Poslovni broj: Usž-772/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u postupku izvršenja presude po zahtjevu tužiteljice JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv obveznika izvršenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, OIB:53969486500, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi izvršenja presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj:UsI-1493/2024-4 od 15. listopada 2024., odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usi-14/2024-2 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba podnesena protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usi-14/2024-2 od 13. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, točkom I. izreke, odbačen je zahtjev za izvršenje presude istoga suda poslovni broj:UsI-1493/2024-4 od 15. listopada 2024. Točkom II. izreke rješenja odbačen je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.700,00 eura te je odbijen zahtjev za naknadu troškova ovog postupka izvršenja (točka III. izreke rješenja).
2. Tužiteljica, podnositeljica zahtjeva za izvršenje presude, podnijela je žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda u kojoj navodi u bitnome da je presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1493/2024-4 od 15. listopada 2024. poništeno rješenje tuženika i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, a iz obrazloženja nije vidljivo radi čega sud nije riješio stvar. Ističe da je navedenu presudu tuženik zaprimio 17. listopada 2024., pa je sukladno članku 151. Zakona o upravnim sporovima tuženik bio dužan postupiti po presudi najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude odnosno do 16. prosinca 2024. Navodi da je zahtjev za izvršenje podnesen preuranjeno, a do toga je došlo radi propusta suda jer nije određen primjereni rok tuženiku za izvršenje presude, pa je, kao neuka stranka, smatrala da se radi o roku od 30 dana. Ističe da je na dan otpreme pobijanog rješenja istekao rok za izvršenje presude, pa je sud trebao od tuženika tražiti izvršenje presude. Smatra da je sud pogodovao tuženiku. Predlaže da se donese odluka o zahtjevu za izvršenje jer tuženik nije izvršio presudu, potražuje naknadu štete koju je počinio Upravni sud u Rijeci u iznosu od 5.000, 00 eura i potražuje troškove ovog žalbenog postupka u iznosu od 700,00 eura. Dopuna žalbe podnesena je izvan roka za podnošenje žalbe (članak 131. stavak 1. ZUS-a), pa nije razmatrana.
3. Tuženik, obveznik izvršenja, u odgovoru na žalbu navodi u bitnome da je u ponovnom postupku po zaprimanju presude Upravnog suda u Rijeci od 15. listopada 2024. doneseno rješenje od 15. siječnja 2025. kojim je odbijena žalba JŠ izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka od 19. lipnja 2024.
4. Žalba nije dopuštena.
5. Rješenje prvostupanjskog suda doneseno je na temelju članka 156. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. -ZUS), kojim je propisano da će sud rješenjem odbaciti zahtjev za izvršenje podnesen od strane neovlaštene osobe te preuranjen zahtjev.
6. Prema članku 128. ZUS-a protiv rješenja upravnog suda žalba se može izjaviti samo kad je to propisano ovim Zakonom.
7. Sukladno članku 156. stavku 4. ZUS-a, protiv rješenja i presude upravnog suda iz članaka 152. do 155. ovoga Zakona žalba je dopuštena, a postupak po žalbi je hitan.
8. Kako dakle člankom 156. stavkom 4. ZUS-a nije propisana mogućnost podnošenja žalbe protiv rješenja kojim je zahtjev odbačen kao preuranjen, što je u konkretnom predmetu slučaj, to žalba protiv takvog rješenja nije dopuštena.
9. To i kraj činjenice da je osporavanim sudskim rješenjem dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, koja nije na zakonu utemeljena, s obzirom na to da pogrešna uputa o pravnom lijeku ne može uspostaviti nadležnost žalbenog suda jer je nadležnost propisana kogentnim normama.
10. Stoga je žalbu valjalo odbaciti, pri čemu Sud nije odlučivao o sporednim zahtjevima iz žalbe.
11. Trebalo je stoga, na temelju članka 133. stavka 1. ZUS-a, u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
