Poslovni broj: Usž-688/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NL, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-82/2024-6 od 11. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-82/2024-6 od 11. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba podnesena radi šutnje uprave kao prijevremena na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijanog rješenja zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da među strankama nisu sporne činjenice, odnosno nije sporno da je izjavila prigovor na prvostupanjsko rješenje, koje je doneseno pozivom na članak 10. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22., - dalje: Odluka), sukladno uputi o pravnom lijeku. Prema mišljenju tužiteljice u predmetnom sporu je sporno pravno pitanje je li tuženik trebao odlučiti o prigovoru sukladno članku 122. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP), kako to ona tumači ili u roku propisanom odredbom članka 121. ZUP-a kako to zaključuje prvostupanjski sud. Osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda navodeći da je izjavila prigovor protiv odluke gradskog ureda Grada Zagreba, zbog čega smatra da drugostupanjsko tijelo može isključivo biti upravno tijelo, a ne tuženik (gradonačelnik) kao izvršno tijelo. Navodi i interpretira pravno shvaćanje ovog Suda izraženo u odluci poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. prema kojem se radi o upravnim aktima (zaključak ili rješenje kojima se odlučivalo o novčanoj pomoći). Nadalje navodi da je ograničenje djelotvornog pravnog lijeka prigovora propisanog člankom 10. Odluke očito. Poziva se na članak 16. Ustava Republike Hrvatske o ograničavanju slobode i prava te zaključuje da ustavnopravna opravdanost propisanih ograničenja postoji samo ako se pokaže da se zakonskim mjerama nastoji ostvariti neki legitimni cilj u javnom ili općem interesu, a u konkretnom slučaju ne postoji opravdanost ograničenja, već ono proizlazi iz shvaćanja suda koji se poziva na shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Smatra pravno shvaćanje suda u pogledu primjene članka 121. i 122. Zakona o općem upravnom postupku arbitrarnim, te zaključuje da je sud pridonio stvaranju procesne neravnoteže u korist tijela javne vlasti Grada Zagreba odnosno tuženika na njenu štetu. Prigovara pozivanju suda na stajalište zauzeto u rješenju ovog Suda poslovni broj:Usž-1061/2024, smatrajući da nije u primjeni jer je praksa razvijena nakon pokretanja ovog spora. Navodi shvaćanja Ustavnog suda RH, predmete ESLJP te Suda EU u vezi s primjenom sudske prakse, kao i pravno shvaćanje ovog Suda izraženo u odluci poslovni broj: Usoz-254/2023. Smatra da joj je odbacivanjem tužbe onemogućeno pravo na pristup sudu. Osporava odluku o trošku navodeći da je zbog pogrešne odluke suda u pogledu pravodobnosti tužbe donesena pogrešna odluka o opravdanosti zatraženih troškova upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno postupanje. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. u vezi članka 128. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je pobijano rješenje zakonito, a žalbene navode tužiteljice ne nalazi osnovanim.

6. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica 4. siječnja 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave sukladno članku 38. stavku 2. točki 2. ZUS-a navodeći da tuženik nije u roku od 8 dana odlučio o njenom prigovoru izjavljenom na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-014/3168, urbroj: 251-09-22-1/002-23-3 od 31. listopada 2023. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda tužba je odbačena uz obrazloženje da nije protekao rok za donošenje odluke propisan odredbom članka 121. ZUP-a, stoga je tužba radi šutnje uprave podnesena prije roka propisanog odredbom članka 40. stavka 2. ZUS-a. Sud se u obrazloženju pozvao i na odluke ovog Suda poslovni broj:Usž-3332/2024-2 od 8. listopada 2024.

7. Prema članku 40. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.

8. Odredbom članka 10. stavka 1. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju te odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnoga gradskog upravnog tijela.

9. Navedenom Odlukom nije propisan rok za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) pa u konkretnom slučaju valja odgovarajuće primijeniti odredbu članka 121. ZUP-a, prema kojoj je drugostupanjsko tijelo, u ovom slučaju čelnik tijela, rješenje o pravnom lijeku - prigovoru izjavljenom protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje pravnog lijeka, ako zakonom nije propisan kraći rok.

10. U konkretnoj upravnoj stvari uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. kao i presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., koja je potvrđena Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom).

11. Stoga se ne radi niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

12. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući pri tome u vidu članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, nema mjesta primjeni odredba članka 122. ZUP-a.

13. Prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano, dok prema stavku 3. istog članka ZUP-a stranka ima pravo izjaviti prigovor protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga.

14. Slijedom naprijed iznesenog, a uzimajući u obzir da zakonom nije drukčije propisano, u konkretnom slučaju, tijelo kojem se, prema općem aktu, podnosi prigovor (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom pravnom lijeku odlučiti u roku od osam dana od dana njegovog izjavljivanja sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a.

15. Stoga, ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za njezino podnošenje, jer nije protekao rok propisan odredbom članka 121. ZUP-a, u kojem javnopravno tijelo mora odlučiti o pravnom lijeku. S obzirom na to da je tužiteljica prigovor podnijela 4. prosinca 2023., tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravnom lijeku, podnesena je prije isteka roka iz odredbe članka 40. stavka 2. ZUS-a.

16. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu predmetne tužbe te je tužbu zakonito odbacio na temelju članka 46 stavka 1. točke 1. ZUS-a kao prijevremeno podnesenu, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge. Postupanjem suda tužiteljici nije povrijeđeno pravo na sudsku zaštitu, odnosno pravo na pristup sudu. Prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava izraženom u nizu odluka, članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) jamči svakome pravo na podnošenje tužbe u vezi s njegovim građanskim pravima i obvezama pred sudom, međutim, ovo pravo nije apsolutno, već može biti podložno ograničenjima. Propisivanjem zakonskih pretpostavki koje moraju biti ispunjene za podnošenje tužbe ili rokova za izjavljivanje pravnih lijekova nije ograničeno pravo na pristup sudu na takav način ili u tolikoj mjeri da je narušena sama bit prava, već se na propisani način jamči pravna sigurnost i zaštita svih stranaka u postupku. S obzirom na to da u konkretnom slučaju nisu postojale zakonske pretpostavke za pokretanje upravnog spora jer je tužba podnesena prijevremeno, prvostupanjski sud nije imao zakonske osnove za donošenje drugačije odluke. Suprotno žalbenim navodima rješenje je doneseno u skladu s dosljednom sudskom praksom u predmetima iste činjenične i pravne osnove.

17. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako Zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, nije osnovan niti njen zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

18. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je primjenom odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić