Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-465/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AB, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženice OĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, Trg kralja Tomislava 3, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1140/2023-53 od 12. ožujka 2024., te o žalbi tužiteljice protiv rješenja istog suda, poslovni broj P-1140/2023-55 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice AB i tuženice OĆ kao neosnovane te se potvrđuju presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P- 1140/2023-53 od 12. ožujka 2024. i rješenje istog suda poslovni broj P-1140/2023-55 od 15. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj OĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici AB, [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.938,10 EUR (slovima: tisućudevetstotridesetosameuraidesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, tekućom od 21. svibnja 2019. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike iznad iznosa iz toč. I. izreke ove presude do zatraženog iznosa od 5.810,75

EUR (slovima: pettisućaosamstodeseteuraisedamdesetpetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, tekućom od 21. svibnja 2019. do isplate,

III. Nalaže se tužiteljici da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.138,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Rješenjem suda prvog stupnja od 15. ožujka 2024. odlučeno je:

„Nalaže se tužiteljici da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 42,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koje teku od dana donošenja ovoga rješenja do isplate, u roku od 15 dana.“

3. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. II. i III. izreke, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi žalbu je izjavila tužiteljica iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu i u skladu sa žalbenim navodima preinači presudu u pobijanom dijelu, a podredno ukine te predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak

4. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavila tuženica iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu i u skladu sa žalbenim navodima preinači presudu u pobijanom dijelu, a podredno ukine te predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Protiv navedenog rješenja od 15. ožujka 2024. žalbu je izjavila tužiteljica iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalbe stranaka nisu osnovane.

8. Neutemeljeno tužiteljica u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. i čl.193. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) jer da je pogrešno ocijenio kako je tužiteljica podneskom od 5. prosinca 2023. povukao djelomično tužbu i da je za to bio potreban pristanak tuženice, budući je tužiteljica zbog pravnog shvaćanja zauzetog od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila primorana smanjiti tužbeni zahtjev, a što se reflektiralo i na odluku o troškovima postupka.

8.1. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica u podnesku od 12. rujna 2022. preinačila tužbu zatraživši isplatu iznosa od 5.810,75 EUR/43.781,07 kn, a tuženica se nije protivila preinaci tužbe i upustila se u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi pa je sud raspravnim rješenjem od 18. siječnja 2023. preinaku dopustio temeljem čl. 190. st. 3. i 4. ZPP smatrajući da je donošenje odluke o preinačenoj tužbi svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

8.2. Nakon toga, tužiteljica je u podnesku od 5. prosinca 2023. djelomično povukla tužbu zatraživši isplatu iznosa od 3.089,07 EUR/23.274,64 kn, a tuženica se takvom djelomičnom povlačenju protivila u podnesku od 7. prosinca 2023., slijedom čega je sud opravdano i po mišljenju ovog suda pobijanom presudom u smislu čl. 193. st. 1. ZPP odlučivao o osnovanosti cjelokupnog tužbenog zahtjeva u visini od 5.810,75 EUR.

8.3 Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju neutemeljeno žalba ukazuje, jer je sud prvog stupnja, u smislu čl. 8. ZPP, valjano ocijenio dokaze, tako da presuda nema nedostatke i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

8.4. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Među strankama nije sporno da je tuženica bila zaposlena u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Bjelovarsko-bilogorskoj i da je 7. ožujka 2018. njezin radni odnos prestao zbog odlaska u mirovinu, s tim što se tuženica za vrijeme rada kod tužiteljice nagodbom od 30. siječnja 2017. obvezala tužiteljici vratiti bruto iznos od 57.861,29 kn mjesečnim obustavama na plaći (36 rata po 1.607,26 kn) te je tuženica do 7. ožujka 2018. platila ukupni iznos od 20.894,38 kn (13 mjeseci), a ostalo je za platiti 36.966,91 kn bruto.

10. Neutemeljeno tužiteljica u žalbi navodi da je nejasno zbog čega je sud dosudio iznos od 1.938,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2019. do isplate, budući iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke trgovačkog društva Rašić d.o.o. Daruvar proizlazi da postoji razlika upravo u dosuđenom iznosu od 1.938,10 EUR.

11. Tuženica je tužiteljici na taj iznos (traži se isplata tražbine izražena u jednom iznosu, a ne u mjesečnim iznosima), dužna platiti zakonske zatezne kamate koje teku od 21. svibnja 2019. do isplate jer je do toga dana nedvojbeno dospjela obveza tuženice, u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO), tim više što je tuženica za svoju obvezu vraćanja novčanih sredstava saznala najkasnije sklapanjem nagodbe 30. siječnja 2017., posljednja rata njezine obveze vraćanja novca prema nagodbi dospjela bi u veljači 2020. da tuženica u međuvremenu nije prestala plaćati mjesečne rate zbog odlaska u mirovinu, a tužiteljica se tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora i vraćanjem stečenog bez osnove obratila dopisom od 21. svibnja 2019. i tuženica je od tog trenutka tužiteljici, sukladno postavljenom zahtjevu, dužna platiti zakonske zatezne kamate, pa neutemeljeno tuženica u žalbi navodi da se sud neosnovano poziva na odredbu čl. 1111. ZOO, odnosno da nije bilo osnove za presuđenje zateznih kamata, jer da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi ona bila nesavjesna.

12. Pored toga, neopravdano tuženica u žalbi navodi kako tužiteljica u tužbi nije navela pravni osnov temeljem kojeg potražuje povrat novčanih sredstava budući iz činjeničnog opisa tužbe jasno proizlazi kako se utuženi iznos temelji na izvansudskoj nagodbi koja je sklopljena između stranaka od 30. siječnja 2017., kojm se tuženica obvezala tužiteljici vratiti bruto iznos od 57.861,29 kn u 36 jednakih mjesečnih rata od 1.607,26 kn, počevši od plaće koja joj je u ožujku 2017. isplaćena za rad u veljači 2017., s tim što je tuženica do 7. ožujka 2018. platila ukupni iznos od 20.894,38 kn (13 mjeseci).

13. Što se tiče prigovora zastare, žaliteljici valja odgovoriti, kako se predmetno potraživanje temelji na pravnom poslu, odnosno izvansudskoj nagodbi od 30. siječnja 2017., a takve tražbine zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina, u smislu odredbe čl. 225. ZOO, a kako je navedena nagodba zaključena dana 30. siječnja 2017., dok je predmetna tužba podnesena dana 19. rujna 2019., to jasno proizlazi da rok od 5 godina nije protekao i da je prigovor zastare neosnovan.

14. Konačno, neutemeljeno tuženica u žalbi prigovara kako se Tumačenje broj 7/56 Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 4. srpnja 2014. nije smjelo primijeniti retroaktivno na ovaj pravni odnos, budući iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica predmetnu tužbu, podnijela zbog neispunjenja obveza koje je tuženica preuzela na sebe na temelju predmetne nagodbe.

15. U pogledu žalbe tužiteljice na rješenje kojim je tuženici priznat trošak pristupa na ročište radi objave presude, valja reći da iz spisa predmeta proizlazi kako je punomoćnica tuženice pristupila na navedeno ročište, slijedom čega joj sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pripada trošak zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu presude 12. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 EUR i trošak PDV-a u iznosu od 25,00 EUR, te je s obzirom na razmjerni uspjeh stranaka u ovom sporu tužiteljica tuženici dužna naknaditi trošak u omjeru od 34%.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 380. toč. 2. ZPP.

U Zadru, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica