Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-23/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područna služba Osijek, Kapucinska 29, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 (pravni slijednik Sunce osiguranja d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB: 12012147571), zastupanog po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-206/2019-13 od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn- 206/2019-13 od 15. prosinca 2023. pod stavkom II. i stavkom III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-206/2019-13 od 15. prosinca 2023. pod stavkom I. izreke i za navedeno sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područna služba u Osijeku, Kapucinska 29, OIB: 84397956623, plati iznos od 6.839,96 EUR-a/51.535,66 kn (šesttisuća-osamsto-tridesetdevet- euradevedeset-šest-centi/pedesetjedna-tisuća-petsto-tridesetpet-kuna-šezdeset šest- lipa) sa zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 2022. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-206/2019-13 od 15. prosinca 2023. pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 427,18 Eur i za navedeno sudi:

Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nadoknaditi tuženiku Croatia osiguranju d.d. trošak a daljnji trošak postupka u iznosu od 427,18 Eur sa zateznom kamatom od 19. ožujka 2025. u visini koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nadoknaditi tuženiku Croatia osiguranju d.d. trošak žalbenog postupka u iznosu od 410,70 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područna služba u Osijeku, Kapucinska 29, OIB: 84397956623, plati iznos od 6.839,96 EUR-a/51.535,66 kn (šesttisuća-osamsto-tridesetdevet- euradevedeset-šest-centi/pedesetjedna-tisuća-petsto-tridesetpet-kuna-šezdeset- šest-lipa) sa zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 2022. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područna služba u Osijeku, Kapucinska 29, OIB: 84397956623, da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, plati trošak postupka u iznosu od 60,52 EUR-a/455,99 kn (šezdeset-eura-pedeset-dva- centa/četiristo-pedesetpet-kuna-devedesetdevet-lipa) sa zateznim kamatama koje teku od 15. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnoga prava, a pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže sudu drugog stupnja da žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka. Tuženik je u žalbi naveo da presudu pobija u cijelosti. Međutim iz sadržaja žalbe kao i iznosa koji žalbom pobija, utvrđeno je da tuženik pobija žalbu pod stavkom I. izreke te da djelomično pobija odluku o trošku i to u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom (stavak III. presude) (čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Protiv dijela presude pod stavkom II. i III. izreke žalbu pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i naloži tuženiku isplata iznosa od 5.365,03 Eur te da se odbije zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

4. Žalba tuženika je osnovna.

4.1. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu iznosa od 12.145,39 Eur/91.509,50 kn sa zateznim kamatama koji iznos se odnosi na naknadu štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad priznate po osnovi ozljede na radu u visini od 70 % korisniku mirovine AŽ za razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. kolovoza 2019. te za razdoblje od 1. studenog 2019. do 30. studenog 2022.

6. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženika bez navođenja u čemu bi se ista sastojala, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Sud prvoga stupnja utvrdio je, a što među strankama i nije sporno:

- da je osiguranica tužitelja AŽ u prometnoj nesreći od 9. studenog 2011. zadobila teške tjelesne povrede,

- da je po toj osnovi tužitelj AŽ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu u visini 70% i bolesti u visini 30%, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u

Osijeku od 14. rujna 2007.,

- da je prometnu nesreću prouzročio FŽ, koji je upravljao vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika (pravnog prednika tuženika),

- da je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi ozljede na radu u visini od 70% te bolesti u visini od 30% počevši od 24. travnja 2007.

8. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvoga stupnja pravilno navodi da se u ovom slučaju kao materijalno pravo primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a to je u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP).

9. Naime, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP. Takvo stajalište izraženo je i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev 2538/2018-2 od 12. siječnja 2022., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2002. i Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.

10. Nadalje, sud prvog stupnja se pravilno poziva na odredbu čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOO, međutim pogrešno interpretira navedene odredbe kada prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Prema odredbi čl. 27. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stavkom 2. propisano je da se između ostalih stvarnom štetom smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

12. Naime, iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 17. rujna 2007. (list 3 spisa) proizlazi da tužiteljica prima mirovinu upravo s osnova invalidnosti zbog povrede na radu. Stoga osnovano tuženik ističe da s obzirom da se radi o naknadi štete, tužiteljica nikakvu štetu nije pretrpjela, budući da je osnova njenog primanja upravo ozljeda na radu.

13. Dakle, sukladno odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP tuženik kao društvo za osiguranje dužno je naknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju i to razmjerni iznos isplaćene mirovine koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila u slučaju povrede na radu. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenima na ime invalidske mirovine, obveza tuženika bi postojala ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

14. U konkretnom slučaju nije sporno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu (list 3-5 spisa), dijelom zbog ozljede na radu, a što predstavlja predmetni štetni događaj za koji odgovara tuženik i to u omjeru od 70%, te zbog bolesti (30%).

15. Tužitelj tužbom traži 70% iznosa isplaćene invalidske mirovine njegovom osiguraniku, te mu sud prvog stupnja djelomično prihvaća tužbeni zahtjev.

16. Međutim, kako je već navedeno, tužitelju je pravo "ograničeno" na razliku između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu (čl. 27. st. 3. st. 3. ZOOP).

17. Tužitelj je u postupku imao za dokazati kolika bi bila invalidska mirovina osiguranika tužitelja da je ista utvrđena u slučaju povrede na radu i kolika je invalidska mirovina isplaćena njegovom osiguraniku pa tek u tom slučaju postojanja razlike postojala bi odgovornost tuženika za tu štetu tužitelju u smislu st. 1. i 2. ZOOP.

18. Kako tužitelj u predmetnom prvostupanjskom postupku nije dokazao postojanje navedene razlike, to je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo pogrešan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je utemeljio presudu kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, na što osnovano upućuje žalba tuženika.

19. Stoga je primjenom čl. 373. toč. 2. ZPP valjalo prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

20. U odnosu na žalbu tužitelja valja istaći da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je protekao trogodišnji zastarni rok za mirovinu za mjesec studeni 2019., odnosno za iznos od 180,90 EUR-a/1.363,03 kn.

21. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i da tužitelj za razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. kolovoza 2019. nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, jer iz isprave koju je dostavio u spis Obračun isplaćene mirovine za razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. kolovoza 2019. nije jasno predstavlja li navedeni iznos ukupan iznos isplaćene invalidske mirovine ili iznos koji čini 70% isplaćene invalidske mirovine za utuženo razdoblje. Odnosno kako je već rečeno, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti i iz razloga što tužitelj nije dokazao da je došlo do štete, i to iz razloga što se osiguranici tužitelja isplaćuje invalidska mirovina s osnova povrede na radu.

22. Stoga je pravilno sud prvog stupnja, uzimajući u obzir da tužitelj na kojemu je teret dokaza (čl. 219. st. 1. ZPP), nije dokazao niti nastanak štete a posljedično tome niti visinu tužbenog zahtjeva za utuženi period, pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 5.175,13 EUR/38.992,05 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2019. pa do isplate, kao i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 180,90 EUR-a/1.947,17 kn koji je zastario sa zateznim kamatama.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II izreke.

24. Kako je sada promijenjen uspjeh u sporu, valjalo je promijeniti i odluku o troškovima postupka.

25. Tuženik je uspio u sporu u cijelosti i to kako po osnovi tako i po visini, budući je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti.

26. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio koji trošak je bio potreban tuženiku u ovom postupku (točka 19. obrazloženja prvostupanjske presude) utvrdivši da tuženiku pripada trošak u iznosu od 487,70 Eur.

27. Kako je sud prvog stupnja dosudio tuženiku trošak u iznosu od 60,52 Eur, valjalo je dosuditi tuženiku daljnji trošak u iznosu od 427,18 Eur.

28. Tuženik je zatražio i trošak žalbenog postupka u iznosu od 410,70 Eur koji trošak se sastoji od troška sastava žalbe 250,00 Eur (Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 138/23) uvećano za 62,50 Eur PDV-a i 98,20 Eur sudska pristojba na žalbu. Kako je tuženik u cijelosti uspio sa žalbom, to mu je dosuđen i zatraženi trošak žalbenog postupka u zatraženom iznosu.

U Velikoj Gorici 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina