Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-825/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici u Koprivnici, Frana Galovića 7, protiv tuženice GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Saši Kačeru, odvjetniku u Čakovcu, Ruđera Boškovića 5, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-10/22-23 od 15. svibnja 2024., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice GJ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-10/22-23 od 15. svibnja 2024. u dijelu kojim je dosuđen iznos preko 1.360,41 eura do 9.489,68 eura tj. za iznos od 8.129,27 eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

„ I. Nalaže se tuženici GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 9.489,68 eura (devet tisuća četiristo osamdeset devet eura i šezdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.891,35 eura (tisuću osamsto devedeset jedan euro i trideset pet centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv uvodno označene presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za iznos od 8.129,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ukazuje da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Naime, prvostupanjski sud donosi odluku kojom se priklonio isključivo iskazu tužitelja čiji je iskaz uzeo kao vjerodostojan, zanemarivši pritom druge izvedene dokaze. Tuženica smatra da prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir odnosno nije utvrdio ni obrazložio odlučne činjenice proizašle iz iskaza tuženice, kao i iskaza drugih svjedoka te materijalne dokumentacije u spisu. Točno je utvrđenje iz toč. 17. obrazloženja prvostupanjske presude, a u toč. 24. iste utvrđuje se da točan datum povrata predmetnih iznosa nije bio dogovoren. Postavlja se pitanje ako je "vrijeme trajanja zajma" bitan sastojak ugovora o zajmu, a sud utvrđuje da točan datum povrata predmetnih iznosa nije bio dogovoren, na temelju čega utvrđuje da je "nastao" ugovor o zajmu. Propušta utvrditi kada bi točno tužitelj predao sve iznose za koje tvrdi da ih je predao tuženici, a kao posljedicu neutvrđivanja te činjenice, propušta utvrditi i kada bi točno ugovor o zajmu bio sklopljen. Time se propušta utvrditi datum dospijeća tužiteljeva potraživanja, a također i njegovoj zastari. Sud propušta ocijeniti financijsko stanje tužitelja, a iz prometa po računu tužitelja za 2016. proizlazi da isti kontinuirano ima negativni saldo, kao i da je brat tužitelja u to vrijeme imao ovrhu na plaći zbog čega se 2014. odrekao nasljedstva po ocu, što je potvrdio u svom iskazu. Nije logično da tužitelj tijekom 2016. pozajmljuje tuženici iznos od 23.000,00 kuna, a sam ima financijske poteškoće. Tužitelj je očigledno novac koji je dobio od kredita i prodajom dionica potrošio za svoje potrebe i potrebe brata. Iznos od 50.000,00 kuna koje je tužitelj podigao sa svog računa nije uplatio tuženici na račun, pa smatra da taj kredit nije bio namijenjen za tuženicu, niti je tuženica ikad od tužitelja dobila iznos od 50.000,00 kuna. Postavlja pitanje zašto bi tužitelj prodavao 14. svibnja 2015. dionice za pozajmicu tuženici koja je prema njegovim tvrdnjama iz tužbe izvršena 2016. Ugovor o kreditu od 9. svibnja 2016. nije relevantan jer tužitelj tvrdi da je novčani iznos od 50.000,00 kuna pozajmio tuženici na način da je podigao kredit s otplatnom ratom od 932,00 kuna, a što očito nije kredit po tom Ugovoru jer rata tog kredita iznosi 799,11 kuna. Zbog navedenog presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te se ne može ispitati. Ukazuje se na iskaz svjedokinja VJ i ČJ smatrajući da iz istih proizlazi da tuženica nije ni njih, a ni druge osobe tražila pozajmice, niti se žalila na financijske probleme. Navedene iskaze prvostupanjski sud je zanemario. Prvostupanjski sud je propustio obrazložiti činjenicu u kojem su zaista odnosu bili tužitelj i tuženica, a koja je bitna za donošenje pravilne odluke. Tuženica je stvarno primila iznos od 9.750,00 kuna na račun, a 2.000,00 kuna na ruke. Predlaže se preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja iznad iznosa od 1.360,41 eur (10.250,00 kuna) odnosno podredno, ukine prvostupanjska presuda i uputi predmet na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja isplatu iznosa od 8.129,27 eura (tuženica ne pobija isplatu za iznos od 1.360,41 eura) sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe tj. 13. siječnja 2022. pa do isplate.

7.1. Tako postavljen zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je prema usmenom dogovoru 2016. tuženici pozajmio ukupno 73.000,00 kuna (9.688,77 eura) te da se tuženica obvezala vratiti novčana sredstva u roku od najviše tri godine, a što nije učinila.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući izvedene dokaze u smislu čl. 8. ZPP te primjenom odredbe čl. 9., čl. 499. st. 1. i čl. 504. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO). Naime, utvrđenim nalazi da su stranke zaključile usmeni ugovor o zajmu temeljem kojeg je tužitelj u svibnju 2016. pozajmio tuženici iznos od 50.000,00 kuna, da je u još nekoliko navrata pozajmio iznos od 23.000,00 kuna, da točan datum povrata navedenog iznosa nije bio dogovoren odnosno da se radilo o naredne dvije tri godine, da tuženica nije vraćala dug i da je tužitelj pozvao tuženicu na vraćanje zajma tako da mu je tuženica vratila iznos od 1.500,00 kuna.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, primijenio materijalno pravo.

10. Naime, i u ovoj fazi postupka ostala je sporna osnova zahtjeva tj. odlučna činjenica da li je i kada sklopljen ugovor o zajmu, da li je tuženica primila na ime zajma iznos od 8.129,27 eura, do kada je trebalo vratiti pozajmljeni iznos odnosno datum dospijeća tužiteljevog potraživanja te prigovor zastare.

11. Odredba čl. 499. st. 1. ZOO propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

12. Dakle, polazeći od odredbe čl. 7. st. 1. ZPP (stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju činjenice) i odredbe čl. 219. st. 1. ZPP (svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika) na tužitelju je bio teret dokaza postojanja navedenog poslovnog odnosa s tuženicom, a po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj s uspjehom dokazao postojanje istog.

12.1. Naime, postojanje spornog ugovornog odnosa s uspjehom je tužitelj dokazao vjerodostojnim sadržajem SMS poruka iz vremena koje je podudarno vremenu za koje tužitelj ističe da je učinio zajam tuženici. Tako se 10. travnja 2016. tuženica porukom obratila tužitelju navodeći "Ako ćeš moći uzmi kredit pa ću ti vratiti kad budem riješila kucu", a na što je tužitelj odgovorio da će vidjeti što će mu reći u banci (l.s.151). Ugovor o kreditu tužitelj, kao korisnik kredita, kod Raiffeisen bank sklopio je 9. svibnja 2016. iz kojeg proizlazi da mu je odobren kredit u iznosu od 51.106,56 kuna (l.s. 29-35). Točno je da je tužitelj iznos kredita od 50.000,00 kuna podigao sa svog računa 17. svibnja 2016., međutim, da je navedeni iznos pozajmljen tuženici, kao i iznos od 20.000,00 kuna koje je tužitelj ishodio prodajom dionica, zaključuje se također iz komunikacije stranaka putem SMS poruka.

12.2. Po ocjeni ovog suda kada bi bili točni navodi tuženice kako od tužitelja nije primila sporni zajam, tada svakako na pitanje od 30. kolovoza 2020. "Koliko sam ti dužna", kada je tužitelj odgovorio: "Kredit je bil 50 000,00, 1 500 si mi vratila", "Znači 48 500 je još ostalo.", zatim joj 14. rujna 2020. uputio poruku "Prek banke je bilo mislim 3.000", "Kredit 50000 i dionice oko 20000", - ne bi odgovorila sa: "ok" odnosno "Jutro ovih 1500jos prek banke. A ove budem ti na ruke kak si i ti meni" (l.s. 8-9).

12.3. I iz daljnje komunikacije stranaka koja se proteže kroz rujan i listopad 2020. također slijedi zaključak da su isti bili u ugovornom odnosu te štoviše da je u travnju 2021. tužitelj podsjetio tuženicu na vraćanje zajma navodeći da se nada da neće morati pravno tražiti da mu tuženica vrati novce, te je ista odgovorila u smislu da što ako nema, da bi konačno uzvratila da joj je dao sve na crno. Međutim, iz komunikacije tužitelja slijedi da joj je pozajmio novce temeljem obećanja da će mu vratiti za dvije-tri godine kako je to rekla i da pozajmica bez ovjere ne znači da je na crno, na što je pak tuženica ne osporavajući vrijeme zajma ni visinu odgovorila: "Nije iako", "Na crno je to".

