Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-57/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariji Grbavac, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2917/2019-30 od 23. svibnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2917/2019-30 od 23. svibnja 2023. u točkama I., II., III., IV. i VI. izreke.

II. Nepobijana točka V. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnoga učinka dio odredbe sadržan u članku 3. Ugovora o ... od dana ..., solemniziranoga kod javnog bilježnika Ilinka Lisonek iz Zagreba, broj ovjere: OV- 10128/2007, a koji glasi: “kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu broj: 196- 151/2007 od dana 15. svibnja 2007. godine, solemniziranoga kod javnog bilježnika Ilinka Lisonek iz Zagreba, broj ovjere: OV-10128/2007, a koji glasi: “u kunskoj protuvrijednosti 697,65 CHF (šestodevedesetsedam švicarskih franaka i 65/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.707,72 eur1 / 80.677,33 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1,02 eur/ 7,68 kn od 6.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,86 eur/ 6,49 kn od 2.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,61 eur/ 64,88 kn od 1.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,54 eur/ 86,93 kn od 19.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,54 eur/ 139,69 kn od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,01 eur/ 60,32 kn od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,84 eur/ 28,96 kn od 2.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,97 eur/ 67,61 kn od 30.06.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 1,44 eur/ 10,82 kn od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,81 eur/ 13,64 kn od 1.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,45 eur/ 56,16 kn od 1.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,11 eur/ 302,22 kn od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,34 eur/ 138,21 kn od 9.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,57 eur/ 373,52 kn od 5.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,68 eur/ 381,84 kn od 2.02.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 52,68 eur/ 396,92 kn od 2.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,35 eur/ 334,18 kn od 9.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,33 eur/ 326,50 kn od 18.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,86 eur/ 300,34 kn od 5.06.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 36,11 eur/ 272,09 kn od 13.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,11 eur/ 272,09 kn od 7.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,89 eur/ 293,02 kn od 11.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,78 eur/ 246,97 kn od 12.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,11, eur/ 272,09 kn od 6.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,67 eur/ 276,27 kn od 9.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,95 eur/ 393,87 kn od 15.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,41 eur/ 394,87 kn od 5.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,83 eur/ 383, 01kn od 8.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,02 eur/ 459,75 kn od 6.05.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 68,43 eur/ 515,57 kn od 13.05.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 75,00 eur/ 565,10 kn od 14.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,67 eur/ 690,68 kn od 14.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,72 eur/ 638,35 kn od 13.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,71 eur/ 781,37 kn od 27.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,69 eur/ 736,02 kn od 14.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,22 eur/ 732,54 kn od 9.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,08 eur/ 934,85 kn od 17.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,22 eur/ 920,90 kn od 21.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 119,45 eur/ 899,97 kn od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 119,45 eur/ 899,97 kn od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 136,44 eur/ 1.028,01 kn od 19.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 154,86 eur/ 1.166,76 kn od 16.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 154,86 eur/ 1.166,76 kn od 16.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 183,26 eur/ 1.380,81 kn od 20.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 257,44 eur/ 1.939,67 kn od 11.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 155,16 eur/ 1.169,04 kn od 23.09.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 150,68 eur/ 1.135,27 kn od 17.10.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 151,16 eur/ 1.138,95 kn od 17.11.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 157,09 eur/ 1.183,57 kn od 16.12.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 168,46 eur/ 1.269,29 kn od 16.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 172,79 eur/ 1.301,88 kn od 15.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 168,08 eur/ 1.266,38 kn od 15.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,29 eur/ 1.275,49 kn od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 172,81 eur/ 1.320,20 kn od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 175,22 eur/ 1.320,20 kn od 31.05.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 169,29 eur/ 1.275,49 kn od 12.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,45 eur/ 1.276,72 kn od 10.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 159,51 eur/ 1.201,80 kn od 13.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 163,27 eur/ 1.230,18 kn od 11.10.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 169,99 eur/ 1.280,78 kn od 13.11.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 173,08 eur/ 1.304,06 kn od 30.11.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 170,63 eur/ 1.285,61 kn od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 157,42 eur/ 1.186,07 kn od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 168,64 eur/ 1.270,63 kn od 28.02.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 169,62 eur/ 1.278,02 kn od 2.04.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 165,22 eur/ 1.244,88 kn od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 151,54 eur/ 1.141,78 kn od 31.05.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 151,19 eur/ 1.139,16 kn od 1.07.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 154,55 eur/ 1.164,48 kn od 31.07.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 159,94 eur/ 1.205,08 kn od 31.08.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 167,40 eur/ 1.261,30 kn od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 163,55 eur/ 1.232,30 kn od 31.10.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 166,28 eur/ 1.252,84 kn od 30.11.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 169,37 eur/ 1.276,13 kn od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 177,84 eur/ 1.339,93 kn od 31.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 179,29 eur/ 1.350,84 kn od 6.03.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 176,34 eur/ 1.328,67 kn od 7.04.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 173,49 eur/ 1.307,19 kn od 21.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 173,36 eur/ 1.306,19 kn od 9.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 174,55 eur/ 1.315,18 kn od 1.07.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 180,49 eur/ 1.359,87 kn od 31.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 184,95 eur/ 1.393,48 kn od 1.09.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 182,07 eur/ 1.71,83 kn od 9.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 188,39 eur/ 1.419,41 kn od 12.11.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 189,68 eur/ 1.429,17 kn od 17.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 190,38 eur/ 1.434,45 kn od 15.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 189,38 eur/ 1.426,91 kn od 13.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 189,38 eur/ 1.426,91 kn od 5.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 189,38 eur/ 1.426,91 kn od 15.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 189,38 eur/ 1.426,91 kn kn od 15.05.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 189,34 eur/ 1.426,59 kn od dana 1.06.2015. godine pa do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje sukladno članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.351,14 eur / 17.714,66 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja ČK za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VI. Odbija zahtjev tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv točaka I., II., III., IV. i VI. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 502.c ZPP-a, zatim iz članka 354. stavak 2. točke 6. i 11. ZPP-a.

5.1. Tuženik tvrdi da je sud prvog stupnja navedene bitne povrede počinio time što se automatski pozvao na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja te odbijanjem provođenja dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića od 7. studenog 2021. bez obrazloženja. Žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane iz razloga što je sud prvog stupnja utvrdio u postupku da je tužitelj potrošač te da se okolnosti zaključenja konkretnog ugovora u odnosu na ugovore o kojima je raspravljano u predmetu kolektivne zaštite potrošača nije razlikovao, zbog čega se pravilno sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 502.c ZPP-a u presudi pozvao na utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu jer se na tu presudu pozvao i tužitelj u ovom postupku o čemu je sud u presudi naveo jasne razloge tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati zbog čega su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 354. stavak 1. u vezi s člankom 502.c ZPP-a. Također, neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da sud prvog stupnja nije obrazložio razloge odbijanja dokaznog prijedloga za dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića od 7. studenog 2021. jer je sud u točki 18. naveo jasne razloge zbog kojih predloženo dopunsko vještačenje nije odlučno za rješenje ovog spora. Kako na temelju odredbe članka 220. stavak 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je bio ovlašten odbiti dokazni prijedlog za koji je on cijenio da nije odlučan za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te na taj način nije mogao počiniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a kako to tvrdi tuženiku žalbi, a sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nakon provedenog postupka, kao nespornu činjenicu, sud utvrđuje da je tužitelj 15. svibnja 2007. s prednikom tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d. sklopio Ugovor o ... (dalje: Ugovor o kreditu), a kojim ugovorom se prednik tuženika obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 56.800,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju na dan korištenja kredita, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, da se tužitelj sukladno odredbi članka 4. predmetnog ugovora obvezao tuženiku iznos kredita platiti u 96 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 697,65 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, kao i da je odredbom članka 3. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 4,20 % godišnje, dok je odredbom članka 6. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kamatna stopa mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama ili drugog akta banke.

7. Raspravljajući spornu činjenicu među strankama jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju je vezana glavnica kredita i visina anuiteta sud pozivom na odredbu članka 502. c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14., 110/15., 14/19.) utvrđuje da je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sud u bitnome citira sadržaj presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012. Naime, sud u obrazloženju navodi da iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o toj odredbi što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Sud nadalje zaključuje da iz presuda u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule obveza potrošača ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci te da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. Također sud je utvrdio u odnosu na odredbe kojima je ugovorena valuta CHF (dio odredbe članka 3. i članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu), uz koju je vezana glavnica da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o istim odredbama, niti da je tuženik informirao tužitelja o rizicima koje nosi valuta CHF, zbog čega je, po ocjeni suda prvog stupnja, ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, zbog čega su ništetne i nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Sud također utvrđuje da je i u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Na temelju citiranih odluka sud utvrđuje da odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Kako niti iz iskaza tužitelja sud nije utvrdio da bi način ugovaranja u konkretnom slučaju bio drugačiji u odnosu na način ugovaranja o kojem je raspravljano u postupku kolektivne zaštite potrošača, sud utvrđuje da su ništetne ugovorne odredbe u dijelu u kojem je obveza tužitelja vezana uz valutnu klauzulu u CHF.

9. Provedenim vještačenjem po financijskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., sud utvrđuje da ukupna razlika anuiteta koje je tužitelj platio po tečaju CHF na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema tečaju CHF na dan isplate kredita iznosi 10.707,72 eura, iz kojeg razloga je u tom iznosu sud primjenom odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a zateznu kamatu sud je tužitelju dosudio primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a zaključujući da se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je sam sastavio odredbe za koje je sud utvrdio da su djelomično nepoštene.

10. Raspravljajući osnovanost prigovora zastare sud utvrđuje da zastara nije nastupila jer je po ocjeni suda zastara prava na isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredbe počela teći pravomoćnim okončanjem spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te je u odnosu na ništetnost valutne klauzule presuda donesena u tom sporu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 20. svibnja 2019. sud zaključuje da nije protekao zastarni rok za stečeno bez osnove iz članka 225. ZOO-a.

11. S obzirom da je tuženik tijekom postupka osporavao da je tužitelj potrošač, sud prvog stupnja je na temelju iskaza tužitelja i sadržaja Ugovora o kreditu utvrdio da je kredit bio namijenjen za kupnju apartmana u Staroj Novalji na otoku Pagu te da su ga isključivo koristili tužitelj i njegova obitelj za ljetovanje, a nije bio namijenjen za iznajmljivanje trećim osobama.

12. Prilikom utvrđivanja visine preplaćenog iznosa sud nije uzimao u obzir tzv. „negativne razlike“, dakle, razlike u tečaju kada je tečaj na dan plaćanja bio niži od tečaja u vrijeme zaključenja ugovora, zaključujući da nije bio ovlašten umanjivati isplatu za tzv. „negativne razlike“ jer tuženik nije podnio protutužbu niti je istaknuo prigovor radi prebijanja.

13. Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor pravomoćno presuđene stvari tvrdeći da je tužitelju već pravomoćno dosuđena razlika koja je nastala porastom tečaja CHF u predmetu istog suda broj P-3939/2015, međutim, sud utvrđuje da se presuda donesena u tom predmetu 17. srpnja 2017. odnosi na preplaćenu promjenjivu kamatu, a ne na preplaćenu glavnicu zbog ništetne odredbe vezane uz ugovaranje valute CHF.

14. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

15. Prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutu, a protiv koje je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odbijena revizija, a kojom je utvrđeno da je prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., s kojim je tužitelj zaključio Ugovor o kreditu u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.). Također pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači na temelju članak 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, zbog čega se tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka, što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio, a tuženik je imao mogućnost u ovom postupku dokazati da je na drugačiji način informirao tužitelja o rizicima zaključenja Ugovora o kreditu u valuti CHF u odnosu na utvrđenja iz kolektivnog spora, što u konkretnom slučaju nije dokazao. Iz tih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne odredbe kojima se otplata kredita veže uz valutu švicarskog franka.

16. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 20. svibnja 2019., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnom valutna klauzula koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

17. Tuženik nadalje u žalbi tvrdi da je sud pogrešno utvrdio visinu tražbine tužitelja utvrđujući iznos preplate u odnosu na početno ugovoreni tečaj tvrdeći da je sud bio dužan uspostaviti ravnotežu među ugovornim stranama i primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za kredite u kunama. Tužitelj u ovom postupku traži isplatu s osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u smislu odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a, dakle, traži vraćanje od tuženika s osnova naplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi zbog čega u ovakvoj vrsti spora sud ne uspostavlja ravnotežu između ugovornih strana, kako to tvrdi tuženik, već je pravilno sud prvog stupnja visinu preplaćenog iznosa utvrđivao na temelju tečaja CHF na dan zaključenja ugovora u odnosu na tečaj u vrijeme svake isplate. Pravno su neodlučne tvrdnje tuženika o primjeni kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama jer predmet ovog postupka nije isplata preplaćenog s osnova promjenjive kamatne stope, već isključivo zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF, zbog čega je, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, pravilno sud prvog stupnja odbio provesti dokaz dopunskim financijskim vještačenjem koje je tuženik tražio radi utvrđenja visine preplate u odnosu na primjenu kunske kamatne stope.

18. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika sud nije trebao utvrđivati tzv. „negativne tečajne razlike“ jer je pravilno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da tuženik nije tijekom postupka stavio prigovor radi prijeboja niti je podnio protutužbeni zahtjev pa sud nije bio dužan te činjenice utvrđivati, a koje pravno shvaćanje je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev- 549/2023 od 18. prosinca 2023. U toj odluci Vrhovi sud Republike Hrvatske iznio je pravno shvaćanje prema kojem u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. To pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud pa kako tuženik u postupku nije podnio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije uzeo u obzir navedene negativne tečajne razlike zbog čega taj žalbeni razlog nije osnovan.

19. Također pravilno je sud prvog stupnja zatezne kamate na preplaćene iznose tužitelju dosudio primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a od dana svake uplate kao dana stjecanja bez osnove, pravilno zaključujući da je tuženik sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe, iz kojih razloga ga treba smatrati nepoštenim stjecateljem.

20. Tuženik tvrdi da sud prvog stupnja pogrešno prilikom dosuđivanja troškova postupka nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev s iznosa od 81.686,52 kn na iznos od 80.667,33 kn, odnosno za iznos od 10.707,72 eura, jer se je tuženik suglasio s povlačenjem, ali je tražio trošak. Prije svega potpuno je nejasan navod tuženika da bi tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za 10.707,72 eura jer je tužitelj tužbeni zahtjev postavljen u tužbi smanjio za iznos od 1.009,19 kn. Po ocjeni ovog suda tuženik u podnesku od 17. siječnja 2022., kojim se očitovao djelomično povlačenje tužbe na način da se suglasio s povlačenjem, nije konkretno naveo koji trošak postupka traži, već je naveo da traži naknadu troškova postupka „u razmjernom dijelu“ pa po takvom zahtjevu sud nije niti mogao postupiti. Osim toga, s obzirom da se visina troškova zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) ne razlikuje za sniženi tužbeni zahtjev u odnosu na polazni tužbeni zahtjev, po ocjeni ovog suda tuženiku zbog djelomičnog povlačenja tužbe nisu nastali posebni troškovi.

21. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković