Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj: P-3240/2018-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari prvotužiteljice CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužiteljice ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Borko Bebić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grad Split, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti prvotužiteljice osobno i punomoćnika tužitelja Borka Bebića, odvjetnika u Splitu i generalne punomoćnice tuženika ŠE, na ročištu za objavu presude 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su, uz već uknjiženih po 57/507 dijela cjeline svaka, tužiteljice CE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ZE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnice svaka još za po 393/1014 dijela cjeline nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].

II Ovlašćuju se tužiteljice CE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ZE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da temeljem ove presude zatraže i postignu u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], na svoja imena, i to CE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) za 393/1014 dijela cjeline, a ZE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) za 393/1014 dijela cjeline, uz prethodno brisanje tih prava s imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

III Nalaže se tuženiku Gradu Splitu, OIB: 78755598868, u roku od petnaest (15) dana, naknaditi tužiteljicama CE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ZE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) troškove parničnog postupka u iznosu 2.360,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su podnijele tužbu sudu 6. srpnja 2018. u kojoj navode kako su jedine i isključive vlasnice i posjednice, svaka za ½ dijela nekretnine, označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su nekretninu stekle nasljeđivanjem iza smrti oca i majke, a da je predmetnu nekretninu 1966. kupio prednik tužiteljica od tadašnjeg vlasnika HE. Nadalje, da je njihov otac odmah po kupnji predmetne nekretnine sagradio na čest. 5447 kuću koju da je dogradio nakon što je 1969. od Općine Split kupio susjedno zemljište površine 133 m2, koje se nalazi većim dijelom u sklopu čest. 5447 k. o. [katastarska općina], a manjim dijelom u sklopu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Odmah po kupnji zemljišta prednik tužiteljica da je ušao u posjed čitavog zemljišta koje je sada označeno kao kat. čest. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina] te je čitavo zemljište ogradio i nesmetano koristio, odnosno posjedovao cijelo vrijeme do kraja svog života, a poslije toga njegovi sljedbenici. Tužiteljice u tužbi navode da su one i njihovi roditelji u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 1966. godine, a prodavatelj HE i njegovi prednici da su do tada bili u nesmetanom posjedu prodanog zemljišta još od prije 1900. godine, kada su tužiteljice i njihovi prednici pravo vlasništva predmetne nekretnine u svakom slučaju stekli dosjelošću, a isto tako i građenjem. Tužiteljice su u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini upisane samo na određeni suvlasnički dio i to svaka za 57/507 suvlasničkog dijela, dok je kako navode tužiteljice na preostalom suvlasničkom dijelu pogrešno upisan Grad Split – tuženik. Tužiteljice tužbom traže da ih se utvrdi vlasnicama svake za po još 393/1014 dijela cjeline nekretnine označene kao čest. 5447 K. O. [katastarska općina].

1.1. Podneskom od 20. ožujka 2023. tužiteljice su obzirom na nalaz vještaka i činjenicu da se u međuvremenu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parcelirana u podčestice kat. čest. [katastarska čestica], uredile tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i osporio je navode iz tužbe, istaknuo je da je za predmetnu nekretninu vođe postupak obnove zemljišne knjige, u kojem postupku su tužiteljice s djelomičnim uspjehom prigovorile upisu tuženika, a budući tužiteljice nisu raspolagale javnim ili privatnim ispravama kojima bi učinile vjerojatnim postojanje knjižnog prava vlasništva. Jednako tako tuženik je istaknuo da se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: zapisnikom u [adresa] 13. veljače 1968. godine, kupoprodajnog ugovora od 25. travnja 1968., rješenjem skupštine Općine Split broj 475/UP-I-61/69 od 2. travnja 1969., ugovora o davanju građevinskog zemljišta na korištenje od 6. lipnja 1969., rješenja Uprave prihoda Općine Split od 2. prosinca 1970., potvrde o plaćanju naknade za dodijeljeno zemljište, uvjerenja područnog ureda za katastar Split od 28. studenoga 2012., kopije katastarskog plana za kat. čest. [katastarska čestica], izvoda iz posjedovnog lista broj 200, rješenja o nasljeđivanju od 26. svibnja 2003., rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1510/01 od 20. prosinca 2001., rješenja o izvedenom stanju od 25. lipnja 2014., izvatka iz zemljišne knjige za čest. 5447 K. O. [katastarska općina], izjave AE, izjave IE, izjave GE, posjedovnog lista broj 135, zapisnika zemljišno knjižnog odjela broj Z-9041/16 od 20. ožujka 2018. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tužiteljica kao parničnih stranaka te svjedoka NE, DE, JE, RE, PE i svjedoka LE. U postupku je jednako tako proveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka.

4. Među strankama nije bilo sporno da su tužiteljice i tuženik upisani suvlasnici na predmetnoj nekretnini svaki za svoj dio, nije bilo sporno da je u ugovoru od 25. travnja 1968. pogrešno navedeno da se radi o čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] budući je bilo riječ o zemljištu označenom i sa čest. zem. [katastarska čestica], nije sporno da je došlo do promjene u označavanju nekretnine tako da su sada označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

5. Kao sporno, u postupku je trebalo utvrditi jesu li tužiteljice stekle pravo vlasništva na predmetnom dijelu utužene nekretnine na temelju zakona, pa jesu li, posljedično tome, ovlašteni na upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama na svoje ime.

6. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 25. travnja 1968. utvrđeno je da su taj ugovor sklopili HE. SE i VE, da je predmet ugovora bila kupoprodaja nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] zvana Korešnica, a da je uknjižen kao vlasnik iste HE. Tim ugovorom HE kao prodavatelj prodao je VE kupcu predmetnu česticu, prodavatelj da je ovlastio da se u zemljišnim knjigama provede uknjižba prava vlasništva.

7. Čitanjem rješenja skupštine Općine Split od 2. travnja 1969., utvrđeno je da je zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] u predjelu Korešnica u površini od 133 m2 društveno vlasništvo pod upravom Općine Split, i da se zemljište daje na trajno korištenje VE za izgradnju obiteljske kuće uz naknadu, a u obrazloženju se istog navodi da je zemljište dano na korištenje VE budući da stanuje u lošim stambenim prilikama a i inače bi naknadno bio prisilno iseljen iz zaseoka Privor, gdje je do tada živio budući da su se tu gradili isključivo vojni objekti.

8. Čitanjem ugovora o davanju građevinskog zemljišta na korištenje od 2. travnja 1969. utvrđeno je da su taj ugovor sklopili [adresa] i VE o davanju građevinskog zemljišta na korištenje kako je u prethodnom rješenju utvrđeno.

9. Čitanjem rješenja Uprave prihoda Općine Split od 2. srpnja 1970., utvrđena je poreznom obvezniku VE osnovica za razrez poreza na promet nekretnina a vezano za predmetnu nekretninu danu na korištenje.

10. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju broj O-920/03 od 14. ožujka 2003., utvrđeno je da je tim rješenjem raspoređena imovina iza pok. ŽE na način da se njezinim nasljednicima proglašavaju tužiteljice.

11. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju broj O-1510/01 od 26. srpnja 2001., utvrđeno je da je tim rješenjem raspodijeljena imovina iza pok. VE, na način da su nasljednicima proglašene tužiteljice i majka tužiteljica.

12. Čitanjem rješenja o izvedenom stanju od 25. lipnja 2014. utvrđeno je da se tim rješenjem ozakonila završena manja zahtjevna slobodno stojeća stambena zgrada površine 228,78m2 izrađena na čest. 3089/3, nove izmjere čest. zem. [katastarska čestica].

13. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je na čestici 5447 uknjižene tužiteljice svaka za 57/507 dijela, a tuženik za 393/507 dijela.

14. Čitanjem izjava od AE, IE, KE, koje su sve ovjerene po javnom bilježniku Bošku Jurišiću, da je u tim izjavama pojedina osoba pod moralnom, materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavila da je obitelj pok. SE posjedovala, koristila i smatrana vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] još od prije 1900., da je istu nakon njegove smrti naslijedio HE koji je prodao nekretninu VE, kupoprodajnim ugovorom od 26. travnja 1968.

15. Iz iskaza tužiteljice CE proizlazi da je njen pok. otac 1966. od HE kupio zemljište i počeo graditi, 1968. da je isplatio zemljište jer je takav bio dogovor prilikom kupnje. Nadalje, da je na jednom dijelu zemljište bila je ravna površina, ledina, sa voćkama, otac da je kopao temelje kuće a na povišenom dijelu zemljišta da su sagradili baraku za alat i poljski wc, kao i baraku za magarca i kokoše. Navodi da su tada bili zadnja kuća s lijeve strane ceste a tek 1985. da se sagradilo pilot naselje koji su besplatno od Grada Splita dobili zemljište i materijal za izgradnju predmetnog. Nadalje navodi da s obzirom da su se trebali maknuti 5m s ceste da su sagradili tada kuću 5*10, da tada nisu imali vode te da su donosili vodu od susjeda koji je imao gustirnu. Istaknula je da su pomagali pok. ocu prilikom izgradnje i ona i njena sestra budući da nije bilo bagera, alata, jednako tako da su im pomagali i susjedi. Za uzvišeni dio zemljišta je pok. HE njenom ocu rekao da mu taj dio ne može naplatiti budući da su svi mještani tu bacali smeće i taj dio je bio cijeli zatrpan. Istaknula je da je zemljište bilo ograđeno starim zidovima koje je njihov pok. otac popravljao. Nadalje navodi da im nitko nikada nije branio tu gradnju niti ih je ometao u posjedovanju nekretnine. Istaknula je da kada su 1968. morali preseliti kopao se vodovod, 1969. da su počeli graditi drugi dio objekta da bi kuća bila 10*10, pok. otac da je vidio da iza zadnjeg dijela prema zapadu ne može graditi pa da ga je kupio od grada Splita. Nadalje navodi da 2012. godine kada je bila izmjera u [adresa] tuženik im nije htio priznati vlasništvo, a naknadno im je 2016. priznao samo taj dio koji su kupili u vlasništvo o kojem je prethodno govorila, oni da su tu živjeli, da su legalizirali objekt, uredili okućnicu i nitko ih nikada u njihovom posjedovanju i vlasništvu nije ometao. Istaknula je da se predmetna čestica mijenjala, ne može sa sigurnošću reći ali misli da je bilo 2012. na način da se cijepala i katastar u [adresa] je sve oznake zemljišta izmiješao u odnosu na prethodne. Nadalje navodi da je kuća od HE blizu njihove i da je sve okolno zemljište ispod kuće i poviše kuće njegovo i njegovih prednika.

16. Iz iskaza tužiteljice ZE proizlazi da je prethodno slušala iskaz svoje sestre tužiteljice pod 1 CE te iskazuje da se slaže sa svime što je ona rekla vezano za predmet spora i općenito i da nema što nadodati.

17. Iz iskaza svjedoka NE proizlazi da se on 1978. oženio s kćerkom vlasnika predmetnog zemljišta, ovdje tužiteljica pod 1 CE, ali zna sve što se prethodno događalo vezao za predmetnu nekretninu. Navodi da je 1966. njegov pok. punac kupio, odnosno dogovorio kupnju s HE, koji je u mjestu poznat kao " C", njegov pok. punac da je 1966. ušao u posjed parcele a dogovor da je bio da će ugovor potpisati kad bude isplaćena parcela i to je bilo 1968., te nakon što je ušao u posjed da je počeo s kopanjem temelja za kuću, a gradio je jednako tako i pomoćne objekte. Nadalje navodi da je parcela bila na periferiji Korešnice, a u to vrijeme da nije bilo organizirane odvoženje otpada pa da su mještani i drugi ljudi na dijelu parcele znali bacati otpada, njegov pok. punac da je to čistio, popravljao je i zidove oko parcele. Istaknuo je da u ugovoru kojeg je sklopio njegov pok punac i HE spominje se 400m2, a to se odnosi na ravni dio parcele koji je koristio prije kupnje HE za sadnju voćki, a drugi dio parcele koji je bio uzvišen na kojem je bio otpad nije ušao u predmet ugovora, ali oni da su dogovorili da pok. VE pripadne jednako i taj dio na kojem je bio otpad, njegov punac da je 1967. imao izgrađen objekt na parceli 10*5 m, a sagradio ga je u dijelu koji je najpristupačniji za kopanje temelja, 1967. da je objekt bio gotov, a to da je vidljivo iz snimaka koji su bili napravljeni za potrebe legalizacije, taj objekt da je bio neprikladan za stanovanje četveročlane obitelji, da nije imao ni wc, a oni su išli tada na brežuljak u poljski wc gdje su se nalazile i baraka za alat, kokošinjac, kućica za pse i kuća za tovara. Istaknuo je da je njegov pok. punac tražio način kako proširiti predmetni objekt, teren da je bio od grada Splita te je 1969. sa gradom Splitom ispregovarao i kupio dio terena zapadno od napravljenog dijela prvotnog objekta te da ga je tako proširio 1970. na objekt 10*10 m, a takvi gabariti kakvi su bili onda takvi da su i danas. Nadalje navodi da je on 1978. razgovarao s puncem da bi na uzdignutom dijelu parcele napravio garažu, pa tako da je doveo i mehanizaciju, da su vršili miniranje terena i 1981. da je sagradio garažu 6*6 m, a u međuvremenu da je i proširio garažu prema sjeveru i zapadu. Nadalje navodi da im nitko nikada nije doveo u pitanje niti vlasništvo tako ni posjed tužiteljica odnosno njihovih prednika, sve do izmjere koja je bila u [adresa], da je počelo 2005. – 2016., da se znalo oduvijek da je predmetna nekretnina Z, a njima da je rečeno, čovjek iz Grada da im je rekao da se to ne može utvrditi u postupku izmjere već samo sudskim putem. Istaknuo je da je čestica 5447 u međuvremenu se cijepala na čest 5447/1, 5447/2 i 5447/3 u svrhu izgradnje moderne ceste, Ulice Brdine, odnosno proširenja ceste. Nadalje navodi da tužiteljice koriste čitave sve tri čestice u cijelosti, i da im nije oduzeto iz posjeda. Navodi da je prethodno ravni dio o kojem je govorio a gdje su bile voćke pok HE da je to predmetni dio koji odgovara utuženim česticama. Istaknuo je da saznanja o predmetnoj čestici prije 1978. zna iz razgovora o tome sa svojom suprugom, punicom i susjedima.

18. Iz iskaza svjedokinje DE proizlazi da su oni susjedi s tužiteljicama, vezano za predmetnu nekretninu navodi da se tu radilo o prodaji zemljišta na kojem su preci tužiteljica i tužiteljice podigle nekretnine, njen pok otac da je prodao zemlju koju je imao u nasljedstvu od najmanje 19. stoljeća, a prodao ju je krajem 60.ih godina, a detalje oko prodaje ona ne zna jer sam bila mala, ali zna da su je prodali ocu od tužiteljica. Nadalje navodi da su otkada ona pamti od 70.ih godina [adresa] i [adresa] u to doba bile malo mjesto i različiti akti koji su sklapani vezano za zemlje da su popraćeni svjedocima, da se sjeća da je sagrađena kuća koja je bila s lijeve strane Korešnice prema Kučinama, to da je bila jedina tada njihova kuća na tome mjestu, da je bila i baraka, stepenice, poljski wc i nastambe za životinje, a napominje da su stepenice bile ispred kuće a ovo sa sjeverne strane, naknadno da je napravljeno na mjestu popratnih kućica garaža i kuća na garaži. Istaknula je da ne zna je li otac svu zemlju koju je prodao i naplatio ili je ostao neki dio zemlje kojeg nije naplatio. Navodi da je ona tu dolazila kao malo dijete, pa poslije kao teenagerica, tu da su se igrali, da ih nikada nitko nije ometao, tu da su živjeli obiteljski, vrlo prijazni ljudi, da su dolazili kod njih i kod drugih susjeda kao u svoju kuću, a da joj nije poznato ništa oko toga da su se čestice cijepale, to da može samo pretpostaviti. Istaknula je da od dvije kuće o kojima je spominjala da je starija ova prva, južna, ispred koje su se kako je i govorila, nalazile stepenice.

19. Iz iskaza svjedokinje JE proizlazi da su ona i njezina obitelj bili susjedi s obitelji tužiteljica, svi da su iz Gornjeg sela selili u Donju Žrnovnicu, odnosno Korešnicu. Pokojni VE, otac tužiteljica kojeg su zvali " Š", da je kupio od pok. HE zemlju za izgradnju kuće. Oni da su tu doselili prije njezine obitelji, a kada su 1968. doselili već da je obitelj tužiteljica imala izgrađenu prizemnicu, poljski wc, štalu i nastambe za životinje. Kasnije su sjeverno od kuće napravili garažu, na kojoj je u novije doba dignut kat, a na kući koja je južno od garaže su podigli kat. Nadalje da su na tom mjestu, prije nego su izgradili kuću tužitelji, bili voćnjak i vinograd, tu da su brali višnje. Jednako tako joj je poznato da tužiteljice i pretke nitko nikada nije smetao u posjedu i sporio im vlasništvo.

20. Iz iskaza svjedokinje RE proizlazi da su prednici tužiteljica kupili zemlju od pok HE. Na tom mjestu da su se igrali i brali voćke, prije je tu bila ledina i voćnjak, prednik tužiteljica da je radio kuću i pomoćne objekte, poljski wc, alatnicu, nastambe za životinje. Naknadno da su napravili novu kuću koja je smještena sjevernije od stare koju su prvotno napravili. Koliko joj je poznato gradili su kuću 1966. godine, jednako tako joj je poznato da ih nitko nikada nije ometao u posjedu nekretnina kao i osporavao im pravo vlasništva i tu se oduvijek znalo da je to prednika tužiteljice, a da im je zemlju prodao HE.

21. Iz iskaza svjedoka PE proizlazi da poznaje tužiteljice, susjedi su otprije, a susjedi su još i uvijek. On i obitelj da su doselili 1962. godine na predmetno mjesto, a oni tužitelji i preci da su kupili zemlju 1966. godine od pok. HE, parcela je imala kamene zidove, napravili su kuću, a s gornje strane su napravili barake, poljski wc, nastambu za životinje. Prva kuća da je izgrađena 1967., a kasnije su 80.ih godina sagradili novu kuću koja se nalazi u odnosu na prvu kuću sjevernije. Nadalje da je tu prije nego je prednik tužiteljica kupio nekretninu na njoj bio voćnjak. Koliko mu je poznato nitko tužiteljice i prednike nije ometao u posjedovanju niti im sporio vlasništvo.

22. Iz iskaza svjedoka LE proizlazi da su tužiteljice njegove susjede oduvijek, doselile su na predmetnu nekretninu 66.ih godina, jedan dio zemlje je bio naslijeđen a drugi su kupili od pok. HE, kada su kupili zemlju na njoj nije bilo objekta već je pok otac tužiteljica gradio na tom zemljištu, napravio je kuću, poljski wc, štalu, nastambe za životinje, a kasnije su napravili kuću koja je izgrađena poviše ove koju je prvotno izgradio. Svjedoku je poznato da ih nije nitko ometao u posjedovanju niti im je sporio vlasništvo.

23. Nakon obavljenog uviđaja na licu mjesta, sudski vještak za geodeziju Ante Bošnjak je u svom nalazu iznio mišljenje da je u svrhu što jasnije identifikacije izvršeno terensko geodetsko snimanje. Predmetna nekretnina da u naravi predstavlja kuću na 2 etaže anagrafske oznake [adresa], s dvorištem i okućnicom sa svih strana. Međe nekretnine da su jasno vidljive sa istoka, juga i zapada (kameni podzid i betonski zid), dok je sa sjeverne strane međa samo dijelom jasno vidljiva (sjeverni rub stepenica). Predmetna nekretnina je prikazana na priloženoj skici lica mjesta broj 2. i definirana je točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-1 u površini od 503 m2 i u cijelosti se nalazi na katastarskoj č. zem. [katastarska čestica].

24. U dopuni svog nalaza i mišljenja sudski je vještak je objasnio kako je predmetna nekretnina č.z. 5447 na temelju lokacijske dozvole investitora-tuženika podijeljena u tri podčestice i to tako da je prva č. zem. [katastarska čestica] koja je na priloženoj skici lica mjesta označena kao LK1. i definirana točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-1 u površini od 503 m2. U naravi je riječ o kući s dvorištem. Druga je č. zem. [katastarska čestica] koja je na priloženoj skici lica mjesta označena kao LIK2. i definirana točkama 1-10-13-1 u površini od 2 m2. U naravi je riječ o asfaltiranom dijelu ulice bez vidljivih međa. Treća je č. zem. [katastarska čestica] koja je na priloženoj skici lica mjesta označena kao LIK3. i definirana točkama 7-8-11-12-7 u površini od 2 m2. U naravi je riječ o ograđenom dijelu dvorišta.

25. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

26. Člankom 30. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.; dalje: ZV) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

27. Člankom 114. stavkom 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je na temelju stavka 1. tog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

28. Tužiteljice su tijekom postupka isticale kako su on i njegovi prednici u posjedu predmetnih nekretnina od 1966., da ih nitko nikada nije smetao u posjedu istih niti im branio, dakle, da je vlasništvo istih stekao na temelju zakona, odnosno dosjelošću, a i da je njihov otac izgradio građevinu 1966. na predmetnoj čestici pa da su stekle pravo vlasništva i na temelju građenja.

29. Člankom 159. stavkom 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

30. Člankom 160. stavkom 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

31. Dakle, da bi se utvrdilo je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, trebalo je najprije utvrditi jesu li tužitelj i njegovi prednici u samostalnom posjedu tih nekretnina, kakav je po kakvoći bio njihov posjed i koliko je dugo trajao.

32. Posjed je faktička vlast nad određenom stvari. Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a samostalni posjednik je onaj koji tu stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik tj. na takav način da ne priznaje ničiju višu posrednu vlast na stvari. Što se tiče kakvoće, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijeva se zakonitost, istinitost i poštenje ili barem poštenje. Posjed je zakonit ako posjednik ima pravo na posjed tj. ako ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu je člankom 18. stavkom 5. ZV propisano da se poštenje posjeda pretpostavlja.

33. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnom pravima kada predviđa dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva, ovisno o kakvoći posjeda koju je posjednik određene stvari imao, razlikuje tzv. redovitu i izvanrednu dosjelost. Tzv. redovita dosjelost propisana je člankom 159. stavkom 2. ZV-a, dok je tzv. izvanredna dosjelost propisana člankom 159. stavkom 3. ZV-a. Razlika između redovne i izvanredne dosjelosti sastoji se u kakvoći posjeda koju je posjednik neke stvari imao, pa tako samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten (dakle, kvalificirani) stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (tzv. redovita dosjelost), dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (tzv. izvanredna dosjelost), a ako je samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne i područne samouprave stječe je ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavka 2. i 3. ovog članka.

34. Iz ovog razlikovanja vidljivo je da se za redovitu dosjelost zahtijeva kvalificirani posjed (posjed koji je zakonit, istinit i pošten), a za izvanrednu samo da je pošten.

35. Nadalje, za navesti je kako je člankom 388. stavkom 2. ZV propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona (dakle do 1. siječnja 1997.) prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

36. U tom smislu, za navesti je kako je i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (objavljenim u "Službenom listu SFRJ" broj 6/80), koji je na snagu stupio 1. rujna 1980. i koji je bio na snazi do 31. prosinca 1996., a koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, bilo propisano stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tako je člankom 28. stavkom 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a stavkom 4. istog članka da savjesni posjednik nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, ukoliko se radi o stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne i područne samouprave stječe je ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme.

37. Nadalje, za navesti je da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela koja je održana 14. veljače 2019. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

38. Prema tome, trebalo je utvrditi jesu li u trenutku podnošenja tužbe 6. srpnja 2018. bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na utuženim nekretninama.

39. Nakon provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasništvo tužiteljica i Grada Splita, da je predmetni dio utužene nekretnine u neprekidnom neometanom posjedu tužitelja i njegovih prednika dulje od 40 godina, da ih nitko nije ometao u posjedovanju kao i osporavali im pravo vlasništva.

40. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, a koje ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojne jer su neproturječni, životni, logični i skladu sa preostalim dokazima u spisu, a tuženik tijekom postupka nije ničime osporio činjenice iznesene u tim iskazima, proizlazi da su prednici tužitelja kao i sam tužitelj, bili u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina dulje od potrebnih 40 godina prije podnošenja tužbe, a koje vrijeme se sukladno članku 160. stavku 2. ZV uračunava tužitelju u vrijeme potrebno za dosjelost. Jednako tako je iz svih iskaza svjedoka, a koji nisu proturječni sami sebi ili ostalim svjedocima i tužiteljicama samima, sud utvrdio da je prednik tužiteljica još 1966.-1967- godine na predmetnoj nekretnini sagradio kuću, a da je prije na nekretnini bio voćnjak.

41. Pretpostavka savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz cijelo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Tužitelj je u postupku dokazao da nije imao razloga posumnjati da predmetne nekretnine nisu njegove, osim toga poštenje se predmnjeva a na tuženiku je teret dokaza da tužitelj nije bio pošteni posjednik.

42. Isto tako, za ukazati je kako sama činjenica da su prednici tužitelja znali da nisu upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama ne isključuje sama po sebi savjesnost posjeda, kada ostale okolnosti konkretnog predmeta ukazuju da je posjed bio savjestan, a što je slučaj u ovom postupku. Takvo pravno shvaćanje također je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 494/2021 od 11. svibnja 2021. Jednako tako je u toj odluci zauzeto pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

43. Nadalje je za istaknuti kako se, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u ranije navedenoj odluci poslovni broj Rev 494/2021 od 11. svibnja 2021., u konkretnom slučaju, u vrijeme posjedovanja potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja nekretnina prije 8. listopada 1991.

45. Prema tome, kako su prednici tužitelj i tužitelj predmetni dio utužene nekretnine posjedovali neprekidno kao samostalni i pošteni posjednik više od 40 godina, po ocjeni ovog suda, ispunjene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na istima. Osim toga prednici tužiteljice su kao pošteni graditelji još 1960. -ih godina na predmetnoj nekretnini izgradili kuću, a da im to nitko nije zabranio niti osporio.

46. Člankom 130. stavkom 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. S obzirom na to da je tužitelj u postupku dokazao da je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju zakona (dosjelošću), to je na temelju članka 130. stavka 1. ZV-a trebalo odrediti da je ovlašten ishoditi i upis toga prava u zemljišnim knjigama.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

48. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka osniva se na članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu, ovaj sud smatra da tužiteljima pripada cjelokupan trošak postupka.

49. S obzirom na označenu vrijednost predmeta spora od strane tužitelja (1.592,67 eura), odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 16. listopada 2019. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife) u iznosu od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 8. siječnja 2020. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 28. listopada 2020. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- sastav ostalog podneska od 27. siječnja 2023., (Tbr. 8/4 Tarife) u iznosu od 50,00 eura,

- sastav podneska od 20. ožujka 2023., (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 24. ožujka 2023., (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 24. listopada 2024., (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 6. veljače 2025. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu za objavu presude od 19. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 eura

Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 1.650,00 eura, valjalo je uvećati za priznate troškove vještačenja u iznosu od 600,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od 110,00 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.)

50. Dakle, tužiteljicama je trebalo priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.360,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

51. Tužitelju nije priznat preostali zatraženi trošak sastava podnesaka od 16. listopada 2019., budući je isti predan na ročištu od istog dana, za koji mu je sud u prethodnoj točci obistinio trošak zastupanja, kao ni trošak sastava podnesaka od 23. siječnja 2020. i 8. lipnja 2021. budući da prema shvaćanju ovog suda sastavljanje tih podnesaka nije bilo potrebno za vođenje ovog postupka.

52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 19. ožujka 2025.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.