REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1663/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika: 1. FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Ferri, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1354/2023-2 od 11. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj P-3982/2019 od 16. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Tužiteljica je u odgovoru predložila odbiti prijedlog te je zatražila da joj tuženici naknade trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u spori niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Tuženici kroz naznačena pitanja u prijedlogu osporavaju pobijanu odluku u dijelu kojim im je naloženo isplatiti tužiteljici novčani iznos na ime izvršenih ulaganja u nekretninu, kao i u dijelu koji se odnosi na dosuđene troškove parničnog postupka.
5. Tuženici su u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačili sljedeća pravna pitanja:
1) Je li obveza za isplatu izvršenih ulaganja u nekretninu, protiv više vlasnika potonje, djeljiva obveza prema svojoj pravnoj naravi, radi čega je isključena solidarnost obveznika?
2) Dolazi li do djelomičnog prestanka obveze sjedinjenjem, u slučaju smrti jednog od tuženika, čiji su zakonski nasljednici tužitelj i preostala dva tuženika, razmjeno nasljednom dijelu koji otpada na tužitelja, a riječ je o zahtjevu za isplatom?
3) Kod zahtjeva za isplatom ulaganja u tuđu stvari, obračunava li se amortizacija ulaganja u odnosu na cijelo razdoblje u kojem podnositelj predmetnoga zahtjeva ima neposredni posjed predmeta ulaganja?
4) Kod obveze za isplatom ulaganja u tuđu stvari, radi povećanja vrijednosti potonje,
umanjuje li se vrijednost ulaganja za troškove legalizacije, ako je podnositelj takvog zahtjeva predmetnim ulaganjem – prenamjenom i/ili izdradnjom, učinio predmet ulaganja nelegalnim u prostoru?
5) DospIjeva li obveza na isplatu ulaganja u tuđu stvari te kod trenutka kada vlasnik potonje stekne mogućnost ubiranja koristi od izvršenih ulaganja, odnosno od stupanja u posjed predmetne stvari?
6) Ako sud, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi odlučnu činjenicu/e u parničnom postupku, je li dužan o postojanju iste zaključiti odgovarajućoj primjenom pravila o teretu dokazivanja?
7) ima li pravne osnove za povrat ulaganja u adaptaciju kuće, s naslova stjecanja bez osnove, ako su ulaganja izvršena dragovoljno i besplatno, pri čemu se nije očekivala i/ili zahtijevala naknada za isto?
8) je li sud vezan pogrešnom pravnom osnovom novčane tražbine postavljenog zahtjeva u postupku – prigovora radi prijeboja?
9) je li dopuštena solidarnost obveze za naknadom troškova postupka, ako se u predmetnom postupku odlučuje o djeljivoj obvezi na isplatu?
10) kod eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva, je li sud dužan najprije utvrditi postotak u kojemu je uspjela sva stranka, za svaki pojedini istaknuti zahtjev, pa od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te potonjoj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici?
6. Prvo, peto i deseto pitanje iz prijedloga nisu važna pitanja za odluku u sporu s obzirom na to da tuženici uz prijedlog nisu u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP dostavili žalbu iz koje bi bilo vidljivo jesu li i prvostupanjsku presudu osporavali zbog razloga koji su navedeni u naznačenim pitanjima, tj. jesu li prethodno iscrpili dopušteni pravni put. U odnosu na drugo pitanje tuženici nisu naveli odgovarajuće razloge važnosti zašto bi navedeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi s obzirom na to da se u odluci revizijskog suda poslovni broj Rev x 1200/15 od 13. srpnja 2021., koju tuženici navode kao razlog važnosti, radilo o drukčijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u kojoj je zakupnik postao vlasnik nekretnine, a što nije slučaj u ovome predmetu. Kroz treće pitanje tuženici pogrešno impliciraju da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine bila i nakon 2012. te na taj način prikazuju odlučno činjenično stanje drukčijim od onog utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Na jednak način tuženici kroz sedmo pitanje impliciraju da je tužiteljica dragovoljno i besplatno izvršila ulaganja u predmetnu nekretninu, a što ne proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova. Tuženici u odnosu na četvrto pitanje nisu naveli odgovarajuće razloge važnosti zbog čega bi navedeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava u sudskoj praksi, s obzirom na to da se takvim razlogom ne može smatrati „relativno velik broj legaliziranih objekata u Republici Hrvatskoj“ te potencijalna mogućnost postavljana istovjetnog pravnog pitanja u nekom drugom postupku. Odgovor na šesto pitanje je pozitivan, međutim, tuženici su prilikom obrazlaganja navedenog pitanja dali svoju ocjenu provedenih dokaza te pri tome uz prijedlog nisu priložili dijelove spisa na koje se pozivaju, a što su bili dužni u skladu s odredbom čl. 387. st. 3. ZPP. Osmo pitanje iz prijedloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava u sudskoj praksi s obzirom na to da su tuženici prigovor radi prebijanja utemeljili na činjeničnoj osnovi potraživanja na ime neplaćene najamnine, pa je sud u tom dijelu bio vezan činjeničnim navodima tuženika. U odluci o troškovima parničnog postupka nije naložena solidarna isplata, pa samim time deveto pitanje nije važno za odluku u sporu.
7. S obzirom na gore navedeno, u ovome predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I izreke ovog rješenja.
8. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek