Poslovni broj: Usž-941/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja BF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Vlade Republike Hrvatske, Zagreb, Trg svetog Marka 2, OIB: 64434885131, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2313/2024-2 od 23. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2313/2024-2 od 23. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je kao nedopuštena tužba tužitelja pozivom na odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. i 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS).
2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora. U žalbi u bitnom navodi da je bilo potrebno utvrditi je li tuženik, Vlada Republike Hrvatske, Vladina organizacija te posljedično upravni spor riješiti meritorno. Mišljenja je da, za slučaj da tuženik ipak ne odlučuje u upravnom postupku, da je prvostupanjski upravni sud tad bio dužan proslijediti tužbu drugom nadležnom sudu. Tvrdi da je 26. kolovoza 2024. podnio prigovor, Vladi Republike Hrvatske pozivom na članak 46. Ustava Republike Hrvatske, na točku 2. Dnevnog reda 19. sjednice Vlade Republike Hrvatske – Nacrt prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada od 22. kolovoza 2024., o kojem nije odlučeno u propisanome roku. Smatra da time kao poduzetnik trpi štetu zbog horizontalnog tržišnog kartela u djelatnosti upravljanja nekretninama. S obzirom na to, smatra da bi društvo kojem je on osnivač, VIR STAN j.d.o.o., po sili zakona trebalo biti određeno za prinudnog upravitelja u svim jedinicama lokalne samouprave. Ističe da mu je ograničeno pravo na pristup sudu. Predlaže da drugostupanjski sud poništi rješenje prvostupanjskog suda te mu pruži odgovore na njegova pitanja istaknuta u prigovoru.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. ZUS-a), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Suprotno mišljenju tužitelja nisu učinjene povrede postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i u obrazloženju svog rješenja dao jasne i dostatne razloge za odbacivanje tužbe. U tom smislu nije tužitelju povrijeđeno ni pravo na pristup sudu, odnosno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav), budući da pravo na pristup sudu nije apsolutno. Ono može biti zakonom ograničeno (članak 16. Ustava), primjerice zakonom određenim pretpostavkama koje moraju biti ispunjene za podnošenje tužbe ili rokovima za ulaganje pravnih lijekova. U konkretnom slučaju nisu postojale zakonske pretpostavke za vođenje upravnog spora.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba bila podnesena jer tužitelj smatra da Vlada Republike Hrvatske nije odlučila o njegovom prigovoru u propisanom roku, pa da je time povrijeđena odredba članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). S tim u vezi, tužitelj je dostavio dokaz da je podnio prigovor na točku 2. Dnevnog reda otvorenog dijela 19. sjednice Vlade Republike Hrvatske – Nacrt prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, od 22. kolovoza 2024. Kako o prigovoru Vlada Republike Hrvatske nije odlučila u propisanome roku, tužitelj je predložio da navedeno postupanje prvostupanjski sud utvrdi nezakonitim.
7. Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju nije riječ o upravnoj stvari, odnosno o donošenju odluke iz područja upravnog prava. Naime, u konkretnom slučaju, nije riječ o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela kojom se odlučuje o pravima, obvezama i pravnim interesima tužitelja u području upravnog prava u smislu odredbe članka 3. ZUS-a i odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a. Slijedom iznijetog, nije riječ o odluci koja bi bila predmet ocjene u upravnom sporu i o situaciji u kojoj bi tužitelju bila osigurana upravno-sudska zaštita (i kad bi se radilo o šutnji uprave).
8. Dakle, u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu tužbe tužitelja jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora i ne radi se o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela kojom se odlučuje o pravima, obvezama i pravnim interesima tužitelja.
9. Budući da tužitelj svojim žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a (u vezi s člankom 128. stavak 4. ZUS-a), odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
