REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-120/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u Solinu, protiv tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833 Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Anić i Anić, u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž- 532/2024-2 od 17. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2141/2021-25 od 1. ožujka 2024., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1.Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-532/2024-2 od 17. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2141/2021-25 od 1. ožujka 2024.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„Jesu li sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF, plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanje bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacije tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike ?“

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Vrhovni sud je u odnosu na postavljeno pitanje izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-549/23 od 18. prosinca 2023. te je pobijana odluka u skladu sa navedenim pravnim shvaćanjem, a tuženik u tijeku postupka nije postavio materijalnopravni prigovor na koji se poziva u postavljenom pitanju.

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

7. Tuženik u prijedlogu ističe kako su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud osobito teško povrijedili odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo zbog čega mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, iz ranije navedenih razloga predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koja se poziva u prijedlogu.

8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek