Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-20/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka, predsjednice vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tužene JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boro Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja, predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-109/2019-31 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene JŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-109/2019-31 od 31. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužene JŠ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-109/2019-31 od 31. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženoj iseliti iz poslovne prostorije u uličnom prizemlju površine 22,70 m2 koja je neodvojivo povezana s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, kuća pop.br. 766, u [adresa]. broj 6. sagrađenoj na zkč. br. [katastarska čestica], površine 218 m2, etaža 2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te istu slobodnu od svih osoba i stvari predati u posjed tužiteljici putem Državnih nekretnina d.o.o. (stavak I. izreke) kao i da tužiteljici putem računa Centra za restrukturiranje i prodaju isplati iznos od 6.593,67 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (stavak II. izreke), da isplati tužiteljici putem Državnih nekretnina d.o.o. iznos od 48.417,06 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (stavak III. izreke), kao i da tužiteljici naknadi trošak parničnog troška u iznosu od 9.700,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2024. do isplate (stavak IV. izreke) dok se tužena odbija sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 14.000,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2024. do isplate (stavak V. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 25. siječnja 2024.

3. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed poslovnog prostora u prizemlju zgrade u [adresa], površine 22,70 m2, te zahtjev za isplatu naknade za njegovo korištenje.

U odnosu na prvostupanjsku presudu

6. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena, jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. U odnosu na žalbeni navod tužene da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP jer je kao dokaz u ovome postupku koristio Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018. te zaključke Grada Zagreba, objavljene u Službenim glasniku Grada Zagreba, koje je nakon zaključenja prethodnog postupka tužiteljica dostavila podneskom od 26. travnja 2024. valja istaći da se ne radi o dokazima, već predstavljaju podzakonske materijalno pravne propise, pa time nije počinjena niti navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

8. Pri tome valja istaći da suprotno žalbenim navodima tužene navedenim podneskom nisu sudu prvoga stupnja dostavljene financijske računovodstvene kartice dugovanja prema Centru za restrukturiranje i prodaju, niti izvod otvorenih stavaka Državnih nekretnina d.o.o., kao ni Ugovor sklopljen 1999. pa su suprotni žalbeni navodi tužene neosnovani.

9. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

10. Tako je utvrdio:

- da je tužena JŠ s [adresa] **.**.1999. sklopila Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora na neodređeno vrijeme s ugovorenom zakupninom u iznosu od 2.484,00 kn mjesečno;

- da je tužiteljica Republika Hrvatska na temelju djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Središnjeg odsjeka, klasa: UP/I-942- 01/97-01/376, ur. broj 251-18-31-01-99-14 od 14. rujna 1999. postala suvlasnica predmetnog poslovnog prostora u 4/6 dijela;

- da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 24. kolovoza 2005. zbog čega je Ugovor o zakupu sklopljen između Grada Zagreba i tužene raskinut po sili zakona i to temeljem odredbe čl. 41. st.1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/2000, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/22, 81/02 i 98/19, dalje u tekstu: Zakon o naknadi);

- da je 18. rujna 2006. tužena s tužiteljicom sklopila Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora s trajanjem od 24. kolovoza 2005. do 24. kolovoza 2006.;

- da je tužiteljica temeljem Sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina od 1. listopada 2007. postala isključiva vlasnica predmetnog poslovnog prostora te se upisala u zemljišne knjige u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da tužiteljica sukladno čl. 41. st.3. Zakona o naknadi nije mogla zahtijevati iseljenje tužene iz navedenog poslovnog prostora u roku od 5 godina računajući od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena vlasnicom;

- da je predmetnim poslovnim prostorom od 1. kolovoza 2012. do 31. ožujka 2014. upravljao Centar za restruturiranje i prodaju, a od 1. travnja 2014. prostorom upravljaju Državne nekretnine d.o.o. u ime Republike Hrvatske;

- da je Ugovor o zakupu sklopljen između tužiteljice i tužene 18. rujna 2006. prestao protekom vremena na koji je sklopljen, odnosno, 24. kolovoza 2006.;

- da se tužena nalazi u navedenom poslovnom prostoru bez valjane pravne osnove.

11. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja primjenom odredbe čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP) nalaže tuženoj da se iseli iz predmetnog poslovnog prostora, te joj temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP nalaže isplatu koristi koju je imala za vrijeme svojega posjedovanja u utuženom razdoblju.

12. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužene.

13. U odnosu na žalbeni navod tužene da je u konkretnom slučaju sporna njezina pasivna legitimacija jer je tužiteljica podnijela tužbu protiv nje kao fizičke osobe, dok je predmetni poslovni prostor koristio njezin postolarski obrt „[obrt]“, valja istaći da obrt nema stranačku sposobnost, pa stranka u postupku može biti isključivo fizička osoba koja obavlja obrt, budući da je obrt u smislu Zakona o obrtu (NN 143/13, 127/19 i 41/20) samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti.

14. Da se u posjedu predmetnog poslovnog prostora nalazi obrt tužene - salon cipela „[obrt]“ nedvojbeno proizlazi iz sadržaja zapisnika o izvršenom očevidu od 28. siječnja 2019. (list 36 spisa), pa se suprotni žalbeni navodi tužene da tužitelj nije dokazao njezinu pasivnu legitimaciju neosnovani.

15. Nadalje, što se tiče žalbenog navoda tužene da nije nepoštena posjednica predmetnog poslovnog prostora jer je vršila ulaganja u isti, koja ulaganja joj tužiteljica nije vratila, pa nije dužna predati poslovni prostor dok joj tužiteljica kao vlasnica ne isplati naknadu za učinjena ulaganja, valja istaći da je sud prvoga stupnja pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju tužena ne može pozivati na odredbu čl. 41. st.4. Zakona o naknadi prema kojem zakupnik nije dužan poslovni prostor predati u posjed vlasniku neovisno o tome da li je ugovor o zakupu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke ako se drugačije ne sporazume, jer je tužiteljica stekla vlasništvo predmetnog poslovnog prostora temeljem odredbe čl. 77. Zakona o naknadi, dakle, nije raniji vlasnik kojemu je vlasništvo vraćeno u postupku povrata (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2981/2014 od 11. veljače 2020).

16. Što se tiče žalbenog navoda tužene da tužiteljica ničim nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva jer nije predložila provođenje građevinskog vještačenja na okolnost visine tržišne naknade zakupnine, valja istaći da je sud prvoga stupnja stajališta da je tužena u konkretnom slučaju ostvarila korist koja je po visini jednaka vrijednosti zakupnine za predmetnu nekretninu prema ranije važećim ugovorima o zakupu poslovnog prostora.

17. I prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije bilo potrebno provoditi građevinsko vještačenje radi utvrđivanja mjesečnog iznosa zakupnine za predmetni poslovni prostor za sporno razdoblje.

18. Naime, u situaciji kada je visina zakupnine u Ugovorima o zakupu bila utvrđena sukladno Odlukama donesenim od strane Grada Zagreba, a kako je to navedeno u čl. VIII. Ugovora o zakupu od 14. svibnja 1999., a koja je bila formirana prema kriterijima za određivanje zakupnine za poslovne prostore Grada Zagreba (što obuhvaća korisnu površinu poslovnog prostora, zonu u kojoj se nalazi i djelatnost koja se u tome prostoru obavlja, list 130 spisa) tada nije bilo potrebe provoditi navedeno vještačenje radi utvrđivanja mjesečnog iznosa zakupnine za sporno razdoblje. Pri tome se radi o iznosu iz 1999. što znači da bi provedenim građevinskim vještačenjem za sporno razdoblje bio zasigurno utvrđen daleko viši iznos koji bi u konačnici bio još nepovoljniji za tuženu.

19. Kako je mjesečna zakupnina iznosila za razdoblje od mjeseca kolovoza 2012. do mjeseca ožujka 2014. 2.484,00 kn mjesečno odnosno 329,68 EUR-a, a od mjeseca travnja 2014. do mjeseca prosinca 2023. 329,68 EUR-a uvećano za iznos od 25% PDV-a ili ukupno 412,10 EUR-a mjesečno, obzirom da kada naplatu vrše Državne nekretnine d.o.o. naknada se uvećava za 25% na ime PDV-a sukladno čl. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24), to su suprotni žalbeni navodi tužene da sud prvoga stupnja nije pravilno utvrdio visinu tražbine neosnovani.

20. Što se tiče žalbenih navoda da sud nije cijenio od kakvog je utjecaja na visinu zahtjeva to što tužena kroz određeno vrijeme nije obavljala svoju djelatnost u navedenom prostoru zbog uređenja Europskog trga u čijoj se neposrednoj blizini nalazi, pandemije Covida, te potresa, pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da je tužena nepoštena posjednica poslovnog prostora od 2006., da ne plaća zakupninu, te da nije niti dokazivala niti dokazala da bi se obratila tužiteljici za eventualno smanjenje iznosa zakupnine zbog navedenih okolnosti, slijedom čega je takav prigovor istaknut tijekom postupka prvostupanjski sud pravilno odbio.

21. U odnosu na žalbeni navod tužene da sud prvoga stupnja nije proveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost izdanih računa te plaćanja istih valja istaći da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za podmirenje novčane tražbine temeljem izdanih računa, već se radi o naknadi koristi koju je tužena imala, a koju je korist prvostupanjski sud utvrdio u vrijednosti zakupnine ugovorene ranije sklopljenim ugovorima s tuženom, slijedom čega nije provodio navedeno vještačenje, pa je time neosnovan i žalbeni navod tužene da se sud prvoga stupnja radi utvrđivanja visine služio otvorenim stavkama tužiteljice a koji proizlaze iz ovjerovljenih poslovnih knjiga društva koji vodi nekretnine tužiteljice.

22. Tužena u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

23. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U odnosu na prvostupanjsko rješenje

24. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

25. Što se tiče žalbenog navoda da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 ZPP, valja istaći da tužena u žalbi uopće ne navodi niti obrazlaže koje to odredbe ZPP sud nije ili je pogrešno primijenio, pa ovaj žalbeni razlog obzirom je iznijet samo paušalno sud ni ne može ispitati jer na isti ne pazi po službenoj dužnosti, a tužena ga ne konkretizira navođenjem odredbe ZPP koja je primijenjena pogrešno što da je imalo za posljedicu ne zakonitost i nepravilnost pobijane presude.

26. Suprotno žalbenim navodima da sud prvoga stupnja nije rješenjem dopustio preinaku tužbenog zahtjeva valja istaći da iz sadržaja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na ročištu održanom 24. svibnja 2022. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužiteljice od 13. siječnja 2022. (list 98 spisa) dok je o povišenju tužbenog zahtjeva podneskom od 25. siječnja 2024. odlučio pobijanim rješenjem od 31. listopada 2024.

27. U konkretnom slučaju radi se o preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) koja je moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), pa je pravilno sud prvoga stupnja istu dopustio pozivom na odredbu čl. 190. st. 3. ZPP jer je to i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

28. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvoga stupnja.

U Velikoj Gorici 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka