REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-37/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juraju Blažičko, odvjetniku u Zagrebu protiv tužene EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mlt. djece GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnoj skrbnici JB, dipl. pravnici u Centru za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, radi razvoda braka s mlt. djecom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 14. ožujka 2024., poslovni broj: 97 P Ob- 461/20-187 i o žalbama tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 14. ožujka 2024., poslovni broj: 97 P Ob-461/20-187, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 97 P Ob-461/20-185, od 14. ožujka 2024. i protiv rješenja predsjednice Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 29 Su-1865/23-6 od 6. prosinca 2023. i poslovni broj 29 Su-222/24-3 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe tužitelja VB iz [adresa] i tužene EB iz [adresa] odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 14. ožujka 2024., poslovni broj: 97 P Ob-461/20-187, ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. svibnja 2024., poslovni broj P Ob-461/2020-202.

r i j e š i o  j e

I Žalba tužene EB iz [adresa] protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 97 P Ob-461/20-185, od 14. ožujka 2024. odbija se kao neosnovana te se prvostupanjsko rješenje poslovni broj: 97 P Ob-461/20-185, od 14. ožujka 2024. potvrđuje.

II Žalbe tužene EB iz [adresa] protiv rješenja predsjednice Općinskog građanskog suda u Zagrebu, odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuju rješenja predsjednice Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 29 Su-1865/23-6 od 6. prosinca 2023. i poslovni broj: 29 Su-222/24-3 od 26. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Razvodi se brak sklopljen dana 28. kolovoza 2010. godine u Varaždinu, a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Varaždin za godinu 2010., pod rednim brojem 237, između

EB, rođena **.**.1984. u [adresa], BiH, OIB: [osobni identifikacijski broj]

i BB, rođen **.**.1975. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Zajednička djeca stranaka, mlt. GB, 66823408196 i mlt. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će s majkom, EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

III. Osobni odnosi djeteta, mlt. GB, 66823408196 i mlt. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem, BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], održavati će se prema dogovoru roditelja, a ako dogovor izostane:

- utorkom i četvrtkom od 16:00 do 19:00 sati,

-svaki drugi vikend od subote u 10:00 sati do nedjelje u 19:00 sati,

-svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u RH od 10:00 do 19:00 sati

- tijekom ljetnih praznika od 01. – 15. srpnja i od 01. – 15. kolovoza, polovinu zimskih i proljetnih praznika na način da svake parne godine provedu prvi dio praznika s ocem, a svake neparne godine drugi dio praznika da provedu s ocem. Otac će djecu preuzima na adresi stanovanja majke i vraća ih na adresu stanovanja majke. Roditelji će dogovoriti trajanje razdoblja prilagodbe djece na ostvarivanje osobnih odnosa s ocem (koliko dugo će taj period prilagodbe trajati i dinamiku ostvarivanja osobnih odnosa djece i oca u navedenom periodu).

IV. Majka, MAJDA BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], će djelomično samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb za mlt. GB, 66823408196 i mlt. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i to u odnosu na donošenje odluka o zdravlju, školovanju, izvanškolskim aktivnostima te u odnosu na ishođenje i preuzimanje osobnih dokumenata djece, samostalno će zastupati mlt. djecu u bitnom osobnom pravu i to promjeni prebivališta i/ili boravišta, te će majka samostalno prijaviti prebivalište mlt. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresu [adresa].

V. Nalaže se tuženiku BB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za mlt. GB, 66823408196 isplatiti slijedeće iznose:

- za razdoblje od 10. srpnja do 31. srpnja 2018. iznos od 449,61 eur

-za kolovoz 2018. iznos od 663,61 eur -za rujan 2018. iznos od 663,61 eur

-za listopad 2018. iznos od 663,61 eur

-za studeni 2018. iznos od 663,61 eur

-za prosinac 2018. iznos od 663,61 eur

-za siječanj 2019. iznos od 663,61 eur

-za veljaču 2019. iznos od 663,61 eur

-za ožujak 2019. iznos od 663,61 eur

-za travanj 2019. iznos od 663,61 eur

-za svibanj 2019. iznos od 663,61 eur

-za lipanj 2019. iznos od 663,61 eur

-za srpanj 2019. iznos od 663,61 eur

-za kolovoz 2019. iznos od 663,61 eur

-za rujan 2019. iznos od 663,61 eur

-za listopad 2019. iznos od 663,61 eur

-za studeni 2019. iznos od 663,61 eur

-za prosinac 2019. iznos od 663,61 eur

-za siječanj 2020. iznos od 663,61 eur

-za veljaču 2020. iznos od 663,61 eur

-za ožujak 2020. iznos od 663,61 eur

-za travanj 2020. iznos od 663,61 eur

-za svibanj 2020. iznos od 663,61 eur

-za razdoblje od 1. do 16. lipnja 2020. iznos od 353,92 eur sve na račun majke i zz EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku BB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za mlt. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti slijedeće iznose:

- za razdoblje od 10. srpnja do 31. srpnja 2018. iznos od 224,91 eur

-za kolovoz 2018. iznos od 331,81 eur

-za rujan 2018. iznos od 331,81 eur

-za listopada 2018. iznos od 331,81 61 eur

-za studeni 2018. iznos od 331,81 eur

-za prosinac 2018. iznos od 331,81 eur

-za siječanj 2019. iznos od 331,81 eur

-za veljaču 2019. iznos od 331,81 eur

-za ožujak 2019. iznos od 331,81 eur

-za travanj 2019. iznos od 331,81 eur

-za svibanj 2019. iznos od 331,81 eur

-za lipanj 2019. iznos od 331,81 eur

-za srpanj 2019. iznos od 331,81 eur

-za kolovoz 2019. iznos od 331,81 eur

-za rujan 2019. iznos od 331,81 eur

-za listopad 2019. iznos od 331,81 eur

-za studeni 2019. iznos od 331,81 eur

-za prosinac 2019. iznos od 331,81 eur

-za siječanj 2020. iznos od 331,81 eur

-za veljaču 2020. iznos od 331,81 eur

-za ožujak 2020. iznos od 331,81 eur

-za travanj 2020. iznos od 331,81 eur

-za svibanj 2020. iznos od 331,81 eur

-za razdoblje od 1. do 16. lipnja 2020. iznos od 176,96 eur sve na račun majke i zz EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku BB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neplaćenog uzdržavanja za mlt. GB, 66823408196 isplatiti slijedeće iznose:

- za razdoblje od 17. lipnja do 30. lipnja 2020. iznos od 309,69 eur

-za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 1. travnja 2022. mjesečni iznos od iznos od 663,61 eur

-za razdoblje od 1. travnja 2022. do 1. ožujka 2024. mjesečni iznos od 265,45 eur,

sve na račun majke i zz EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku BB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neplaćenog uzdržavanja za mlt. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti slijedeće iznose:

- za razdoblje od 17. lipnja do 30. lipnja 2020. iznos od 154,84 eur

-za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 1. travnja 2022. mjesečni iznos od iznos od 331,81 eur

-za razdoblje od 1. travnja 2022. do 30. rujna 2023. mjesečni iznos od 66,36 eur,

-za razdoblje od 1. listopada 2023. do 1. ožujka 2024. mjesečni iznos od 132,72 eur sve na račun majke i zz EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana.

IX. Nalaže se ocu, BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje djeteta, mlt. GB, 66823408196, mjesečni iznos od 663,61 eur počevši od 1. ožujka 2024. godine pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun majke i zz, EB, OIB: [osobni identifikacijski broj].

X. Nalaže se ocu, BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje djeteta, mlt. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 398,17 eur počevši od 1. ožujka 2024. godine pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun majke i zz, EB, OIB: [osobni identifikacijski broj].

XI. Odbija se zahtjev tuženice za isplatu daljnjeg iznosa uzdržavanja za mlt. DB za razdoblje od 10. srpnja 2018. do 30. rujna 2023. u mjesečnom iznosu od 66,36 eur. XII. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Rješenjem od 22. svibnja 2024., poslovni broj P Ob-461/2020-202 prvostupanjski sud je riješio:

"Ispravlja se presuda ovoga suda poslovni broj P Ob-461/20-187 od 14. ožujka 2024. godine, u izreci presude, točka V., točka VI., točka VII. i točka VIII., redak prvi, tako da umjesto:

"…Nalaže se tuženiku BB"

ima pisati: "…Nalaže se tužitelju BB"

3. Rješenje o ispravku presude postalo je pravomoćno 25. lipnja 2024.

4. Protiv prvostupanjske presude pravodobne žalbe podnijeli su tužitelj i tuženica.

5. Tuženica je podnijela i žalbe protiv rješenja predsjednice suda poslovni broj: 29 Su-1865/23-6 od 6. prosinca 2023. i poslovni broj: 29 Su-222/24-3 od 26. siječnja 2024., kojima je odbijen zahtjev za izuzeće prvostupanjske sutkinje te žalbu protiv rješenja poslovni broj: 97 P Ob-461/20-185, od 14. ožujka 2024., kojim je odbačen prijedlog za povrat u prijašnje stanje tuženice od 28. veljače 2024, kao nepravovremen i nedopušten.

6. Tužitelj presudu pobija u točki V., VI., VII. VIII., IX. i X. izreke, odnosno u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje maloljetne djece zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19 dalje ZPP).

6.1. Tužitelj prije svega ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, smatrajući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da su pojedini razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te da su navodi obrazloženja presude u pojedinim dijelovima protivni sadržaju isprava i zapisnicima o iskazima saslušanih stranaka, zatim da je odlučna sporna činjenica u ovom postupku koliko iznose potrebe uzdržavanja zajedničke maloljetne djece stranaka i koliko iznose imovinske mogućnosti tužitelja za doprinos uzdržavanja i da je ove činjenice prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio, a posljedično tome i pogrešno primijenio materijalno pravo.

6.2. Dalje ističe da tuženica troškove potrebne za liječničke preglede i tretmane mlt. GB nije potkrijepila materijalnom dokumentacijom, iako se radi o troškovima za koje se izdaju računi, da troškovi prehrane za dijete od 13 godina ne mogu iznositi 2.000,00 kn mjesečno i da taj iznos može biti trošak prehrane za dvoje djece, da je navedeni trošak nerealan i da je prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku trošak hrane za četveročlanu obitelj u 2023. iznosio 2.000,00 kn mjesečno, da je nejasno kako je sud došao do troška za mlt. GB u iznosu od 5.000,00 kn jer se zbrajanjem troškova za dijete dobije iznos od oko 3.000,00 kn, zatim da troškovi logopeda više ne postoje, a psihologa i neuropedijatra dijete je posjetilo jednom i da je iz prvostupanjske presude potpuno nemoguće ispitati mjesečne potrebe mlt. GB s obzirom da su troškovi konfuzno nabrojani pa da je presuda suda prvog stupnja potpuno nerazumljiva i proturječna dokazima u spisu, posebno u odnosu na provjerljive i dokazive troškove.

6.3. U odnosu na uzdržavanje mlt. IB tužitelj navodi da je prvostupanjski sud, iako je dijete zdravo i ima uobičajene potrebe za svoju dob, utvrdio iznos uzdržavanja od 398,17 eura, koji višestruko premašuje iznos iz važeće Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" broj 48/2023), povlačeći paralelu s iznosom uzdržavanja za mlt. VBN, koji iznos uzdržavanja obuhvaća i troškove stanovanja i režija, dok ove troškove podmiruje i mlt. IB i GB jer djeca žive u njegovom stanu za koji plaća režije pa da stoga troškovi za mlt. IB ne prelaze iznos od 200,00 eura mjesečno i da je prvostupanjski sud navedene troškove odmjerio paušalno i bez obrazloženja.

6.4. Kao daljnji žalbeni razlog ističe da je prvostupanjski sud utvrdio primanja tužitelja koja ne prelaze mjesečni iznos od 1.200,00 eura, zatim da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužitelj član društva Posiflex d.o.o., Euroyacht d.o.o., Lavdara projekt d.o.o. i Mibi Charter d.o.o., a što ukazuje da je prvostupanjski sud postupao površno i bez analize dokaza, da je prvostupanjski sud paušalno utvrđivao vrijednost nekretnina u vlasništvu tužitelja, da nije uzeo u obzir potrebe uzdržavanja mlt. VBN, imajući u vidu i činjenicu da je njegova majka nezaposlena, da nije uzeo u obzir da trošak najma i režija za stan u [adresa] u [adresa] iznosi najmanje 1.000,00 eura i da kod određivanja standarda djece i roditelja potpuno neosnovano uzima u obzir standard roditelja prije prestanka bračne zajednice i to iz 2013., a koji se standard tužitelja znatno snizio u deset godina od tog perioda.

6.5. Predlaže preinačiti presudu prvostupanjskog suda na način da drugostupanjski sud kao mjesečnu obvezu uzdržavanja za mlt. GB utvrdi iznos od 480,00 eura, a kao mjesečnu obvezu uzdržavanja mlt. IB utvrdi iznos od 220,00 eura. Troškove žalbenog postupka ne traži.

7. Tuženica podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 125. i članka 233. stavka 1. ZPP-a, zatim članka 354. stavka 2. točka 1., 6. i 11. ZPP-a te povrede odredbe članka 338. stavka 4. ZPP-a. Pobija prvostupanjsku odluku u cijelosti. Navodi da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba članka 354. stavka 2. točka 1. ZPP-a, ujedno u svezi članka 71. stavka 1. točka 7. ZPP-a jer da je u donošenju presude sudjelovao sudac koji je trebao biti izuzet, da je rješenje predsjednika suda kojim je odbijen zahtjev za izuzeće suca nezakonito, a protiv tog rješenja nije bila dopuštena posebna žalba, zatim ističe povredu iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a smatrajući da prvostupanjski sud nije tuženoj dostavio nekoliko podnesaka tužitelja, odmah po zaprimanju istih, dok je za neke podneske navedeno da se dostavljaju, iako nisu dostavljeni, o čemu je prvostupanjski sud obaviješten podneskom od 13. siječnja 2024., nadalje ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, smatrajući da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presuda, zatim da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava. U odnosu na povredu odredbe članka 125. ZPP-a navodi da je prvostupanjski sud izbjegavao predati zapisnik tuženoj, što je bio dužan, zatim da je povrijedio i odredbu članka 233. stavka 1. ZPP-a jer je tuženica više puta predlagala dostavu određenih dokaza, odnosno isprava koje se nalaze kod tužitelja, ali da je to prvostupanjski sud ignorirao, kao i odredbu članka 338. stavka 4. ZPP-a budući da prvostupanjski sud nije adekvatno obrazložio odluku.

7.1. Osim navedenog tuženica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo, da je zlonamjerno izbjegao potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, a mogao je na temelju priloženih i predloženih dokaza, pomažući tužitelju da se "otarasi" svoje djece i da je pri tome povrijedio Ustav Republike Hrvatske, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s njenim Protokolima, kao i niz odredbi Obiteljskog zakona., rukovodeći se nekim svojim pravom, u želji da pomogne tužitelju i odmogne mlt. djeci.

7.2. Tuženica u odnosu na naprijed istaknuto navodi da prvostupanjski sud u izreci odluke naveo samo adresu na kojoj će živjeti tuženica zajedno s mlt. djecom, dok nije naveo da će živjeti u stanu koji je vlasništvo tužitelja te da se u ponovljenom postupku uz naznaku da će djeca stanovati s majkom na adresi [adresa], doda u stanu koji je vlasništvo BB i da se naznači broj zemljišnoknjižnog uloška i katastarska općina, zatim da je tuženica predlagala da se u presudi naznači da u tom stanu stanuju najmanje do punoljetnosti mlt. DB, a prvostupanjski sud odbio upisati u zapisnik, zatim osporava način održavanja kontakata djece i oca, ističe da je propušteno u izreci presude napisati da je UB dijete s posebnim potrebama jer u tom slučaju proizlaze i drugačije obveze tužitelja za uzdržavanje djeteta, da u odnosu na djelomičnu samostalnu skrb majke nije navedeno da majka djecu zastupa kod svih sudova u Republici Hrvatskoj, što smatra neophodnim jer otac djecu i ne poznaje pa s tim u vezi djeci ne može ni pomoći, zatim posebno smatra prijepornim što u izreci presude nije navedeno koje su obveze oca prema djeci (osim novčanih), nije navedeno od kojeg datuma teče rok od 15 dana, osporava i utvrđeni iznos uzdržavanja mlt. DB za dospjelo razdoblje u iznosu od 331,81 eura te smatra da za cijelo razdoblje uzdržavanja treba biti dosuđen konačni utvrđeni iznos uzdržavanja od 397,70 eura, da je isto tako za mlt. GB proizvoljno određen iznos uzdržavanja za dospjelo razdoblje te da je potrebno za cijelo razdoblje utvrditi iznos uzdržavanja od 663,61 eura, a osim toga da su prema iskazu tuženice potrebe mlt. GB od 24. siječnja 2022. bile 984,95 eura, a od 29. siječnja 2024. bile su 1.456,29 eura, bez stanarine i režija, što je tuženica navela u podnesku od 26. listopada 2021., kao i za potrebe mlt. DB, koje su znatno veće od dosuđenih i koji prema iskazu tuženice od 29. siječnja 2024. za razdoblje od 24. siječnja 2022. iznose 540,00 eura, a za razdoblje od 29. siječnja 2024. iznose 487,00 eura. Tuženica u odnosu na uzdržavanje mlt. djece osporava i navod u izreci presude „dok za to budu postojali zakonski uvjeti“, smatrajući ovakav navod nedovoljnim, već je za mlt. GB trebalo pisati dok traje potreba djeteta s posebnim potrebama u svezi sa zdravstvenim stanjem djeteta (dok traje stanje disfazije govora i svega drugog navedenog stanja/poremećaja), zatim da izreka presude ne sadrži promjenu cijena u maloprodaji pa je podložna tužbama zbog porasta cijena i troškova života te će i za uzdržavanje djece biti potrebno više novaca pa predlaže da se presuda dopuni na način da se kod porasta troškova života za 3% i više, prema pokazateljima Hrvatskog zavoda za statistiku, tužitelj obvezuje na povećanje isplata za uzdržavanje za isti procent. Isto tako navodi da je prvostupanjski sud odbio upisati na zapisnik da tuženica zahtijeva da tužitelj uplatu uzdržavanja vrši na zaštićeni račun majke EB, koji je izuzet od ovrhe jer se radi o sredstvima za uzdržavanje djece i da prvostupanjski sud nije odredio da je tužitelj dužan plaćati svaki mjesec uzdržavanje na žiro račun majke pa da je izreka presude neprovediva, a da je sud bio dužan napisati „svaki mjesec“, vidljivo je i iz rješenja od 8. travnja 2022. U odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje mlt. DB u iznosu od 66,36 eura za razdoblje od 10. srpnja 2018. do 30. rujna 2023. navodi da je ovakva odluka prvostupanjskog suda proizvoljna i suprotna Obiteljskom zakonu te stvarnim potrebama djeteta.

7.3. Tuženica se žali i na odluku troškovima postupka, smatrajući da su u ovom dijelu odredbe Obiteljskog zakona tumačene linearno i preslobodno pa i arbitrarno jer je tužbu podnio tužitelj, a prvostupanjski sud je gotovo sve udovoljio tuženici, da je tuženica u postupku imala dva odvjetnika i oba su plaćena prema tarifi kao da su završili cjelokupnu parnicu, da su oba odvjetnika odustala od daljnjeg zastupanja zbog pokušaja tužiteljske strane da na njih utječu pa da je logično da je odredio majci za zastupanje po odvjetnicima 1.000,00 eura, koje ona nema odakle podmiriti.

7.4. U daljnjem dijelu žalbe tuženica osporava obrazloženje prvostupanjske odluke koje smatra neadekvatnim i navodi da je osporila da je bračna zajednica prestala početkom 2017., da tužbeni zahtjev tužitelja potvrđuje da ga djeca ne interesiraju i da traži zakonit način da se djece riješi, da je prvostupanjski sud u većem dijelu omogućio ostvarenje njegovog nauma, da sve posebne skrbnice uglavnom nisu zastupale interese djece, iako im je to zakonska obveza, traži za uzdržavanje mlt. GB mjesečni iznos od 784,40 eura, a za mlt. DB iznos od 470,64 eura, da tuženica na davanje iskaza 24. siječnja 2022, nije bila spremna, a da je obveza suda utvrditi dostatne iznose uzdržavanja za djecu vodeći se pri tome interesima djece, da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u sve dokumente koji se nalaze u spisu, da nije poklonio vjeru njezinim dokazima, a nije obrazložio koje je dokaze odbio i razloge odbijanja zbog čega smatra da se prvostupanjska presuda ne može ispitati, da prvostupanjski sud, sukladno njezinom dokaznom prijedlogu, nije naložio tužitelju u spis dostaviti Sporazum iz članka 4. Ugovora od 20. siječnja 2023. o prijenosu članskih udjela u tvrtki Euroyacht d.o.o. između tužitelja i LB na temelju kojeg je tužitelj dobio 500.000,00 eura, nije zatražen Ugovor o pozajmici na iznos od 630.000,00 eura Obrta servis vage, koji je vrlo bitan i tražen desetak puta, a sve s obzirom na činjenicu da je tužitelj tijekom parničnog postupka rasprodao, poklonio ili prenio na druge veći dio imovine pa je tuženica smatrala da bez navedena dva dokumenta nema temelj za veći materijalni zahtjev prema ocu te da je prije donošenja privremene mjere prvostupanjski sud imao dokaze da imovina tužitelja prelazi iznos od 20.000.000,00 eura i da je pored toga dosudio uzdržavanje djece samo 5.000,00 kn i nije se pitao od čega će djeca živjeti, dok se tužitelj guši u imovini i novcima. Osim toga navodi da je tužitelj prikazao samo zaradu kod Vage Lukavečki d.o.o., da je nezakonito prikazivao tuđe obveze kao svoje, da tužitelj zarađuje od pozajmljivanja novaca za što je priložena i presuda suda u Varaždinu i da je problem u tome što tužena nema sve dokaze iako je ovakvih investicija puno više, da je tužitelj bogat i prebogat i da prvostupanjski sud nije utvrdio svu imovinu tužitelja, a sve na štetu mlt. djece, da je nadalje prvostupanjski sud pogrešno zaključio da za mlt. GB više nema troška logopeda jer majka vježba s djetetom, međutim da je istina suprotna i da ovog troška više nama jer majka nema novca da plati logopeda zbog čega sama vježba s djetetom kako dijete ne bi zaostajalo u dostignutoj razini govora, da je mlt. DB dijete IQ iznad prosjeka, da tuženica puno troši na crtanje, pisanje, igranje, vježbanje u sportskoj dvorani i u kazalištu te da su njezine potrebno puno veće od utvrđenih, da je potpuno pogrešno u prvostupanjskoj presudi navedeno da se djeca uzdržavaju do njihove punoljetnosti, što je pogrešno jer je obveza oca školovati djecu i plaćati studij i da je prvostupanjski sud u odnosu na imovinu tužitelja i obveze kao i visinu uzdržavanja zaboravio obvezu postupanja po službenoj dužnosti. Ista tako navodi da prvostupanjski sud nije utvrđivao iznos koji je do sada isplaćen na račun majke za uzdržavanje djece, niti je tužitelj te iznose dokazao, da je u izreci presude navedeno „dužan platiti“ pa nema naloga za plaćanje uzdržavanje pa da prvostupanjski sud u stvari tužitelja nije niti obvezao na plaćanje uzdržavanja.

7.5. Tuženica osporava dokument Centra za socijala rad, Podružnica Črnomerec o21. veljače 2022. i od 7. studenog 2022., koji se temelji na nezakonitom rješenju Centra od 3. svibnja 2022., koje je poništeno i zbog čega je tuženica tražila da se taj dokument izdvoji iz spisa što je prvostupanjski sud odbio.

7.6. Osim toga navodi da je prvostupanjski sud postupao proizvoljno i nezakonito u dostavi podnesaka suprotne stane i na taj način onemogućio tuženoj pristup sudu i jednakost pred sudom, da je prvostupanjski sud simulirao ročište od 10. studenog 2023., na koje je tužena zakasnila 5 minuta, a da je sud je prije toga već sačinio zapisnik, da kad je tužena izašla iz sudnice, u sudnicu je ušao odvjetnik tužitelja i zadržao se 11 minuta, da je ročište od 10. studenog 2023. preotvoreno i sačinjen je zapisnik, ali da su iz zapisnika izbrisane ili izostavljene bitne stvari, da je sudac tražio žurno potpisivanje zapisnika bez čitanja, što je punomoćnik tužene odbio, zatraženo je ispravljanje zapisnika ili preotvaranje ročišta, a što sud prvog stupnja nije dopustio.

7.7. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje drugom sucu, uz napomenu daljnjeg zakonitog postupanja.

8. Tuženica žalbu podnosi žalbe i protiv rješenja predsjednika suda poslovni broj 29 Su-1865/23-6 od 6. prosinca 2023. i poslovni broj 29 Su-222/24-3 od 26. siječnja 2024., kojima je odbijen zahtjev za izuzeće prvostupanjske sutkinje.

8.1. U odnosu na predmetna rješenja predsjednice suda navodi da je obrazloženje o objektivnom testu i povjerenju u suca u smislu nepristranosti deplasirano, da u ovakvim postupcima nema tih povjerenja, ali i da ima, da je tuženica nesporno dokazala da je sutkinja pristrana, da je govorila neistine i zamjenjivala teze, da je vodila nedopustive razgovore s odvjetnikom tužitelja, da je neistinito očitovanje sutkinje na zahtjev za izuzeće, da nije nalagala tužitelju dostavu dokaza koje je tuženica predlagala, da nije uručila podneske tuženici i zapisnik na njezino traženje, da je sutkinja osmišljeno zaustavila redovnu dostavu dokaza i dostavom manipulirala i onemogućavala tuženicu u zaštiti svoje djece pa da se zbog činjenice što sutkinja nije izuzeta otvara i pitanje nedopuštenog uplitanja predsjednice suda u ovaj predmet.

8.2. Predlaže da nadležni Županijski sud uvaži žalbe, ukine ili poništiti pobijana rješenja predsjednice suda i poništi sve radnje u spisu predmeta P Ob-461/20 nakon ročišta održanog 10. studenog 2023. te predmet vrati na ponovno postupanje drugom sucu.

9. Ujedno tuženica podnosi žalbu na rješenje prvostupanjskog suda od 14. ožujka 2024., poslovni broj 97 P Ob-461/20-185, kojim je odbačen povrat u prijašnje stanje tuženice od 28. veljače 2024., kao nepravovremen i nedopušten, smatrajući da je izreka rješenja suprotna obrazloženju.

9.1. Navodi da je obrazloženje prvostupanjskog suda netočno i da se radi o neutralnom sucu, koji postupa sukladno zakonu i ponaša se sukladno sudačkom kodeksu, ispravio bi zapisnik od 29. siječnja 2024., što mu zakon nalaže i dopušta, međutim da se sudac ponašao sasvim nezakonito, proizvoljno i neživotno te se stavio na stranu tužitelja, a protiv interesa malodobne djece i nije ispravio zapisnik niti nakon trećeg prijedloga. Osim toga navodi da je čekala da protekne razumni period da sud udovolji prijedlogu te je nakon što je shvatila da sud neće udovoljiti prijedlogu za ispravak zapisnika, podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje pa da je dakle tuženica permanentno i neprekidno postupala tako da se nije moglo dogoditi neobrazloženo postupanje u razdoblju od 8 dana.

9.2. Predlaže da se poništi pobijano prvostupanjsko rješenje i postupak u ovoj pravnoj stvari vrati u stanje od 29. siječnja 2024., na način da se preotvori glavna rasprava s uputama o daljnjem postupanju.

10. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbe tuženice.

11. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu tužitelja, navodeći da je žalba neprecizna, bez dokaza, temeljena na pretpostavkama, lošim i zlim namjerama i da se tužitelj razračunava s tuženicom preko leđa maloljetne djece, da su ekonomske mogućnosti tužitelja da troši 10.000,00 eura u narednih 30 godina i da pri tome uopće više ne doprinosi, da je imovina toliko velika da tužitelj može samo od kamata dobro živjeti i uz to plaćati i veće obveze za uzdržavanje djece od dosuđenih. Predlaže žalbu odbiti kao neutemeljenu.

11.1. Tuženica je dostavila i dopunu odgovora na žalbu u kojem navodi da ju je tužitelj obavijestio da sama plaća utroške električne energije i da je dobila obavijest o isključenju električne energije, kao i da je u poštanski sandučić dobila račune za grijanje, vodu, kanalizaciju, pričuvu, koje nisu plaćene više od godinu dana.

12. Žalbe su neosnovane.

13. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za sve odlučne činjenice i svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i nije počinjena bitna povreda iz članka 353. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se pozivaju žalitelji. U ovom parničnom postupku, prvostupanjski sud je izveo dokaze koje je smatrao potrebnim, a u okviru činjeničnih navoda stranaka, postavljenog tužbenog zahtjeva i kroz norme materijalnog prava koje treba primijeniti na konkretni tužbeni zahtjev te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje navodima žalbi nije dovedeno u sumnju.

14. U postupku nije sporno da su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni zbog čega je prestala bračna zajednica stranaka, da stranke imaju zajedničku djecu: mlt. GB, rođenog **.**.2011. i mlt. DB, rođenu **.**.2018., da stranke nisu uspjele postići Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, kao niti sporazum tijekom parničnog postupka te da je rješenjem prvostupanjskog suda od 9. veljače 2021., određena privremena mjera na temelju koje maloljetna djeca stanuju s majkom, a da će s tužiteljem održavati osobne odnose, dok je rješenjem od 8. travnja 2022., privremena mjera izmijenjena na način da će tužitelj ostvarivati osobne odnose s mlt. djecom pod nadzorom stručne osobe koju će rješenjem imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad te je tužitelju naloženo doprinositi za uzdržavanje mlt. GB iznos od 3.000,00 kn, a za mlt. DB iznos od 2.000,00 kn, počevši od 8. travnja 2022. do pravomoćnog završetka ovog parničnog postupka.

15. Tužitelj se ne protivi da maloljetna djeca stanuju s majkom na adresi [adresa], koji je stan u zemljišne knjige upisan kao njegovo vlasništvo, da majka djelomično samostalno obavlja roditeljsku skrb u odnosu na donošenje odluka o zdravlju, školovanju, izvanškolskim aktivnostima te u odnosu na ishođenje i preuzimanje osobnih dokumenata djece, da samostalno zastupa mlt. djecu u bitnom osobnom pravu i to promjeni prebivališta i/ili boravišta te da samostalno prijavi prebivalište mlt. DB na adresu [adresa] i ne protivi se održavanju kontakata na način kako je predložio Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Peščenica od 10. studenog 2022.

16. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude između ostalog naveo:

- da su na temelju članka 51. točka 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15 i 98/19; dalje ObZ) ispunjeni uvjeti za razvod braka između parničnih stranaka,

- da tužitelj ne sudjeluje u životu djece i da s djecom ne ostvaruje osobne odnose,

- da o djeci skrbi majka, da roditelji ne ostvaruju adekvatnu komunikaciju, ne izmjenjuju informacije o djeci, da je otac pasivan i nije spreman preuzeti skrb o djeci,

- da se prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, osobni odnosi tužitelja i djece trebaju održavati utorkom i četvrtkom od 16:00 do 19:00 sati, svaki drugi vikend od subote u 10:00 sati do nedjelje u 19:00 sati, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u RH od 10:00 do 19:00 sati, tijekom ljetnih praznika od 01. – 15. srpnja i od 01. – 15. kolovoza, polovinu zimskih i proljetnih praznika na način da svake parne godine provedu prvi dio praznika s ocem, a svake neparne godine drugi dio praznika da provedu s ocem te da otac djecu preuzima na adresi stanovanja majke i vraća ih na adresu stanovanja majke,

- s obzirom da otac ne ostvaruje osobne odnose s djecom i da je pasivan u odnosu na roditeljsku skrb da je potrebno majci omogućiti samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na ishođenje i preuzimanje osobnih dokumenata djece, samostalno zastupanje mlt. djece u bitnom osobnom pravu i to promjeni prebivališta i/ili boravišta i da će majka samostalno prijaviti prebivalište mlt. DB na adresu [adresa],

- da je s mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad suglasna posebna skrbnica, smatrajući da je način održavanja osobnih odnosa djece i oca te djelomično samostalno izvršavanje roditeljske skrbi majke u interesu maloljetne djece,

- da je tužitelj u obvezi plaćati uzdržavanje za djecu od 10. srpnja 2018., kada je prestala bračna zajednica stranaka,

- da je stan u [adresa] u kojem živi tuženica s maloljetnom djecom upisan u zemljišne knjige kao vlasništvo tužitelja, da tuženica tvrdi da isti stan predstavlja bračnu stečevinu i da režije za stan plaća tužitelj,

- da je mlt. GB rođen **.**.2011. i da je u vrijeme prestanka bračne zajednice bio star 6 godina, u vrijeme podnošenja tužbe 9 godina, a u vrijeme presuđenja 13 godina, da mlt. dijete ima zdravstvenih problema u vidu umanjenje pažnje i motoričkog nemira te govornih poteškoća, da mu je potrebna posebna skrb zbog utvrđene dislalije, eholalije, disfazije, minimalne neuromotorne disfunkcije tipa 2, lošeg držanja, adiopziteta i makrokranije/makrosomije, da se tuženica za rad s djetetom educirala, da zbog konstante potrebe učenja i rada s djetetom tuženica ne može raditi ili u protivnom mora plaćati educiranu osobu za rad sa djetetom, da dijete ide u redovnu školu s individualiziranim pristupom i asistentom, da zbog rizičnog zdravlja i zlostavljanja u školi dijete sada prati nastavu online, da nema izvanškolskih aktivnosti, da mu je ranije lijekove u mjesečnom iznosu od 500 eura kupovao otac, a sada to čini djed, da dijete odlazi kod psihologa i neuropedijatra svaka tri mjeseca prema uputi škole za što tuženica izdvaja 600,00 do 1.100,00 kn, da dijete ide kod logopeda 3 puta tjedno i da jedan sat košta 250,00 kn, da tuženica dijete kod navedenih liječnika vodi privatno i da je tako bilo dok je trajala bračna zajednica, da sada tuženica s djetetom radi logopedske vježbe sama, zatim da dijete ima potrebu za ortopedskim cipelama, da GB ima problema sa zubima zbog čega svakih 15 dana ide kod zubara, a jedna posjeta košta 30,00 eura, zatim da ima potrebu za pojačanom prehranom i čestom kupovnom odjeće zbog naglog razvijanja i da su slijedom toga potrebe djeteta i veće od 5.000,00 kn, međutim da otac doprinosi za uzdržavanje na način da omogućava djeci i majci stanovanje u njegovom stanu i da plaća režije za stan pa da potrebe mlt. djeteta koje se odnose na prehranu, školovanje, higijenu, zdravstvenu skrb, igračke i druženja te prijevoz iznose 663,61 eura,

- da je mlt. DB rođena **.**.2018., i da je u vrijeme podnošenja tužbe bila stara 2 godine, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave 5 godina, da je dijete 2023. krenulo u vrtić, da ima uobičajene potrebe za svoju dob, da je u razdoblju od srpnja 2018. do listopada 2023. DB imala povećani trošak higijene i prehrane (pelene, kreme, hrana) te da do polaska u vrtić njezine potrebe iznose 2.500,00 kn, a od listopada 2023. da njezine potrebe iznose 3.000,00 kn jer sada polazi u vrtić i ima dodatne aktivnosti, nakon polaska u vrtić je dijete bolesnije pa ima i troškove liječenja, zatim troškove prijevoza, odjeće za redovne i za dodatne aktivnosti i da u navedeni iznos nije uključen trošak stanovanja i režija koje plaća otac i da bi u tom slučaju djetetove potrebe bile veće,

- da je tužitelj otac još jednog djeteta rođenog **.**.2019., da je zdrav i radno sposoban, da ukupan dohodak tužitelja za 2022. iznosi 96.600,00 eura i da tvrtka Vage Lukavečki d.o.o. za razdoblje od 2017. do ožujka 2023. nije isplatila dobit, da je tužitelj vlasnik stana u [adresa] u [adresa] u kojem stanuje tuženica s djecom, zatim vlasnik stana u [adresa], u površini od 81,42 m2 i parkirališnog mjesta, koji je darovao svom ocu ugovorom o darovanju od 13. ožujka 2023., da je vlasnik pašnjaka u površini od 2.752 m2 u Kaštel Lukšiću, vlasnik jednosobnog stana s nusprostorijama u Zagrebu, Tkalčićeva 61, a kasnije suvlasnik u ½ dijela, suvlasnik oranica na području Varaždina i Biškupca, vikend kuće u [adresa] vrijednosti oko 40.000,00 eura i zemljišta u okolici Varaždina koja vrijede oko 100.000,00 eura, da je član društva i prokurist tvrtke Posiflex d.o.o., član društva i direktor tvrtke Vage Lukavečki d.o.o., član društva i direktor tvrtke Euro Yacht d.o.o., osnivač i prokurist tvrtke Italmech d.o.o., osnivač i direktor tvrtke Lavdara projekt d.o.o., osnivač i direktor tvrtke Mibi Charter d.o.o., osnivač i prokurist tvrtke Tehnic d.o.o., vlasnik obrta [obrt], direktor tvrtke Star Plus d.o.o., da je tužitelj naveo da ne ostvaruje prihode od navedenih tvrtki i da su iste u gubitku, da živi u stanu površine 44 m2, koji je u vlasništvu nećaka, ne plaća najam, ali plaća režije koje mjesečno iznose oko 800,00 kn, ne zna koliki mu je trošak prehrane, a za osobne potrebe i kupovinu odjeće izdvaja oko 1.000,00 kn mjesečno, a troškovi mlt. djeteta rođenog 2019. su oko 2.500,00 kn, u vlasništvu nema dionice, plovila, kriptovalute niti druge vrjednije pokretnine, osim osobnog automobila Citroen C5 iz 2006. ili 2007.,

- da tužitelj u vlasništvu ima dovoljno imovine da može uzdržavati djecu prema njihovim utvrđenim potrebama, da je tužiteljeva prvenstvena obveza uzdržavati svoju djecu i da nije ovlašten na štetu djece raspolagati sa svojom imovinom iz kojeg razloga prvostupanjski sud nije provodio daljnje dokaze predložene od tuženice, već je sukladno potrebama djece odredio uzdržavanje u iznosu koji je zahtijevala tuženica na ročištu održanom 29. siječnja 2024. i to za mlt. GB iznos od 5.000,00 kn/663,61 eura, a za mlt. DB iznos od 2.500,00 kn/331,81 eura za razdoblje od 10. srpnja 2018. do 1. listopada 2023, a od 1. listopada 2023. pa nadalje mjesečni iznos od 3.000,00 kn/398,17 eura,

- s obzirom da je bračna zajednica prestala 10. srpnja 2018. da za mlt. DB za ovaj mjesec pripada uzdržavanje za 21 dan pa je tuženica odbijena sa iznosom uzdržavanja za mjesec srpanj u iznosu od 500,00 kn/66,36 eura,

- da je tužitelj sukladno pravomoćnoj privremenoj mjeri plaćao uzdržavanje za djecu, te da je potrebno za plaćene iznose uzdržavanja umanjiti dosuđeni iznos uzdržavanja,

- da na temelju odredbe članka 310. ObZ-a, majka koja s djetetom stanuje, svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu.

17. Pravilno je prvostupanjski sud, vodeći se načelima ObZ-a i Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 12/93 i 20/97 – dalje Konvencija), utvrdio sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, a pravne stavove i zaključke prvostupanjskog suda, prihvaća i ovaj sud.

18. O žalbi tužitelja

18.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, koji se odnose isključivo na uzdržavanje maloljetne djece, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio potrebe mlt. djece GB i DB. Mlt. GB, rođen **.**.2011., dijete je kod kojeg se zbog visoke temperature u dobi od 15 mjeseci, govor nije razvijao te je u dobi od dvije i pol godine započela obrada djeteta kod logopeda, neuropedijatra, psihologa i defektologa. Zdravstvenim pregledima i obradama kod dječaka su utvrđene snižene verbalne sposobnosti, usporen razvoj govora, teškoće na morfosintaktičkoj i fonološkoj artikulacijskoj razini s dijagnozom disfazija, eholalija, dizmetrija, zatim snižena psihološka otpornost i spor oporavak od stresnih situacija, kratka pažnja i slaba suradljivost, loše držanje i više položeni desni kuk, kifoza, motorička nespretnost (minimalna neuromotorna disfunkcija tip II), adipozitet i makrokranija/makrosomija. Mlt. GB redovno je polazio logopedske tretmane, a neurologa i psihologa prema potrebi te mu je preporučeno redovno školovanje uz individualizirani pristup i asistenta. Dakle, iako su roditelji reagirali odmah po utvrđenim problemima, mlt. GB je dječak s poteškoćama u razvoju, kojem je potrebna cjelovita dnevna skrb i angažman oba roditelja te konstantna stručna liječnička pomoć, kako bi se u što većoj mjeri uspješno savladale utvrđene poteškoće i dječaku omogućio pravilan psihofizički razvoj. Osim toga potrebna je i stalna edukacija roditelja te pomoć cijelog tima liječnika za utvrđena stanja djeteta u smislu prevencije i liječenja. Nesporno je da je tužitelj u ovom smislu cjelokupnu skrb, ne samo o mlt GB, već i o mlt. IB, prepustio majci, čiji je angažman, posebno u odnosu na dijete s teškoćama u razvoju ogroman, tim više jer se radi o djetetu smanjenje pažnje i koncentracije te izrazitih emocija, što predstavlja dodatnu prepreku u učenju s djetetom i u praćenju online nastave, kao i redovne nastave, budući da je takvom djetetu potrebno stalno poticanje pažnje i vraćanje pažnje na nastavne sadržaje, uz sve logopedske probleme dijagnosticirane disfazijom, eholalijom i dizmetrijom. Da se tuženica educira za rad s djetetom i da je njezina skrb konstantna, pokazuju i konačni rezultati rada s djetetom, a posebno ocjene u školi. Dakle, potpuno je jasno da mlt. GB treba i stručna liječnička pomoć, kao i lijekovi za smanjenu pažnju i druge probleme djeteta, koji su skupi i plaćaju se, kao i logopedski tretmani, koje više nema zbog trenutne financijske situacije i da bi adekvatni liječnički tretmani sasvim sigurno unaprijedili djetetov razvoj te olakšali rad i probleme s kojima se suočila majka. S druge strane, sasvim sigurno dijete koje ima poteškoće u razvoju dolazi u stalne stresne situacije, zbog kojih je pojačana potreba za hranom, što je i dovelo kod dječaka do dijagnosticiranog adipoziteta. Mlt. GB je stoga potrebno omogućiti najbolju liječničku i roditeljsku skrb, lijekove i kvalitetnu prehranu te roditelji moraju dati maksimalni trud, kao i financijski doprinos za što uspješnije svladavanje utvrđenih poteškoća djeteta.

18.2. S druge strane mlt. DB, rođena **.**.2018., zdrava je djevojčica, kojoj je također potrebna pažnja roditelja, stalna igra i aktivnosti, koje je majka djetetu omogućila, a s obzirom na poteškoće u razvoju mlt. GB i skrb majke oko njegovog zdravlja i školovanja, činjenica je da majka ne može sama dovoljno pažnje posvetiti djevojčici, što je vrlo važan dio odgoja i da joj s druge strane želi omogućiti igračke i razne sadržaje kako bi djevojčica pravilno psihofizički razvijala, otkrivala svoje talente i napredovala.

18.3. Na temelju članka 311. stavka 1. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta. Prema st. 2. istog zakonskog članka, ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Pema odredbi članka 312. ObZ-a dijete može imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta, što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u parničnom postupku.

18.4. U opisanim okolnostima pravilno je prvostupanjski sud, cijeneći iskaz tuženice, materijalne dokaze i općepoznate činjenice, utvrdio potrebe mlt. GB i DB, a dužnost je roditelja brinuti o djeci, pružiti im maksimalnu brigu i financijsku potporu, na što ih ujedno obvezuju odredbe Konvencije i Obiteljskog zakona.

18.5. Ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja propisane su čl. 313. ObZ, koji u st. 1. propisuje da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje. Prema st. 4. istog zakonskog članka kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2. ovog članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

18.6. Na žalbene navode tužitelja, valja odgovoriti da nisu precijenjene mogućnosti tužitelja, kao oca, da doprinosi za uzdržavanje maloljetne djece u utvrđenim iznosima, ali jednako tako, nije zanemaren, niti podcijenjen najbolji interes maloljetne djece, već je uspostavljena ravnoteža između ovih dviju kategorija, koliko je to bilo najviše moguće u okolnostima konkretnog slučaja. Okolnosti koje se tiču životnog standarda tužitelja, kao obveznika uzdržavanja maloljetne djece i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdavaju određivanje uzdržavanja maloljetne djece u višem iznosu od iznosa određenog Odlukom nadležnog Ministarstva, pri čemu je drugostupanjski sud imao u vidu da uzdržavanje maloljetne djece ima prednost pred drugim obvezama, da je to primarna dužnost roditelja, vezano za koju roditelji moraju ulagati pojačane napore, da bi toj i takvoj dužnosti mogli udovoljiti (članak 313. stavak 4. ObZ-a) i da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da svojim radom i na osnovu imovine koju posjeduje ne može ostvarivati i dodatne prihode za svoje uzdržavanje i uzdržavanje maloljetne djece. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio imovinu tužitelja koja je postojala u vrijeme prestanka bračne zajednice, a činjenica da je tužitelj tijekom trajanja parničnog postupka dio imovine otuđio ne umanjuje njegovu obvezu uzdržavanja. Tako je tužitelj umjesto što je darovao stan u [adresa] od 81,42 m2 i parkirališno mjesto svom ocu, isti stan i parkiralište mogao je dati u najam te od ovog iznosa plaćati potrebno uzdržavanje svoje djece te im omogućiti adekvatnu zdravstvenu skrb, kao i životni standard primjeren njihovoj dobi i utvrđenim potrebama. Da tužitelj raspolaže velikom imovinom, da je njegov životni standard puno bolji od životnog standarda djece i da ima financijske mogućnosti plaćati potrebno uzdržavanje te da njegov iskaz nije u potpunosti točan potvrđuje i Ugovor o prijenosu poslovnog udjela društva s ograničenom odgovornošću Euroyacht d.o.o. iz kojeg je jasno da prijenos poslovnih udjela nije bio besplatni pravni posao, kao i postupak pred Općinskim sudom u Varaždinu poslovni broj P- 375/16 u kojem je tužitelj potvrdio da je EBN iz [adresa] pozajmio novčani iznos od 187.000,00 kn i s istom kao osiguranje sklopio Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na trosobnom stanu u [adresa]. Dakle, nema niti govora da tužitelj, bez obzira na dohodak koji trenutno ostvaruje, iz svoje imovine i na temelju svojih radnih sposobnosti, ne može plaćati uzdržavanje svoje djece, uz uzdržavanje djeteta rođenog 2019.

18.7. Stoga je prvostupanjski sud pravilno cijenio da su iznosi u Tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta samo jedan faktor u nizu okolnosti koje treba uzeti u obzir te je odlučne činjenice za uzdržavanje djece pravilno i potpuno utvrdio. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom navedenih odredaba ObZ-a utvrdio ukupne potrebe svakog djeteta, kao i materijalne prilike tužitelja, koji ima razne mogućnosti stjecanja dodatne zarade, a posebno s obzirom na nekretnine kojima raspolaže te utvrđeni iznos uzdržavanja može plaćati bez štete za svoje uzdržavanje i uzdržavanje drugih osoba za koje ima zakonsku obvezu. Načela za uzdržavanje djece (djeteta) od strane roditelja uređuje i Konvencija o pravima djeteta, prema kojoj su roditelji odgovorni za dijete i moraju osigurati unutar svojih sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj (članak 27. Konvencije).

18.8. Iz navedenih razloga žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana.

19. O žalbi tužene na prvostupanjsku presudu

19.1. Tuženica je na ročištu od 29 siječnja 2024., na kojem je sudjelovala zajedno sa svojim punomoćnikom, postavila konačne zahtjeve u parničnom postupku i to:

- da djeca žive s njom na adresi [adresa],

- da s ocem ostvaruju osobne odnose bez nadzora i prema prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijali rad,

- da joj se dodjeli samostalna roditeljska skrb za donošenje odluka o zdravlju, školovanju, izboru aktivnosti djece, ishođenju osobnih dokumenata i da samostalno zastupa djecu u bitnom osobnom pravu promjene prebivališta/boravišta,

- da tužitelj za uzdržavanje mlt. GB doprinosi mjesečni iznos uzdržavanja od 663,61 eura,

- da tužitelj za uzdržavanje mlt. DB doprinosi mjesečni iznos uzdržavanja od 398,16 eura,

- da se iznosi uzdržavanja plate za razdoblje od 10. srpnja 2018.

19.2. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad i pravilnom primjenom materijalnog prava u cijelosti udovoljio zahtjevu tuženice.

19.3. Prvenstveno, neosnovano tužena ističe bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 71. stavka 1. točka 7. ZPP-a i iz članka 354. stavka 2. točka 1. ZPP-a jer u postupku nije sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet, a u odnosu na okolnosti koje dovode u pitanje nepristranost suca, odluke je donijela predsjednica suda, slijedom čega je prvostupanjski sudac zakonito nastavio rad na predmetu, zaključio glavnu raspravu i donio nepravomoćnu presudu u ovom predmetu.

19.4. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 233. stavka 1. ZPP-a jer ne provođenjem dokaznih prijedloga stranke nije počinjena navedena procesna povreda, a osim toga, prvostupanjski sud samostalno odlučuje koje će dokaze provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te je na temelju članka 8. ZPP-a ovlašten samostalno dokaze ocjenjivati. Stoga sud nije dužan izvoditi sve dokaze koje su stranke predložile niti pribavljati sve isprave koje su stranke predložile, već samo one kojima se utvrđuju relevantne činjenice, a prvostupanjski sud je prikupio relevantne dokaze u postupku koji potvrđuju postavljene zahtjeve tuženice. U ovom parničnom postupku, prvostupanjski sud je izvodio dokaze u okviru činjeničnih navoda stranaka, postavljenog tužbenih zahtjeva i kroz norme materijalnog prava koje treba primijeniti na konkretni tužbeni zahtjev te pravilno i dovoljno utvrdio činjenično stanje za donošenje odluke.

19.5. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 338. stavka 4. ZPP-a jer je prvostupanjski sud jasno i potpuno obrazložio svoju odluku, koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio te je prvostupanjski sud dao razloge o svim elementima ovog spora, a kako to i tuženica navodi u odgovoru na žalbu te osim toga, u skladu s ranijim navodima u ovoj drugostupanjskoj presudi, nije počinio niti apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

19.6. Osim toga nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a jer tuženici nije onemogućeno raspravljanje u ovom postupku, tuženica je u postupku aktivno sudjelovala, čak što više, dostavljala je podneske, očitovanja i dokaze tijekom cijelog parničnog postupka te se očitovala na sve dokaze i navode tužitelja.

19.7. U odnosu na istaknutu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 125. ZPP-a da je prvostupanjski sud izbjegavao predati zapisnik tuženici što je bio dužan, valja reći da je tuženica zakasnila na ročište od 10. studenog 2023. i da je na ročište pristupila nakon njegovog završetka te je na hodniku srela posebnu skrbnicu i odvjetnika tužitelja koji su već napustili sudnicu, da je prvostupanjska sutkinja na službenu bilješku konstatirala da je tuženica zakasnila i naknadno pristupila i da je tuženici zapisnik s ročišta dostavljen 22. studenog 2023., kako to navodi u podnesku od 24. studenog 2023. pa navedena relativno bitna povreda nije počinjena.

19.8. Suprotno daljnjim žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud u izreci presude naveo adresu na kojoj će živjeti tuženica s djecom i nije obveza prvostupanjskog suda navoditi ostale podatke vezane za predmetnu nekretninu jer je isticanjem adrese dovoljno određeno mjesto stanovanja niti prvostupanjski sud u postupku razvoda braka, skrbi i uzdržavanja djece određuje do kada će živjeti djeca u stanu tužitelja, već će sve imovinske odnose parnične stranke riješiti u postupku utvrđivanja bračne stečevine, koji su postupak i pokrenule. Isto tako nepotrebno je u izreci presude navoditi da je mlt. GB dijete s posebnim potrebama, već samo iznos uzdržavanja, a razlozi utvrđenog iznosa uzdržavanja navode se u obrazloženju presude te potpuno iste obveze i na ovaj način proizlaze za oca jer istog obvezuje pravomoćna sudska odluka, koja je u slučaju potrebe podložna promjenama, ukoliko takvu tužbu podnese tužiteljica. Dakle, iznos uzdržavanja i osobni kontakti s djecom kao i drugi sudski nalozi u presudi obvezuju tužitelja sve dok presuda eventualno ne bude izmijenjena drugom sudskom presudom.

19.9. Prvostupanjski je sud odluku donio u skladu sa zahtjevima majke, kako u odnosu na visinu uzdržavanja tako i u odnosu na djelomičnu roditeljsku skrb, s čim se suglasio i Hrvatski zavod za socijalni rad, a u dijelu samostalne skrbi i tužitelj. Tuženica ne može u žalbenom dijelu postupka postavljati veći iznos uzdržavanja, nego što je prema potrebama djeteta tražila u prvostupanjskom dijelu postupka i proširivati zahtjev za samostalnu roditeljsku skrb, već budući da u iznos uzdržavanja nisu uključeni troškovi stanovanja, ukoliko tuženica nakon zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom raspolaže dokazima da otac ne plaća režije i dokazima da su potrebe djece veće, nego je iznijela u parničnom postupku, može ići samo novom tužbom za povišenje uzdržavanja. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odredio uzdržavanje djece dok za to postoje zakonski uvjeti (uz činjenicu da zakonski uvjeti obuhvaćaju cjelokupno školovanje djece pa i studij) i nema obvezu u postupku utvrđivati do kada će zakonski uvjeti trajati niti se u sudskoj odluci može presumirati do kada će trajati posebne potrebe djeteta ili školovanje djece, kao niti mogući porast cijena i potreba djece, a uz to je potpuno netočan navod tuženica da je prvostupanjski sud odredio uzdržavanje djece do njihove punoljetnosti. Dakle, sudska presuda se mora temeljiti na stvarnim pokazateljima i provedenim dokazima. U odnosu na račun tuženice na koji je tužitelj dužan uplaćivati iznos uzdržavanja, valja reći da su na temelju članka 172. stavka 1. točka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20,114/22 i 6/24; dalje OZ) od ovrhe izuzeta primanja po osnovi zakonskog uzdržavanja pa su neosnovani žalbeni navodi tuženice o obvezi određivanja isplate mjesečnih iznosa uzdržavanja na zaštićeni račun majke. Nadalje, paricijski rok određen je u skladu s odredbom članka 328. ZPP-a, a početak paricijskog roka određen je zakonom (članak 328. ZPP-a) od dana dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje činidbe, slijedom čega početak paricijskog roka nije potrebno naznačavati u izreci presude. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda sadrži nalog tužitelju za plaćanje mjesečnih iznosa uzdržavanja, što ujedno znači „svaki mjesec“ pa je izreka presude suda prvog stupnja jasna i provediva.

19.10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio potrebe djece za cijelo razdoblje prestanka bračne zajednice, dakle od 10. srpnja 2018. pa nadalje, polazeći od zakonske obveze roditelja da uzdržavaju svoju maloljetnu djecu, pri izvršavanju koje obveze je roditelj dužan uložiti i dodatne napore. Polazeći od imovinskih prilika tužitelja, činjenice da je tužitelj radno sposoban, da je vlasnik firmi, da ima veliku imovinu od koje može ostvariti dodatne prihode, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i visinu uzdržavanja, a kako je ovaj sud već obrazložio u dijelu žalbe tužitelja pa žalbeni navodi tuženice u odnosu na potrebe maloljetne djece od prestanka bračne zajednice pa nadalje i visinu uzdržavanja, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je pravilno prvostupanjski sud umanjio dospjele iznose uzdržavanja utvrđene prema potrebama djece s plaćenim iznosima uzdržavanja (koja činjenica je nesporna priznanjem tuženice) te je pravilno zahtjev za uzdržavanje mlt. DB odbio u iznosu od 66,36 eura (za 9 dana mjeseca srpnja 2018.) jer je utvrđeno da je bračna zajednica prestala 10. srpnja 2018., od kada je tužitelj u obvezi plaćati uzdržavanje za mlt. djecu.

19.11. Iz navedenih razloga žalba tuženice odbijena je kao neosnovana.

20. O žalbi tužene na rješenje od 14. ožujka 2024., poslovni broj 97 P Ob-461/20- 185.

20.1. Pravilno je prvostupanjski sud odbacio povrat u prijašnje stanje tuženice od 28. veljače 2024., kao nepravovremen i nedopušten.

20.2. Na temelju članka 117. stavka 1. ZPP-a ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.

20.3. Tuženica je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnijela radi ispravka zapisnika, a ne zbog propuštanja ročišta ili roka za poduzimanje radnje, slijedom čega je ovakav zahtjev nedopušten, a kako je pravilno odlučio i prvostupanjski sud te je ujedno zahtjev i nepravovremen jer je podnesen izvan zakonskog roka propisanog člankom 118. ZPP-a.

20.4. Kako je, suprotno žalbenom navodima, odluka suda prvog stupnja zakonita i pravilna, žalba tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 14. ožujka 2024. poslovni broj: 97 P Ob-461/20-185. S obzirom na konstantna isticanja tuženice, kako u prijedlozima za povratima u prijašnje stanje tako i tijekom postupka i to da prvostupanjski sud nije dovršio pripremno ročište i zaključio prethodni postupak, valja tuženici ukazati na odredbu članka 372. ObZ-a, kojom je propisano da se u postupcima u bračnim sporovima ne primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku koje se odnose na odgovor na tužbu i pripremno ročište.

21. O žalbama tuženice protiv rješenja predsjednice suda poslovni broj: 29 Su- 1865/23-6 od 6. prosinca 2023. i poslovni broj: 29 Su-222/24-3 od 26. siječnja 2024.

21.1. Tuženica neosnovano pobija zakonitost i pravilnost rješenja predsjednice suda, kojima je odlučeno o zahtjevu za izuzeće sutkinje suda prvog stupnja. Prema ocjeni ovog suda iz stanja prvostupanjskog spisa ne proizlazi da bi prvostupanjska sutkinja imala osobne predrasude i postupala izvan zakonskih i etičkih propisa, tim više što je prvostupanjska odluka donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom materijalnog prava, a osim toga odluka je donesena u skladu s tužbenim zahtjevima tuženice, slijedom čega ne postoje nikakve okolnosti koje odvode u sumnju nepristranost suca u ovom predmetu pa nisu ispunjene niti pretpostavke za izuzeće suca iz članka 71. točka 7. ZPP-a. Stoga su žalbe tuženice odbijene kao neosnovane.

22. Prvostupanjski sud pravilno je odlučio o troškovima postupka imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o obiteljskom statusnom sporu u kojem se zajednički raspravljalo, ujedno i o uzdržavanju maloljetne djece pa je odluka o troškovima koju je sud prvog stupnja donio primjenom odredbe čl. 366. ObZ-a (kojom je propisano da će sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka), na način da svaka stranka snosi svoje troškove, pravilna i zakonita, pa se žalbeni navodi u tom dijelu ukazuju neosnovanima, radi čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka.

23. Slijedom navedenog žalba tužitelja kojom pobija prvostupanjsku odluku u točki V., VI., VII. VIII., IX. i X izreke i žalba tuženice kojom pobija prvostupanjsku odluku cijelosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijene su kao neosnovane te je u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

24. Na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, odbijena je žalba tuženice protiv prvostupanjskog rješenja od 14. ožujka 2024., poslovni broj: 97 P Ob-461/20-185 te je pobijano rješenje potvrđeno. Odbijene su i žalbe protiv rješenja predsjednice suda kojim se odbija zahtjev za izuzeće sutkinje te su rješenja poslovni broj: 29 Su- 1865/23-6 od 6. prosinca 2023. i poslovni broj 29 Su-222/24-3 od 26. siječnja 2024. potvrđena.

25. Stranke nisu tražile troškove žalbenog postupka.

26. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Slavonski Brod, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić