Poslovni broj: Usž-1268/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja OH iz [adresa], kojega zastupa opunomoćenica Matea Bojanić Kožul, odvjetnica u Rijeci, Pomerio 9, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1055/2023-7 od 15. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1055/2023-7 od 15. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/343, URBROJ: 443-02-02-12-23-04/VŽ od 28. ožujka 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točke I. i II.). Rješenjem, istog suda, odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom rješenja tuženika KLASA: UP/I/362-02/23-02/343, URBROJ: 443-02-02-12-23-04/VŽ od 28. ožujka 2023.

1.1. Pobijanim rješenjem tuženika tužitelju je, kao investitoru, naređeno u roku od 90 dana ukloniti AB potporni zid dužine 16,0 m, visine 3,0 m, na udaljenosti od 5,0 m od objekta, AB potporni zid izgrađen iza objekta dužine 16,0 m, visine 3,0 m, AB zid u produžetku fasade izveden u dužini 7,0 m, visine 3,0 m te zatrpavanjem etažu ispod objekta tloc. vel. 11,50 m x 12, 50 m, s izvedenim pregradama od blok opeke i ostavljenim otvorom s bočne strane za ugradnju ulaznih vrata iz dvorišta a što gradi bez pravomoćne građevinske dozvole u [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] [katastarska općina]

2. Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu navodeći u bitnom da je prvostupanjska presuda nedostatno obrazložena, a čime je, po njegovom mišljenju, došlo do povrede odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske te odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tvrdi da nije imao nikakvo pravno sredstvo za zaštitu prava na pravično suđenje, da nije mogao pravno slijediti argumentaciju koja se ovdje mijenjala tumačenjem pravnih odredbi te da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Navodi da je odbijanjem prijedloga za provođenje dokaza vještačenjem ostao trajno zakinut za utvrđenje stvarne materijalne istine iako je je riječ o različitim zahvatima u prostoru, od kojih su neki regulirani Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama, a neki Zakonom o gradnji. Tvrdi da ni sud, a ni tuženik nemaju dovoljno kvalificiranog znanja za ocjenu je li određeni zahvat u prostoru zakonit ili nezakonit, a posljedično čemu je tužitelj i predložio provođenje dokaza očevidom. Naglašava da Zakon o gradnji predviđa obvezu ishođenja građevinske dozvole, odnosno potvrde glavnog projekta za nekretnine koje se grade na zemljištu, dok niti jedna od odredbi ne predviđa ishođenje građevinske dozvole za radove koji će se vršiti ispod kuće, osobito u situaciji kad kuća, ispod koje se podrum nalazi, ima uporabnu dozvolu. Neozbiljnim smatra ignorirati prigovore koji se odnose na stabilnost građevine, naročito kraj činjenice da predmet zahvata nije samo podrum, a na koju okolnost je tužitelj, također, predložio provođenje vještačenja.

2.1. Nadalje tvrdi da spisu predmeta ne prileže dokazi da je on investitor odnosno osoba kojoj je vlasnik dao ovlaštenje za gradnju. Ukazuje da je kao vlasnik zemljišta upisan VH, a da spisu predmeta ne prileži ovlaštenje, suglasnost, Ugovor o građenju temeljem kojeg bi se tužitelj mogao smatrati investitorom. Smatra da je rješenje trebalo donijeti u odnosu na troje investitora budući su oni navedeni u potvrdi glavnog projekta od 8. srpnja 2013. godine. Naglašava da propusti i pogreške nadležnih tijela ne mogu biti tumačeni na štetu stranke, a osobito ne u situaciji u kojoj sud čini mogućima da u odnosu na konkretan meritum postoje tri investitora, od kojih dva nikad nisu sudjelovala u postupku te je u odnosu na trećeg doneseno rješenje. Naglašava da je do zaključenja glavne rasprave dostavio glavni projekt i prateću dokumentaciju o kojoj ovisi legalnost građevine, a slijedom čega je prvostupanjski sud trebao prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja postupka povodom predane dokumentacije. Tvrdi da je sud trebao utvrditi da li su predmetni zahvati, posebno AB zidovi potrebni obzirom na eroziju kršnog tla na kojem se nalazi kuća, da li je zahvat predviđen provedbenim pravilima te hoće li biti izdana dozvola za gradnju. Nejasnim smatra koji to javni interes ima primat na zahvatima u prostoru koji su učinjeni na građevinskoj parceli na kojoj je izgrađena građevina za koju je izdana uporabna dozvola i čije uklanjanje bez projekta objektivno predstavlja opasnost i to kako za ljude tako i za okolne parcele, ali i za samu obiteljsku kuću u odnosu na koju je izdana uporabna dozvola. Zaključuje da razlozi iznijeti u obrazloženju pobijane presude upućuju na arbitrarnost, nerazumnost i kontradiktornost stavova te je Zakon o gradnji primijenjen formalistički. Tvrdi da se u postupku svakoj strani treba dati mogućnost znati za sve prijedloge, očitovanja i izvedene dokaze, odnosno da se stranici mora omogućiti učinkovito sudjelovanje u postupku, a što u konkretnom predmetu nije učinjeno. Opetovano naglašava da odbijanje dokaznih prijedloga ne smije biti proizvoljno i ne smije predstavljati nerazmjerno ograničenje mogućnosti stranke u sporu da iznosi tvrdnje u prilog svom predmetu, osobito ako rezultat odbijanja konkretnih dokaznih prijedloga za svoju posljedicu ima "činjenice utvrđene na razini izvjesnosti". Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, "Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Rješenje tuženika doneseno je sukladno odredbi članka 113. stavka 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21.). Tom odredbom je propisano da će u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem narediti investitoru, odnosno vlasniku, uklanjanje građevine, odnosno njezinog dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, 21. ožujka 2022., od strane više građevinske inspektorice, u prisutnosti tužitelja kao investitora, proveden očevid na k. č. br. [katastarska čestica] [katastarska općina], o čemu spisu predmeta prileži zapisnik kao i fotografije zatečenog stanja. Tom prilikom je tužitelj predočio potvrdu glavnog projekta KLASA: 361-03/12- 01/33, URBROJ: 2170/1-03-02/2-13-10 od 8. srpnja 201. i uporabnu dozvolu KLASA: UP/I-361-05/20-01/000068, URBROJ: 2170/1-03-02/7-21-0005 od 23. kolovoza 2021, kojom je dozvoljena uporaba građevine stambene namjene 2.b skupine te je izjavio da je u tijeku izrada projektne dokumentacije kako bi se ishodila građevinska dozvola za izgradnju garaže i kotlovnice. Predmetnim očevidom je utvrđeno da je ispod objekta P+2+Vpt izgrađena etaža tloc. vel. 11,50 m x 12, 50 m od blok opeke s izvedenim pregradama koje nisu požbukane i ostavljenim otvorom s bočne strane za ugradnju ulaznih vrata. Također je utvrđeno da je etaža otkopana nakon izdane uporabne dozvole te da je teren oko objekta iskopan u ravnini bespravno ukopane garaže, zasjecanjem okolnog terena, pripremljen za izgradnju garaže i kotlovnice, a tužitelj je sam izjavio da je A.B. zid dužine 7,00 m visine 3,00 m u ravnini prednje fasade objekta kako bi se navezla zemlja i uredio okoliš, a izvedenim potpornim A.B. zidovima visine 3,0 m u okućnici da se započelo s bespravnom izgradnjom garaže i kotlovnice.

8. Kraj činjenice da je predmetni nadzor provela viša građevinska inspektorica koja je svakako stručna i kvalificirana za provođenje istog te da je tužitelju u tom postupku pružena mogućnost izjasniti se o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, to ni po ocjeni ovog Suda nije bilo niti potrebe za određivanjem vještačenja na što tužitelj neosnovano upire. Sve sporne činjenice na koje tužitelj predlaže da se utvrde vještačenjem, utvrđene su temeljem dokaza koji prileže spisu predmeta i na kojima je utemeljena odluka upravnog tijela čiju zakonitost je pravilno ocijenio prvostupanjski sud. Ovdje se napominje da osim što je tužitelj bio nazočan očevidu, na kojem se, kao što je prethodno opisano i očitovao u svojstvu investitora te je istog, bez primjedbi i potpisao. Zapisnik je sastavljen sukladno odredbi članka 76. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) te je isti javna isprava i predstavlja dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava (članak 76. stavak 5. ZUP-a). Slijedom navedenog pravilno je rješenjem tuženika naloženo upravo tužitelju, kao investitoru, ukloniti predmetne građevine, pri čemu nisu od utjecaja ni tvrdnje da je rješenjem tuženika trebao biti obuhvaćen vlasnik predmetne nekretnine upisan u zemljišne knjige, jer je prema odredbi članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu, uklanjanje predmetne bespravno izvedene dogradnje inspektor ovlašten naložiti vlasniku, jednako kao i investitoru.

9. Imajući u vidu činjenični opis izvedenih radova, koje tužitelj ne osporava, već i sam navodi da je u tijeku izrada projektne dokumentacije kako bi se ishodila građevinska dozvola, kao i spisu predmeta priležeće fotografije, ovdje je riječ o građevinama za koju je bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, a slijedom čega su i po ocjeni ovog Suda, ostvareni uvjeti za primjenu prethodno citirane odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu.

10. Nije od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja pozivanje tužitelja na postupak pribavljanja građevinske dozvole niti, navedena okolnost, može dovesti do prekida spora u smislu odredbe članka 45. stavka 2. točke 1. ZUS-a. Naime, postupak izdavanja građevinske dozvole, nije prethodno pitanje u ovom sporu kakvo u vidu ima odredba članka 44. ZUS-a bez rješavanja kojeg ne bi bilo moguće riješiti ovu upravnu stvar, a iz kojeg razloga nema mjesta prekidu predmetnog upravnog spora u smislu odredbe članka 45. stavka 2. točke 1. ZUS-a. Naime, postojanje građevinske dozvole uvjet je uz ispunjenje kojeg se može pristupiti gradnji, a koja u trenutku donošenja osporavanog rješenja tuženika, nije bila ishođena.

11. U odnosu na prigovor tužitelja koji se odnosi na nedostatno obrazloženje presude treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

12. Također je neosnovan procesni prigovor da mu nije omogućeno učinkovito sudjelovanje u postupku jer je temeljem odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a sud ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke, što je prvostupanjski sud i učinio te činjenice odlučne za rješenje ovog upravnog spora utvrdio temeljem postojeće dokumentacije u spisu, nakon čega je pravilno zaključio da u konkretnom predmetu nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja. Suprotno žalbenim navodima, tužitelju je mogućnost izjašnjavanja osim tijekom upravnog postupka (sudjelovanjem na očevidu), pružena, također i tijekom upravnog spora na raspravi održanoj pred prvostupanjskim sudom 12. siječnja 2024., a kojom prilikom, svojim iskazom, prethodno iznesena utvrđenja ničim nije osporio.

12.1. Osim navedenog neosnovano tužitelj upire i na povredu načela „jednakosti oružja“ zbog neprovođenja vještačenja, jer ni Ustav Republike Hrvatske ni Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne jamče stranci u postupku pravo da se provede vještačenje ili izvede neki dokaz koji ona predlaže. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, zbog čega ovaj Sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužitelja niti po toj osnovi. Ovo tim više što je tužitelj aktivno sudjelovao kako za vrijeme upravnog postupka tako i za vrijeme upravnog spora, a čime mu je, suprotno žalbenim navodima, u potpunosti ostvarena procesna ravnopravnost u odnosu na tuženika.

13. Budući ovaj Sud nalazi da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Slijedom iznesenog, pravilno su primijenjene odredbe Zakona o Državnom inspektoratu koje daju ovlaštenje inspektoru za poduzimanje mjera među kojima je i donošenje rješenja o uklanjanju, budući u konkretnom predmetu tužitelj nesporno nije ishodio nikakvo odobrenje za gradnju, a koje je, obzirom na opis izvedenih radova, trebao ishoditi.

15. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

U Zagrebu, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić