Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-704/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u [adresa], protiv tužene Gospićko-senjske biskupije, OIB: 78514984452, Župa Sv. Terezije Avilske u Bužimu, Bužim bb koju zastupa punomoćnik Silvije Petrović, odvjetnik u Gospiću, Ulica 118. brigade Hrvatske vojske 1, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: P-140/2022-17 od 31. listopada 2023., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: P-140/2022-17 od 31. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: P-140/2022-17 od 31. listopada 2023., suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] oranica za rubčića glavicom površine 448 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže brisanje prijašnjeg prava vlasništva s imena tužene temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva opisane nekretnine na ime i vlasništvo tužitelja u cijelosti, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Gospićko-senjskoj biskupiji, OIB: 78514984452, Župi Sv. Terezije Avilske u Bužimu, Bužim bb da tužitelju RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,35 € / 5.653,60 kuna, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužena i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva čest. zem. kč. br. [katastarska čestica]. z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], površine 448 čhv, te uknjižba vlasništva na ime tužitelja.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica]. z. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo tužene, a u prijepisu posjedovnog lista, Područnog ureda za katastar Gospić, kao posjed tužene,

- da je kupoprodajnim ugovorom zaključenim 11. listopada 1957. prodavatelj Župničko selište, Bužim kbr. 94. prodao ŽĆ (djedu tužitelja) iz [adresa] kao kupcu kčbr. [katastarska čestica] površine 1545 čhv za cijenu od 30.000 tadašnjih dinara, te da je kupac stupio u posjed kupljene nekretnine,

- da je rješenjem o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj: O-402/2014 od 03. kolovoza 2015. iza pok. ŽĆ, njegovim nasljednikom proglašen tužitelj u cijelosti,

- da je identifikacijom predmetne nekretnine od strane vještaka mjernika utvrđeno da ima površinu od 448 čhv odnosno 1611 m² i da se u naravi radi o uredno pokošenoj livadi čiji su rubovi obrasli šumom, a da je susjedna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] površine 1545 čhv odnosno 5557 m²; te da iz arhivske skice katastra iz 1968. godine odnosno vojne karte proizlazi da se kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti obrađivala zajedno s južnim dijelom [katastarska čestica]

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljev djed kupio spornu nekretninu te da je zajedno obrađivao s kčbr. [katastarska čestica]; a koji posjed je nakon njegove smrti nastavio tužiteljev otac, a nakon njega tužitelj, te ih nikada nitko nije ometao u posjedu niti polagao bilo kakva prava na spornu nekretninu,

7. Na temelju prednjih utvrđenja pravilno je prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev navodeći u obrazloženju da je tužitelj vlasništvo predmetnih nekretnina stekao dosjelošću putem svojih pravnih prednika djeda i oca, a pozivajući se na članak 1472. bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ). U obrazloženju odluke se navodi da je djed tužitelja stupio u posjed sporne čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] 1957. godine iste godine kada je zaključio i kupoprodajni ugovor za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a smrću djeda (1982) posjed je nastavio otac tužitelja UĆ, pa je njegov otac istekom 1997. godine uračunavajući i posjed svog prednika kao savjesni posjednik protekom 40 godišnjeg posjeda dosjelošću stekao vlasništvo sporne čestice, a tužitelj nasljeđivanjem.

8. Ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje tako pazi.

9. Odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZV) propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

10. U konkretnom slučaju vrijeme potrebno za dosjelost počelo je teći za prednika tužitelja 1957. godine dakle za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ te je odredbom paragrafa 1472. za stjecanje nekretnina dosjelošću u državnom, općinskom ili crkvenom vlasništvu bio propisan pošten posjed kroz četrdeset godina, a nastavilo se i za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) koji je stupio na snagu 01. rujna 1980.. Člankom 28. stavak 4. ZOVO propisano je da je za stjecanje nekretnina potreban pošten posjed kroz 20 godina posjedovanja. Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 21. studenog 2018. godine u primjeni pravnog paragrafa 1472. OGZ, ne računaju se za vrijeme dosjelosti rokovi iz načelnog mišljenja proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. godine. To znači da se računa rok od 40 godina koji je istekao za vrijeme primjene ZOVO, koji je za dosjelost prava vlasništva savjesnog posjednika propisivao rok od 20 godina. U slučaju kao što je ovaj, a kada vrijeme dosjelosti teče u dva navedena režima, a kako je odredbama ZOVO propisan rok (20 godina), a nakon stupanja na snagu tog zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog, tada rok ističe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom, a to je vrijeme od 40 godina prema pravnim pravilima paragrafa 1472. OGZ, što znači da je vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću proteklo 1997. godine, dakle u vrijeme kada je na snazi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZV) koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997.

11. Navodi žalitelja kojima osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda i zaključak da je tužitelj putem svojih prednika stekao vlasništvo predmetne nekretnine nisu osnovani. Naime iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda o dugogodišnjem, višegeneracijskom posjedu utužene nekretnine, što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, a što uz činjenicu da tuženica nije ometala posjed prednika tužitelja niti polagala vlasnička prava na spornu nekretninu ukazuje na samostalan i pošten posjed prednika tužitelja.

12. U odnosu na navode žalitelja prema kojima je odredbom članka 388. stavak 4. ZV propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana, treba reći da sve i kad bi bilo riječ o zemljištu u društvenom vlasništvu pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključak pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev-2776/2016 i Rev-x-974/2017 od 07. svibnja 2019. i dr. kojim se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 08. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem članka 388. stavak 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske i dr., da se u rok za stjecanje dosjelošću treba uračunati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine s tim da se u taj rok ima računati vrijeme zaključeno do 17. studenog 1999., kada je Ustavni sud ukinuo izvornu odredbu članka 388. stavak 4. ZV. Pri tom tuženik kao zemljišnoknjižni vlasnik ne može biti treća osoba koja polaže pravo na nekretnini kako prigovara u žalbi.

13. Poštenje kao kvaliteta posjeda se za stjecanje vlasništva nekretnina pretpostavlja, a žalitelj osim što se poziva na zemljišnoknjižni izvadak i posjedovni list nije dokazao da je posjed bio nepošten, a na njemu je teret dokaza sukladno članku 219. stavak 1. ZPP. Stoga kraj činjenice da iz provedenih dokaza proizlazi da je prednik tužitelja bio u savjesnom posjedu i sporne čest zem. 633., još od 1957. u čemu ga nitko nije ometao, a koji posjed je nakon njegove smrti (1982.) nastavio otac tužitelja koji je umro 2009., isti je 1997. godine temeljem članka 388. stavak 2. ZV dosjelošću prema članku 159. stavak 4. ZV, a tužitelj nasljeđivanjem temeljem članka 114. stavak 1. ZV stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

14. Kako žalba nije osnovana odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

U Dubrovniku, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović