REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-4567/2020-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2 (OIB: 94472454976), kojeg zastupa Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Lovačko društvo Strijelac 2000, Ježevo, Sportska ulica 35 (OIB: 58794381764), kojeg zastupa Petar Petrović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tuženika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, dana 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 684,50 eura sa zateznom kamatom od 16.2.2017. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 281,25 eura sa zateznom kamatom od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 31.12.2016. u mjestu Donja Greda, Slavka kolara bb na ŽC 3073 došlo do prometne nezgode u kojoj je VČ upravljao teretnim vozilom [registarska oznaka] u smjeru zapada, kada je izlaskom za 200 m iz naseljenog mjesta iz odvodnog kanala uz sjeverni rub kolnika istrčala srna i naletjela na prednji desni dio teretnog vozila. Od udarca, životinja je odbačena udesno, nakon čega se udaljila u smjeru sjevera, no na teretnom je vozilu nastala imovinska šteta. S obzirom da je vozilo imalo kod tužitelja sklopljenu policu kasko osiguranja, tužitelj je na račun vlasnika vozila isplatilo 5.157,4 kn, i to 15.2.2017. pa taj iznos regresno potražuje od tuženika, pozivajući se na čl. 75. Zakona o lovstvu i predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava osnovu i visinu zahtjeva tužitelja. Ističe prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja koji vožnju nije prilagodio uvjetima na cesti, osporava uzročno-posljedičnu vezu između radnje životinja i oštećenja vozila. Navodi kako tuženik ne može utjecati na ponašanje divljači, osporava dinamiku nastanka štetnog događaja, ističe prigovor zastare i predlaže zahtjev odbiti.

3. Sud je tijekom postupka pročitao zapisnik o očevidu, kasko policu oštećenog vozila s prijavom i zahtjevom za naknadu štete, fotografije vozila, izvid, zahtjev za naknadni izvid štete i dopunski izvid štete, obračun djelomične štete, račun društva C Automobil Import d.o.o. broj 244/1/31, zapisnik o ispitivanju alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, fotoelaborat i situacijski plan prometne nezgode, dopis Ministarstvu poljoprivrede, saslušao svjedoke KČ i VČ, predsjednika tuženika NČ, proveo prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću i ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

4. Nakon što je ovaj sud 26.10.2017. donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu, Županijski sud u Rijeci povodom žalbe tužitelja rješenjem Gž-2499/2017 ukinuo je to rješenje i vratio na ponovni postupak izražavajući u tom rješenju stav kako je po čl. 85. Zakona o lovstvu u konkretnom slučaju stvarno i mjesno nadležan ovaj sud. Zbog toga je prigovor mjesne nenadležnosti kojeg je istakao tuženik odbijen kao neosnovan.

5. Tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći kako nije jasno prolazi li predmetna cesta uz lovište kojim upravitelja tuženik. Sud je na prijedlog tužitelja od Lovnog saveza Zagrebačka županije i Ministarstva poljoprivrede zatražio podatak o tome je li mjesto nezgode prema zapisniku o očevidu na području lovišta i kojeg (čijeg). Lovački savez obavijestio je sud da tih podataka nema (list 152 spisa), a od Ministarstva poljoprivrede primljen je podatak da se korištenjem javno dostupnih servisa pretpostavlja da je sporno mjesto unutar opisa granice zajedničkog otvoreno lovišta br. I/145 "Črnec- Ježevečki čret" kojim gospodari upravo tuženik (list 154). Kada se u obzir uzme i činjenica da je na očevid nakon nastanka nezgode pozvan i predsjednik tuženika, NČ, koji niti na očevidu, niti saslušan pred sudom nije doveo u pitanje da je riječ o prometnici uz područje lovišta kojim upravlja tuženik, a tuženik s druge strane nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno, ovaj je sud odbio prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan.

6. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti sud je pročitao zapisnik o očevidu, fotoelaborat i skicu lica mjesta, saslušao VČ, vozača vozila osiguranog kod tužitelja, KČ, djelatnika MUP-a koji je izašao na očevid na lice mjesta te NČ, predsjednika tuženika i proveo predloženo prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću.

7. Iz iskaza svjedoka VČ, kojeg je u cijelosti prihvatio smatrajući ga istinitim i logičnim sud je utvrdio da je on toga dana vozio službeno vozilo, da je uz desnu stranu prometnice dosta raslinja, da je u trenutku primijetio kako iz raslinja proviruje srna, naglo skrenuo ulijevo, no srna se zaletjela i udarila u desnu stranu vozila u prednji blatobran i vrata, nakon čega je on stao sa strane i pozvao policiju. Nakon udarca, srna je pobjegla. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da mu je ova prometnica poznata jer njome gotovo svakodnevno prolazi, da je bio svjestan postojanja znaka koji upozorava na mogući nalet divljači i da je vozio oprezno.

8. Iskaz svjedoka KČ sud nije posebno ocjenjivao jer se ovaj djelatnik MUP-a koji je izašao na mjesto nezgode nije, prirodno, mogao sjetiti konkretnog događaja i uputio je na sadržaj zapisnika o očevidu. Niti iskaz predsjednika tuženika, NČ, nije odlučan za donošenje odluke o dinamici nastanka nezgode jer je on pozvan nakon što je do nezgode došlo. Ovaj je svjedok potvrdio da je bio na mjestu događaja kamo ga je pozvala policija zbog naleta divljači i ustvrdio je da divljači na mjestu naleta nije bio, da nisu pronađeni niti tragovi krvi ili nečega drugog na temelju čega bi se moglo zaključiti da je zaista došlo do naleta. Ovaj iskaz sud nije prihvatio u dijelu u kojem je naveo da nisu pronađeni tragovi divljači jer iz zapisnika o očevidu proizlazi suprotno (pronađena dlaka divlje životinje).

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio:

- da na mjestu nezgode vrijedi opće ograničenje brzine od 90 km/h i znak opasnosti "divljač na cesti", da se srnu moglo vidjeti oko 3,8 m ispred mjesta naleta, što bi za očekivanu brzinu dolaska do kolnika kroz raslinje brzinom barem oko 20 km/h bilo oko 0,6 sek prije naleta, što je ispod vremena reagiranja skretanjem, a u području vremena reagiranja kočenjem.

- da iz nastalih oštećenja na vozilu nije bilo moguće utvrditi kojom se brzinom kretalo vozilo kod naleta jer se dogodio periferan kontakt, a ako se vozač prije nesreće kretao brzinom od oko 70 km/h, kao što je iskazao, onda je kod pojave srne u raslinju vozilo bilo udaljeno 11,6 m prije mjesta naleta. Tog trenutka snažnim se kočenjem vozač mogao zaustaviti ispred putanje srne za brzine do 32 km/h

- da u konkretnom slučaju zbog raslinja sa strane kolnika vozač ne može dovoljno ranije vidjeti nailazak srne, da bi tome na vrijeme prilagodio svoju brzinu

- da do nesreće i bez kočenja ne bi došlo jedino u slučaju da se vozilo kretalo prosječnom brzinom do 28 km/h, što predstavlja približno 30% dozvoljene brzine iznad naseljenog mjesta, no da takva brzina nije prometno-tehnički primjerena za prometnicu na kojoj se dogodila nezgoda

- da je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta u visini troška obavljenog popravka u ovlaštenom servisu od 6.446,75 kn s uključenim PDV-om ili 5.157,40 kn bez uključenog PDV-a.

10. Prigovor tuženika koji se odnosi na činjenicu da nije utvrđeno o kojoj je točno divljači riječ odbijen je kao neosnovan jer tuženik odgovara za štetu koju je počinila divljač neovisno o tome o kojoj je divljači riječ. Da je do nezgode došlo zbog naleta divljači na vozilo sud je utvrdio iz iskaza svjedoka VČ i iz zapisnika o očevidu u kojem je evidentiran pronalazak dlaka divlje životinje, pri čemu uzročna veza između naleta divlje životinje i oštećenja vozila osiguranika tužitelja nakon provedenog prometnog vještačenja nije dovedena u sumnju.

11. Tuženik, naime, odgovara za nastanak štete od divljači primjenom odredbe čl. 83. Zakona o lovstvu (NN 140/05, 75/09, 153/09 – dalje: ZL), uz supsidijarnu primjenu pravila o odgovornosti sadržanih u odredbama čl. 1063. do 1067. ZOO-a, odnosno prema kriteriju odgovornosti za štetu od opasne stvari, jer divljač na cesti predstavlja opasnu stvar (tako i VSRH u Rev-1057/2014., Rev-1889/16, Rev-2902/16, Rev-352/22). Tuženik se odgovornosti za nastanak štete može osloboditi ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a nije se mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

12. Iz rezultata vještačenja, koje je sud prihvatio kao objektivno, jasno i temeljito argumentirano, na koje niti parnične stranke nisu iznijele konkretne prigovore sud je utvrdio neosnovanost tuženikovog prigovora isključive krivnje osiguranika tužitelja: nema dokaza o tome da je osiguranik tužitelja upravljao vozilom brzinom preko ograničene (svjedok VČ izjavio je da je vozio ispod ograničenja pogrešno misleći da je brzina ograničena na brzinu od 70km/h, jer je na cesti bila mjestimična poledica), a nezgodu bi mogao izbjeći tek da se vozilom kretao ekscesno malom brzinom koja nije primjerena za ovakvu vrstu prometnice. Zbog toga je neodlučno što nije utvrđeno kojom se brzinom kretalo vozilo osiguranika tužitelja. S obzirom da je ograničenje brzine bilo 90 km/h, čak i da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo brzinom manjom od one koja je ograničena, (od 29 do 90 km/h), nezgoda ne bi bila izbjegnuta. Zbog toga tuženik neosnovano tvrdi da je šteta nastala krivnjom vozača oštećenog vozila zbog brzine kojom se kretao.

13. Kako ne postoje ekskulpacijski razlozi predviđeni čl. 1067. ZOO-a, tuženik je odgovoran za predmetnu regresnu obvezu prema tužitelju.

14. Visina štete za koju tuženik odgovara utvrđena je prometnim vještačenjem i iznosi 6.446,75 kn s uključenim PDV-om ili 5.157,40 kn bez uključenog PDV-a. Tužitelj tužbom zahtijeva isplatu 5.157,40 kn (sada 684,50 eura) pa mu je taj iznos i dosuđen, sa zateznom kamatom po čl. 29. ZOO od dana kada je izvršio isplatu štete svome osiguraniku (nalog za isplatu, list 26 spisa).

15. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to onih radnji za koje je određeno zatražena naknada: za sastav žalbe od 75,00 eura (tbr 10/1) i za sastav podneska od 24.2.2022. od 150,00 eura (tbr 8/1), ukupno 225,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV 25% od 56,25 eura iznosi 281,25 eura.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pisano u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.