Poslovni broj: Gž R-78/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Silvija Žužić, odvjetnica u Krku, Vrh, Salatići 44a, protiv tuženika BK MONTAŽA d.o.o., Zagreb, Medarska 69, OIB: 80580557122, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 4, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 17181/2021-30 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-17181/2021-30 od 20. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. listopada 2021. nije dopuštena, kao i da je odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. rujna 2021. na snazi. (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima sadržanom u toj presudi naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 625,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadom troška u daljnjem zatraženom iznosu odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, uz nadoknadu parničnog troška i troška žalbenog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu u cijelosti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je ocjena dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je tuženik - poslodavac dao radniku - tužitelju, odlukom od 26. listopada 2021., a s tim u svezi i zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. rujna 2021. na snazi. Između stranaka je sporno je li odluka o izvanrednom otkazu donesena u skladu s odredbama članka 116. stavka 2 i članka 119. stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64.23. – u daljnjem tekstu: ZR). i je li tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz iz razloga teške povrede prava iz radnog odnosa koje je navodno počinio tužitelj.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i iz stanja spisa proizlazi slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika od 21. travnja 2015., a od 15. svibnja 2019. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim je određeno da će obavljati poslove na radnom mjestu poslovođe na gradilištu,

- da je tuženik kao poslodavac 29. rujna 2021. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga, a koja odluka je tužitelju uručena 7. listopada 2021. i kojom je odlučeno da bi tužitelju radni odnos imao prestati istekom otkaznog roka od dva mjeseca od dana dostave odluke o redovnom otkazu (7. prosinca 2021.), kao i da bi tužitelj imao pravo na otpremninu u iznosu jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tuženika,

- da je u trenutku donošenja odluke o izvanrednom otkazu 5. studenog 2021. tužitelj radio kao poslovođa na gradilištu tuženika, da je na snazi bio redovan otkaz, da se tužitelj nalazio u otkaznom roku, te da je tuženik kao poslodavac odluku o izvanrednom otkazu predmetnog ugovora o radu kojom je izvanredno otkazao taj ugovor donio zbog osobito važnih činjenica zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, bez prava na otkazni rok, a koja odluka je tužitelju nesporno uručena poštom 2. studenog 2021.,

- da je tužitelj tuženiku pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava 17. studenog 2021. kojeg je tuženik zaprimio 28. studenog 2018., te odbio odgovorom na zahtjev za zaštitu prava od 6. prosinca 2018.,

- da je tuženik kao razloge izvanrednog otkaza o radu naveo da je 26.kolovoza 2021. dostavio tužitelju dopis da vrati službena vozila i to VW Golf ZG5601DZ i Fiat Punto ZG5947GO, kao i da vrati karticu goriva te karticu mobitela, a na koji se poziv tužitelj oglušio, da nije poštivao radno vrijeme gradilišta, jer je na gradilište 18. listopada i 26. listopada 2021. došao u 14,00 sati iako je radno vrijeme od 07,00 do 17,00 sati, o čemu je poslodavac sastavio pisanu opomenu zbog povrede obveza iz radnog odnosa, kao i da je odbio prisustvovati sastanku koji je organizirao poslodavac, kojom prilikom je i izričito odbio predati ključeve službenih vozila, nakon čega je sjeo u službeno vozilo i neprimjerenom vožnjom samovoljno napustio gradilište,

- da iz iskaza svjedoka BP proizlazi da je 27. listopada 2021. pokušao uručiti tužitelju odluku o izvanrednom otkazu na radnom mjestu, no da ju je tužitelj odbio primiti, da je on tužitelju objasnio razloge za donošenje navedene odluke, ali da je tužitelj otkaz na papiru zgužvao, bacio na pod, te se službenim vozilom udaljio izvan gradilišta,

- da iz iskaza svjedoka IP proizlazi da je bio prisutan 26. listopada 2021. kada je zz tuženika htio sa tužiteljem obaviti razgovor i uručiti mu odluku o otkazu zbog kašnjenja na posao 18. i 25. listopada 2021., kao i zbog odbijanja vraćanja ključeva i predaje službenih vozila nakon čega se gradilišta službenim vozilom udaljio u nepoznatom pravcu. Nadalje iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je tužitelj kašnjenje opravdavao navodima da je službeni auto bio na popravku, ali da se taj dan, kao i u vrijeme od 18. do 25. listopada dovozio na gradilište službenim automobilom i tim je vozilom odlazio kući u [adresa]. Konačno, iz iskaza ovog svjedoka proizlazi i kako tužitelj nije javio da će kasniti na posao, kao i da ga se u nekoliko navrata upozoravalo na obveze iz radnog odnosa,

- da iz iskaza zz tuženika CP proizlazi da su razlozi za odluku o izvanrednom otkazu doneseni zbog nemogućnosti daljnjeg rada s tužiteljem, jer je tužitelj već u kolovozu neopravdano odbio predati službena vozila koja je zadužio, te je kasnio na posao na način da je 18. listopada 2021., kada je trebao doći u jutarnjim satima, na posao došao tek u 14,00 sati, dok je 25. listopada došao tek oko 16,00 sati kada se gradilište već zatvara. Nadalje iz njegovog iskaza proizlazi da je 6. listopada 2021. pozvao tužitelja na razgovor, ali ga tužitelj nije niti pozdravio, niti je htio razgovarati već je uzeo službeno vozilo te vozeći preko livade napustio gradilište. Kako je tužitelj odbio povrat službenih vozila uz kartice i ENC uređaje, isti su nakon prijave vraćeni tuženiku uz pomoć policije, pri čemu je jedno vozilo bilo potpuno uništeno jer ga je tužitelj koristio za držanje svog psa,

- da tužitelj u svom iskazu osporava da bi kasnio na posao, kao i da je kašnjenje 18. listopada 2021. opravdao telefonski šefu gradilišta ZP, a što da mu je navedeni odobrio. Tih dana da je službeni automobil bio na popravku a, tuženik da mu nije osigurao prijevoz, zbog čega je koristio auto od prijatelja, te da je 25. listopada 2021. čekao da preuzme auto s popravka te da je brzojavom javio da će kasniti na gradilište na koje je došao oko 11,00 ili podne, a ne u vrijeme koje piše u odluci o izvanrednom otkazu, pri čemu je potvrdio da je 26. listopada 2021. direktor CP (zz tuženika) želio razgovarati, a on da je odbio taj razgovor, jer da ga se nebrojeno puta izigralo, zbog čega da nije htio primiti ni pismeno koje mu je zz tuženika htio uručiti. Konačno je u svom iskazu naveo da se ne sjeća da bi 26. kolovoza 2021. dobio dopis poslodavca s pozivom da vrati službena vozila, da se u to vrijeme nalazio na čekanju i to od početka srpnja 2021. pa sve do 18.listopada 2021. kada je po pozivu poslodavca došao na posao, a na čekanje da je bio upućen iz razloga što je bio dogovoren poslovno uvjetovani otkaz, te da nije bio zadovoljan s prijedlogom poslodavca da službeni auto uzme pod otpremninu.

7. Na temelju gornjih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako opisano postupanje tužitelja koje se očitovalo u odbijanju povrata službenih vozila, kašnjenja na posao, te samovoljnog napuštanja radnog mjesta ima značenje osobito teške povrede iz radnog odnosa koja predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZR-a.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, dok se način na koji tužitelj u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda ne može prihvatiti pravilnim, jer nema nikakva uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

9. Prema odredbi članka 116. stavka 1. ZR-a, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenoga otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tom povreda u odluci o otkazu mora biti precizno i konkretno opisana, kako bi se shvatio poslodavčev stav zašto smatra da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

10. Kod izvanrednog otkaza ne postoji obveza poslodavca da upozori radnika na obveze iz radnog odnosa i da mu ukaze na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza, ali kada izvanredno otkazuje ugovor o radu poslodavac je na temelju članka 119. stavak 2. ZR-a dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Pri tom poslodavac u obrazloženju odluke o otkazu treba navesti sadržaj obrane ili navesti okolnosti zbog koji radniku iznošenje obrane nije omogućio.

11. Žalbom tužitelj prvenstveno ističe da je odluka o izvanrednom otkazu donesena protekom roka određenog odredbom članka 116. stavkom 2. ZR-a, a potom osporava i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda vezano za narav i težinu tužiteljevog postupanja u pogledu kašnjenja na posao 18. i 25. listopada 2021., te udaljavanja s radnog mjesta 27. listopada 2021., te se posljedično tome osporava pravilnost zaključka suda o nepostojanju opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu. Također, tužitelj u žalbi ističe i da mu nije omogućio iznošenje obrane u svezi s razlozima predmetnog otkaza, u smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a.

12. Pritom neosnovano, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tužitelj u žalbi izdvaja dijelove iskaza saslušanih svjedoka te iznosi subjektivnu ocjenu tih iskaza, jer je prvostupanjski sud analizirajući provedene dokaze, u odnosu na postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, utvrdio stvarnu težinu tužiteljeve povrede obveze iz radnog odnosa, kao što je pravilno utvrdio i da odluka o otkazu sadrži dostatno obrazloženje razloga zbog kojih se razloga tužitelju daje otkaz ugovora o radu, pa nema nikakvih dvojbi u pogledu koje povrede tuženik tereti tužitelja.

13. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da opravdanje njegovog kašnjenja na posao u svom iskazu potvrđuje saslušani svjedok IP, jer iz iskaza ovog svjedoka jasno proizlazi da je tužitelj kašnjenje opravdavao navodima da je službeni auto bio na popravku, ali da se taj dan, kao i u vrijeme od 18. do 25. listopada 2021. dovozio na gradilište službenim automobilom i tim je vozilom odlazio kući u [adresa], da nije obavijestio tuženika da će kasniti na posao, kao i da ga se u nekoliko navrata upozoravalo na obveze iz radnog odnosa, slijedom čega je ovaj prigovor tužitelja odbijen kao neosnovan.

14. Nadalje, neosnovano tužitelj u žalbi ističe i da je pogrešno u pobijanoj odluci prvostupanjski sud utvrdio da bi tužitelj na posao 18. listopada 2021. došao oko 14 sati, jer da su i svjedoci TP i ĐP u svom iskazu potvrdili da je tužitelj tog dana na posao došao oko 11 sati, kod činjenice da je radno vrijeme tužitelja počelo u 7.00, pa se u svakom slučaju radi o neopravdanom kašnjenju od barem četiri sata, o kojem tužitelj nije obavijestio tuženika, niti ga je naknadno opravdao, pa je i ovaj prigovor tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan.

15. Nadalje, a u odnosu na žalbeni prigovor tužitelja da je samovoljno udaljavanje s radnog mjesta 27. listopada 2021. rezultat provokacije zz tuženika, ističe se da navedeno ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih svjedoka, a niti je to tijekom postupka kao ni prilikom saslušanja tvrdio tužitelj, pri čemu navedeno ne proizlazi niti iza žalbenih navoda, zbog čega se i ovaj prigovor tužitelja ukazuje neosnovanim. Napominje se pritom da neosnovano u žalbi ističe i kako je svjedok BP u svom iskazu potvrdio da se tužitelj nakon udaljavanja s gradilišta ipak vratio na posao, jer je ovaj svjedok iskazao da je došao po tužitelja na deponij na kojem se odlaže materijal, ali da mu nije poznato što je i gdje je tužitelj nakon toga radio, slijedom čega je i ovaj prigovor tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan.

16. Isto tako, neosnovano tužitelj u žalbi prigovara da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu donio protekom roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj temelji odluku o otkazu određenog odredbom članka 116. stavkom 2. ZR-a, jer da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci utvrđuje da je tužitelj kroz duže vrijeme (od kolovoza do studenog 2021.) odbijao postupiti po nalogu poslodavca za vraćanje službenih automobila

17. Pored toga, u svezi preostalih žalbenih navoda ističe se kako upravo kontinuitet postupanja u kršenju obveza iz rada, a u konkretnom slučaju odbijanje tužitelja da vrati službene automobile kroz duži period od kolovoza do studenog 2021. opravdava mogućnost donošenja odluke o izvanrednom otkazu kroz čitavo postojanje takve povrede, pa neosnovano tužitelj prigovara da bi odluka o izvanrednom otkazu bila donesena protekom roka određenog odredbom članka 116. stavkom 2. ZR-a, odnosno, po isteku roka od 15 dana od kad je tuženik saznao za odbijanje njegovog zahtjeva za vraćanjem službenih automobila.

18. Konačno, da bi se ispunili uvjeti za donošenje odluke o otkazu u skladu s odredbom članka 119. stavka 2. ZR-a bilo je potrebno da u konkretnom slučaju postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući obranu koje pravo bi mu pripadalo u skladu s odredbom članka 119. ZR-a, a kako je iz stanja spisa, a prije svega iz samog iskaza tužitelja razvidno da je odbio razgovarati s tuženikom, da je odbio primitak opomene i poziv tuženika na sastanak, to je pravilno zaključio prvostupanjski sud da nije postojala mogućnost da bi obrana tužitelja, da ju je imao prilike iznijeti, možda odvratila tuženika od namjere donošenja odluke o otkazu, slijedom čega je i ovaj žalbeni prigovor odbijen kao neosnovan.

19. Budući da je u konkretnom slučaju ugovor o radu otkazao tuženik poslodavac to je u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu bio na tuženiku koji je takve dokaze dostavio, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je odluka tuženika pravilna i zakonita.

20. Kako neosnovanost zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti otkaza čini neosnovanim i zahtjev za utvrđenjem da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. rujna 2021. na snazi, to je materijalno pravo ispravno primijenjeno odbijanjem tužbenog zahtjeva i u tom dijelu.

21. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, s time što je tužitelj posebnim žalbenim navodima i ne pobija.

21. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Kako tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, nema pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 166. ZPP-a.

U Splitu 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić