REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn- 3743/2016-49
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja MI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Opačak, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Allianz Zagreb d.d., OIB: 23759810849 iz Zagreba, Heinzelova 70, zastupanog po punomoćniku Goranu Krištoviću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja MI koji glasi:
" Nalaže se tuženiku Allianz Zagreb d.d. isplatiti tužitelju MI, iznos 39.816,84 eur skupa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. prosinca 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove postupka u visini koliko oni budu iznosili, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu 13.925,00 eur sa zateznom kamatom od 19. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine u [adresa] u [adresa] na broju 19, a radi se o novo sagrađenom objektu koji je bio osiguran kod tuženika prema Polici osiguranja imovine broj: 1430-172189231. Tužitelj je osigurao objekt i sve stvari kućanstva po proširenom pokriću, a posredovanjem zastupnika osiguranja EI, koji je došao u objekt prilikom zaključenja ugovora o osiguranju i izdavanja police. Od vlasnika kuće je zatraženo da se popišu vrijedne stvari i da se iste fotografiraju, ali je dobio odgovor da to nije potrebno. U predmetnoj polici pod brojem osiguranja navedeno je da se osiguravaju i stvari kućanstva u kući i da je objekt nastanjen, te svota osiguranja. Za vrijeme trajanja osiguranja dok su vlasnik kuće i njegova izvanbračna supruga sa obitelji otputovali, izvršena je provala, a istu je prijavila osoba koja je bila angažirana da pazi na kuću u njihovoj odsutnosti. U tom su trenutku vlasnici mislili na pucanje cijevi, nevrijeme i sl. Kada je utvrđeno da je došlo do provale i da je odnesen velik dio stvari osoba je prijavila krađu policiji i odmah je izvršen očevid, a kada se vlasnik vratio nakon 2-3 tjedna je sačinjena i kaznena prijava. Tužitelj je prijavio štetu tuženiku, te je od njega zatraženo još dokumenata koje je priložio ukoliko je iste posjedovao. Krađa je izvršena na način da su stvari koje se ne koriste svakodnevno i bile su odložene u kutijama, ukradene zajedno sa kutijom na kojoj je specifikacija. Tom je prilikom ukraden i pištolj koji se nalazio u noćnom ormariću zajedno sa kutijom i to je prijavljeno policiji. Tužitelju su ostale samo neke fotografije obitelji na kojima se vidi garderoba koja je otuđena, te nekoliko figura velike vrijednosti. Odnesena je i kutija u kojoj se nalazila pletenica njihove pokojne kćeri, te njezina vjenčanica i vjenčanica od njihove snahe, te još garderobe sa potpisom. Kada su se vratili kući tužitelj je morao otići u trgovinu kupiti posuđe kako bi si mogli pripremati hranu. U kratkom vremenu je na području grada izvršeno više takvih provala u kojima je odneseno sve što se moglo iznijeti iz stanova. Tuženik je isplatio s osnova naknade štete novčani iznos od 60.000,00 kn uz obrazloženje da je to maksimalna naknada za nenastanjene objekte. Tužitelj je rođen 1964. godine i cijeli je život živio u obiteljskoj kući svoga oca, a kada je sebi izgradio kuću sve predmete koje je tijekom godina kupovao radeći u inozemstvu i stvari i garderobu svoje djece i njihove obitelji je doselio u svoju kuću. Tu se nalazilo vrijednih predmeta i garderobe, što se vidi iz popisa stvari, ali budući su otuđeni predmeti sa kutijama u kojima su se nalazili, ćilimi na kojima je sa donje strane bila deklaracija, kutija sa računima i dokumentima od kuće, (valjda su mislili da i tu ima vrijednosti, odnosno novca) čak i kosa-pletenica njihove pokojne kćeri što ima sasvim drugu vrijednost ne može se sa sigurnošću utvrditi vrijednost svakog predmeta pojedinačno, ali tužitelji predlažu da se utvrdi vrijednost prosječnih stvari u jednom domaćinstvu, odnosno smatraju da bi ta vrijednost iznosila oko 350.000,00 do 400.000,00 kn. Kako je već isplaćen novčani iznos od 60.000,00 kn, zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika na isplatu iznosa 300.000,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate te obvezati tuženika na isplatu troškova postupka. Podneskom od 23. studenog 2021. tužitelj je novčani zahtjev za isplatu iskazao u važećoj valuti eur sa zateznom kamatom od 6. prosinca 2016. do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje aktivnu te pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja te nastanak osiguranog slučaja dok osporava visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je nakon postavljenog odštetnog zahtjeva dana 6. svibnja 2016. izvršena isplata štete tužitelju u visini 60.000,00 kn. Navedeni iznos predstavlja ukupnu štetu po navedenoj polici nastale uslijed provalne krađe do limita za nenastanjene objekte u maksimalnom iznosu 60.000,00 kn (u okviru čl. 3. st. 2.), budući da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je objekt stalno nastanjen. Prilikom postavljanja zahtjeva za naknadom štete, osiguranik je taj koji je u obvezi dokazati što mu je prilikom nastanka osigurane opasnosti stvarno i uništeno. Osiguraniku, ovdje tužitelju se nadoknađuje stvarna šteta, a koja nikako ne može biti veća od ugovorene svote osiguranja za pojedini predmet osiguranja. Predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Policu osiguranja imovine broj 1430-172189231 (list 7 spisa), potvrdu PU Brodsko-Posavske od 10.7.2015. (list 8 spisa), obavijest žrtvi kaznenog djela od 8.7.2015. (list 9 spisa), nalog za isplatu štete od 6.5.2016. (list 10 i 120-121 spisa), dopis tuženika od 17.6.2016. (list 11 spisa), popis otuđenih stvari (list 12-14 spisa), preslike računa i jamstvenih listova (list 15-19 spisa), Opći uvjeti osiguranja imovine (list 25-33 spisa), uvjete za osiguranje kuća (list 34-49 spisa), zapisnik o izvidu i procjeni štete broj IM09710/15-1 i fotografije (list 50-68 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalni sustav od 18.2.2014. i račune (list 72-76 i 166- 167 spisa), ugovor o izvođenju plinskog priključka broj. 152/2013 i račune (list 77-80 i 165 spisa), iskaz svjedoka SI (list 109-110 spisa), iskaz svjedoka TI (list 111 spisa), iskaz svjedoka OI (list 111-112 spisa), iskaz svjedoka ŽI (list 151-152 spisa), klauzulu za prošireno pokriće Dom+ i Kuća+ (list 155-156 spisa), iskaz svjedoka VI (list 169 spisa), mail korespondenciju tuženika i svjedoka ŽI (list 172-175 spisa), iskaz tužitelja (list 196-197 spisa), presliku spisa Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu KN-DO-482/15 (list 86-100 spisa).
4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu osigurnine na temelju police osiguranja imovine broj 1430-172189231 u visini 39.816,84 eur koji tužitelj temelji na činjeničnim navodima iz kojih bi proizlazilo da je u kući, osiguranoj kod tuženika, izvršena provala kojom prilikom su iz iste odnesene stvari kućanstva, pobliže navedene u popisu, također osigurane kod tuženika po istoj polici.
6. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja odnosno osiguranog događaja. Nije sporno niti da je tužitelju na temelju odštetnog zahtjeva isplaćeno 60.000,00 kn, a koji iznos predstavlja ukupnu štetu po polici osiguranja, nastalu uslijed provalne krađe, do limita osiguranja za nenastanjene objekte i to prema čl. 3. st.2. Uvjeta osiguranja. Nema spora niti o tome da su spisu priležeći Opći uvjeti za osiguranje imovine, Uvjeti za osiguranje kuća- Allinaz kuća +, Uvjeti za osiguranje stvari kućanstva Allianz dom+, Klauzula za prošireno pokriće Dom + te Klauzula za prošireno pokriće Kuća + sastavni dio Ugovora o osiguranju.
7. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva obzirom na tvrdnje tuženika da se u konkretnom slučaju radi o objektu koji nije bio stalno nastanjen te da je tužitelju osigurnina isplaćena prema uvjetima osiguranja u visini maksimalnog iznosa za nenastanjene objekte.
8. Radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva, sud je cijenio iskaze svjedoka SI, TI, KI, ŽI, VI i iskaz tužitelja te je cijenjena i priložena materijalne dokumentacija- polica osiguranja imovine broj 1430-172189231, rješenje Upravnog odjela za komunalni sustav od 18. veljače 2014. te preslike računa (list 72-76 i 166-167 spisa), Ugovor o izvođenju plinskog priključka broj 152/2013 i preslike račune (list 77-80 i 165 spisa).
9. Iz iskaza svjedoka SI i TI, u bitnom, bi proizlazilo da je tužitelj s obitelji prije konkretne provlale živio u predmetnoj kući odnosno da je već veći dio stvari bio preseljen u istu. Svjedok SI je naime izvodio radove u istoj kući i bio je osobno prisutan kada je tužitelj sa djelatnikom tuženika sklapao Ugovor o osiguranju. Svjedok TI je susjed tužitelja pa mu je poznato da isti sa obitelji u predmetnoj kući živi unazad 4-5 godina (iskazivao je pred sudom 2018.). Iz iskaza svjedoka OI, inače vanjskog suradnika tuženika, koji je kritične zgode radi izvid štete u kući tužitelja, sud nije mogao zaključivati o tome je li prije nastupa osiguranog slučaja, tužitelj živio u toj kući. Naime, iz njegova iskaza ne proizlazi da o tome ima osoba neposredna saznanja. Takva osoba i neposredna saznanja ima svjedok ŽI koji je i izradio predmetnu policu osiguranja imovine te je bio u kući tužitelja, potvrđuje da je ista bila nastanjena jer se vidjelo da se u istoj živi, bila je polovično opremljena, još su se u istu unosile stvari, a on je i sačinio fotoelaborat osiguranih stvari u kućanstvu te iste učitao u sustav osiguranja, mailom isti poslao tuženiku te primjerak sačuvao za sebe. I iz iskaza svjedoka VI, supruge tužitelja, proizlazi da je obitelj živjela u kući iako su bili u fazi preseljenja iz Francuske pa su još prenašali stvari i pokućstvo iz Francuske, a kako to u svom iskazu navodi i tužitelj, dodatno iskazujući da su se u kuću uselili 2012, a sve stvari i pokućstvo su tijekom godina prenašali iz Francuske.
10. Analizirajući iskaze navedenih svjedoka i tužitelja u ukupnosti, sud je utvrdio da je kuća tužitelja neposredno prije provale bila nastanjena, iako su se stvari u istu još unašale odnosno preseljavale, a kako to sve proizlazi iz suglasnog i uvjerljivog iskazivanja navedenih svjedoka i tužitelja (osim svjedoka OI koji o toj činjenici nema osobna i neposredna saznanja). Konačno svjedok ŽI, osim što je prije izrade police osiguranja i bio u kući tužitelja te utvrdio da je ista stalno nastanjena i sačinjava policu osiguranja u kojoj jasno stoji navod da se, pored ostalog, osiguravaju i stvari u kućanstvu u kući stalno nastanjenoj. Predmetna polica osiguranju svakako predstavlja vjerodostojnu ispravu sadržaj koje tuženik tijekom postupka, u dijelu gdje je navedena stalna nastanjenost kuće, ničime posebno nije osporio, a niti bi suprotno proizlazilo iz prethodne ocjene iskaza svjedoka i tužitelja. Iako je tužitelj priložio tek nekoliko plaćenih računa o komunalnoj naknadi za predmetnu kuću te nekoliko računa o plaćenoj električnoj energiji za istu (datiraju prije nastupa osiguranog slučaja) kao i Ugovor o izvođenju plinskog priključka za istu (iako iz istog ne proizlazi da li je isti i izveden), a sve u svrhu dokaza nastanjenosti objekta, isto je neodlučno kraj prethodno ocijenjenih iskaza svjedoka u ukupnosti sa ocjenom sadržaja izdane police osiguranja, sve u vezi činjenice nastanjenosti objekta. Na navedeno nije od utjecaja niti to što je u Zapisniku o izvidu i procjeni štete (list 50 spisa) navedeno da je obiteljska kuća u fazi izgradnje te da vanjski dio objekta nije dovršen te da je u vezi stalne nastanjenosti tužitelj naveo da ima obiteljsku kuću i na drugoj adresi, a i da boravi u [adresa], Francuskoj i Italiji. Naime, kraj prethodno prihvaćenih iskaza navedenih svjedoka i tužitelja te sadržaja police osiguranja, sudu je životno i logično da ljudi žive i u objektima koji, u građevinskom smislu, nisu dovršeni što ne znači da zbog toga nisu i ne mogu biti nastanjeni.
11. Ovdje valja reći da sud nije uzeo u obzir po tuženiku, uz podnesak od 28. srpnja 2021., priloženu mail korespondenciju svjedoka ŽI sa tuženikom (list 172- 175 spisa) jer ista nije u spis priložena do zaključenja prethodnog postupka, a tuženik niti tvrdi niti dokazuje da istu bez svoje krivnje nije mogao dostaviti u spis do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. ZPP).
12. Međutim, imajući u vidu nespornu činjenicu isplate osigurnine 60.000,00 kn te po tužitelju, uz tužbu, priložen popis otuđenih stvari iz kućanstva (koji popis je i tuženik zaprimo u mirnom postupku 3. studenog 2015.) u odnosu na koje tužitelj činjeničnim navodima tužbe smatra da vrijednost istih iznosi oko 350.000,00 do 400.000,00 kn te imajući u vidu i sadržaj police osiguranja prema kojoj bi maksimalna svota osiguranja za kombinirano osiguranje kućanstva- prošireno pokriće iznosila 405.000,00 kn, kao i odredbe uvjeta osiguranja, kraj osporene visine zahtjeva, radi utvrđenja iste, valjalo je nužno provesti i vještačenje koje tužitelj nije predložio niti u tužbi niti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, sporeći visinu zahtjeva, tuženik je još u odgovoru na tužbu predložio vještačenje, ali je od tog dokaznog prijedloga odustao podneskom od 29. studenog 2022. (list 190 spisa)
13. Temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, stranke su dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika, sve najkasnije na pripremnom ročištu (čl. 299. st. 1. ZPP). Sud neće uzeti u obzir nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele ili predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. tog članka (čl. 299. st. 3. ZPP).
14. Imajući u vidu predmet spora svakako je na tužitelju teret dokaza kako osnovanosti tako i visine zahtjeva. Naime, iz stanja spisa dakle proizlazi da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka (11. svibnja 2017.) dokazni prijedlog vještačenjem nije predložio pa je tako u podnesku od 16. ožujka 2021. (nakon zaključenja prethodnog postupka) naveo da je suglasan sa prijedlogom tuženika za provođenjem dokaza vještačenjem koji je istaknut u odgovoru na tužbu. Nakon odustanka tuženika od navedenog dokaznog prijedloga, na glavnoj raspravi 6. studenog 2023. (list 197 spisa) tužitelj se očitovao navodeći da u fazi postupka dok je tuženik predlagao vještačenje, da nije bilo potrebe isto predlagati jer se tužitelj sa istim slagao, a čime da bi se radilo o "duplom" predlaganju međutim, kada je tuženik od istog odustao – tužitelj tvrdi da je istaknuo taj prijedlog i da kod njega ostaje. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj uopće dokazni prijedlog vještačenja (nakon odustanka tuženika od istog) nije istaknuo, a sve i da je, s istim bi bio prekludiran s obzirom na fazu postupka.
15. Tužitelju se skreće pažnja na pravno shvaćanje istaknuto u odluci VSRH poslovni broj Rev 919/2023. od 5. prosinca 2023. koje glasi:
"Parnična stranka nije u obvezi staviti dokazni prijedlog u situaciji kada je druga strana već stavila takav isti dokazni prijedlog u odnosu na iste okolnosti, ali pritom snosi rizik mogućih pravnih posljedica takvog svog nepostupanja u slučaju odustanka od prijedloga stranke koja je predložila takav dokaz.“
16. Naime, prema odredbi čl. 299. st. 2. ZPP, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Tuženik nije u navedenom smislu obrazložio svoj prijedlog za provođenje (gospodarskog) vještačenja, već je samo naveo da je taj prijedlog istaknuo nakon što je tuženik od istog odustao, a što ne proizlazi iz stanja spisa. Sve da se i prihvati da je tužitelj taj prijedlog istaknuo na glavnoj raspravi 6. studenog 2023. isti nije obrazložen u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP.
17. Dakle, imajući u vidu sve iznijete okolnosti konkretnog slučaja, prema shvaćanju ovog suda, tužitelj snosi pravne posljedice svog insuficijentnog prijedloga za vještačenjem, a slijedom čega sud zaključuje da tužitelj, primjenom tereta dokazivanja, nije dokazao visinu zahtjeva pa je isti odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP i isti su suđeni tuženiku, a budući da tužitelj nije uspio u sporu. Trošak postupka tuženika sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti zahtjeva, u skladu sa odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku.
18.1. Tuženiku je tako priznat trošak za: sastav odgovora na tužbu, podnesaka od 28. srpnja 2021. i od 28. studenog 2022., svako po 1.000,00 eur (tbr. 8/1 u vezi tbr. 54 Tarife), zastupanje na ročištima 11. svibnja 2017., 10. svibnja 2018.,4. travnja 2019., 17. rujna 2020., 18. ožujka 2021., 25. studenog 2022., 6. studenog 2023. i 3. veljače 2025., svako po 1.000,00 eur (tbr. 9/1 u vezi tbr. 54 Tarife) te za zastupanje na ročištima 10. listopada 2018. i 23. rujna 2019., svako u zatraženih 70,00 eur (tbr. 9/5 u vezi tbr. 54 Tarife), ukupno 11.140,00 eur što uvećano za 25 % PDV ( 2.785,00 eur) iznosi 13.925,00 eur.
18.2. Tuženiku nije priznat trošak na ime dolaska svjedoka na ročište radi davanja iskaza jer iako iz raspravnog zaspisnika od 10. svibnja 2018. proizlazi da je istom naloženo podmiriti trošak dva svjedoka u vezi njihova pristupa sudu i iskazivanja u ukupnom iznosu 1.000,00 kn / 132,72 eur, tuženik ničime nije dokazao da bi taj trošak i isplatio navedenim svjedocima pa da bi mu taj trošak i realno nastao.
19. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 19. ožujka 2025.
Sudac
Vlatka Toplak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
Dna:
- punom. tužitelja
- punom. tuženika
