđenja postojanja osnovane sumnje rukovodio se onim dokazima koji su provedeni i njihovim sadržajem. Ne postoji proturječnost između sadržaja provedenih dokaza i zaključaka prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud je s pravom svoj zaključak o postojanju osnovane sumnje utemeljio na iskazima žrtve te svjedoka L i RŽ. Pri tome je za sada irelevantno što su potonji roditelji žrtve. Kolika će biti konačna dokazna snaga tih dokaza, njihova uvjerljivost, ovisiti će o rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka na raspravi. Je li okrivljenik kriv ili nije kriv za ono što mu se stavlja na teret može se utvrditi tek kad se provede cjelokupni dokazni postupak. I u ovom trenutku je nužno utvrditi postoji li viši stupanj vjerojatnosti da bi on počinio inkriminirano. Za sada postoje dokazi, spomenuti dokazi, za tako nešto. Nema nikakve dvojbe da će se u nastavku postupka ponovno odlučivati o dokaznim prijedlozima koje je obrana iznosila prije optuženja. Ne postoji baš nikakva zapreka da se ti dokazi, ako ih prvostupanjski sud ocjeni relevantnima, ne provedu na raspravi. Tada će se u konačnici moći i provjeriti sve u žalbi iznesene subjektivne ocjene dokazne snage do sada provedenih dokaza, kao i spominjana pozadinska motiviranost, bilo obrane, bilo oštećene strane, za iznošenje određenih tvrdnji. Za sada te subjektivne ocjene okrivljenika ostaju samo to – subjektivne ocjene, izraz određenog neslaganja sa zaključcima suda, a bez značajnije potkrijepe.
6. Ovo drugostupanjsko vijeće slaže se s prvostupanjskim sudom da postoji tzv. iteracijska opasnost na strani okrivljenika i da se ona u ovom trenutku može otkloniti mjerama opreza iz čl. 98. st. 2. t. 4., 5. i 10. ZKP/08. Sam okrivljenik žalbom ne osporava postojanje razloga za određivanje i produljenje tih mjera opreza u odnosu na žrtvu LŽ. Čak ih na određen način i prihvaća. Međutim, izražava nezadovoljstvo što su te mjere opreza određene u odnosu na njihovo zajedničko dijete SŽ. Prvostupanjski sud postojanje tzv. iteracijske opasnosti zaključuje na temelju upornosti okrivljenika u počinjenju inkriminacije te izraženoj nekritičnosti u odnosu na počinjeno. Prvostupanjski sud naglasak je dao na negativnoj progresiji u ponašanju okrivljenika koja se kretala od verbalnog nasilja do u konačnici fizičkog nasilja. Sve okolnosti prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i na temelju njih izveo pravilan zaključak o postojanju tzv. iteracijske opasnosti. Kao što je već istaknuto, za sada navedeno slijedi iz sadržaja iskaza ispitanih svjedoka. Svi dosadašnji navodi okrivljenika, uključujući i izneseno u žalbi, ukazuju da se okrivljenik brani tvrdnjom o izmišljanju žrtve i njenom motiviranošću da neistinama pred institucijama osigura skrbništvo nad djetetom. Za sada provedeni dokazi ne idu u prilog ovakvoj tvrdnji okrivljenika. Dakako da će se ta tvrdnja u nastavku postupka i nadalje provjeravati. Međutim, kako za sada tako nešto ne potvrđuju provedeni dokazi dobiva se dojam izrazito negativnog stava okrivljenika prema žrtvi što onda ukazuje na osjetnu dozu nekritičnosti prema svom ponašanju, koje kao što je navedeno za sada slijedi iz provedenih dokaza. To ponašanje uključuje izravno verbalno i fizičko nasilje prema žrtvi, ne prema djetetu. Međutim, ono, kako za sada postoji osnovana sumnja, jest provedeno pred djetetom, očito na način da su negativni stavovi prema supruzi bili za okrivljenika puno značajniji od brige oko posljedica po dijete. S obzirom na to, za sada je opravdano produljiti predmetne mjere opreza i u odnosu na dijete SŽ. Doista u spisu prileži mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar, od 13. veljače 2025., kojim taj stručni tim predlaže način kontakta i susreta djeteta sa okrivljenikom. Međutim, evidentno su odnosi između okrivljenika i žrtve, roditelja toga djeteta, značajno narušeni, nisu u fazi poboljšanja, a to se prema optužnom aktu negativno reflektira na dijete. Dok god postoji tako nešto, postoji i tzv. iteracijska opasnost po dijete u odnosu na okrivljenika.
7. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika MŽ, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.
Zadar, 19. ožujka 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Balić
Iva Lovrin, univ.spec.iur.