12.4. Dakle, i po ocjeni ovog suda ima dokaza za zaključak da je postojao ugovor o zajmu i da je ugovor ispunjen odnosno da je izvršena predaja novca te je vidljivo i to da se tuženica obvezala da će navedeni iznos vratiti kroz vrijeme od dvije tri godine tako da isti, suprotno žalbenim navodima, sadrži bitne sastojke koje inače sadrži ugovor o zajmu.

13. Žalbeni navodi kojima tuženica upućuje na financijsku situaciju tužitelja i svoju ne dovode u pitanje zaključak prvostupanjskog suda niti u svezi s time pravilnost odnosno zakonitost pobijane presude, jer je nepobitna činjenica da je tužitelju odobren zatraženi kredit, što ne bi bio slučaj da je isti stalno bio u negativnom saldu, a također je nepobitna činjenica da je tužitelj prodao dionice ... na ime čega mu je isplaćeno 28.329,92 kune.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženici nije bilo nepoznato da je otplatna rata kredita koji je tužitelj podigao iznosila 932,00 kune o čemu ju je tužitelj i obavijestio u poruci od 30. kolovoza 2020. tako da ne stoje njezine tvrdnje kako taj ugovor očito nije relevantan u predmetnoj pravnoj stvari.

15. Navodi žaliteljice kako je SMS poruke uputila tužitelju samo misleći na iznos od 9.750,00 kuna preko računa odnosno i 2.000,00 kuna na ruke također ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, a to iz razloga kada bi bilo točno da je tuženica pozajmila samo iznos od 11.750,00 kuna tada svakako ne bi tražila od tužitelja da podigne kredit, a kako je već navedeno, sigurno bi proturječila njegovim SMS porukama kako mu je dužna po kreditu i prodanim dionicama navedeni iznos, a ne odgovorila sa "ok".

16. U pogledu navoda žaliteljice kako je sud propustio obrazložiti činjenicu u kojem su zaista odnosu bili tužitelj i tuženica te da je sa svojim tadašnjim suprugom bila u skladnim odnosima, reći je da isti ne predstavljaju odlučni žalbeni razlog kraj činjenice da je tuženica prema tužitelju bila toliko slobodna da ga traži zajam i da traži da ugovori kredit kako bi joj pozajmio novce.

17. Žalbeni navodi izneseni u svezi datuma sklapanja Ugovora odnosno vraćanja pozajmice i posljedično tome osnovanosti prigovara zastare također nisu s uspjehom doveli u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude. I sama je tuženica potvrdila u odgovoru na tužbu da je tužitelj njoj 2016. pozajmio novce, i sredstva kredita isplaćena su u svibnju, pa kako iz SMS poruka proizlazi da je dogovor bio da se novac vrati za vrijeme od 2-3 godine, te kada se pođe od varijante koja bi za tuženicu bila najpovoljnija, a to je da je zajam bila dužna vratiti u lipnju 2018., odnosno za vrijeme od dvije godine, slijedi da ni tada ne bi nastupila zastara potraživanja jer je tužitelj podnio tužbu 13. siječnja 2022.

17.1. Naime, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju radi se o običnom zajmu odnosno obročnoj otplati zajma jer dogovor stranaka nije bio da tuženica plaća svaki mjesec identični iznos tužitelju nego kako bude mogla pa se ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina u smislu čl. 225. ZOO, što dalje znači da u konkretnom slučaju nije istekao rok zastare (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 968/2023-2 od 4. siječnja 2024.).

18. Slijedom navedenog postoji obveza tuženice za vraćanje zajma sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, a kako je to sud prvog stupnja pravilno odlučio.

19. Odluka o trošku temelji se na pravilnoj primjeni materijalnog prava odnosno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 155. istog Zakona te također pravilnoj primjeni odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

20. Kako ovaj sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti odbio je kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

21. U preostalom, a nepobijanom dijelu za iznos od 1.360,41 eura prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica