Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pn-274/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici u OD Budimir & Partneri d.o.o., iz Splita, protiv tuženog Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, koje zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 16. rujna 2024. u prisutnosti tužitelja osobno s punomoćnikom Mišelom Rošićem, odvjetnikom u OD Budimir & Partneri d.o.o., iz Splita i punomoćnikom tuženika Marijom Depolom, odvjetnikom u Splitu, na ročištu za objavu presude, 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s naslova naknade zbog izgubljene zarade za period od 01.08.2013.g. do 31.01.2022.g. iznos od ukupno 53.620,01 euro uvećano za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos od po 530,89 eura kn teku od 15-og u mjesecu za prethodni pa sve do potpune isplate, i to od dospijeća pa do dana 31.07.2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku isplaćivati tužitelju s naslova rente radi izgubljene zarade, za period od 01.02.2022.g. pa ubuduće, mjesečni iznos od po 530,89 eura, sve do 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti dužan isplatiti odjednom i u roku od 15 dana, sve uvećano za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos od po 530,89 eura teku od 15-og u mjesecu za prethodni pa do potpune isplate i sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

III Nalaže se tužitelju ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, troškove parničnog postupka u iznosu od 5.156,25 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. svibnja 2020. podnio tužbu u kojoj se navodi da je u prometnoj nesreći, koja se dogopdila 4. travnja 2008. zadobio teške tjelesne ozljede kao vozač mopeda marke i tipa "Piaggio ZIP 50 4T", da je u pravomoćnom okončanom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P1-9342/09, utvrđena suodgovornost tužitelja zbog nastanka prometne nesreće u omjeru 20%. Nadalje se navodi da je tužitelj u trenutku nesreće bio mladić u dobi od 18 godina, da je u mjesecima i godinama nakon pretrpio nebrojeno teške operacijske zahvate, da je u trenutku nesreće pohađao treći, ujedno i posljednji, razred Srednje tehničke prometne škole, da je zbog nesreće školovanje završio tek 2012. i stekao zanimanje tehničara cestovnog prometa. Međutim da je prilikom vještačenja njegove radne sposobnosti utvrđena postupna nesposobnost za rad i da mu zbog toga nije dopušteno prijaviti se na burzu rada. Tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete s osnove izgubljene zarade u vremenskom razdoblju od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2020. i to u iznosu od 43.533,08 eura (328.000,00 kuna) zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačni mjesečni iznos od po 530,89 eura (4.000,00 kuna) teku od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec pa do potpune isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, istaknuo je prigovor suodgovornosti odnosno da bi doprinos tužitelja u predmetnoj nesreći bio najmanje 50%, nadalje da je netočno da se osoba poput tužitelja ne može prijaviti na burzu rada kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, da kod tužitelja postoji tzv. preostala radna sposobnost.

3. Podneskom od 10. veljače 2022. tužitelji je uredio tužbeni zahtjev s obzirom na protek vremena na način da potražuje od tuženika iznos od 53.620,02 eura (404.000,00 kuna) te je proširio tužbeni zahtjev na rentni zahtjev, odnosno s naslova rente radi izgubljene zarade, za vremensko razdoblje od 1. veljače 2022. pa ubuduće mjesečni iznos od 530,89 eura zajedno sa zateznim kamatama kako je to specificirano u podnesku.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj K- 1180/09, P1-9342/09 i Pn-42/16, presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2087/2015-3 od 5. siječnja 2022., izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao i dokaz usmenim vještačenjem stalne sudske vještakinje za medicinu rada dr. Milane Varinac-Barač.

5. Sud je prihvatio dokazni prijedlog tuženika čitanjem materijalne dokumentacije u spis-internetski izvod o oglasima za posao rada u rent-a-car agenciji za 2014., unatoč tome što je taj dokaz predan nakon zaključenja postupka, a sve iz razloga što taj dokaz tuženik nije bio u mogućnosti dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka, budući da je tek provođenjem dokaza usmenim vještačenjem po sudskoj vještakinji medicine rada, na ročištu glavne rasprave od 1. ožujka 2024., tuženik došao do saznanja da bi tužitelj, s preostalom radnom sposobnosti, unutar svog zanimanja, mogao raditi na poslovima u rent-a-caru.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove izgubljene zarade koja se ogleda u razlici između plaće koju bi primao tužitelj da nije stradao u prometnoj nesreći koju je prouzročio vozač koji je upravljao vozilom stranih registarskih oznaka, a za kojeg odgovara tuženik, kao i zahtjev za rentu.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo da je tužitelj 4. travnja 2008. upravljajući mopedom marke "Piaggio Zip 50 4T" nastradao u prometnoj nesreći i zadobio teške tjelesne ozljede, nije sporno da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1180/09, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-460/2018 od **.**.2018., TĆ pravomoćno oglašen krivim zbog prouzročenja predmetne prometne nesreće, jednako tako nije bilo sporno da je tužitelj u trenutku prometne nesreće pohađao treći i ujedno posljednji razred Srednje tehničke prometne škole u Splitu. Također je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tužiteljeva suodgovornost za predmetni događaj u omjeru od 20%.

8. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi činjenicu je li tužitelj trpi štetu na ime izgubljene zarade, odnosno pripada li mu novčana renta, te je li kod istog nakon ozljeđivanja preostala radna sposobnost

9. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-42/2016 kao i spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-9342/2009 utvrđeno je:

- da je tužitelj od 5. rujna 2005. do 23. siječnja 2009. pohađao Srednju tehničku prometnu školu, smjer Vozač motornog vozila (trogodišnji smjer), prvi i drugi razred, da mu je nastavničko vijeće omogućilo polaganje razrednog ispita 2009. zbog prometne nezgode, a kojeg tužitelj nije položio,

- da je 4. listopada 2010. upisao četverogodišnji program obrazovanja, a kojeg je i završio i da je 15. lipnja 2012. stekao zanimanje tehničar cestovnog prometa, s općim uspjehom odličan,

- da je tužitelj bio korisnik osobne invalidnine u razdoblju od 13. svibnja 2011. u iznosu 1.250,00 kuna, da više nije korisnik Centra za socijalnu skrb Split i da mu je odbijeno pravo na osobnu invalidninu s danom 31. listopada 2012.,

- da se tužitelj od 1. srpnja 2008. pa nadalje nije vodio u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje istog Zavoda, te da nije ostvarivao nikakvu naknadu temeljem nezaposlenosti,

- da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. lipnja 2015. godine utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80%, te da istom ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

- da tužiteljevo liječenje dovršeno 2013.

- da je tužitelj zbog predmetnih ozljeda bio privremeno potpuno radno nesposoban za vremensko razdoblje od 1. srpnja 2008. do 31. srpnja 2013.,

- da je tuženiku već pravomoćno naloženo naknaditi štetu tužitelju po osnovi izgubljene zarade u vremenskom razdoblju od 1. srpnja 2008. do 31. srpnja 2013., u ukupnom iznosu od 233.080,80 kuna.

- da je tuženiku već pravomoćno naloženo naknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 17.743,69 kuna, kao i neimovinsku štetu u iznosu od 616.000,00 kuna,

10. U ovom postupku je proveden dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada Milani Varinac-Barač, koja je u svom nalazu i mišljenju navela da je već u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-42/16 iznijela svoj usmeni nalaz i mišljenje na okolnost radne sposobnosti tužitelja za poslove vozača motornog vozila i ocijenila da te poslove ne može obavljati, ali da je ocijenila također da u određenim uvjetima može obavljati poslove tehničara cestovnog prometa za koje zanimanje se školovao. Istaknula je da kod tužitelja nakon liječenja postoji preostala radna sposobnost, a s osnova predmetnih ozljeda koje je tužitelj zadobio, ali uz isključenje poslova koji zahtijevaju dugotrajno stajanje, dugotrajno hodanje, dizanje i nošenje tereta, rad na visini, čučanje i klečanje, poslovi s posebnim uvjetima rada te poslovi gdje se odgovara za svoju i sigurnost drugih osoba. Nadalje je istaknula da se poslovi tehničara cestovnog prometa mogu obavljati u različitim uvjetima, kao i to da to nisu poslovi s posebnim uvjetima rada za koje je potrebna posebna psihofizička zdravstvena sposobnost. U uredskim uvjetima da tehničar cestovnog promet najčešće prikuplja, analizira i prati podatke koji su bitni za obavljanje usluga u cestovnom prometu putnika i tereta, a što tužitelja sa preostalom radnom sposobnosti može obavljati. Jednako tako da uvjeti rada za zanimanje koje posjeduje tužitelj mogu biti različiti i ne samo uredski već se mogu obavljati u radionicama za tehnički pregled i održavanje vozila, zatim u skladištima, na autobusnim kolodvorima, u prometnoj policiji, na terenu nakon nastalih prometnih nesreća gdje organizira prekrcaj putnika i tereta a za sve poslove u tim uvjetima tužitelj da nije sposoban. To iz razloga jer uvjeti rada tehničara cestovnog prometa osim uredskih zahtijevaju često dugotrajno hodanje, stajanje, a katkada i dizanje i nošenje tereta što je kontraindicirano u odnosu na zdravstveno stanje tužitelja sa osnova predmetnih ozljeda. Vještakinja je istaknula da tužitelj u uredskim uvjetima može obavljati apsolutno sve poslove i ugrožavanje osobne sigurnosti i sigurnosti drugih osoba nije od utjecaja na obavljanje uredskih poslova tehničara cestovnog prometa, a da dijagnoza PTSP i anksioznog poremećaja u stupnju izraženosti kod tužitelja nisu od utjecaja na obavljanje uredskih poslova. Nadalje je istaknula, a u osnovu na nalaz i mišljenje Centra za socijalnu skrb od 14. kolovoza 2018. u kojem je navedeno da je tužitelj potpuno radno nesposoban, da je taj nalaz uzela u obzir kod davanja svog nalaza i mišljenja i da prema njezinom iskustvu i znanju takve ocjene radne sposobnosti ili nesposobnosti donose se u Centru za socijalnu skrb s ciljem ostvarivanja materijalnih prava, a da konačnu ocjenu o postojanju radne nesposobnosti donosi nadležno tijelo HZMO. Upitana od strane tuženika koji poslovi mogu obavljati u uredu sa završenom osnovnom školom, vještakinja je odgovorila da osoba sa završenom osnovnom školom može biti telefonist, i sve poslove koje nemaju naprijed navedene kontraindikacije, odnosno da može obavljati sve administrativne poslove pa tako i ugovaranje prijevoza, razvrstavanje narudžbi odabir vozila i voznog osoblja, za prijevoz, izdavanja potrebne dok za prijevoz, utvrđivanje vremenskih i ostalih uvjeta za prijevoz, vođenje evidencije o trošku sredstava goriva dnevnica radnog vremena vozača, sudjelovanje u izradi redova vožnje u linijskom prijevozu, poslovi s novcem-blagajna, praćenje i uključivanje u rad, vođenje dokumentacije koja je potrebna pri obavljanju otpremnih poslova, kao i rad u agenciji za rent a car. Konačno je dodatno istaknula da se zanimanje tehničara cestovnog prometa može odvijati u različitim uvjetima, što znači da sa posljedicama predmetnih ozljeda, tužitelj može u zdravstvenom smislu udovoljiti samo onim uvjetima rada koji su uredski a svim ostalima ne može.

11. Na tako dati nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a u postupku davanja nalaza i mišljenja sudska vještakinja, kako iz naprijed izloženog proizlazi, se stručno i argumentirano osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje radne sposobnosti tužitelja, radi čega se mišljenje sudske vještakinje u cijelosti prihvaća.

12. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Odredbom članka 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, pri čemu se prema stavku 3. tog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

14. Odredbom članka 1095. stavka 2. ZOO propisano je ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

15. Pravo na naknadu ovog oblika materijalne štete – izgubljene zarade, odnosno rente zbog izgubljene zarade postoji ako oštećenik uslijed povrede ne može ostvarivati zaradu koju je ostvarivao do povrede, odnosno zaradu koju bi ostvarivao da je zdrav i da mu nije smanjena radna sposobnost.

16. Prema rezultatima dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj u dobi od 18 godina u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio teške i po život opasne ozljede, da je bio potpuno poslovno nesposoban u razdoblju liječenja, da mu je liječenje okončano 2013. godine. Jednako tako iz gore navedenog danog nalaza i mišljenja sudske vještakinje specijalnosti medicine rada, koja je s obzirom na navedenu specijalnost kompetentna za davanje mišljenja o radnoj sposobnosti tužitelja, sud je utvrdio da kod tužitelja, koji posjeduje zanimanje tehničara cestovnog prometa, postoji preostala radna sposobnost za sve uredske poslove i da ugrožavanje osobne sigurnosti i sigurnosti drugih osoba nije od utjecaja na obavljanje uredskih poslova tehničara cestovnog prometa, a da dijagnoza PTSP i anksioznog poremećaja u stupnju izraženosti kod tužitelja nije od utjecaja na obavljanje uredskih poslova. Konačno da se tužitelj nije javljao na Zavod za zapošljavanje u svrhu pronalaženja posla.

17. U ocjeni toga pripada li tužitelju naknada štete po osnovi izgubljene zarade pa tako i renta treba na umu imati okolnost jeli tužitelj svojom neangažiranošću vezanom za zaposlenje pridonio nastanku štete, odnosno učinio da mu ona bude veća. Ovdje treba naglasiti da je odlukom Vrhovnog suda poslovni broj Rev- 1242/2023 od 21. veljače 2023., koja je donesena nakon odluke Ustavnog suda poslovni broj U-III 114/2020 od 16. rujna 2021., izraženo pravno shvaćanje da bi ipak bila osnovana isplata izgubljene zarade i rente osobama s preostalom radnom sposobnošću, koje se nisu pokušale zaposliti preko zavoda za zapošljavanje, ali samo ako i druge činjenice postupka idu u prilog da je zapošljavanje na tržištu rada kome gravitira oštećenik bilo nemoguće u okviru poslova i radnih zadataka koje s preostalom radnom sposobnošću može obavljati.

18. Kako bi utvrdio postoje li u konkretnom slučaju i druge činjenice koje bi opravdavale tužitelja u činjenici da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnosti, osim činjenice da se nije javljao na Hrvatski zavod za zapošljavanje radi pronalaska posla, sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelj u kojem iskazu je tužitelj naveo da je tražio posao u Hrvatskim autocestama, Županijskim cestama Šibensko- kninske, autobusnom kolodvoru, gradskom parkingu i da nigdje nije dobio posao unatoč tome što se pokušavao zaposliti. Istaknuo je da se nije prijavljivao na Hrvatski zavod za zapošljavanje zbog stupnja invalidnosti, jer da se po njihovim tablicama može prijaviti samo za rad sa završenom osnovnom školom ili za poticaj za samozapošljavanje, a on da nema struku da u tom smislu može otvoriti nekakav obrt za tehnički pregled ili slično. Sud je jednako tako uzeo u obzir i iskaz tužitelja danog na ročištu od 11. srpnja 2017., a to iz razloga što je čitanje tog spisa predložen u dokaznom postupku ovog predmeta od strane tužitelja. Iz tog iskaza proizlazi da je tužitelj, a kako je naveo, završio tečaj knjigovodstva 2013. godine na Pučkom učilištu, da od 2014. polazi fakultet na Veleučilištu u Šibeniku, smjer promet.

19. Ovdje je za istaknuti da sud primjećuje određene kontradiktornosti u iskazivanju tužitelja 2017. godine pred sudom i 2024. godine, pritom je za istaknuti da se ne radi o kontradiktornostima koje bi se mogle opravdati protekom vremena prijašnjeg saslušanja i saslušanja u predmetnom postupku. Naime, tužitelj je pred sudom 2017. iskazivao da pohađa na Veleučilištu u Šibeniku fakultet-smjer promet, da bi na ročištu od 2024. istaknuo da nije studirao na Veleučilištu u Šibeniku jer da nije imao uvjete budući na srednju školu, nadalje u jednom iskazu navodi da je završio tečaj knjigovodstva, u drugom da je platio tečaj, ali ga nije završio, jednako tako da je položio vozački ispit B kategoriju vozilom s automatskim mjenjačem, dok u drugom iskazu navodi da je polagao ispit na vozilu s invalidskim komandama. Konačno je za primijetiti kako je pred sudom 2017. iskazao da nije tražio posao kod nijednog poslodavca kad mu je unaprijed poznato da posao ne može dobiti, dok je pred sudom u ovom postupku decidirano navodio kod kojih se poslodavaca javljao na radna mjesta, dok s druge strane sudu nije dostavio relevantni dokaz o tome da se doista prijavljivao na poslove kod nabrojanih poslodavaca, odnosno nije dostavio eventualne odbijenice (koje bi, ukoliko ih ne posjeduje, mogao pribaviti od navedenih poslodavaca, ukoliko se prijavljivao kod njih za zaposlenja, a oni su ga odbijali zaposliti, budući da bi takvi poslodavci zasigurno takve dokaze trebali imati u svojim poslovnim evidencijama), ili pak sudu dostavio protokolirane zamolbe za posao iz kojih bi sudu bilo uvjerljivo dokazano kako se aktivno angažirao pri pronalasku zaposlenja.

20. Ovaj sud ne umanjuje ozljedu tužitelja, niti umanjuje sve neugodnosti kroz koje nesumnjivo tužitelj kroz život zbog predmetnog događaja proizlazi, međutim činjenica da se tužitelj nije ni pokušavao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, da se nije prijavljivao na Zavodu za zapošljavanje u svrhu traženja posla, a u okviru preostale radne sposobnosti, da nije dokazao da bi eventualno pokrenuo postupak kod Zavoda za vještačenje radi utvrđivanja preostale radne sposobnosti s mogućnošću prekvalifikacije u cilju zapošljavanja i ostvarivanja prava osoba s invaliditetom, ukazuje da tužitelj nije ništa poduzeo da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade i rente. Imajući na umu nalaz sudske vještakinje kako tužitelj sa svojom preostalom radnom sposobnošću može raditi sve uredske, administrativne poslove pa tako i ugovaranje prijevoza, razvrstavanje narudžbi odabir vozila i voznog osoblja, za prijevoz, izdavanja potrebne dok za prijevoz, utvrđivanje vremenskih i ostalih uvjeta za prijevoz, vođenje evidencije o trošku sredstava goriva dnevnica radnog vremena vozača, sudjelovanje u izradi redova vožnje u linijskom prijevozu, poslovi s novcem-blagajna, kao i rad u agenciji za rent a car, kod činjenice da na tržištu rada u državi prebivališta tužitelja- [adresa] takvih oglašenih poslova s liste onih koje je nabrojala sudska vještakinja, nesumnjivo ima, sud je shvaćanja da se tužitelj nije aktivno angažirao vezano za zaposlenje u okviru svoje radne sposobnosti odnosno da tužitelj nije ništa poduzeo da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade i konačno potraživanje rente.

21. Stoga kod utvrđene činjenice da kod tužitelja, zbog posljedica prometne nezgode, nije došlo do gubitka opće radne sposobnosti, već je kod istoga preostala radna sposobnost kojom je mogao raditi na drugim poslovima, ovaj sud je shvaćanja da je zahtjev tužitelja za naknadu štete na i me izgubljene zarade u utuženom vremenskom razdoblju neosnovan. Jednako tako kod svih utvrđenih činjenica neosnovan je i zahtjev za novčanu rentu kojeg potražuje tužitelj. Naime, tužitelj kao oštećenik je dužna nastojati da mu šteta bude što manja i u tom smislu poduzimati mjere i radnje u skladu sa svojim mogućnostima i prema potrebama, a ako to propusti i tako pridonese da mu šteta nastane ili bude veća, ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu (članak 1092. stavak 1.ZOO), a prema shvaćanju ovog suda tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, to u ovom postupku nije s uspjehom dokazao.

21.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I i II izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženiku pripada cjelokupan trošak postupka, budući je u cijelosti uspio u postupku.

27. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora prema te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

28. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 2. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 7. travnja 2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 14. travnja 2022. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 250,00 eura (Tbr 9/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 14. rujna 2022. koje je ročište bilo odgođeno prije raspravljanja u iznosu od 125,00 eura (Tbr 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 6. srpnja 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 19. rujna 2023. koje je ročište bilo odgođeno prije raspravljanja u iznosu od 125,00 eura (Tbr 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 21. studenoga 2023. koje je ročište bilo odgođeno prije raspravljanja u iznosu od 125,00 eura (Tbr 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 1. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 30. travnja 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 9. svibnja 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 16. rujna 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

29. Dakle tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 4.125,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tužitelju valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (1.031,25 eura). Dakle tužitelju s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo je priznati troškove postupka u iznosu od 5.156,25 eura.

29.1. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 13. rujna 2022. u iznosu od 125 bodova, s obzirom da u ovom postupku na taj dan nije održano ročište. Osim toga za zastupanje na ročištu od 14. travnja 2022. priznato mu je 125 bodova (250,00 eura) s obzirom na to da se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, pa je u tom dijelu zahtjev za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

U Splitu 19. ožujka 2024.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoićniku

- u spis